Kako dosadna šema. Prozirna. Otužna. Sa izjavama insdajdera, plaćenih zabijača klinova, ... Eto, šema koja je od kraja 80-ih godina toliko puta ponavljana. Bruje naslovi žute i hiperžute štampe, elektronskih medija, ... Veliko raspoloženje međ njima, "medijima" ovih dana. Konačno, ironijo naša, po prvi put valjda za ovih nekoliko godina, čujemo poneku izjavu koja nije potekla od predstavnika režima, već iz stranke koja je stožer stvaranja demokratske Srbije. Nikada ovih godina na medijima nismo od njih čuli izjave o situaciji u državi, ili, skorije, o razlozima građanskih protesta, niti bilo koji stav koji je direktno snimljen i kao takav prikazan, ali - ali - zato možemo da se prenaslušamo ženevskog jezera u kome se u međusobnom gušljanju dave članovi izvesne opozicione stranke. Ko išta razume - razumeće i ovo. Naša glavna i jedina tema, danas, nisu odnosi unutar neke opozicione stranke (što kontrolisani mediji u Srbiji ovih dana sa radošću prihvataju, karikiraju i pojačavaju), već je tema stanje u sve siromašnijoj Srbiji, kao i hitna potreba da se stvore uslovi za izbore. Ne kažem fer izbore, niti demokratske izbore, jer se o tome ne raspravlja, nego se podrazumeva i ne pominje se. Jer, ako se raspravlja, i ako se pominje - to znači da je ta zemlja u dubokom "kanalu". Pominje se to oko "uslova izbora" valjda jedino u ponosno okupiranoj Srbiji (kao i u drugim, sličnim režimima "trećeg sveta"). Ovo stanje, sada, ovde kod nas, samo je imitacija države, imitacija institucija, imitacija stranaka, imitacija izbora, ... Dakle, apsolutno su neophodni mediji, nenavijački, sa stvarnim informacijama i stavovima sa svih strana političke lepeze. Tek kad se taj preduslov svih preduslova stvori (kad ga građani izbore), mogu da se kandiduju bilo koje teme. Jedina naša stvarna tema su mediji. Sve drugo je sporedno, koliko god delovalo da je važno, jer mi uz ovakve medije zapravo i ne znamo da li je nešto važno i, čak, da li uopšte postoji to nešto što bi možda moglo da bude važno. Kad su mediji stvarno mediji, ne može se, kao danas u Srbiji, održavati jednostran svet, koji sam sebe ruši, sukobljavajući propagandnu retoriku režima i, sa druge strane, realnost, koju ogromna većina građana Srbije oseća na svojoj koži. Kakva je situacija sa ukupnim stranačkim životom Srbije? Onakva kakvu režim želi da je prikaže. Evo (kako gore već rekoh), stranka čije zvanične izjave režimski mediji nikada ne objavljuju, sada je kroz izjave nekih stranačkih nezadovoljnika, a njih u svakoj stranci svakog časa ima, i te kako zastupljena. Revnosno je obrađena i puštena u etar negativna slika o njoj, njeno prokazano ime... Svaka komunikacija unutar bilo koje stranke (stranke koja nije autarhijska), može se iskoristiti za stvaranje slike razdora, zla, nezrelosti, antidemokratičnosti ... a sve sa porukom da takvi ne smeju da dođu na vlast, da dođu umesto jednog stabilnog i patriotskog režima koji narodu, ah, obezbeđuje prosperitet, brze pruge, švedski standard, odbranu zemlje od spoljnjeg i unutrašnjeg neprijatelja, i svaku vrstu svetlebudućnosti. Skoro, pa savršenstvo. Ne menjati ovaj, jednopartijski sistem, poručuje se između redova. I, videti, ako može, da se onaj zid opravi, ako ne u Berlinu, a ono makar kod nas, u Srbiji.