Društvo| Ekonomija| Ljudska prava| Politika

100 evra sa okusom maline

loader RSS / 24.04.2020. u 17:25

Puno je ljudi kojima je svaki dinar zaovar, a kamo li sto evra. Obećanje države, uskorašnja isplata... Taj finansijski potez je za pohvalu, ako se gleda samo onako, na prvu loptu, bez ikakve analize, jer puno je onih kojima će ova suma istinski pomoći. Kako su tolika sredstva namaknuta i čija su u suštini, kakve će efekte u jednom i u drugom smislu imati na kraći, srednji i dug rok, nećemo da ulazimo. Dakle, ima puno ljudi kojima stvarno treba pomoć: razna ugrožena lica, samohrane majke, nezaposlena lica ... Čeka ih sto evra. Samo treba da pozovu i zatraže tu obećanu sumu. Samo reci "aj" i dolazim ti ja ... ti pozovi me ...  Taj poziv ispade prilično "složena" stvar, zar ne? 

 

Ima tu raznih alogičnosti, koje ovde ne bih da spominjem, jer bi po tom principu moralo još svašta da se nabraja. Želim da ukažem na činjenicu da će mnogim osobama (iz grupe onih kojima je svaki finansijski podsticaj zlata vredan) biti ponižavajuće da zovu na neki telefon ili šalju mejl kako bi saopštili da žele sto evra, jer će im se činiti kao da kamče nekakvu milostinju. Ili, kao da se kroz masu probijaju da dohvate hleb koji im se baca iz kamiona. Neki će zatražiti obećana sredstva i progutati taj osećaj poniženja, ali sigurno je da jedan broj njih uprkos svom lošem ekonomskom stanju ipak neće moći da otrpi pomenuti osećaj i neće ni zatražiti obećani novac, što znači da će ovaj izmenjeni, novi metod raspodele pomoći povećati broj osoba koje na pomoć imaju pravo, a koje je neće dobiti (čega ne bi bilo da se ostalo pri prvobitnom obećanju, koje je definitivno logičnije). Naravno da će izvestan broj kibicera, demagoga i nezvaničnih komentatora kazati - Ma, čim se oni pozivaju na nekakav ponos znači da njima i nije baš toliko zapeo novac: ja takvima ne bih ni dao čak i da se sada predomisle.

Čuh kako neki komentarišu da ovo navođenje građana da zovu telefonom ima veze sa izbornom kampanjom i da je to baratanje ličnim podacima u zamenu za sto evra svojevrsni uvod u pritisak da se glasa, ovako i onako. Čisto sumnjam da se tu išta menja u odnosu na dosadašnju praksu, jer su vladajuće partijske strukture (dakle ne samo sadašnja) uvek koristile državne institucije i baratale ličnim podacima građana, radi kampanje od kuće do kuće ili agitovanje telefonom, kao i u svim drugim fazama predizbornog procesa. Znači, zloupotreba je odvajkada već tu, pa ovo novo ogoljivanje ličnih podataka neće napraviti nekakvu štetu koja se i inače ne bi desila.

Čujem komentare na ulici, po komšiluku ... – Pa, bre, zar nije bilo lakše da se svima da po sto evra kako je već više puta obećano, a da samo onaj manji broj koji taj novac ne želi pozove i kaže da neće? Zvuči logično. Svi punoletni građani su svi punoletni građani – a izuzeci su izuzeci. Neka onda svi punoletni građani dobiju obećano po automatizmu – jer obećanje je takvo – a izuzeci ne treba ni da budu tema. Ko neće, ne mora, i o tome ne treba talambasati. Pozovu telefonom i gotovo. Ne bi se ni pominjalo.   

Evro protiv dinara. Borba kolosa? Ili vrapci u prašini? Čudno je da u zemlji koja ima sopstvenu monetu državni službenici obećavaju isplatu od sto evra. Oni koji koriste ovakav termin svakako znaju da taj gaf koji izgovara zvanični državni službenik u smislu štetnosti po jedno društvo predstavlja mnogo više od gafa. Zamislimo da Tramp obeća neku pomoć izraženu u juanima. Na osnovu svega, može se zaključiti da su evri svestan odabir. Zašto? Ne vidim ni jedan drugi razlog osim da je procenjeno da dvanaest hiljada dinara zvuči manje pompezno od sto evra, zvuči suviše profano... Praktično je to ista svota (prevedeno u neku robu), ali sto evra već po tradiciji odzvanja jače, onako, kao kolokvijalni izraz koji je bio i ostao pojam nekakve znatne vrednosti, pojam koji lebdi između iracionalnog i stvarnog (prebrojivog). Dakle, sto evra je u propagandnom smislu više nego dvanaeestak hiljada dinara. To i nije tako loše: nacija koja je posrnula i koja je dodatno frustrirana socijalnim posledicama epidemije imaće više optimizma i veće šanse za oporavak sa sto evra, nego sa dvanaestak hiljada dinara.



Komentari (406)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

loader loader 14:52 28.04.2020

Re: Bagra

docsumann
"Filigranski pločnici"







Da, i treba da stopiramo,
ali jednom da stopiramo i za vožnju unazad, u godinu osamdesetu, plus-minus 2-3, da obnovimo baterije koje će posle opet terati u budućnost (kretanje autostopom, naravno).


docsumann docsumann 07:07 29.04.2020

Re: Bagra

ali jednom da stopiramo i za vožnju unazad



zašto da zaustavljamo vožnju unazad?
loader loader 23:01 29.04.2020

Re: Bagra

zašto da zaustavljamo vožnju unazad?

Hm,
legitimno pitanje
filip3f filip3f 21:23 29.04.2020

oo

Nema od sto evra ništa, to je daleka budućnost, sklona promenama(u Srbiji, ne znam za druge).Lepo bi bilo, toliko lepih stvari bih kupio,na primer, bluetooth zvučnik neki ili slaninu 2-3 kg, ili bicikl za noge da ojačaju itd. Eh...
loader loader 23:00 29.04.2020

Re: oo



Kako se stvari oko tih 100 evra menjaju i otežu, imaćete dovolljno vremena da smislite kako ćete ih utrošiti. Samo da znate, kad ih budete dobili za njih ćete moći da kupite robe u vrednosti od 60-70 evra. Eto, čisto da budete spremni.

rodni rodni 06:51 30.04.2020

Re: oo

filip3f
Nema od sto evra ništa, to je daleka budućnost, sklona promenama(u Srbiji, ne znam za druge).Lepo bi bilo, toliko lepih stvari bih kupio,na primer, bluetooth zvučnik neki ili slaninu 2-3 kg, ili bicikl za noge da ojačaju itd. Eh...

Auuuu, pa kakva je to slanina koja košta od 33,3 do 50 evara po kg!?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana