Jubilarna 100. NFL sezona donjela je poklonicima ove igre širom svijeta pregršt uzbudljivog i kvalitetnog amerikanskog fudbala. A kao i svake godine, Nova godina nam je donjela - NFL Playoff.
Tokom netom okončane regularne sezone viđeno je dosta toga novog u filozofiji i taktici, a nije nedostajalo ni spektakularnih individualnih ostvarenja. Viđena je i neviđena Antonio Braun sapunica, i njegov Instagramski rat protiv NFL-a koji je naravno izgubio. Tako su fanovi, ove sezone, ostali uskraćeni za „bravure“ jednog od najvećih talenata današnjice.
Dinamični kvoterbekovi su definitivno zavladali igrom. Prvi put smo imali situaciju da su tri vodeća kandidatra za MVP nagradu - tamnoputi qb-ovi – Lamar Džekson (Baltimor Rejvensi), Dešon Votson (Hjuston Teksašani) i Rasel Vilson (Sijetl Sihouksi). Prošlogodišnji MVP , takođe afro-američki qb, Patrik Mahom nije se našao na užoj listi MVP kandidata samo zbog povrijede koja ga je udaljila sa terena u središnjem djelu sezone.
Ovogodišnji MVP (iako još oficijelno neproglašen), Lamar Džekson, definitivno je obilježio proteklu sezonu. Rekord u pretrčanim jardima za qb–ove koji je do ove godine držao Majkl Vik, smatran je jednim od onih NFL rekorda koji nikad neće biti oboren. Vik je na terenu izgledao kao DC-jev super-hero Fleš. Atleta koji se rađa jednom u 50, u 100 godina. A Lamar čak nije ni igrao posljednje kolo. I rekord i MVP nagradu obezbjedio je već u predposljednjoj, 15. utakmici. Sa istrčanih 1206 jardi, Lamar se kao qb našao na 6. mjestu kompletne raning liste. Sledeći igrač na listi koji nije raning bek je tek na 35. mjestu – Kajler Mari, qb Arizona Kardinalsa.
Uz to, Lamar je i bacio najviše TD-a (36). Toliko moćan je bio ove godine, da do posljednjeg meča niko nije pohvatao kako da postavi igru protiv njega i njegovih Rejvensa. Da li će nekom to poći za rukom u play-off-u? Teško. NFL analitičarima i proučavaocima igre, obično treba malo više vremena da se taktički konsoliduju i daju odgovor na aktuelne izazove.
Od ličnih postignuća da spomenemo novo rekord neuništivog Dru Briza, koji je poslije rekorda u bačenim jardima, preoteo Pejtonu Meningu, i rekord u bačenim tačdaunima - 547.
Njegov vjerni hvatač Majkl Tomas postavio je rekord u uhvaćenim (kompletiranim) pasovima u jednoj sezoni – 149. Takva hemija između qb-a i wr-a nije gledana još od Montane i Džeri Rajsa, Džo Stoktona i Karl Melouna.
i Još jedna zanimljivost glede individualnih ostvarenja, ako su tamnoputi kvoterbekovi prevrnuli igru naglavačke, onda je to isto uradio i Kristijan Mekefri, najbolji raning bek lige, uprkos izrazito svetloj puti ;)
Možda su se neke stvari apsajdaunovale, ali bi se reklo da je u ovoj sezoni sama igra povratila svoj balans. Najbolje ekipe su bile one sa ozbiljnim kvalitetom u svim fazama meča. Odbrane su prilagodile novom eksplozivnom ofanzivnom fudbalu i idalje će predstavljati ključ za dobijanje najvažnijih utakmica, a to su upravo ove koje slijede.
Još uvijek aktuelni šampioni, NE Patriotsi, dobar dio sezone šlepali su se na vanserijskoj odbrani i Beličekovom defanzivnom geniju, pošto je očigledno da Brejdi nije više onaj Brejdi iz legende o Tom Brejdiju. Uz sve neminovne išjue s godinama, Brejdi je na terenu ostao sa drugorazrednim hvatačkim korom i desetkovanom ofanzivnom linijom. Da li je ovo početak konačnog kraja dvadesetogodišnjeg trajanja najdugovječnije dinastije u NFL-u, kojeg svi najavljuju već 5 godina? Možda ćemo za to morati da čekamo jos jednu godinu, bez obzira na ishod utakmice wild cart kola sa zahuktalim Titanima iz Tenesija.
Na kraju regularnog dijela iskristalisala se i slika favorita za ovogodišnje finale. Raspored na samom vrhu NFC-a odlučen je bukvalno na dvadeset centimetara od gol linije u posljednjoj sekudni meča, kad su 49ersi zaustavili zadnji napad Seahawksa, i tako u međusobnom duelu raščitili stanje na vrhu konferencije i ujedno – vrhu NFC West divizije. Pošteno.
49ersi su se u potpunosti vratili tamo gdje po tradiciji kvaliteta i pripadaju, u sam vrh NFL-a. Tim iz San Franciska je potpuno na fonu najaktuelnije koncepcije napada a to je – povratak trčanja na velika vrata. Drugi napad lige, ujedno i drugi napad trčanjem, sa čak 5 raning bekova koji su postigli TD.
Gimy G jeste konvencionalan, pouzdan old school qb, ali je trkačko-risiverska ekipa oko njega multidimenzionalna. Uz to, Džordž Kitl je došao tiho kao kometa i zamjenio penzionisanog Gronka na mjestu najboljeg tajt enda današnjice. S defanzivne strane 49ersi možda djeluju još opakije. Nik Bosa je bejbi JJ Wat. Neke od njegovih parada kojim je uspjevao da zaustavi protivničkog igrača tako što bi ga krajnjim naporom potkačio za petu, su među najefektnijim potezima sezone. Uz eksplozivnu prednju liniju i ponajbolji pas raš u cijeloj ligi, 49ersi imaju fantastično uigran i agilan centralni lajnbekerski trio (tzv. 4-3 difens). Feed Warner je novi Navaro Bovman. Besprekorno čitanje situacije i beskopromisna egzekucija. Treći centralni lajnbeker u ovoj šemi je ustvari sejfti, koji igra skroz nisko u liniji sa lajnbekerima. Osnova ovog sistema je preuzeta iz legendarne Legion of Boom odbrane Sijetl Sihouksa i uz manje izmjene predstavlja kičmu druge najbolje odbrane kompletne lige. Kajl Šenenhen sa svojim saradnicima uradio je odličan posao.
2. najbolji napad i 2. najbolja odbrana - 49ersi su najteži mogući protivnik u NFC-u.
S istim skorom 13-3, u drugo kolo play offa (preskaču wild card utakmice) plasirali su se Green Bay Packersi kao pobijednici NFC North divizije. Favoriti iz sjenke. Nije bilo mnogo pompe oko rezultata Grin Beja, niti su bili medijski previše eksponirani. Aron Rodžer je polako dizao formu, tek povremeno posjetivši koliko je on fenomenalan qb. Većinu poslova za GB odradila je sjajna odbrana, a napad se uglavnom bazirao no novoj zvijezidi tima polivalentnom raning beku Aron Džonsu i Rodžerove projektile.
Novi glavni trener Matt LaFleur se definitivno snašao u dodjeljenoj mu ulozi. Grin Bej teško može do kraja, ali ga je jednako teško i pobijediti. U tradiciji kluba je da osvaja titule i igra velike utakmice, A Aron Rodžer je i dalje jedan od najopasnijih likova u NFL-u, naročito kad ga satjerate uz zid, u posljednjim trenucima meča.
U prvom (wild card) kolu plej ofa u NFC-u čekaju nas mečevi između Nju Orleans Sejntsa i Minesota Vikinga.
Svece smo već spominjali kroz izvaredna postignuća Dru Briza I Majkl Tomasa, no, spisak njihovog ekstra kvaliteta se tu ne završava. U napadu tu je i dalje izuzetno opasni, teško zaustavljivi, polivalentni raning bek Kamara, i sve odličniji i tajt end Džared Kuk. Definitivno - Sejntsi su kompletna ekipa. Sjajna ofanzivna linija podcrtava napadačke potencijale tima iz Nju Orleansa, dok se odlična odbrana bazira na moćnom pas rašu, s Kameron Džordanom na čelu (tj. boku ;)) i seknderiju predvođenom Maršonom Latimorom. Par zadnjih godina Sejntsi su pored sveg kvaliteta, ispadali iz plej ofa, bizarnim okolnostima, igračkim previdima, sudijskim greškama. Mislim da ih sve to čini dodatno skoncentrisanim i naoštrenim za dalju borbu.
Vikinzi iz Minesote, imaju odličnu sezonu iza sebe. Rjetko koji tim je tako kvalitetno popunjen po svim pozicijama kao Vikinzi. Ok, Kirk Kasin ne pripada skupini elitnih kvoterbekova (tj. klasi jednog Mahoma, Lamara ili Briza), ali Vikinzi pokušavaju i uspjevaju to da nadoknade ultimativno timsklom igrom. A tu i tamo Kasin zna da iskorači iz svoje osrednjosti, i sve iznenadi spektakularnim performansima. Raning bek Dalvin Kuk iza sebe ima odličnu sezonu. Posebno je plijenio pouzdanošću na 3. daunu.
Odbrana tima, naročito pasing raš, je zaštitni znak ove franšize već godinama unazad. Hunter, Grifin su ponajbpolji duo difenziv endova u ligi. Sejfti Harison Smit je definitivno igrač na All-Pro nivou (najbolja postava sezone).
U plej of se još ugurala i Filadelfija, prvenstveno pobjedom u predposljednjem kolu, protiv direktnog divizijskog rivala Dalas Kaubojsa. Filadelfija je između problema sa povrijedama i traženju identiteta, konačno uspjela da sabere dio svog kvaliteta, i to onda kada je bilo najbitnije. Kaubojsi su inače osvajači nezvanične drama queen nagrade, što zbog svoje apsajdaun forme, javnog cijenkanja (kukanja) oko ugovora svojih najvećih zvijezda qb-a Dag Preskota i rb-a Ezekil Eliota, medijskim nastupima vlasnika Džeri Džonsa, pa i medijima samim (Skip Bejlis inkludid na kvadrat).
Nažalost, još jedna posna sezona za nekad velike Dalas Kaubojse. Mnogi su u njhovoj fenomenalnoj ofanzivnoj liniji vidjeli garant šampionske generacije, baš kao što je to bio slučaj u devedesetim. No upravo se ofanzivna linija najviše istrošila u proteklim jalovim sezonama. Talenat je, u međuvremenu, doveden i na hvatačkim pozicijama, Viten je pro-ball kalinar igrača, odbrana je fizički moćna, ali ... nekaj ne štima.
Da li je veliko finale Rejvensi vs 49ersi, najrealnije?
Vjerovatno, dok ne postane izvjesno. No, do te izvjesnosti i jedni i drugi će imati par ozbiljnih kvestova.
Poglavice iz Kanzas Sitija, dočekuju plej of, za jednu sezonu zreliji i spremniji za završne obračune. Atomski napad je i dalje glavna snaga tima, sa čitavom paletom talenata od Mahoma, Kelsija, Hila, Vatkinsa...No, ključ za uspjeh i sposobnost za korak dalje u odnosu na prošlogodišnji domet, leži u vidnouznapredovanoj odbrani. Čifsi su upgrejdovali svoj defanzivni tim, dospjevši s prošlogodišnjeg rangovnog dna do zlatne sredine. Napredak se više ogleda u šemama i taktičkom pristupu, nego u imenima i personalnom kvalitetu, koji je doveden. Posebno je to primjetno u odbrani u polju, odnosno seknderiju.
Da li je projektovano finale AFC-a Rejvensi vs Čifsi, ustvari SB prije SB-a?
Moguće, ali pobjednika tog duela tek očekuje pravi SB, tj. onaj koji slijedi poslije „SB-a prije SB-a“.
Rejvensi su otkrovenje sezone. Sa rekordom 14-2, i posljednjih 12 utakmica dobijenih u nizu, Gavrani iz Baltimora predstavljaju najozbiljnijeg kandidata za osvajanje Lombardi trofeja.
Iskoristivši neviđen potencijal svog mladog qb-a, i izgradivši sistem igre na njegovim atletskim mogućnostima, ali i liderskim sposobnostima, Džon Harbou je napravio fenomenalnu stvar.
Od kad su uhvatili ritam, Rejvensi su nezaustavljivi. Porazili su u direktnim duelima sve glavne konkurente za titulu. Takođe, vratili su napad trčanjem na velika vrata u NFL. Lamarov impuls podigao je čitavu ekipu na viši nivo. Odjednom svi počinju da igraju sa neviđenim samopouzdanjem i efikasnošću. Mark Ingram igra u vrhunskoj formi, tajt end Mark Endrjus je eksplodirao na Lamarovim granatama. Ofanzivna linija Rejvensa je do kraja sezone izrasla u najbolju u NFL-u. Učinak ofanzivne linije teško je kvantifikovati neposredno, ali se kao najbolji ilustratori igre o-linije uzimaju uspješnost napada trčanjem i zaštita kvoterbeka. Po oba ta kriterijuma o-linja Rejvensa je No1 u ligi. Vjerovatno će dva (od njenih 5 članova) završiti u All Pro timu (najboljoj postavi lige) - Ronnie Stanley (lijevi tekl) i Maršal Janda (gard).
Uz novi imidž, atomskog napada s nogu, Rejvensi se nisu odrekli svog defansivnog identiteta.
To su i dalje stari dobri Rejvensi spremni na krljanje i fizičku (no pasaran igru) igru.
Sa masivnim pas rašom, i vrhunskim kvalitetom u seknderiju (Tomas, Piterson...), Rejvensi su terorisali protivničke napade, i na kraju završili kao 3. odbrana NFL-a.
Teško da će iko do kraja sezone uspjeti da doskoči napadu iz Baltimora. Sve je u Lamarovim rukama i na Lamarovim nogama.
Od timova iz AFC-a vrijedi istaći protivnike u wild card meču Teksašane i Bilse. Dok su se Teksašani oslanjali na klasu svog qb-a Dešau Votsona, Bilsi su se predstavili kao kompletan, kompaktan tim, sa karakterom i hemijom.
Od timova koji bi mogli zablistati iduće godina izdvojio bih Tampa Bej Bakanerse. Izuzetno eksplozivan tim u oba pravca, sa supertalentovanim risiverskim duom i qb-om koji izbacuje nenormalne cifre (granate), doduše još pomalo nekontrolisano, ali takođe i s odbrambene strane tu je toliko talenta, da ... samo zdravlja i pameti, i Baksi bi mogli biti veliko iznaneđenje iduće godine.
Drugi potencijalni favorit za iduću godinu – Koltsi. A kao treći - oba njujorška tima ;)
Razočarenje sezone – Braunsi, Bengalsi, i Kaubojsi (ako neko već navija za njih).
To bi bilo ukratko...Više o sezoni i predviđanjima - u komentarima.