Nećemo da budemo biračko tele, hoćemo da budemo biračko telo!
Tri decenije sve što je normalno, prosvećeno, obrazovano civilizovano, antifašističko... gura se ovde u Srbiji u ćošak! A taj prostor u koji nas guraju sve je tesniji, sve je zagadjeniji!
Trideset godina nam nameću medijski mrak, tabloidne, odnosno smećoidne laži, šire strah medju narodom, svašta rade!
I šta sad imamo na početku 2020. godine!?
Imamo samo jednu slobodnu televiziju N1, imamo samo jedan slobodan dnevni list i 3-4 slobodna nedeljnika! I to je sve! Pa je li to normalno!?
Trideset godina srbuju, srbonanišu, rodoljubišu ocilima, svećama, mantijama, litijama... A gde smo mi tu? Sve su nam prazniji frižideri i tekući računi! I ne samo ta praznina!
Prazne se sela i gradovi Srbije! Ljudi beže iz ove Srbije! A gde beže!? Pa u normalne države beže! Neće da žive ovde!
I šta imamo od svega toga? Sve isprazniju vlast i sve isprazniju opoziciju!
Pa dokle ljudi!? I zašto?
Mi danas ne branimo ovde samo jednu slobodnu televiziju, koja je de facto preuzela ulogu javnog medijskog servisa Srbije.
Mi branimo normalnost, zdrav razum, branimo mentalno zdravlje! Branimo solidarnost!
Solidarnost sa radnicama i radnicima širom Srbije, koje bezočno iskorišćavaju!
Prošle, 2019. godine na svojim radnim mestima poginulo je 54 radnika, a preko 800 je teško povredjeno! Od 2006. do danas na svojim radnim mestima poginulo je čak 580 radnika. Ministar rada je početkom prošle godine obećao novi zakon o bezbednosti i zdravlju na radu i novi zakon o osiguranja radnika od povreda. Obećali su nam i zakon o poreklu imovine i zakon o socijalnim kartama!
Mi smo moralno oslepeli u ovoj Srbiji! Dobrota ovde umire od samoće! Dobrota je ovde na samrti! Pa zašto ljudi!?
Za proteklih 8 godina javni izvršitelju su izbacili na ulicu preko 3 hiljade porodica! To je 400 porodica na ulici godišnje. To je jedna porodica dnevno medju beskućnicima!
Jeste li čuli da je neko organizovao moleban za te ljude, za poginule radnike, za povredjene radnike, za porodice na ulici!? Ne!
Svi su oni ista mafija: crkvena, politička, vojna...., svi su oni u dilu!
A zašto? Zato što ovde ne vode računa o običnom malom čoveku, o ljudima koji se bore da prežive ovu epohu, koji imaju samo gole živote, koji su izopšteni iz svega!
I najzad, postoji Zakon o javnim medijskim servisima Srbije. U tom zakonu, u članu 4, ima 6 načela, koje svi urednici, svi direktori, novinarke i novinari moraju da poštuju!
Prvo načelo tog zakona, koji se mora primenjivati, kaže da javni servisi, i RTS i RTV, su dužni da poštuju ISTINITOST informacija, CELOVITOST informacija, BLAGOVREMENOST i NEPRISTRASNOST. To piše u prvom načelu!
A u 6. načelu piše da svaki novinar mora da poštuje profesionalne standarde i novinarski kodeks, na čemu NUNS stalno insistira!
Pozivam bivše koleginice i kolege sa RTS-a (ja sam bio na RTS-u, ali pre 4 godine su me isterali kao psa nakon 5 meseci mobinga), da svojim urednicima i direktorima pokažu taj zakon i da im kažu: "Ma neću više da ne poštujem zakon! Hajde što me gradjani plaćaju, ja sam dužan njima, ali me i zakon obavezuje!"
Još jedna važna informacija: ove godine moraju da budu raspisani konkursi za sve rukovodeće pozicije u RTS-u. Za generalnog direktora, za urednika informativnog programa, za sve urednike radija i televizije. Eto šanse da se mi ovde, jer niko nam neće pomoći, da se sami izborimo! Neće nam pasti ništa sa neba!
Pozivam koleginice i kolege sa RTS-a da se osveste, da javni medijski servis bude ono za šta ih i plaćamo: da istinito informišu, objektivno i blagovremeno!
Dakle, boreći se za TV N1, mi se borimo za slobodu medija u Srbiji!
I zato pištaljke, bubnjeve, šerpe i lonce, pojačala... jer je sloboda medija temelj normalne, evropske, civilizovane Srbije!
Reč pobuna je ženskog roda, a reč bojkot je muškog roda! Neka se iz ljubavi pobune i bojkota rodi nova Srbija, demokratska, slobodna!
Kada nepravda postane zakon, otpor je moralna obaveza!
Živela sloboda medija u Srbiji!