gosti : gordanac, MightyNora, JJBeba, man ray loves me, Gorstak, Jelena Milić, margos
gordanac :
"..Dan kojim se obeležava pobeda nad fašizmom je dvostruki dan – i Dan vojne pobede, dan sloma fašističke industrije smrti i mržnje koja je opustošila Evropu, i Dan te iste Evrope. Dan kad su pobednici (po prvi put otkad se tako uspešno ubijamo po planeti), razumeli da su ljudi uvek sposobni da ništa ne nauče iz sopstvenog iskustva i da su uvek spremni da ponove strahote i da je zato na pobednicima da poraženima prvi pruže ruku.
Danas je cela Evropa priča o jednom uspehu upravo i samo zato što se odmah posle rata razumelo da će biti i III svetskog rata, ako se svi narodi Evrope ne dozovu pameti i negujući antifašističke tradicije, odmah ne počnu taj proces pomirenja i saradnje.
To je odluka koja je kreirala Evropu kojoj smo savremenici. To je pobeda koja je čak možda i veća od one vojne, jer je pobeda nad uobičajenim ponašanjem ljudi, pobeda zdravog razuma kojim je na jednoj strašnoj tragediji bilo moguće izgraditi – dobru budućnost i za pobednike i za poražene."
MightyNora
"....Izdvojiću par ... onako iz kolaža, ne samo reda radi, vec sa specijalnim momentima : =)
Dan kada je Igor Milanović zabio goooooooooool u poslednjim stotinkama, ako se lepo sećam u finalu protiv Italijana kada smo osvojili Olimpijsko zlato u vaterpolu. Dan kada je ona urnebesna utakmica promenila moj život totalno. Zbog te utakmice sam trenirao vaterpolo 4 godine. Jer je bila na moj rodjendan i lepši poklon tada nisam mogao da dobijem.
Dan, prvi, drugi, treći... do sedmog, kada sam stajao u Kolarčevoj. Ko ne zna zašto, njemu na dušu.
Dan kada sam shvatio da kakav si na malim stvarima u životu, takav si i na velikim.... Dan posle - kada sam shvatio da ne postoje male i velike stvari.
Dan kada sam sam-samcit uspavao jednog ugursuza od 2 i po godine.
.....I, definitivno, i najviše, i sve u svemu - dan kada sam postao ujak."
JJ beba :
"Jednog hladnog januarskog dana 1910. god, u ciganskoj čergi, pod vedrim belgijskim nebom, rodio se dečak Django.
Mali Manouches, kako se zove pleme francuskih Cigana kojima porodica Reinhardt pripada, provodi svoj život u neprestalnom lutanju. Uronjen u arhaičan i slobodan svet Cigana čergara koji ne priznaju civilizaciju i vreme u kome žive, Django i njegova bosonoga mladost sazrevaju u protivurečnosti siromašnog i pijankama prožetog života u Parizu, (svira bendžo po barovima i dansing dvoranama u Rue Monge) i tradicionalnog čergarskog života Cigana.. Do svoje 17 godine nikada nije obukao odelo, nikada nije živeo u kući..
Sa osamnaest poseduje odelo i sopstvenu kuću na točkovima ispunjenu šarenim papirom od koga Bella, Djangova nova žena, pravi veštako cveće koje prodaje.....Jedne pijane noći Django ruši sveću, šareno cveće se pali a kola postaju svetleća buktinja čiji plamenovi ližu novembarsko nebo. Opekotine II i III stepena unakazuju njegovo telo - paralizovana desna noga i izgoreli prsti leve ruke su od muzikanta Djanga načinili invalida kome preti amputacaja noge. Svi misle da je sa muzikom završeno...
Ali, taj "ludi Ciganin" odbija operaciju i za godinu dana mukotrpne rehabilitacije uspeva da prohoda, a kada mu brat godinu dana docnije pokloni gitaru, vežbajući ruku uz danonoćno sviranje i teške bolove, razvija nov muzički pravac - gypsy jazz (ili gypsy swing), a iz muke ukočenog drugog i trećeg prsta leve ruke razvija potpuno novu tehiku sviranja džitre: sa dva zdrava prsta svira solo a onim ukočenim drži akorde.
Svoju manu pretvara u vrlinu, u pobedu; i to tako kakvu pobedu! Tako virtuozno, tako moćno, tako muzikalno.....
Ostalo je istorija....
Umro je 16. maja 1953.god
Ceo svet taj dan obeležava kao Ðangov dan.
To je dan pobede margine i volje. Trijumf srca i strasti; trijumf talenta i života."
man ray loves me :
"...Te večeri sam prvi put svratila u FreeSerbiju, da vidim kako izgleda. Moja drugarica se upravo vratila iz Amerike na nekoliko meseci, dobila posao kao urednik stranice na engleskom i pozvala me da prevodim vesti
Bio je kraj radnog vremena, oko osam sati. Nas dve i još dvoje novinara sedeli smo za okruglim stolom u trpezariji dvosobnog stana koji je činio firmu i spremali se da uskoro krenemo kući. Telefon novinarke je zazvonio. Nešto se dešava na Topčiderskoj zvezdi i treba odmah da se kreće. Niko nije imao auto. Nisam baš htela prve večeri da se ističem, auto-zvocko mi se uključio u glavi (glas moje majke sa nekoliko odabranih fraza) i čula sam sebe kako govorim: “Imam ja auto“. Ubrzo zatim Mali Jugo šibao je ulicom Miloša Velikog.
Stigli smo tamo i postalo je jasno da policija ne pušta bliže. Neki ljudi su krenuli da se nadmudruju sa kordonom po sporednim ulicama. Ja nisam uradila ništa spektakularno. Visila sam tu, gledala lica Slobinih ‘branitelja’ koji su se kao neke izanđale crvenkape zalutale u šumi stisli jedan uz drugog, sa izrazom besa i nemoći. Naš die hard fotograf Andrija Ilić je dobio fenomenalnu ideju da preskače ogradu sa specijalcima, napravio par odličnih snimaka izbliza, dobio šrapnel u šaku i stekao svetsku slavu kao jedini novinar koji je ranjen u akciji
Vratila sam se kući. Sutradan sam videla snimak hapšenja Slobe na TV-u.
Eto, to je bio dan naše velike pobede. Ti dani su jedino vreme kada sam se osećala kao deo nas, i konačno smo pobeđivali. Kasnije sam nekoliko puta išla u šetnju oko CZa, sa osmehom na licu."
Gorstak :
"Šah sam počeo da igram aktivno (u klubu) sa svojih 10 god.
U klubu sam se istakao i odmah dobio mesto u startnoj petorci (super za rukija).
Moj prvi meč je bio protiv vršnjaka iz šahovskog kluba, mislim... Jajinci. Zapamtio sam da smo morali da idemo Lastinim autobusom do tamo i natrag. Nikad stići.
Pokupili se nas : petorica iz prve postave, jedna rezerva i trener. ....Divno nedeljno jutro i divan dan za provod (ima li neko nedeljno jutro da nije divno?)
Došli mi u goste, a domaćini nas stvarno lepo dočekali : na stolu su već bili sendviči i sokići. Kapiteni su izmenjali zastavice, treneri se fino isćaskali, dosao sudija i meč može da počne. ....Sve ozbiljno, zvanične garniture, satovi, pišu se potezi... ma, kao pravi.
Moj protivnik je došao sa veoma nervoznim ocem, koji je stajao u pozadini sale i grickao nokte. Meni bilo krivo sto su me moji poslali na "ultimate fight" meč sa samo ,,pazi da se ne prehladiš"-savetom. Protivnik je bio veoma ozbiljan i namršten, a meni srce htelo da iskoči od treme.
U prvih par poteza dao mi je do znanja da dobro poznaje Sicilijansku odbranu i već u središnjici sam bio u ozbiljnom problemu : sasvim izgledno je bilo da ću da dobijem mat u dva poteza. Takva pozicija se uveliko predaje, ali u tom godištu....igra se do samoga kraja.
U očajanju, nemajući šta drugo da uradim, ja gurnem pešaka za polje napred i dam mu šah lovcem koji je bio skriven iza pomenutog pešaka (izvinjavam se onima koji ne znaju pravila). ....Nisam rekao glasno „šah“ jer po pravilima ne moram. Pravila čak nalažu da mora da se ćuti tokom celog meča.
Protivnik, ne primetivši da sam dao šah, sav srećan uzme svoju kraljicu (najjaca figura u šahu) i potrči da mi da mat.
Ja, tužno, kažem:,,pa... dao sam ti šah"- misleći da mora prvo da zaštiti svog kralja pa tek onda da me matira... On se izvini (ja prihvatim izvinjenje) i vrati kraljicu, da bi pomerio kralja.
Sudija gleda sve to i opomene protivnika da je prvo taknuo kraljicu i da mora sa njom da blokira šah. Pravilo ,,taknuto-maknuto"!!!
Odjednom neverovatan obrt : dao mi džaba kraljicu i ubrzo izgubio partiju.
Ispostavilo se da je ta partija bila odlučujuca da moj klub pobedi i pomeri se za jedno mesto na tabeli. Svi su me slavili kao heroja, a to mi je dalo krila da nastavim sa treninzima......Vremenom sam postao ozbiljan šahista.
Nisam napravio bitnu šahovsku karijeru, ali umetnost igranja šaha mi je pomogla da u životu povlačim dobre poteze i napravim dobru životnu karijeru. Isto tako se ne predajem.... do poslednje.
Pravilo taknuto-maknuto je jedno od bitnijih kako u šahu tako i u životu.
Ta nedelja u Jajincima je bila moja velika pobeda."
Jelena Milić :
“Not even the second world war was fought on grounds of principles and ethics. Of course, the Allies were on the right side and their vicotry saved the world from the Nazism, but European democrcies and the Soviet Union were draged into it by Hitler, and the United States by Japan. “
Eric Hobsbawm, The New Cenutry
"...Ali su mnogi u taj rat zaista otišli da se bore, ili olakšaju i ulepšaju borbu onima na prvoj liniji fronta, prevashodno protiv nacizma, iz moralnih pobuda, za koje su smatrali da su veće i bitnije od vlastitog života. The Glen Miller Story
, moja prva asocijacija na reči maj i pobeda, je film o takvim ljudima.
Onda samu sebe zapljusnem pitanjima bez odgovora. Kako je uopšte došlo dotle? Koji je nauk za ubuduće, u kom momentu sve sve toliko odmetnulo kontroli? Kako ubuduće sprečiti a ne lečiti? Koliko bi se danas, u eri konzumerizma i povećane svesti o univerzalnosti ljudskih prava i potrebe da se ona štite, ljudi moglo mobilisati u rat zarad odbrane viših ciljeva, i kako? Koliko sama promena prirode rata od WW2 naovamo, brisanje granice između unutrašnjeg i međunarodnog sukoba, tehnološke inovacije, privatizacija rata, koncentracija kapitala koga nekad ima više u privatnim rukama nego u budgetima vlada suverenih država, države koje se raspadaju, profesionalizacija vojske, koliko sve to otežava ili olakšava takvu jednu odluku?
Pragmatični Ameri su ukapirali da sam slom nacističke Nemačke nije dovoljan zaštita za budućnost, pa su sa vizionarima poput Roberta Šumana i drugih Evropljna počeli da prave EU. Za mene je upravo EU, a ne kapitualcija nemačkih trupa, jedna velika pobeda nad fašizmom i nacizmom. U Evropi. Samo u Evropi. Uspešan metod koji ima obavezu da se replicira wordwide.
Znate li da je u poslednjih dvadesetak godina, u Indiji samo, pobijeno oko 10 miliona ženskih fetusa u odmaklim mesecima razvoja!? A Indija nije sama, praksa se nažalost, sprovodi i u Kini, Pakistanu, Afganistanu....Pobeđen je Hitler ali hitleri iz naših sokakaka su... i dalje tu.... - 10 miliona!
Da, u Indiji se zbog polno selektivnih abortusa rodi 7000 devojčica manje svaki dan.
Potrebno je još velikih pobeda. 21 vek i globalizacija nam, ako ništa drugo, donosi niz mogućnosti da nasilne i nerazumne smrti sprečimo sa manje krajnjih ljudskih žrtava."
margos :
"...Uh... godinice mi se nakupile... Baš su me iznenadile... i to baš jutros.
Ne, ne boli me ništa, da kucnem u drvo. Dobro vidim, dobro čujem, ma ok sam. Nemam holesterole, pritiske... čuda... mogu da trčim, mogu da jedem, mogu da pijem, mogu da ne spavam, pa na posao.
Umem da se radujem kao malo dete... i radujem se. Ložim se na nove stvari, na nove igračke.
Prepuna sam želja - spisak iako se stalno smanjuje, opet se nekako povećava.
Upoznajem nove ljude... stvaram nova prijateljstva, učim nove stvari.
Zašto onda kukam zbog godina?
Ma ne kukam zbog godina... kukam zbog teksta!
Ne znam koji je to dan 'Velike pobede'!
Svaka mi je velika i svaka mi je mala. I prolazna. I jučerašnja mi ne donosi zasluge za danas.
E, pa za mene je valjda TO pobeda?!? Sad sam skapirala...NOVI DAN!!!
Svaki novi dan je dan velike pobede!
I današnji....jebeš godine.:)))"
Unfuckable :
„Jedino što je potrebno da zlo pobedi je da dobar čovek ništa ne učini .“
“There is a kind of victory in good work, no matter how humble”
“You can stand tall without standing on someone. You can be a victor without having victims.”
"...Posle ovih par citata na temu Pobede, jakaotakav jednostavno ostajem nem i poražen bezidejnošću….
Kada pomislim da ne znam tačno kako i čime bih definisao Pobedu....Veliku Pobedu …ipak mi, nekako blesne u glavi izraz lica deteta koje je tek naučilo da vozi bicikl, ili prizor žene koja posle teške operacije srca počinje da diše svojim plućima umesto na respirator……ah da....i mail koji mi javlja da je Neko posle godina besomučnih pobačaja zbog jezivih lekarskih svinjarija i monstruoznih prepletaja okolnosti – ipak u “poslednjoj sekundi zaustavnog vremena” postao – mama.
Definitivno, iz pobeda – pa ma kako velike one bile – malo se stvari da naučiti . Eventualno, imamo saznanje da je nešto, ipak - moguće.
Porazi su saznajno daleko korisniji ( sada će neko da doda : “ kako za koga…”), ali i daleko neudobniji.
Ali, isto tako - mislim da nisam više……….(da nismo više…) u situaciji kada bi luksuz saznavanja ili sakupljanja iskustva trebalo da bude primarna aktivnost."
__________________________________________________________________________________________
*zahvaljujem se autorima na energiji i strpljenju koje su uložili da bi ovaj blog izgledao baš ovako. (Tekstovi su poređani hronološkim redom, onako kako su pristizali....Osim nekoliko...;))))))
** "Pobednik je Onaj koji veruje u Pobedu"