Politika| Putovanja

Da li je Berni u pravu?

jinks RSS / 05.03.2020. u 09:55

ber1.jpg 

I, kako to da na kraju Tramp republikanac mora da brani Bernija Sandersa demokratskog kandidata od napada gomile američkih demokrata? Jer, počela je predsednička izborna godina u SAD te Sanders, jednako koliko i Džo Bajden ili Majkl Blumberg (dobro, Tramp je inače sveprisutan) ponovo postaju deo američke svakodnevnice. Jedino što bi Berni od ostalih mogao prilično da se izdvoji svojim krajnje specifičnim i doslednim odnosom prema krupnom kapitalu. Naime, koliko Sanders uopšte i može da bude u pravu kada kaže: 

"Ja sam čovek starog kova - još uvek verujem u priču o demokratiji u kojoj jednom čoveku sleduje jedan glas, i gde milijarderima nema mesta u politici."

Ali, avaj, bogati svet je izgleda oduvek bio zainteresovan za politiku. Neki će reći da ona u stvari na kraju i jeste igralište bogatih (a možda upravo zato u socijalizmu i komunizmu izbori uopšte i nisu bili potrebni). Ono, jeste da svako od birača na kraju popunjava svoj birački listić i glasa, ali ostaje pitanje koliko svako od nas stvarno i jeste u mogućnosti da bira baš u svom interesu, odnosno, koliko se naši izbori u suštini tiču nekih tuđih interesa. Dobro, verujem da ima zemalja u kojima jedan čovek približno stvarno i ima 1 ili bar 0,3 svoga glasa, dok opet u nekim drugima taj broj zasigurno dobrano ide ispod 0,1.

A, opet, izgleda da je što je neko društvo uređenije verovatno i teže uspostaviti baš sve moguće oblike saradnje između kapitala i politike. Sad, ako imate sreće da živite na nekom Dalekom istoku i ako imate, ne znam, fabriku čokolade, kupićete predsedničke izbore, ništa lakše. Ali, što ste zapadnije, stvari izgleda da ipak postaju i nešto komplikovanije. Moraćete ljude od značaja i uticaja na manje očigledan način da uvodite u svoje poslove, ili ćete pak preventivno neke od svojih perspektivnijih šegrta i kalfi strateški raspoređivati po bitnijim strankama, za svaki slučaj. Ili kako još već sve ne.

Ipak, u najuređenijim društvima ni sve to izgleda da nije prepušteno slučaju. Mada, teško je poverovati da, na primer, i u samim SAD lobiranje donedavno nije bilo ni približno toliko i tako otvoreno zastupljeno. Naime 50-ih i 60-ih u SAD zastupnička politika je još uvek predstavljala opšte mesto i stvar elementarne kulture, i gde su civilni sektor, sindikati, kao i tada sve izraženiji mirovni i levičarski pokreti neretko uspevali da dopru u samu žižu političkog života. Sve do 1972, kada je u jeku jedne od jačih recesija krupni kapital shvatio da je đavo odneo šalu, i kada su CEO-i gotovo svih značajnijih multinacionalnih kompanija formirali čuveni Okrugli sto (Business Roundtable - BRT), čiji je jedan od osnivača Džon Harper (CEO koncerna za proizvodnju aluminijuma Alcoa) rekao: "Došlo je krajnje vreme da prestanemo da pričamo o tome, zasučemo rukave i učinimo nešto po tom pitanju." 

Što su, između ostalih, i učinili. Jer, lobiranje danas u SAD predstavlja veoma bitnu granu industrije, tešku prema zvaničnim podacima preko 4 milijardi dolara godišnje. Sve važnije kompanije angažuju na stotine lobista, koji ni jedan detalj koji se dešava u Vašingtonu ne prepuštaju slučaju. Štaviše, odavno su poznata i imena nekih od bar naizgled ključnih igrača/milijardera koji finansiraju važne političke stranke. Kod republikanaca to bi mogli da budu Šeldon Adelson i čuvena braća Koh, dok Demokratskom strankom, između ostalih, po svoj prilici mrače i oblače Tom Stejer, Džordž Soroš i Majkl Blumberg (pa zar i g. Majkl, kada je baš on i bio jedan od ozbiljnijih kandidata demokrata u ovogodišnjoj predsedničkoj izbornoj trci).

Ipak, da se na kraju konačno i vratimo na pitanja sa početka bloga, odnosno na to kakve bi veze uopšte i mogla da imaju uverenja Bernija Sandersa, jednog od istaknutijih kandidata Demokratske stranke, sa činjenicom da ga lično Tramp republikanac sve učestalije brani od prilično ozbiljnih napada mnogih američkih demokrata. Jer, zašto bi Tramp uopšte i imao potrebe da tako nešto radi (što se do sada desilo više puta, a upravo se i sada dešava, gotovo na dnevnoj bazi), posebno ako se uzme u obzir i činjenica da se Sanders u principu protivi uplivu milijardera (što Tramp jeste) u politiku. Neki bi rekli iz više razloga, od kojih neki priznajem i nemaju nešto preterano veze sa temom bloga, dok bi drugi na određeni način možda ipak i mogli:

(i) Prvi, da se radi o strateškoj stvari, po kojoj je Trampov tim procenio da Sanders kao socijalista svojim zalaganjem za sve značajnija federalna izdavanja u oblasti zdravstva, obrazovanja i zaštite životne sredine postaje laka meta, koju bi na izborima trebalo relativno lako pobediti.

(ii) Tramp voli teorije zavere (na kojima izgleda da upravo i jeste izgradio dobar deo svog političkog nastupa). Počev od one po kojoj Obama nije rođen u SAD, preko milion drugih koje se tiču lažnih vesti, špijuniranja ili nezakonitog glasanja, svih usmerenih ka tome da ga sputaju na putu ka uspehu. Te mu, pošto teorije zavere izgleda da udaraju u pravu žicu, uopšte izgleda i nije nešto preterano teško da se identifikuje sa Bernijem, odnosno, sa gomilom teorija zavera po kojima Demokratska stranka rovari protiv jednog od svojih najznačajnijih kandidata - istog tog Sandersa.

(iii) A, možda i zato što Sandersa doživljava na određeni način i kao srodnu dušu, u smislu da obojica u oduvek prilično elitistički ustrojenoj političkoj hijerarhiji predstavljaju autsajdere i nepozvane i neželjene goste, koji su uprkos tome uspeli kako u Demokratskoj, tako i u Republikanskoj partiji da se nametnu, kao i da zaobiđu i da nadvise ustaljene političke šeme, šablone i tokove.

A opet, (što na određeni način i jeste poenta bloga) možda nije toliko nemoguće da je stvar na kraju mnogo jednostavnija, i da Trampovo poštovanje prema Sandersu potiče od nečeg sasvim drugog. Naime, i sam je Tramp kao izvorni milijarder decenijama sigurno morao da ima posla sa gomilom političara čija uverenja (kada se zanemare sve one beskonačne i, bar u njihovim slučajevima, po svoj prilici prilično isprazne tirade o pravdi, istini ili slobodi) nisu dobacivala nešto preterano dalje od obližnjeg ATM automata. Što za Sandersa dobrim delom izgleda da ipak na kraju ni ne važi, a što Tramp verovatno na kraju upravo sam i zna. 

A to bi sa drugim pitanjem u blogu ipak i moglo da ima veze, jednako koliko i sa prvim.

 



Komentari (101)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

docsumann docsumann 19:47 09.03.2020

inače, ovih dana


svašta se nešto izdešavalo u svijetu weightliftinga...
uprkos koroni, održan je Arnold Clasic, al' bez fetivalsko-izložbenog dijela, samo strongmen i bb takmičenja.

Hafthor Julijus Bjornson, aka Thor, aka Mountain po treći put zaredom osvojio prestižni strongman turnir.
odličan otpor pružio mu je mlađahni Matejus Kielsekovski, pobijedivši u 4 od 6 diciplina.
pri tom je i oborio rekord u Cir Dambelu (bućici koja se jednom rukom podiže iznad glave) - 144kg. ipak kiks u deliftu ga je koštao prvog mjesta.



malo dalje od Ohaja, u kom se AC tradicionalno održava, Julius Madox oborio soptveni WR u benču - 350kg



Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana