Nauka| Sport| Tehnologija| Umetnost| Život

Prepoznavanje talenta

Dragan Pleskonjic RSS / 23.05.2020. u 10:17

Kako prepoznati nadareno i talentovano dete u ranom periodu? Koji su to znaci, lične karakteristike, aktivnosti, načini ponašanja, potezi, postupci koji pokazuju da dete ima talenat za određenu oblast: nauku, umetnost, sport, jezike, matematiku, tehnologiju, medicinu i slično?

Čuo sam veliki broj ličnih priča od poznanika i prijatelja na ovu temu. Čuo sam i neke od priča u razgovoru sa dečjim psiholozima, učiteljima, nastavnicima, trenerima, mentorima. Ima dosta i slaganja i neslaganja oko metodologija.

Kako biste vi testirali talenat kod deteta u ranom periodu? Da li je nužno da dete bude fizički pored vas? U situaciji pandemije, kada su putovanja ograničena, da li se to može uraditi „na daljinu", testom preko mobilnog ili sličnog uređaja, barem u preliminarnoj fazi trijaže?

Pomognite diskusijom, savetima, linkovima na relevantne resurse iz ove oblasti i eksperte koji se time bave.

Unapred hvala svima na konstruktivnim predlozima. 

 

Atačmenti



Komentari (429)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

bene_geserit bene_geserit 00:31 24.05.2020

Re: E, talenat...

i stvarno nije neki problem kad te opale po dupetu ponekad

Ne znam šta vi radite kod tebe u firmi i šta se radilo na faksu kad si ti studirao i da li je tebe neko lupao po dupetu, ali ja lupanje po dupetu koleginica inženjerki nikad nisam video (na javnom mestu).
ili ispričaju masan vic na tvoj račun

Pa sad, vicevi su retko na ženski račun, osim viceva o plavušama ako si plavuša.
Kad je moja žena radila kod Milana u firmi, imala običaj kad Guza uleti u kancelariju da odma stavi sluške na uši, ali nikad ne stigne na vreme pre nego ovaj ispriča neki najmasniji mogući vic i pita je "snajka, kad ćeš se razmnožavaš?". Njoj nije smetalo, ali ove nove snowflake generacije, moguće da bi im smetalo.
srdjan.pajic srdjan.pajic 00:41 24.05.2020

Re: E, talenat...

bene_geserit
i stvarno nije neki problem kad te opale po dupetu ponekad

Ne znam šta vi radite kod tebe u firmi i šta se radilo na faksu kad si ti studirao i da li je tebe neko lupao po dupetu, ali ja lupanje po dupetu koleginica inženjerki nikad nisam video (na javnom mestu).


I nećeš, jer sad možeš da izgubiš posao zbog toga, a bogami i u ćorci da završiš.

bene_geserit bene_geserit 00:45 24.05.2020

Re: E, talenat...

Znači to lupanje po dupetu koleginica inženjerki je neko virtuelno ?
Niti si mogao da ga vidiš, niti češ moći.
srdjan.pajic srdjan.pajic 00:54 24.05.2020

Re: E, talenat...

Pa sad, vicevi su retko na ženski račun, osim viceva o plavušama ako si plavuša.
Kad je moja žena radila kod Milana u firmi, imala običaj kad Guza uleti u kancelariju da odma stavi sluške na uši, ali nikad ne stigne na vreme pre nego ovaj ispriča neki najmasniji mogući vic i pita je "snajka, kad ćeš se razmnožavaš?". Njoj nije smetalo, ali ove nove snowflake generacije, moguće da bi im smetalo.


Kako joj nije smetalo kad kažeš da je odma stavljala sluške na uši, ali eto nekad i nije stigla?

Kod nas je prvi vic koji se pričao, kad zaposle novu inženjerku, bio onaj o sličnosti između žene inženjera i morskog praseta. Čuo sam ga bar jedno 6 puta...

A i, Guza, je čovek, bre, gss-ovac. Ali najbolji su mu vicevi bili uvek oni o zeki i medi.


bene_geserit bene_geserit 02:10 24.05.2020

Re: E, talenat...

Kako joj nije smetalo kad kažeš da je odma stavljala sluške na uši, ali eto nekad i nije stigla?

Pa nikad nije stigla jer Guza brzo priča viceve.
Postoji razlika između "smetati" i "želeti da čuješ". Njoj vicevi niti su smetali, niti su bili na njen račun, ali nije baš imala želju da ih čuje, ali jbga.
principessa_etrusca principessa_etrusca 03:58 24.05.2020

Re: E, talenat...

zilikaka
Zašto ovo kažeš?

Uspeh u školi jeste pokazatelj kasnijeg uspeha. Kao što inteligencija jeste pokazatelj životnog uspeha.

Prvo da se dogovorimo šta je uspeh u životu.

U konkretnoj priči, eto poredeći svoju trojicu, Tadejuš je zabrinuta zbog uspeha u školi srednjeg. Dobro, verujem da bih i ja bila. S druge strane dete liči da je vrlo svoje, sa puno energije, da zna šta hoće i da to uradi.
Da li to upravo nisu osobine uspešnih?

Успешнима у школи је лакше да упишу добар факултет и вероватноћа је да га заврше са бољим успехом, добију бољи посао итд.

То је отприлике пут који већина родитеља жели за своју децу, лакши и мање стресан .а није занемарљиво ни шта је мање стресно за родитеље. Доста родитеља упадне у замку да децу моделују као конформисте који слушају и следе правила.

Ипак, стварна креативност и оригиналност има у својој сржи побуну.
srdjan.pajic srdjan.pajic 04:41 24.05.2020

Re: E, talenat...

bene_geserit
Kako joj nije smetalo kad kažeš da je odma stavljala sluške na uši, ali eto nekad i nije stigla?

Pa nikad nije stigla jer Guza brzo priča viceve.
Postoji razlika između "smetati" i "želeti da čuješ". Njoj vicevi niti su smetali, niti su bili na njen račun, ali nije baš imala želju da ih čuje, ali jbga.


E, jeste, sad zato što Guza brzo priča masne viceve, čestite žene koje to neće da slušaju ne stižu da stave slušalice, ali im svejedno ne smeta, jer su tough, a nisu snowflakes kao ove nove generacije.

Svejedno, ne znam sad zašto si uopšte pominjao čestitog Guzu i tvoju ženu, ali ajde dobro.

Nisam ni ja nikad video da neko opamprči koleginicu po guzi, ili se nepristojno očeše o nju, ili joj javno uputi lascivan komentar, da jesam verovatno bih joj se stavio u zaštitu, ali to ne znači da se ne dešava. Mi smo radili u finim firmama, gde uglavnom zapošljavaju neke kulturne i obrazovane ljudi, zamisli kako je to u kojekakvim fabrikama i kombinatima. Ako ne znaš, pogledaj film The North Country na primer, pa ćeš možda steći bolju sliku.

A da pomenem da sam bio svedok obrnutog slučaju, kad je jedna bivša sekretarica prijavila svog šefa zbog navodnog seksualnog zlostavljanja. I sprovedena je opsežna istraga, ustanovljeno da je ova lagala, i momentalno je popila otkaz. Pretila je posle da će da tuži kompaniju, ali od toga naravno nije bilo ništa. E, jedino što smo tada svi, komplet dizajn centar, morali da prođemo onaj korporacijski trening za borbu protiv seksualnog zlostavljanja na poslu, pa da polažemo ispit, i dobijemo diplome.




bene_geserit bene_geserit 05:04 24.05.2020

Re: E, talenat...

Nisam ni ja nikad video da neko opamprči koleginicu po guzi, ... ali to ne znači da se ne dešava. ... Ako ne znaš, pogledaj film The North Country na primer, pa ćeš možda steći bolju sliku

A znači ti si to video na televiziji, onda mora da je istina.
alselone alselone 06:30 24.05.2020

Re: E, talenat...

Prvo da se dogovorimo šta je uspeh u životu.


Svako ima svoj valer, to je nesporno, ali postoji neko jezgro koje je manje-više zajedničko. Dostupnost kvalitetnog školovanja kako za sebe tako i za svoje potomke, dostupnost kvalitetne hrane, dostupnost stabilnog, sigurnog, bezbednog posla, dostupnost pouzdane plate, dostupnost kvalitetnog mesta za stanovanje itd. itsl. I sve to naravno u proporciji za određenu državu ili regiju, poenta je uspentrati se malo više od sredine Gausa za svoju regiju i pobošljati šanse za navedene stvari.

Za to veće šanse imaju dobri đaci od loših. To je nesporno iako se danas često čuje kako škola nije važna, kako ocene nisu važne pa sam zato i reagovao.

Nisu važne samo u jednoj stvari - ne određuju te kao osobu, nije neko ko ima lošije ocene lošija osoba i deca pod pritiskom roditelja znaju da se zabune tu i poistovete se sa ocenama pa pate. Ali to je već nešto drugo.

Da li to upravo nisu osobine uspešnih?

Jedne od, ali je to i dalje jako daleko od uspeha. Mnoge sam, kao i verovatno svi ostali, upoznao koji su imali navedene osobine ali bez nekih drugih pa nisu uspeli (ne želim to tom momku, da ne mračim ovde). Posle 2000. kada sam ja studirao mnogi su se palili na raznorazne "projekte". Od tehnologije, IT-a, NVO, politike itd. To je zapravo bio lakši put nego studirati. I često se moglo čuti - ah, ovi dosadni ispiti, što bih to uopšte učio jer mi ne treba, ja sam tako dobar u projektima. Moj odgovor je po pravilu bio - evo ti projekat. zove se "položiti taj ispit!".

Neće ih u životu uvek čekati posao koji im se svidja da rade. I to se videlo kasnije. Neki od njih su uspeli i postali magovi u svojim oblastima, potpuno bez formalne škole. Ali njih je 1%. Mnogi su ostali da se bore na skroz lošijem frontu bez mogućnosti da ga zamene, tipa postali su radnici u smeni u fabrici umesto da budu lekari gde su se uputili. I sada mu ne vredi što je istrajan i odlučan radnik u fabrici i što zna šta hoće. Ako te život baci na Ruski front jer nisi imao formalnu školu, ne vredi ti mnogo što si tamo najbolji, ako si zbog formalnih uslova mogao da zavšiš kao Šicer u Banatu pa da piješ pivo i jedeš šarane.
alselone alselone 06:49 24.05.2020

Re: E, talenat...

Ипак, стварна креативност и оригиналност има у својој сржи побуну.


Komplikovanije je od ovoga, nije to samo pobuna.
Mi smo modelovani preko 5 osnovnih crta ličnosti, njihove kombinacije određuju naše osobine. To su sledeće:

- Neuroticizam
- Ekstraverzija
- Otvorenost
- Saradljivost
- Savesnost

Uspešni, a pogotovo veoma uspešni, su veoma savesni (poslovno), skoro uopšte nisu saradljivi, otvoreni su veoma, pogotovo za nove ideje, često i ekstrovertni (jako uspešni).

Saradljivost je važana osobina, često zanemarena. Ovih godina poprima nove dimenzije kako društvo skreće u totalni aut. Imamo čitav pokret mladih ljudi koji kažu "jebite se i vi i vaše osakaćeno društvo sa poremećenim normama, zatvoriću se u sobu igrati igrice cei život, neću ni raditi, ni ženiti se, ni dobijati decu". Iako su možda veoma pametni ljudi, njihova saradljivost je nula. Oni kažu "ako neće biti kako ja hoću, neću onda nikako".

I po statistici to su mnogo češće muškarci, oni imaju veći problem sa saradljivošću.

Ali, saradljivost je i osnova kreativnosti i posla, bunta kao što kažeš, zato što te onda tera da uradiš kako si ti naumio a ne kako je rađeno do sada, kako drugi misle da treba. E, sada, ako se pogodi da imaš druge osobine, ne samo taj inat, i da to što si naumio vredi, imaš motor u guzici koji ti neće dati mira ceo život dok to ne isteraš. Zato su često veoma uspešni CEOs i inovatori muškarci.
zilikaka zilikaka 08:01 24.05.2020

Re: E, talenat...

Spram uspeha, da li smatramo da je zspešan neko ko ima firmu za neke usluge i sasvim mu dobro ide?
Svako od nas zna slučajeve da se neko uputio na zanat, vrlo brzo ušao u tajne, postao tražen i odvojio se od gazde, da bi posle i sam postao ozbiljan gazda.

Zato smatram da svi ovde gledamo fakultet i dobro plaćen posao kao model kojem obavezno treba težiti.
newimprovedtadejus newimprovedtadejus 09:18 24.05.2020

Re: E, talenat...

zilikaka
Zašto ovo kažeš?

Uspeh u školi jeste pokazatelj kasnijeg uspeha. Kao što inteligencija jeste pokazatelj životnog uspeha.

Prvo da se dogovorimo šta je uspeh u životu.

U konkretnoj priči, eto poredeći svoju trojicu, Tadejuš je zabrinuta zbog uspeha u školi srednjeg. Dobro, verujem da bih i ja bila. S druge strane dete liči da je vrlo svoje, sa puno energije, da zna šta hoće i da to uradi.
Da li to upravo nisu osobine uspešnih?


ja bih definisala uspjeha kao zadovoljstvo da ne kažem sreću.. ako si ti istinski zadovoljan svojim izborima i istinski srećan to je ogoroman uspjeh..

principesa je odlično objasnila..
najlakši put ipak jeste neka lijepa diploma pa onda odluka dal se s njom želi raditi u korporaciji, u javnoj upravi, pokrenuti neki svoj posao ili možda i napustiti tu struku i recimo postati zanatlija..
studiranje samo je svakako lijep životni period, čak i ako se time nećemo baviti opet je zadovoljstvo i druženje i format učenja i cijelo iskustvo..
ljudi ne plaćaju time samo diplomu, pogotovo ne samo znanje, plaćaju i to iksustvo..
put je daleko teži za ljude bez te diplome..
u tom me smislu malo brine moj jurodivac..
ali ne sad da ne spavam noćima, realno je još mali, ima još 8 godina ili čak 10 da odluči da ipak hoće da ide i na fakultet..
ja sam se formalno obrazovala 21 godinu i nije mi žao.. meni je to odlično ležalo..
ali imam ogromno poštovanje za ljude koji nisu nego su odlučili da rade..
tako da ćemo ga mi podržati ali nam jeste neobično i jeste nam pomalo i prpa

a opet ko zna..
nije sasvim isključeno i da se format obrazovanja promjeni ako ovo sranje potraje..
već ih je dosta najavio da neće otvarati fakultete u septembru nego organizovati online nastavu..
ako to nastavi stvari bi zaista mogle da se promjene..
jer ako ne plaćaš iskustvo znanje svakako možeš i za manje para da dobiješ..
principessa_etrusca principessa_etrusca 09:42 24.05.2020

Re: E, talenat...

alselone

Ради се о побуни против владајућих ауторитета, о рушењу прихваћених истина, правила и шаблона, било да се ради о науци, уметности или бизнису, мада то вероватно нигде није очигледније него у визуелним уметностима и смени ликовних праваца где је нови настајао не као пука негација постојећег, већ је доносио једну нову естетику.
alselone alselone 10:19 24.05.2020

Re: E, talenat...

Svako od nas zna slučajeve


Jeste, to su slučajevi.
Milan Novković Milan Novković 11:59 24.05.2020

Re: E, talenat...

srdjan.pajic
Pa sad, vicevi su retko na ženski račun, osim viceva o plavušama ako si plavuša.
Kad je moja žena radila kod Milana u firmi, imala običaj kad Guza uleti u kancelariju da odma stavi sluške na uši, ali nikad ne stigne na vreme pre nego ovaj ispriča neki najmasniji mogući vic i pita je "snajka, kad ćeš se razmnožavaš?". Njoj nije smetalo, ali ove nove snowflake generacije, moguće da bi im smetalo.


Kako joj nije smetalo kad kažeš da je odma stavljala sluške na uši, ali eto nekad i nije stigla?

Kod nas je prvi vic koji se pričao, kad zaposle novu inženjerku, bio onaj o sličnosti između žene inženjera i morskog praseta. Čuo sam ga bar jedno 6 puta...

A i, Guza, je čovek, bre, gss-ovac. Ali najbolji su mu vicevi bili uvek oni o zeki i medi.

Guza je super-cool lik. Ja ga zovem Miko/Mika pošto je kuma moje žene išla sa njim u matematičku pa sam od nje prvo čuo za taj njegov prvi nadimak.

On nas je sve zvao "Brko" jedno vreme, zato sam ja tebe prozvao Brko na blogu - "logičan" si kandidat pošto vas pećinarenje spaja - on je ludo zaljubljen u pećinarenje i planine, ima mnogo lepih fotki na Fejsu, svi su tamo, al, jbg, tebi žena nije još otvorila nalog

Evo ti njegov vic sa nešto proširenim animal parkom, o Ljubaznom jelenu

Izašao zeka predveče iz kućice u šumi da se prošeta posle večere, kad evo je unezverena lija. Pita zaka šta joj je, a ona će ma pusti, ne pitaj, ide ljubazni jelen kroz šumu i jebe sve na šta naiđe, i ode lija uplašena dalje.

Ide zeka dalje , mrak se spušta, kad evo ga vuk u trku, zastade malo, unezveren, kaže ne pitaj, ljubazni jelen jebe sve, oči ti iskaču.

Evo ga i meda, ni ne zaustavlja se, oči mu iskočile, unezveren, i samo promrlja "ljubazni jelen".

Već je mrkli mrak, zeka se prestravio, otrčao kući, sve zaključao, ugasio svetlo ...

... i oseti nežan dodir na ramenu, i čuje reči iz mraka, iza leđa: "Dobro veče"


On to tako slatko i veselo priča, treba ga slušati uživo, tj nemoš mu dočarati neagrasivnost i totalni integritet ovako pisanjem.

A deca, samo ih ostavi na miru - super cool su, ako nećeš da im ukradeš dosta od kreativnosti samo treba da ih ne disciplinuješ previše, tj moraš da im daješ da jedu slatkiše kad i koliko hoće, i da ostaju uveče dok ne počnu da padaju pospani

Uopšte se ne zezam - još samo treba malo, tj nežno i ovlaš da ih "maltretiraš" da nešto urade što vidiš da bi voleli, ali se uplaše

I da im skupljaš lovu za abode, tako da mogu da budu u životu ono što žele bez finansijskih drama, a ne ono za čim roditelji "pate"

Faks - jebo to, ja sam išao na predavanja i neobavezne vežbe samo donekle u prvom i poslednjem semestru, i da nije Caja neobuzdano bljuvao ideje pa mi pri skoro završenom diplomskom dao drugi problem prvi bih diplomirao (i ovako sam bio među prvima) a baš se nauživao u Radio Klubu, Beogradu (meni sa sela je to bio raj) i radioamaterskim ekspedicijama po planinama - 6-ca iz marksističke filozofije uz potrebno učenje, 8 iz telekomunikacija (ona koliko bejaše, 600 stranica knjiga) bez ijednog predavanja i sa 3 dana učenja, 10 iz radio tehnike - nikad profesora video, i bez dana učenja (tj znao iz radio kluba, onako usput naučio).

Imao sam jako malo dana slabosti u kojima sam želeo svojoj deci da drobim na temu "više rada, karijera", ali sam se suzdržao - i jako srećni.

Kad je starija ćerka završila matiš, pa magistrirala marketing?!, pa prvu godinu MBA (drugu ne može bez prakse) i njena majka i ja smo imali seniors pajtose, i to dobre, u City of London, i ja nisam nikakav čistunac i mogao bih bez srama da ih nazovem i kažem "Moje divno dete traži posao" - ali nama to ni na pamet nije padalo.

Mlađa arogantna prvo, oće da bude glumica al odbije Royal Academi ponudu - kao ona tu prvu godinu već zna, posle se oladila pa do 22 radila svašta dok opet nije dobila ponudu, čuvanje dece, predavanje u srednim školama, učila igranju, dramljenju i ostalom klince u vanškolskim aktivnostima ... i opet srećna (dobro, ona uvek nešto brunda, opija se po pubovima sa pajtosima) ... ovako na juriš i bez napora zarađivala koliko joj treba za cipele i kafanjering, pa POLOVNE krpice, jbg, navukla se na "vintage" fore, dumreš kad joj praviš društvo po nekim katakombama gde se to prodaje ...

... i kako vreme odmiče sve srećnije, uvek imale našu punu i iskrenu podršku

(sina ređe spominjem pošto je sa specijalnim potrebama (pupčana vrpca oko vrata pri porođaju, doktorka ćaskala sa studentima pa nije primetila) - al on još najsrećniji, pa i nas tako pomerio, bioskopi, muzika, kola, putovanja - i mi mu ugađamo - ubeđen smo da bi bili veći baksuzi da nije takav, više uštedeli a mnogo manje sveta videli

Vidi kako Nobelovac, fizičar, kaže za slobodan duh, i ovo je suludo moćno i suludo tačno, što se mene tiče (od oko 400 ITs sa kojima sam ozbilnjije radio od 1982 najbolji nije prošao prijemni na ETF elektronici pa se upisao na Tehničku Fiziku):

"It is a famous old bromide that financial security and professional staying power require single-minded focus on markets, competition, and conformity. All good parents understand this fact, and only the most irresponsible of them counsel or countenance anything else. I am no exception, as my sons will sadly attest. But the truth is that sometimes the imperative to focus fails, and there is absolutely nothing anybody can do about it. The impulse to live in creative freedom is powerful within all of us, and a handful of people always wind up succumbing to it despite the warnings. Whether this impulse is cultural or genetic could be debated for weeks, but what is certain is that it is the true source of art, scientific discovery that counts, and the powerful drive to innovate characteristic of modern civilization. Parents watching a child go his own way send up prayers begging whoever might be listening to make him safe. I send up a prayer too: Dear Heavenly Father, please send this guy to me. It is probably just as well that this prayer is not answered too often. The life of an anarchist is difficult and certainly not to be encouraged. Everyone eventually grows up and has to make compromises, and indulging in willful disobedience at a young age just makes it all that much more difficult later on. For better or worse, my university’s practice of admitting only very well rounded students is devastatingly effective at keeping out the rebels. One or two occasionally slip through, however, and then we can work together on some problem of importance, if only for a brief while.

Laughlin, Robert B.. A Different Universe: Reinventing Physics From the Bottom Down (pp. 180-181). Basic Books. Kindle Edition.
"

Al ok, vidiš rizike, nego ja mislim da je nemoguće omašiti kod kreativnih i opuštenih roditelja koji vole decu.

Malo je toga hardcoded u našim glavama, a ako je hardcodirano bitno onda je to više talenat za upošljavanje neobuzdane i nezaustive strasti u onome što nam se radi, kao klincima pa kasnije ...

... priroda je svima, uglavnom, veća dala ostalo - tj talenat je u biohemiji dosta, a neuroni se prevezuju kako ih koristimo, mozak nabilduješ radeći ono što voliš do te mere da ga i sanjaš.

I to se relativno brzo prevezuje, to počnje već posle nekoliko nedelja.

Ubijati strast kod dece i uterivati ih u karijerske i "posh" obrasce je kriminalno.
srdjan.pajic srdjan.pajic 02:37 25.05.2020

Re: E, talenat...

bene_geserit
Nisam ni ja nikad video da neko opamprči koleginicu po guzi, ... ali to ne znači da se ne dešava. ... Ako ne znaš, pogledaj film The North Country na primer, pa ćeš možda steći bolju sliku

A znači ti si to video na televiziji, onda mora da je istina.


Pa nije to bilo na Foksu i Brejnfartu.

Jenson v. Eveleth Taconite Co., 130 F.3d 1287 (8th Cir. 1997),[1] was the first class-action sexual harassment lawsuit in the United States. It was filed in 1988 on behalf of Lois Jenson and other female workers at the EVTAC mine in Eveleth, Minnesota on the state's northern Mesabi Range, which is part of the Iron Range.


O tom slučaju je napisana knjiga, po kojoj je posle napravljen pomenuti film (inače dosta dobar).
srdjan.pajic srdjan.pajic 05:02 25.05.2020

Re: E, talenat...

Faks - jebo to, ja sam išao na predavanja i neobavezne vežbe samo donekle u prvom i poslednjem semestru, i da nije Caja neobuzdano bljuvao ideje pa mi pri skoro završenom diplomskom dao drugi problem prvi bih diplomirao (i ovako sam bio među prvima) a baš se nauživao u Radio Klubu, Beogradu (meni sa sela je to bio raj) i radioamaterskim ekspedicijama po planinama - 6-ca iz marksističke filozofije uz potrebno učenje, 8 iz telekomunikacija (ona koliko bejaše, 600 stranica knjiga) bez ijednog predavanja i sa 3 dana učenja, 10 iz radio tehnike - nikad profesora video, i bez dana učenja (tj znao iz radio kluba, onako usput naučio).


Blago tebi, ja sam se oko svakog ispita pošteno namučio (osim linearne elektronike na koju sam izašao onako bezveze, bez spremanja, jer sam tog dana imao neke druge ispite, pa nisam znao šta da radim par sati na faksu i otišao na ispit, i položio, kod onog Vasiljevića, i Sociologiju, Ekonomiju, i ONO i DSZ koje isto nisam spremao, Caju pao samo dva puta). I išao sam na sva predavanja, vatao beleške, imao sam najbolje beleške na celoj godini oko kojih su se ljudi otimali, na kraju mi pola nisu vratili, jer knjiga nije bilo, samo neka mahom neupotrebljiva sranja. Bez mene i mojih beleški niko od takvih ko ti, koji nisu išli na predavanja, ne bi taj fakultet završio.

Posle i ovde, na postiplomskima, spremao sam pošteno svaki ispit, i imao baš dobre ocene, GPA 4.0. Ali sve to nema mnogo veze, jer tek kad počneš da radiš, onda krene sinteza, i zapravo pravo učenje i to u hodu.

Što se dece tiče, ja se ne bih usudio nikom da dajem bilo kakve savete, pogotovu ne da prekorevam ljude, sad kad još ne znam ni kakvi će biti naši rezultati, pa verovatno čak ni onda. Mi radimo sve po nekom našem osećaju, sa najboljim namerama, i pomalo po tome kako su naši roditelji postupali sa nama (naročito moj ćalac sa mnom) jer rezultati evidentno nisu ispali skroz loši.

A tačno je da uživam u tome kad ćera, koja sad u ovom uzrastu ide za mnom kao prilepak, i živi u onoj iskrenoj dečijoj zabludi da joj je ćale najpametniji na svetu i da sve zna (jer do sada još nije bilo igračke koju nisam umeo da zakrpim i popravim), stane onako sa strane dok ja nešto majstorišem po kući ili dvorištu, pa prvo ćuti i gleda, pa onda nešto pita, pa pita još, pa još, pa onda vidim da joj se u očima zacakli želja da i ona to proba, i onda umesto da je oteram da se igra sa lutkicama kao svaka devojčica, ja je pustim da proba. Evo, danas je prvi put u životu videla peglu i dasku za peglanje, morao sam da ispeglam neke materijale koje sam kupio da sašijem maske za lice. I do kraja je sama ispeglala pola maski. A već se onesvestila od sreće kad sam joj na mašini sašio neku futrolicu.

Ja to sve vidim kao sejanje semenja, pa nešto će da nikne, nešto neće, ko zna, ali ako ne seješ, neće ništa nići, i tako neka takva filozofija, da ne davim. A da li će i na koji će fakultet, i da li treba da je guram na stranu koja meni sad deluje kao najbolja za nju, pa, ja ne verujem u to, i mislim da tako mogu samo da je odguram na stranputicu. Dakle, što se kaže, samo da je živa i zdrava, da zaobiđe droge, i da se eventualno ne uda rano, i za nekog ćurana. A to što zna da koristi gedore, heat gun, kako radi karburator, ili da sama pripremi i ofarba dasku za ljuljašku kako treba, sa poliuretanom, to će joj u svakom slučaju dobro doći u životu.


docsumann docsumann 09:03 25.05.2020

Re: E, talenat...

principessa_etrusca
alselone

Ради се о побуни против владајућих ауторитета, о рушењу прихваћених истина, правила и шаблона, било да се ради о науци, уметности или бизнису, мада то вероватно нигде није очигледније него у визуелним уметностима и смени ликовних праваца где је нови настајао не као пука негација постојећег, већ је доносио једну нову естетику.


šta raditi u postmodernizmu, kako se krativno pobuniti, poslije reakcije i negacije svega živog?
danas su na sceni prisutni svi likovni pravci i sve estetike. jednom odbačene i ponovo prihvaćene. sve egzistiraju paralelno, i klasicizam, i apstrakcija i figuracija, nadrealizam, pop art... i
principessa_etrusca principessa_etrusca 09:26 25.05.2020

Re: E, talenat...

docsumann
šta raditi u postmodernizmu, kako se krativno pobuniti, poslije reakcije i negacije svega živog?
danas su na sceni prisutni svi likovni pravci i sve estetike. jednom odbačene i ponovo prihvaćene. sve egzistiraju paralelno, i klasicizam, i apstrakcija i figuracija, nadrealizam, pop art... i


Није лако, заиста треба бити креативан да успеш да будеш друкчији, провоцираш, шокираш,...



docsumann docsumann 10:00 25.05.2020

Re: E, talenat...

a žene su zmijuge, tu nema, čitam nedavno neki tekst gdje tip kuka na život bijelog muškarca, kao eto uzeo hipoteku, kupio kućerinu u predgrađu, crče od rata a žena ne radi, bavi se djecom i aktivna je u roditeljskom savjetu i onda opisa taj savjet kao viper's nest.. ili ti zmijsko leglo..
a fakat, ja sam jedne godine bila predstavnik za razred jednog od dječaka..
i sine.. fakat, zmijsko gnjezdo..


preporučujem Something Happened od Josepha Hellera (pisca Kvake 22), duhovito opisan upravo taj milje.
posebno fobija glavnog junaka da se uvijek nešto važno dešava i rješava iza (za njega) zatvorenih vrata.

nije klasa Kvake, ali vrijedi čitanja.
maksa83 maksa83 10:12 25.05.2020

Re: E, talenat...

preporučujem Something Happened od Josepha Hellera (pisca Kvake 22), duhovito opisan upravo taj milje.

Bio sam ubeđen da je to pročitalo sto ljudi na svetu + ja pošto i nju i Good as Gold (koja se zajebava na račun političarskog miljea u Vašingtonu) prati ta "nije to Catch 22" karma što ljude automatski odvraća.

newimprovedtadejus newimprovedtadejus 10:20 25.05.2020

Re: E, talenat...

docsumann
a žene su zmijuge, tu nema, čitam nedavno neki tekst gdje tip kuka na život bijelog muškarca, kao eto uzeo hipoteku, kupio kućerinu u predgrađu, crče od rata a žena ne radi, bavi se djecom i aktivna je u roditeljskom savjetu i onda opisa taj savjet kao viper's nest.. ili ti zmijsko leglo..
a fakat, ja sam jedne godine bila predstavnik za razred jednog od dječaka..
i sine.. fakat, zmijsko gnjezdo..


preporučujem Something Happened od Josepha Hellera (pisca Kvake 22), duhovito opisan upravo taj milje.
posebno fobija glavnog junaka da se uvijek nešto važno dešava i rješava iza (za njega) zatvorenih vrata.

nije klasa Kvake, ali vrijedi čitanja.

pogledaću..
pročitala lijevu ruku.. i bogami me prva polovina onako dobro namučila.. počelo mi biti zanimljivo tek kad ih odvezu u onom kamionu.. i dalje je odlično držala pažnju sa sve vrlo detaljnim opisima putovanja na ledu..
ali do tada mi je nekako bilo teško da pratim ko kome šta, nije me definitivno nešto uvukla u radnju..
sve u svemu ok ali nekako mi je underwhelming..
kao idea čak nisam sigurna da mi je nešto velelepna.. moguće da mi je promaklo detalja u prvoj polovini pošto mi je definitivno bilo teško da se uživim..
pročitaću još jednom nekad kad bude vremena..

a kad pominješ milje toplo preporučujem The human stain - Ljudska mrlja, Filipa Rota
on piše izuzetno raskošnim jezikom do nivoa da je ponekad teško da se prati ako nije radnja postavljena u malo aktuelnije doba..
čitala sam još par njegovih, recimo Udala sam se za komunistu, i tu je na momente teško da se isprai šta je stvarno htio..
ali Mrlja je fenomenalna, svidjeće ti se cjenim
newimprovedtadejus newimprovedtadejus 10:28 25.05.2020

Re: E, talenat...

srdjan.pajic

Što se dece tiče, ja se ne bih usudio nikom da dajem bilo kakve savete, pogotovu ne da prekorevam ljude, sad kad još ne znam ni kakvi će biti naši rezultati, pa verovatno čak ni onda. Mi radimo sve po nekom našem osećaju, sa najboljim namerama, i pomalo po tome kako su naši roditelji postupali sa nama (naročito moj ćalac sa mnom) jer rezultati evidentno nisu ispali skroz loši.

A tačno je da uživam u tome kad ćera, koja sad u ovom uzrastu ide za mnom kao prilepak, i živi u onoj iskrenoj dečijoj zabludi da joj je ćale najpametniji na svetu i da sve zna (jer do sada još nije bilo igračke koju nisam umeo da zakrpim i popravim), stane onako sa strane dok ja nešto majstorišem po kući ili dvorištu, pa prvo ćuti i gleda, pa onda nešto pita, pa pita još, pa još, pa onda vidim da joj se u očima zacakli želja da i ona to proba, i onda umesto da je oteram da se igra sa lutkicama kao svaka devojčica, ja je pustim da proba. Evo, danas je prvi put u životu videla peglu i dasku za peglanje, morao sam da ispeglam neke materijale koje sam kupio da sašijem maske za lice. I do kraja je sama ispeglala pola maski. A već se onesvestila od sreće kad sam joj na mašini sašio neku futrolicu.

Ja to sve vidim kao sejanje semenja, pa nešto će da nikne, nešto neće, ko zna, ali ako ne seješ, neće ništa nići, i tako neka takva filozofija, da ne davim. A da li će i na koji će fakultet, i da li treba da je guram na stranu koja meni sad deluje kao najbolja za nju, pa, ja ne verujem u to, i mislim da tako mogu samo da je odguram na stranputicu. Dakle, što se kaže, samo da je živa i zdrava, da zaobiđe droge, i da se eventualno ne uda rano, i za nekog ćurana. A to što zna da koristi gedore, heat gun, kako radi karburator, ili da sama pripremi i ofarba dasku za ljuljašku kako treba, sa poliuretanom, to će joj u svakom slučaju dobro doći u životu.





e da znaš da ja imam isto kod najstarijeg taj status poluboga (koji polako gubim kako me pobjeđuje u igricama pa postaje brži od mame.. još dok me prevaziđe u nekoj intelektualnoj vještini osjećam kako će mi se pjedestal raspasti u paramparčad)..
e al šta htjedoh..
to je samo kod njega..
srednjem sam ja skoro pa nemesis.. on baš ima izražen neki odnos prema meni u kom sam ja autoritet kog se stalno mora ispitivati..
mlađem sam pak nešto tipa mamina suknja, on bukvalno dođe do mene oko 50 puta dnevno samo da ga zagrlim i ode, bukvalno sam mu samo emotivna odrednica a drugačije figurišu isključivo braća..
tako da cjenim da je to dosta do karaktera (dobro malo kod mlađeg i porodične anatomije, da je tako nazovem)..
drugim rječima, moguće da neće biti buntovnik već prije konformista..
nisam ih naravno vidjela u odraslom izdanju ali između starijeg i srednjeg se jasno vidi razlika u odlučnosti i spremnosti da se izazove autoritet..
stariji koji me gleda kao boga tu odlučnost (pa i prkos) nema..
sigurno će se to promjeniti ali i te neke instinktivne crte vjerujem da ostaju zauvijek prisutne..
vidjećeš kako budu rasle sve će zanimljivije biti za posmatrati
newimprovedtadejus newimprovedtadejus 10:34 25.05.2020

Re: E, talenat...

docsumann
principessa_etrusca
alselone

Ради се о побуни против владајућих ауторитета, о рушењу прихваћених истина, правила и шаблона, било да се ради о науци, уметности или бизнису, мада то вероватно нигде није очигледније него у визуелним уметностима и смени ликовних праваца где је нови настајао не као пука негација постојећег, већ је доносио једну нову естетику.


šta raditi u postmodernizmu, kako se krativno pobuniti, poslije reakcije i negacije svega živog?
danas su na sceni prisutni svi likovni pravci i sve estetike. jednom odbačene i ponovo prihvaćene. sve egzistiraju paralelno, i klasicizam, i apstrakcija i figuracija, nadrealizam, pop art... i


bogami ja mislim da neće faliti inspiracije nikako..
juče smo prvi put od početka ovog sranja prekršili norme utoliko što smo se odmakli od kuće koji kilometar više od dozvoljenog (dozvoljeno je 5)..
te se našetali pustim Londonom..
ok, nije baš sasvim pust, tu i tamo šetači, trkači i biciklisti..
ali ne radi skoro ništa, jedva da se nađe tu i tamo nešto da se pojede ili popije..
tu i tamo prozvji neki bus i auto i policija na konjima..
čuju se ptice..
a lijep je bio dan izrazito pa je sve u svemu baš bilo zanimljivo da se čak i klincima svidjelo (jer inače i nisu entuzijasti za besciljno lutanje gradom)..
ali osjećaj propasti je skoro pa opipljiv.. jasno je da nešto debelo nije u redu u tom svemu tako ostavljenom da čeka ne zna se šta..
ponovi li se histerija i sledeće zime pa onda možda i nekih narednih to će onda definitivno biti novi svijet, novih navika pa i nove estetike..
samo cjenim da će tu onda i neki novi ljudi da zaključe kako smo mi nekad bili baš nevjerovatno budalasti
maksa83 maksa83 10:52 25.05.2020

Re: E, talenat...

ali osjećaj propasti je skoro pa opipljiv..

A to je drugo, to vam je od BREXIT-a.
docsumann docsumann 11:12 25.05.2020

Re: E, talenat...

a kad pominješ milje toplo preporučujem The human stain - Ljudska mrlja, Filipa Rota
on piše izuzetno raskošnim jezikom do nivoa da je ponekad teško da se prati ako nije radnja postavljena u malo aktuelnije doba..
čitala sam još par njegovih, recimo Udala sam se za komunistu, i tu je na momente teško da se isprai šta je stvarno htio..
ali Mrlja je fenomenalna, svidjeće ti se cjenim


hvala na preporuci, ali mislim da ću narednih mjeseci vrlo malo čitati.
vraćam se Herojima, i dušom i tijelom .
dakle, još jedno puno radno vrijeme, bar godinu dana.

ponovo radim na svojoj XXL mapi, s tim što ću je redizajnirati i sam raditi skripte.
riješio sam da nuačim i taj dio, pod Jimovim tutorstvom.

zato mi se dopao snimak alsovog klinca kako uči skripte dok jede supu.
tako nešto i meni predstoji.
ima da ugnjavim Jima samo tako, al čovjek ima strpljenja.
sjećam se kad mi je objašnjavao kako da ubacim nove objekte u igricu, koje je to mučenje bilo. jbg, moraš da naučiš postupak napamet dok ne provališ koje su koje daditeke, koji alati za šta


EDIT:

pozivam sve, prije svega one koji su igrali HoMM3 (bene, niccolo, NNN,...) , da prilože ideje za nove kvestove, ivente, bitke, bića, artifakte...nema puno mjesta, al mapa je poveća pa sam rad ugostiti svaku dobru ideju.
s artifaktima će ići malo teže, jer ću ih sam ubaciti desetinu novih, a mislim da se ukupan broj artifakta u igrici ne može povećati. može se promjeniti postojeći ( i slika i funkcija) ili isprogramirati nekoliko blank artifakata (šlem, oklop, štit, mač...)
docsumann docsumann 11:23 25.05.2020

Re: E, talenat...

maksa83
preporučujem Something Happened od Josepha Hellera (pisca Kvake 22), duhovito opisan upravo taj milje.

Bio sam ubeđen da je to pročitalo sto ljudi na svetu + ja pošto i nju i Good as Gold (koja se zajebava na račun političarskog miljea u Vašingtonu) prati ta "nije to Catch 22" karma što ljude automatski odvraća.




kod mene obrnuto, Kvaka me povukla da pročitam i te dvije, i nisam se pokajao.

dobre knjige, sa pojedinim sjajnim djelovima.
Milan Novković Milan Novković 11:33 25.05.2020

Re: E, talenat...

srdjan.pajic
Faks - jebo to, ja sam išao na predavanja i neobavezne vežbe samo donekle u prvom i poslednjem semestru, i da nije Caja neobuzdano bljuvao ideje pa mi pri skoro završenom diplomskom dao drugi problem prvi bih diplomirao (i ovako sam bio među prvima) a baš se nauživao u Radio Klubu, Beogradu (meni sa sela je to bio raj) i radioamaterskim ekspedicijama po planinama - 6-ca iz marksističke filozofije uz potrebno učenje, 8 iz telekomunikacija (ona koliko bejaše, 600 stranica knjiga) bez ijednog predavanja i sa 3 dana učenja, 10 iz radio tehnike - nikad profesora video, i bez dana učenja (tj znao iz radio kluba, onako usput naučio).


Blago tebi, ja sam se oko svakog ispita pošteno namučio (osim linearne elektronike na koju sam izašao onako bezveze, bez spremanja, jer sam tog dana imao neke druge ispite, pa nisam znao šta da radim par sati na faksu i otišao na ispit, i položio, kod onog Vasiljevića, i Sociologiju, Ekonomiju, i ONO i DSZ koje isto nisam spremao, Caju pao samo dva puta). I išao sam na sva predavanja, vatao beleške, imao sam najbolje beleške na celoj godini oko kojih su se ljudi otimali, na kraju mi pola nisu vratili, jer knjiga nije bilo, samo neka mahom neupotrebljiva sranja. Bez mene i mojih beleški niko od takvih ko ti, koji nisu išli na predavanja, ne bi taj fakultet završio.

Posle i ovde, na postiplomskima, spremao sam pošteno svaki ispit, i imao baš dobre ocene, GPA 4.0. Ali sve to nema mnogo veze, jer tek kad počneš da radiš, onda krene sinteza, i zapravo pravo učenje i to u hodu.

Što se dece tiče, ja se ne bih usudio nikom da dajem bilo kakve savete, pogotovu ne da prekorevam ljude, sad kad još ne znam ni kakvi će biti naši rezultati, pa verovatno čak ni onda. Mi radimo sve po nekom našem osećaju, sa najboljim namerama, i pomalo po tome kako su naši roditelji postupali sa nama (naročito moj ćalac sa mnom) jer rezultati evidentno nisu ispali skroz loši.

A tačno je da uživam u tome kad ćera, koja sad u ovom uzrastu ide za mnom kao prilepak, i živi u onoj iskrenoj dečijoj zabludi da joj je ćale najpametniji na svetu i da sve zna (jer do sada još nije bilo igračke koju nisam umeo da zakrpim i popravim), stane onako sa strane dok ja nešto majstorišem po kući ili dvorištu, pa prvo ćuti i gleda, pa onda nešto pita, pa pita još, pa još, pa onda vidim da joj se u očima zacakli želja da i ona to proba, i onda umesto da je oteram da se igra sa lutkicama kao svaka devojčica, ja je pustim da proba. Evo, danas je prvi put u životu videla peglu i dasku za peglanje, morao sam da ispeglam neke materijale koje sam kupio da sašijem maske za lice. I do kraja je sama ispeglala pola maski. A već se onesvestila od sreće kad sam joj na mašini sašio neku futrolicu.

Ja to sve vidim kao sejanje semenja, pa nešto će da nikne, nešto neće, ko zna, ali ako ne seješ, neće ništa nići, i tako neka takva filozofija, da ne davim. A da li će i na koji će fakultet, i da li treba da je guram na stranu koja meni sad deluje kao najbolja za nju, pa, ja ne verujem u to, i mislim da tako mogu samo da je odguram na stranputicu. Dakle, što se kaže, samo da je živa i zdrava, da zaobiđe droge, i da se eventualno ne uda rano, i za nekog ćurana. A to što zna da koristi gedore, heat gun, kako radi karburator, ili da sama pripremi i ofarba dasku za ljuljašku kako treba, sa poliuretanom, to će joj u svakom slučaju dobro doći u životu.

Ma vi ste radoznali, navijeni svaštari, plus outdoors likovi - vama će deca biti srećni genijalci šta god da uradite.

Tj kad te slušam žao mi je što nisam mlađi samo da bih imao još dece

A moja mladost - pored svog mog ponosa Prigrevica u 70tim nije imala baš mnogo toga da ponudi: biblioteka koju sam obožavao u osnovnoj, al zaboravio čim sam se dočepao somborkse gimnazije, jedan bioskop - svaki vikend i svaki dan na raspustu, matematički list, Galaksija, SAM, ćale prema meni kao što si ti sada prema svojim klincoma ili ja prema mojima - pošto nije bilo Legoa mi smo rasklapali i sklapali vekerice (nije trivijalno za male prste).

Epruvete su mi bile flašice od potrošenih injekcija prvo, teleskom sam pravio (iako mi je trebalo vremena da skupim lovu za sočiva)

Krajem 6. osnovne mi ćali iz Bgd, RK Nikola Tesla na Crvenom Krsu, donese najjetiniji kit iz elektronike - dioda, tranzistor, mali ferit, žica za kalem, sluške, par otpornika i kondenzatora, knjićžica, i ovako ide priča, prvi "projekat":

Stavim na red metalnu kapiju, diodu, sluške, i samog sebe ... i čujem Radio Sombor, bez baterija ... i to je to, tako uleti strast, prekidač, posle ide motanje kalema, tranzistor, baterija, menjanje frekvenia uvlačenjem i izvlačenjem ferita u kalemu, ... to sad da uradiš 10rici dece troje bi otišlo na ETF samo zbog toga - prosto je intersantno. I onda sam imao 6 godina toga i takmičenja iz matematike, fizike, i hemije do faksa iako ...

... da je ETF bio u Prigrevici verovatno bih ja bio uredniji đak, ovako, Bgd je prosto bio previše dragocen za dete sa sela da bih visio po amfiteatrima
Milan Novković Milan Novković 11:50 25.05.2020

Re: E, talenat...

newimprovedtadejus
srdjan.pajic

Što se dece tiče, ja se ne bih usudio nikom da dajem bilo kakve savete, pogotovu ne da prekorevam ljude, sad kad još ne znam ni kakvi će biti naši rezultati, pa verovatno čak ni onda. Mi radimo sve po nekom našem osećaju, sa najboljim namerama, i pomalo po tome kako su naši roditelji postupali sa nama (naročito moj ćalac sa mnom) jer rezultati evidentno nisu ispali skroz loši.

A tačno je da uživam u tome kad ćera, koja sad u ovom uzrastu ide za mnom kao prilepak, i živi u onoj iskrenoj dečijoj zabludi da joj je ćale najpametniji na svetu i da sve zna (jer do sada još nije bilo igračke koju nisam umeo da zakrpim i popravim), stane onako sa strane dok ja nešto majstorišem po kući ili dvorištu, pa prvo ćuti i gleda, pa onda nešto pita, pa pita još, pa još, pa onda vidim da joj se u očima zacakli želja da i ona to proba, i onda umesto da je oteram da se igra sa lutkicama kao svaka devojčica, ja je pustim da proba. Evo, danas je prvi put u životu videla peglu i dasku za peglanje, morao sam da ispeglam neke materijale koje sam kupio da sašijem maske za lice. I do kraja je sama ispeglala pola maski. A već se onesvestila od sreće kad sam joj na mašini sašio neku futrolicu.

Ja to sve vidim kao sejanje semenja, pa nešto će da nikne, nešto neće, ko zna, ali ako ne seješ, neće ništa nići, i tako neka takva filozofija, da ne davim. A da li će i na koji će fakultet, i da li treba da je guram na stranu koja meni sad deluje kao najbolja za nju, pa, ja ne verujem u to, i mislim da tako mogu samo da je odguram na stranputicu. Dakle, što se kaže, samo da je živa i zdrava, da zaobiđe droge, i da se eventualno ne uda rano, i za nekog ćurana. A to što zna da koristi gedore, heat gun, kako radi karburator, ili da sama pripremi i ofarba dasku za ljuljašku kako treba, sa poliuretanom, to će joj u svakom slučaju dobro doći u životu.





e da znaš da ja imam isto kod najstarijeg taj status poluboga (koji polako gubim kako me pobjeđuje u igricama pa postaje brži od mame.. još dok me prevaziđe u nekoj intelektualnoj vještini osjećam kako će mi se pjedestal raspasti u paramparčad)..
e al šta htjedoh..
to je samo kod njega..
srednjem sam ja skoro pa nemesis.. on baš ima izražen neki odnos prema meni u kom sam ja autoritet kog se stalno mora ispitivati..
mlađem sam pak nešto tipa mamina suknja, on bukvalno dođe do mene oko 50 puta dnevno samo da ga zagrlim i ode, bukvalno sam mu samo emotivna odrednica a drugačije figurišu isključivo braća..
tako da cjenim da je to dosta do karaktera (dobro malo kod mlađeg i porodične anatomije, da je tako nazovem)..
drugim rječima, moguće da neće biti buntovnik već prije konformista..
nisam ih naravno vidjela u odraslom izdanju ali između starijeg i srednjeg se jasno vidi razlika u odlučnosti i spremnosti da se izazove autoritet..
stariji koji me gleda kao boga tu odlučnost (pa i prkos) nema..
sigurno će se to promjeniti ali i te neke instinktivne crte vjerujem da ostaju zauvijek prisutne..
vidjećeš kako budu rasle sve će zanimljivije biti za posmatrati

Isto tako je i naših troje odrastalo - ja mislim da je to obrozac u porsečnoj familiji (prosečnoj u smislu roditeljskog odnosa prema deci, pa ondosu prema njima kako su dolazila na svet - prvo paziš da prvo dete ne ubiješ ako je temperatura vode viša za 0.25 stepena od preporučene, kod drugog se opustiš, a za treće više ni ne koristiš "instrumente", samo ga ubaciš u vodu)

Što se tiče njihove intelektualne spretnosti - u tom dobu je interesantan odnos ukupnog znanja (pošto brzo raste) i gustine uvezanosti u mozgu - najuvezaniji oko 5-6 godina, plus neinhibiranost zbog malo znanja, tu su zgodni za jezike, ... kasnije sve više znaju, uvezanost i dalje ogromna, pa počinju da haraju u igricama, oko 12. togine previše znaju za uvezanost i ona naglo i dramatično opada, inače bi imali haos u glavama, još kad dodaš pubertetsku hemiju.

Sve su fiziološki pametniji i od 20-30 godine, to je ne previše staro znanje, zbog još uvek ubrzane mielinizacije snopova nerava što spajaju regione u mozgu, i debeo omotač povećava brzinu impulsa, neverovatno, i do 100x.
Milan Novković Milan Novković 11:50 25.05.2020

Re: E, talenat...

newimprovedtadejus
srdjan.pajic

Što se dece tiče, ja se ne bih usudio nikom da dajem bilo kakve savete, pogotovu ne da prekorevam ljude, sad kad još ne znam ni kakvi će biti naši rezultati, pa verovatno čak ni onda. Mi radimo sve po nekom našem osećaju, sa najboljim namerama, i pomalo po tome kako su naši roditelji postupali sa nama (naročito moj ćalac sa mnom) jer rezultati evidentno nisu ispali skroz loši.

A tačno je da uživam u tome kad ćera, koja sad u ovom uzrastu ide za mnom kao prilepak, i živi u onoj iskrenoj dečijoj zabludi da joj je ćale najpametniji na svetu i da sve zna (jer do sada još nije bilo igračke koju nisam umeo da zakrpim i popravim), stane onako sa strane dok ja nešto majstorišem po kući ili dvorištu, pa prvo ćuti i gleda, pa onda nešto pita, pa pita još, pa još, pa onda vidim da joj se u očima zacakli želja da i ona to proba, i onda umesto da je oteram da se igra sa lutkicama kao svaka devojčica, ja je pustim da proba. Evo, danas je prvi put u životu videla peglu i dasku za peglanje, morao sam da ispeglam neke materijale koje sam kupio da sašijem maske za lice. I do kraja je sama ispeglala pola maski. A već se onesvestila od sreće kad sam joj na mašini sašio neku futrolicu.

Ja to sve vidim kao sejanje semenja, pa nešto će da nikne, nešto neće, ko zna, ali ako ne seješ, neće ništa nići, i tako neka takva filozofija, da ne davim. A da li će i na koji će fakultet, i da li treba da je guram na stranu koja meni sad deluje kao najbolja za nju, pa, ja ne verujem u to, i mislim da tako mogu samo da je odguram na stranputicu. Dakle, što se kaže, samo da je živa i zdrava, da zaobiđe droge, i da se eventualno ne uda rano, i za nekog ćurana. A to što zna da koristi gedore, heat gun, kako radi karburator, ili da sama pripremi i ofarba dasku za ljuljašku kako treba, sa poliuretanom, to će joj u svakom slučaju dobro doći u životu.





e da znaš da ja imam isto kod najstarijeg taj status poluboga (koji polako gubim kako me pobjeđuje u igricama pa postaje brži od mame.. još dok me prevaziđe u nekoj intelektualnoj vještini osjećam kako će mi se pjedestal raspasti u paramparčad)..
e al šta htjedoh..
to je samo kod njega..
srednjem sam ja skoro pa nemesis.. on baš ima izražen neki odnos prema meni u kom sam ja autoritet kog se stalno mora ispitivati..
mlađem sam pak nešto tipa mamina suknja, on bukvalno dođe do mene oko 50 puta dnevno samo da ga zagrlim i ode, bukvalno sam mu samo emotivna odrednica a drugačije figurišu isključivo braća..
tako da cjenim da je to dosta do karaktera (dobro malo kod mlađeg i porodične anatomije, da je tako nazovem)..
drugim rječima, moguće da neće biti buntovnik već prije konformista..
nisam ih naravno vidjela u odraslom izdanju ali između starijeg i srednjeg se jasno vidi razlika u odlučnosti i spremnosti da se izazove autoritet..
stariji koji me gleda kao boga tu odlučnost (pa i prkos) nema..
sigurno će se to promjeniti ali i te neke instinktivne crte vjerujem da ostaju zauvijek prisutne..
vidjećeš kako budu rasle sve će zanimljivije biti za posmatrati

Isto tako je i naših troje odrastalo - ja mislim da je to obrozac u porsečnoj familiji (prosečnoj u smislu roditeljskog odnosa prema deci, pa ondosu prema njima kako su dolazila na svet - prvo paziš da prvo dete ne ubiješ ako je temperatura vode viša za 0.25 stepena od preporučene, kod drugog se opustiš, a za treće više ni ne koristiš "instrumente", samo ga ubaciš u vodu)

Što se tiče njihove intelektualne spretnosti - u tom dobu je interesantan odnos ukupnog znanja (pošto brzo raste) i gustine uvezanosti u mozgu - najuvezaniji oko 5-6 godina, plus neinhibiranost zbog malo znanja, tu su zgodni za jezike, ... kasnije sve više znaju, uvezanost i dalje ogromna, pa počinju da haraju u igricama, oko 12. togine previše znaju za uvezanost i ona naglo i dramatično opada, inače bi imali haos u glavama, još kad dodaš pubertetsku hemiju.

Sve su fiziološki pametniji i od 20-30 godine, to je ne previše staro znanje, zbog još uvek ubrzane mielinizacije snopova nerava što spajaju regione u mozgu, i debeo omotač povećava brzinu impulsa, neverovatno, i do 100x.
maksa83 maksa83 11:54 25.05.2020

Re: E, talenat...

prvo paziš da prvo dete ne ubiješ ako je temperatura vode viša za 0.25 stepena od preporučene, kod drugog se opustiš, a za treće više ni ne koristiš "instrumente", samo ga ubaciš u vodu)

Što reče moja drugarica Crnogorka koja je pretposlednje od četvoro đece citirajući svoju mamu: "prvo kupaš svaki dan, drugo svaki drugi, treće jednom nedjeljno, a četvrto kad se sjEtiš".
srdjan.pajic srdjan.pajic 00:13 26.05.2020

Re: E, talenat...

A moja mladost - pored svog mog ponosa Prigrevica u 70tim nije imala baš mnogo toga da ponudi: biblioteka koju sam obožavao u osnovnoj, al zaboravio čim sam se dočepao somborkse gimnazije, jedan bioskop - svaki vikend i svaki dan na raspustu, matematički list, Galaksija, SAM, ćale prema meni kao što si ti sada prema svojim klincoma ili ja prema mojima - pošto nije bilo Legoa mi smo rasklapali i sklapali vekerice (nije trivijalno za male prste).


E, ni moja Krnjača nije bila vek ispred te tvoje Prigrevice (i dalje, verovatno kao i kod vas u Prigrevici, nemamo kanalizaciju, ali da ne kukam opet, jebeš me sve ako kao deda tri dana pred smrt ne prepišem dobar deo svoje imovine nekom fondu ili građevinskoj mafiji u Srbiji samo da prokletoj Krnji, dobro, ajde, može i onim šabanima u Kotežu, razvuku tih par km cevi, da im se preko leta govna ne razlivaju po dvorištima o svakom većem pljusku, a i da me se stara favela barem po nečemu seća). Mi jesmo bili geografski blizu cetra metropole ali smo tamo kao deca jako retko išli, uglavnom samo ilegalno, ono kad dođe stariji brat sa sela pa pobegnemo biciklama do Kališa i nazad, roditelji za to saznaju tek 20 godina kasnije, što je sigurno sigurno je). Ali ja to ne pamtim uopšte kao neki period skučenuh opcija i mogućnosti, još manje kao život u nekoj propasti od komunističke tamnice kako je ovi naši drugovi desničari ovde nastoje predstaviti, naprotiv, mislio sam da ima toliko toga da se radi i proba da je detinjstvo suviše kratko za sve to.

Mi smo imali čuvenu Kalovitu odma pored kuće, koja je služila za sve, od alternative za nikad izgrađenu kanalizaciju, preko mesta gde su se bacale uginule životinje, pa do zgodne lokacije za trajno odlaganje otpada za sve. Ja sam svoj prvi TV "popravio" tako što sam ga izvukao iz đubreta u kanalu, smrdeo je na crkotinu i fekalije, dovukao ga u dvorište, i onda polako rasturao, danima, uglavnom sam (moje drugare to nije interesovalo), ćale mi je dao lemilicu i alat i ostavio na miru, samo je strpljivo odgovarao na pitanja tipa, jel ovo kodenzator ili samo otpornik, i šta znači ovo 10K ili 105 na kondenzatoru? E, da, i satove, njih sam najviše voleo da "popravljam", i uvek sam se sam sebi divio kako uspem da ih sastavim a da na stolu ostane samo par delova viška.

Posle sam popravljao bicikle, svima u ulici, a najviše mom drugaru Čokaliji (danas je vlasnik kafane Bitolj na Zrenjanincu, i malog tržnog centra gde je nekad bila pekara), on je uvek častio pljeskama za završeni posao, pošto su njegovi držali tu kafanu od pamtiveka.

Ali najbolje na svetu je bilo kad je ćale donosio kući posao, sigurno se sećaš nekad su se prototipovi elektronskih sklopova pravili na onim breadboard matricama gde sa gornje strane idu komponente a sa donje strane su bili pinovi, na koje idu žice koje se povezuju onim specijalnim wire-wrap pištoljem. Pa sam u početku imao posao da beeperom proveravam da li je sve koretno spojeno, a kasnije me je čale puštao da to sam sve uradim (tad sam bio 3. ili 4. razred OŠ).

Pa me je onda stvarno mnogo puta vodio kod njega na posao, u RC u Pupinu, gde sam video čike u belim mantilima kako prave naš prvi elektronski računar, pa Hanivelove hard disk drajvove, u kojima si kao dete mogao da se igraš jer su bili kao veš mašine. Pa mi davali da se petljam sa ovim i onim, dužio sam uvek neki stari osciloskop u nekom ćošku dok oni rade, i igrao se sa njime, kao da je u pitanju svemirski brod, i mislim da sam tad zavoleo ovu struku. Onda kod Dekija Živkovića koji je bio glavni za one simulatore letenja, nisu mogli da me isteraju iz garaže u Pupinu gde su to sastavljali i puštali u pogon (mnogo godina kasnije sam kod njega polagao upravljačke računarske sisteme).

I sve to sasvim lagano, bez ikakvih pritisaka, ćale je snimio da sam radoznao i da možda imame neke afinitete, i samo omogućio pristup.

Posle, u školi, sistem je bio odličan, sekcije, dodatna nastava, a pošto je škola bila mala i relativno siromašna, kad dođemo do nekog nivoa, slali su nas u Braće Stamenkovič (NU, narodni univerzitet), isto na sekcije, samo na dosta većem nivou, pa na takmičenja, i ako si imao bilo kakva interesovanja mogao si da napreduješ baš dobro.

I onda je izašao prvi broj Računara u vašoj kući, malo kasnije sam dobio od ćaleta prvi komp, i to je zapečatilo mi sudbinu.

maksa83 maksa83 00:44 26.05.2020

Re: E, talenat...

u RC u Pupinu, gde sam video čike u belim mantilima kako prave naš prvi elektronski računar, pa Hanivelove hard disk drajvove

Kako te nije sramota bre, što lažeš da je SFRJ imala kompjuter, a kamoli pravila neki u Srbiji.
Jeste možda bio jedan, u Sloveniji, i to je imao brat od onog Slovenca što je imao autobus (na kome je na slovenačkom pisalo UTA-TA dok ga vozi po Srbiji, onda to skine čim uđe u Hrvatsku).

"Što ne volim kad ljudi izmišljaju..."
- Bata Stojković, Ko To Tamo Peva
rodni rodni 06:41 26.05.2020

Re: E, talenat...

srdjan.pajic
A moja mladost - pored svog mog ponosa Prigrevica u 70tim nije imala baš mnogo toga da ponudi: biblioteka koju sam obožavao u osnovnoj, al zaboravio čim sam se dočepao somborkse gimnazije, jedan bioskop - svaki vikend i svaki dan na raspustu, matematički list, Galaksija, SAM, ćale prema meni kao što si ti sada prema svojim klincoma ili ja prema mojima - pošto nije bilo Legoa mi smo rasklapali i sklapali vekerice (nije trivijalno za male prste).


E, ni moja Krnjača nije bila vek ispred te tvoje Prigrevice (i dalje, verovatno kao i kod vas u Prigrevici, nemamo kanalizaciju, ali da ne kukam opet, jebeš me sve ako kao deda tri dana pred smrt ne prepišem dobar deo svoje imovine nekom fondu ili građevinskoj mafiji u Srbiji samo da prokletoj Krnji, dobro, ajde, može i onim šabanima u Kotežu, razvuku tih par km cevi, da im se preko leta govna ne razlivaju po dvorištima o svakom većem pljusku, a i da me se stara favela barem po nečemu seća). Mi jesmo bili geografski blizu cetra metropole ali smo tamo kao deca jako retko išli, uglavnom samo ilegalno, ono kad dođe stariji brat sa sela pa pobegnemo biciklama do Kališa i nazad, roditelji za to saznaju tek 20 godina kasnije, što je sigurno sigurno je). Ali ja to ne pamtim uopšte kao neki period skučenuh opcija i mogućnosti, još manje kao život u nekoj propasti od komunističke tamnice kako je ovi naši drugovi desničari ovde nastoje predstaviti, naprotiv, mislio sam da ima toliko toga da se radi i proba da je detinjstvo suviše kratko za sve to.

Mi smo imali čuvenu Kalovitu odma pored kuće, koja je služila za sve, od alternative za nikad izgrađenu kanalizaciju, preko mesta gde su se bacale uginule životinje, pa do zgodne lokacije za trajno odlaganje otpada za sve. Ja sam svoj prvi TV "popravio" tako što sam ga izvukao iz đubreta u kanalu, smrdeo je na crkotinu i fekalije, dovukao ga u dvorište, i onda polako rasturao, danima, uglavnom sam (moje drugare to nije interesovalo), ćale mi je dao lemilicu i alat i ostavio na miru, samo je strpljivo odgovarao na pitanja tipa, jel ovo kodenzator ili samo otpornik, i šta znači ovo 10K ili 105 na kondenzatoru? E, da, i satove, njih sam najviše voleo da "popravljam", i uvek sam se sam sebi divio kako uspem da ih sastavim a da na stolu ostane samo par delova viška.

Posle sam popravljao bicikle, svima u ulici, a najviše mom drugaru Čokaliji (danas je vlasnik kafane Bitolj na Zrenjanincu, i malog tržnog centra gde je nekad bila pekara), on je uvek častio pljeskama za završeni posao, pošto su njegovi držali tu kafanu od pamtiveka.

Ali najbolje na svetu je bilo kad je ćale donosio kući posao, sigurno se sećaš nekad su se prototipovi elektronskih sklopova pravili na onim breadboard matricama gde sa gornje strane idu komponente a sa donje strane su bili pinovi, na koje idu žice koje se povezuju onim specijalnim wire-wrap pištoljem. Pa sam u početku imao posao da beeperom proveravam da li je sve koretno spojeno, a kasnije me je čale puštao da to sam sve uradim (tad sam bio 3. ili 4. razred OŠ).

Pa me je onda stvarno mnogo puta vodio kod njega na posao, u RC u Pupinu, gde sam video čike u belim mantilima kako prave naš prvi elektronski računar, pa Hanivelove hard disk drajvove, u kojima si kao dete mogao da se igraš jer su bili kao veš mašine. Pa mi davali da se petljam sa ovim i onim, dužio sam uvek neki stari osciloskop u nekom ćošku dok oni rade, i igrao se sa njime, kao da je u pitanju svemirski brod, i mislim da sam tad zavoleo ovu struku. Onda kod Dekija Živkovića koji je bio glavni za one simulatore letenja, nisu mogli da me isteraju iz garaže u Pupinu gde su to sastavljali i puštali u pogon (mnogo godina kasnije sam kod njega polagao upravljačke računarske sisteme).

I sve to sasvim lagano, bez ikakvih pritisaka, ćale je snimio da sam radoznao i da možda imame neke afinitete, i samo omogućio pristup.

Posle, u školi, sistem je bio odličan, sekcije, dodatna nastava, a pošto je škola bila mala i relativno siromašna, kad dođemo do nekog nivoa, slali su nas u Braće Stamenkovič (NU, narodni univerzitet), isto na sekcije, samo na dosta većem nivou, pa na takmičenja, i ako si imao bilo kakva interesovanja mogao si da napreduješ baš dobro.

I onda je izašao prvi broj Računara u vašoj kući, malo kasnije sam dobio od ćaleta prvi komp, i to je zapečatilo mi sudbinu.


Bravo!
rodni rodni 06:43 26.05.2020

Re: E, talenat...

maksa83
u RC u Pupinu, gde sam video čike u belim mantilima kako prave naš prvi elektronski računar, pa Hanivelove hard disk drajvove

Kako te nije sramota bre, što lažeš da je SFRJ imala kompjuter, a kamoli pravila neki u Srbiji.
Jeste možda bio jedan, u Sloveniji, i to je imao brat od onog Slovenca što je imao autobus (na kome je na slovenačkom pisalo UTA-TA dok ga vozi po Srbiji, onda to skine čim uđe u Hrvatsku).

"Što ne volim kad ljudi izmišljaju..."
- Bata Stojković, Ko To Tamo Peva

Nemoj da pričaš!
Ako je tako, alal vera Tito!
Ma nema to - kada komunjarizam udari u glavu, to ne pušta!
maksa83 maksa83 06:55 26.05.2020

Re: E, talenat...

Ako je tako, alal vera Tito!

Ne kaže se alal vera nego alal ti autobus.
principessa_etrusca principessa_etrusca 11:42 26.05.2020

Re: E, talenat...

alselone
Dakle, ja sam za to da se deca ipak puste da odaberu svoj put, pa makar on ličio i da je manje dobar u tom trenutku.
Možda i jeste manje dobar ali je svakako njihov. Kroz odrastanje će time naučiti da snose posledice svojih odluka i nose se sa tim a ne da večno okrivljuju druge.


Ja se ne slažem. Dužnost roditelja je da prepozna talente i afinitete svog detata i pomogne mu da izabere ono što mu najviše odgovara. Životni izbori su su više rano za neku decu koja sporije sazrevaju u tom smislu tako da lako mogu izabrati nešto trenutno zanimljivije ili popularnije ili lakše od onoga što je za njih bolje.

A posledice svojih odluka mogu naučiti na manje trajnijim i posledičnijim stvarima od biranja životnog puta u formativnim godinama.
Pričao sam ranije kako sam majci jednom davno, mali sam bio, posle nekog važnog izbora za koji sam zajunio da uradim kako zapravo ne treba a ona me pustila rekao - morala si me ubediti da uradim pravu stvar, ti si mama.

Деца, као уосталом и сви ми, често имају тенденцију да иду линијом мањег отпора. Вежбање инструмента може бити тешко и досадно, посебно када је много дистракција и наизглед забавнијих могућности около, па је на родитељу да истраје у мотивисању и подршци. (Наравно, под претпоставком да се не ради крајности где родитељ мучи дете које нема слуха.)

У ствари, ја мислим да су изузетно ретки сасвим аутономни дечји избори јер деца не примају само експлицитне, већ и сублиминалне поруке од родитеља.

У случају мог сина, нико од мушких role модела није био заинтересован за фудбал, нити сам се ја бавила групним спортовима, а нисам ни навијач. Рагби сам увек обесхрабривала, посебно откад је једном дошао из школе са прстом као кобасица, баш кад је требало да полаже неки испит из виолине. Ипак, мислила сам да није лоше за њега да мало пика лопту на ливади, па сам га слала у неку групу која је радила са инструктором једном недељно и он се показао као добар, да не кажем таленат. Ту су онда врло брзо кренули да се мотају неки скаути који су скупљали децу за подмлатке клубова (ради се о узрасту од око 10 година) и нуде ово и оно, и ја сам брже-боље прекинула ту причу јер мени није био замислив тај гладијаторски миље.
rodni rodni 12:15 26.05.2020

Re: E, talenat...

principessa_etrusca

...

У ствари, ја мислим да су изузетно ретки сасвим аутономни дечји избори јер деца не примају само експлицитне, већ и сублиминалне поруке од родитеља.
...

Ne tvrdim, no mislim da si ovime poprilično u pravu.
Mi našoj deci nismo eksplicitno govorili kuda da krenu ... Matematička gimnazija, pa nadalje.
Međutim, to su bile te, kako kažeš, subliminalne poruke.
Ono što mi je obaška drago da je oboje, pored matematičke crte, zadržalo i žar ka jezicima.
A i to su imali od koga da pokupe, jer su neki od naših najboljih kućanskih prijatelja 'od jezika'.
Tako da sada oba deteta govore engleski perfektno, nemački pristojno - a starije je dobro uznapredovalo po pitanju francuskog.
U svakom slučaju - stalno pitanje 'specijalizacija vs univerzalnost' ostaje uvek otvoreno.
principessa_etrusca principessa_etrusca 13:29 26.05.2020

Re: E, talenat...

rodni
Ne tvrdim, no mislim da si ovime poprilično u pravu.
Mi našoj deci nismo eksplicitno govorili kuda da krenu ... Matematička gimnazija, pa nadalje.
Međutim, to su bile te, kako kažeš, subliminalne poruke.

То је просто моје лично искуство, и још више нешто што видим око себе, некада као позитивне примере, а некада баш и не.
U svakom slučaju - stalno pitanje 'specijalizacija vs univerzalnost' ostaje uvek otvoreno.

Нека деца просто имају више од једног талента и велика је штета да их не развијају у име једне изабране Професије.

Колико год је ово време уских специјализација, постоје и данас ренесансне особе или полимати који су једнако добри на више поља, било научних, било уметничких.

А када се ради о типологији креативних фаза током живота, ту се наводи 6 група:

Type 1 represents people who specialize in developing one major talent early in life (e.g., prodigies) and successfully exploit that talent exclusively for the rest of their lives.

Type 2 individuals explore a range of different creative activities (e.g., through worldplay or a variety of hobbies) and then settle on exploiting one of these for the rest of their lives.

Type 3 people are polymathic from the outset and manage to juggle multiple careers simultaneously so that their creativity pattern is constantly varied.

Type 4 creators are recognized early for one major talent (e.g., math or music) but go on to explore additional creative outlets, diversifying their productivity with age.

Type 5 creators devote themselves serially to one creative field after another.

Type 6 people develop diversified creative skills early and then, like Type 5 individuals, explore these serially, one at a time.
srdjan.pajic srdjan.pajic 15:08 26.05.2020

Re: E, talenat...

Kako te nije sramota bre, što lažeš da je SFRJ imala kompjuter,


Dobro, neću više.
rodni rodni 15:22 26.05.2020

Re: E, talenat...

srdjan.pajic
Kako te nije sramota bre, što lažeš da je SFRJ imala kompjuter,


Dobro, neću više.

A Italija, Engleska i Lihtenštajn nisu imali kompjuter!
Jebiga!
maksa83 maksa83 15:34 26.05.2020

Re: E, talenat...

A Italija, Engleska i Lihtenštajn nisu imali kompjuter!

A o autobusu da ne govorimo...

alselone alselone 19:01 26.05.2020

Re: E, talenat...

zato mi se dopao snimak alsovog klinca kako uči skripte dok jede supu.
tako nešto i meni predstoji.




To je ta energija i motor u guzici koji sam pominjao. Da nisi okrenut prema umetnosti nego prema preduzetništvu i da si malo asocijalniji tj. da te boli patka za društvo, do sada bi bio milioner.
alselone alselone 19:03 26.05.2020

Re: E, talenat...

pa Hanivelove hard disk drajvove


Ja sam Hanivelove diskove velike ko kredenac video u fabrici Hipol u Odžacima, bio je to rani početak devedesetih. Koristili su i bušene kartice, hteli su i meni da objasni kako radi, ali sam iskulirao taj napor.
srdjan.pajic srdjan.pajic 19:20 26.05.2020

Re: E, talenat...

e da znaš da ja imam isto kod najstarijeg taj status poluboga (koji polako gubim kako me pobjeđuje u igricama pa postaje brži od mame.. još dok me prevaziđe u nekoj intelektualnoj vještini osjećam kako će mi se pjedestal raspasti u paramparčad)..
e al šta htjedoh..
to je samo kod njega..
srednjem sam ja skoro pa nemesis.. on ba


Bogami, i meni se čini da ova naša manja polako kreće tim putem. Potpuno drugačije dete od ove starije: ugursuz, laktaroš, drekavac, preke naravi, neće da deli igračke, valja se po patosu kad nešto nije po njenom, ništa ne sluša, samo te pogleda onim njenim pametnim plavim okom, a osmeh joj igra u uglu usana, tačno vidiš kako ispituje granicu. Ume i da podjebava, prosto mi je neverovatno da dete od 2.5 godina pokazuje smisao za humor i zajebacniju. Ali zato u svemu imitira ovu stariju. Mislim, mi se trudimo oko nje podjednako kao i oko ove starije, čak čini mi se i više, ali se definitivno vidi razlika. E, jedino što i ona ima odličan sluh, da vidiš kako tercira ovoj matoroj (koju sam pre neki dan snimio kako na klaviru skida pesmu iz Frozen 2 tako što sama peva i onda svoj glas koristi da nađe odgovarajuće tonove na klaviiru), ne zna reči, ali mu ga daje po melodiji besprekorno. Uveče je stavimo u krevet, i ona peva još sat vremena dok ne zaspi.



srdjan.pajic srdjan.pajic 19:29 26.05.2020

Re: E, talenat...

alselone
pa Hanivelove hard disk drajvove


Ja sam Hanivelove diskove velike ko kredenac video u fabrici Hipol u Odžacima, bio je to rani početak devedesetih. Koristili su i bušene kartice, hteli su i meni da objasni kako radi, ali sam iskulirao taj napor.


Ja sam malo stariji od tebe, pa sam čak i kucao na mašinama koje služe za te bušene kartice (zapravo su bile trake). Tako se nekad programiralo, program prebaciš na te trake, pa onda u čitač i računskom centru, pa u računar (koji je imao one magnetne memorije). Nisam naravno umeo da programiram, to je bilo još pre osnovne škole, nego sam onako bezveze čvakao svašta, kao na kucaćoj mašini.

A pazi ovo:



Ja se ovog računara u sredini slike (CER-12) sećam, video sam ga dosta puta uživo, moj ćale je bio u razvojnom timu koji ga je napravio. A ovo desno je jedan od hard diskova koje smo pomenuli. Ove tetke se ne sećam, ali nije loša . Mislim da sam prvi put u tom RC-u bio neke 1974. ili 5, morao bih da pitam ćaleta. Posle su to sve ražalovali, kupili Hanivelov mainframe, sa onim trakama, dobro, i diskovima, a ovaj CER je još dugo godina tu stajao i skupljao prašinčinu.
alselone alselone 19:39 26.05.2020

Re: E, talenat...

Mislim da sam prvi put u tom RC-u bio neke 1974. ili 5, morao bih da pitam ćaleta. Posle su to sve ražalovali, kupili Hanivelov mainframe, sa onim trakama, dobro, i diskovima, a ovaj CER je još dugo godina tu stajao i skupljao prašinčinu.


Da, to je dosta ranije nego što sam ja imao priliku.

Kada su oni koristi bušene kartice i mainframe, ja sam imao Atari 1040ST sa 1 mega memorije i 3.5 flopiijem. Ali bez obzira, oni su se bavili ozbiljnim inženjeringom tih dana, bila to prava fabrika.
srdjan.pajic srdjan.pajic 19:45 26.05.2020

Re: E, talenat...

alselone
Mislim da sam prvi put u tom RC-u bio neke 1974. ili 5, morao bih da pitam ćaleta. Posle su to sve ražalovali, kupili Hanivelov mainframe, sa onim trakama, dobro, i diskovima, a ovaj CER je još dugo godina tu stajao i skupljao prašinčinu.


Da, to je dosta ranije nego što sam ja imao priliku.

Kada su oni koristi bušene kartice i mainframe, ja sam imao Atari 1040ST sa 1 mega memorije i 3.5 flopiijem. Ali bez obzira, oni su se bavili ozbiljnim inženjeringom tih dana, bila to prava fabrika.


Ja sam čak video i jednog čoveka koji je programirao u COBOL-u!
alselone alselone 19:50 26.05.2020

Re: E, talenat...

Ja sam čak video i jednog čoveka koji je programirao u COBOL-u!


Ti su izumrli kada sam ja došao na red, ali sam koristio onaj prvi BASIC koji je išao na Amstrad računarima koje je škola imala za nastavu tehničkog u ni manje ni više nego osmom razredu. Na kraju osmog smo videli računare i učili na tabli kako rade a ja onda jedan dan dodjem i nacrtam nešto sa onim LINE i CIRCLE komandama.

Uuuu jea, velika medicina bledolikih.
srdjan.pajic srdjan.pajic 19:57 26.05.2020

Re: E, talenat...

alselone
Ja sam čak video i jednog čoveka koji je programirao u COBOL-u!


Ti su izumrli kada sam ja došao na red, ali sam koristio onaj prvi BASIC koji je išao na Amstrad računarima koje je škola imala za nastavu tehničkog u ni manje ni više nego osmom razredu. Na kraju osmog smo videli računare i učili na tabli kako rade a ja onda jedan dan dodjem i nacrtam nešto sa onim LINE i CIRCLE komandama.

Uuuu jea, velika medicina bledolikih.


A ja sam počeo sa LOGO-om, na spektrumu. Sine, kake sam rekurzije crtao po ekranu, da se onesvestiš, dok se kornjača nije izraubovala. Pa onda bejzik, skoro u isto vreme. Pa asembler (za Z80). Pa C. I onda C++, na koji me je navukao maksin i moj zajednički drugar. Usput me teralo da učim Paskal, pa onda Fortran na faksu zbog neke numeričke em, srećom to je bio samo jedan ispit. Tad sam nedge počeo sa matlabom, zbog DSP-ja, i od tada samo to, jer mi programiranje nije nikad postalo glavni zanat.


apacherosepeacock apacherosepeacock 21:51 26.05.2020

Re: E, talenat...

srdjan.pajic

Potpuno drugačije dete od ove starije: ugursuz, laktaroš, drekavac, preke naravi, neće da deli igračke, valja se po patosu kad nešto nije po njenom, ništa ne sluša, samo te pogleda onim njenim pametnim plavim okom, a osmeh joj igra u uglu usana, tačno vidiš kako ispituje granicu. Ume i da podjebava, prosto mi je neverovatno da dete od 2.5 godina pokazuje smisao za humor i zajebacniju. Ali zato u svemu


Rekoh ja jednom slicnom prilikom - mladja deca su revolucionari, laktarosi i drekavci samo takvi.. (moramo tako - da se izborimo za svoje mesto, nece niko da nam da na tacni )

Nije samo zato sto sam ja najmladja pa znam iz iskustva nego sto je i eksperimentima (i to sam opisala, mrzi me sad da ponavljam) i biografijama dokazano.

Racunaj unapred da ce rsum praviti.
nask nask 22:15 26.05.2020

Re: E, talenat...

A ovo desno je jedan od hard diskova

Evo dokle je stigao Seagate sa minijaturizacijom



samo 2,5 kg i čitavih 15 MB.
alselone alselone 19:34 27.05.2020

Re: E, talenat...

nšarski
Witz.



Gle ovaj vic.

A New Frontiers in Research Fund grant will support interdisciplinary approaches to decolonizing science

LINK
nsarski nsarski 20:19 27.05.2020

Re: E, talenat...

alselone
nšarski
Witz.



Gle ovaj vic.

A New Frontiers in Research Fund grant will support interdisciplinary approaches to decolonizing science

LINK

gedza.73 gedza.73 20:55 28.05.2020

Re: E, talenat...

maksa83
što lažeš da je SFRJ imala kompjuter,

Ovde ti se potkrala jedna greška. Tad se ako se ne varam u 'gornjim' krajevima naše zemlje zvao kompjutOr.

I jesi u pravu oko nabake kompjutera u osnovnim i srednjim školama u Sloveniji. Nabavka je išla preko Maldinske knjige i uvezeno je oko 200 Sinclair ZX 81.
Verovatno pošto je Sajam kompjutora bio u Novom Mestu.
To bi trebalo da bude vreme kad su se podaci čuvali na nečemu što je ličilo na kasetofonsku kasetu.

Sad ja ne znam gde je bila osnovna škola 'Vladimir Nemet' opremljena kompjuterima znam da sam šest godina kasnije pred raspad države i ratove na praksu iz računara išao u Zastavinu lakirnicu. Tamo ni radnika nisi mogao da vidiš a kamoli kompjutor.

Verovatno vi znate gde se nalazio MMC (multimedijski centar) i kolika je bila njegova uloga u širenju računarske pismenosti. Mi smo tad još gledali televizor preko stabilizatora EI Niš kao jednog od najvećih dostignuća kućnih uređaja. Kad smo bili sreće da imamo struje.



edit
Bata Stojković
Novinari su ga pitali da li je tačno da se sreo i s Titom.

“Ja? Promenili ste ime. Neki Bata jeste bio sa Titom, ja nisam. Ja sam Tita video samo iz kola kad je mahao. A ako je on mene video… Znate, ne ulazim u biografije ljudi koje mnogo ne cenim.

Kada su ga novinari upitali “kako je kod porodice Milošević” i šta radi Marko, Bata je samo kratko rekao:

“Šta dalje da vam pričam kad se Milošević vozi Titovim kolima.


maksa83 maksa83 21:37 28.05.2020

Re: E, talenat...

Ovde ti se potkrala jedna greška. Tad se ako se ne varam u 'gornjim' krajevima naše zemlje zvao kompjutOr.

Varaš se, u gornjim krajevima se zvao računalnik, a kućni je bio hišni računalnik.

Imaj u vidu da imam u nekom podrumu ukoričene sve brojeve časopisa Moj Mikro, Računari i Svet Kompjutera, od prvog broja pa do recimo 1989. i pamtim sve to prilično dobro.

Prve pare od računara sam zaradio u tom tinejdž dobu tako što sam našao POKE za beskonačno života za neku igru i poslao to Mom Mikru, ne očekujući ništa, mislio sam da to tako radi - ljudi izbunare pouk, pošalju, oni objave i svi se raduju i to je to. Međutim stigne meni pismo u kom mi traže broj žiro računa ( "mama, šta je to žiro račun?" ) i bilo je to recimo kao kad bi ti danas neko uplatio pedesetak EUR, za prilog od dvaes' reči (iza kog je doduše stajalo 2 noći nespavanja).

Slovenci su plaćali osetno bolje od Sveta Kompjutera i Računara. Postoji neka lekcija u svemu tome, a nije "Slovencu dali da ima autobus a Srbinu jedva dresinu".

gedza.73 gedza.73 21:45 28.05.2020

Re: E, talenat...

Varaš se, u gornjim krajevima se zvao računalnik, a kućni je bio hišni računalnik.

Računao sam i Hrvatsku i 'gornje' krajeve.
Prve pare od računara sam zaradio u tom tinejdž dobu tako što sam našao POKE za beskonačno života za neku igru i poslao to Mom Mikru, ne očekujući ništa, mislio sam da to tako radi - ljudi izbunare pouk, pošalju, oni objave i svi se raduju i to je to. Međutim stigne meni pismo u kom mi traže broj žiro računa ( "mama, šta je to žiro račun?" ) i bilo je to recimo kao kad bi ti danas neko uplatio pedesetak EUR, za prilog od dvaes' reči (iza kog je doduše stajalo 2 noći nespavanja).


Slovenacu dali da ima autobus a Srbinu jedva dresinu

Al' ti nisi Slovenac što znači da nisu x nacija deca pametnija od y nacije dece.

Pre nekog vremena bili nam u poseti novinari iz Slo i Cro. Kurtoazne reči 'lep vam je grad', očekivano 'odlična hrana' i nešto što i ja pričam ali prija kad čuješ da neko sa strane ima isti utisak (na žalost negativan).
Mlada Slovenka je primetila ogromnu razliku između grada i sela.
'Kod nas u Sloveniji nije tako'

Znam da nije, to nam je jedan od osnovnih problema mi smo tek sad dobili puteve i sa dresine ušli u kola. Da roditelji mogu decu da voze u obližnje gradove na treninge.
maksa83 maksa83 22:01 28.05.2020

Re: E, talenat...

Pre nekog vremena bili nam u poseti novinari iz Slo i Cro. Kurtoazne reči 'lep vam je grad', očekivano 'odlična hrana' i nešto što i ja pričam ali prija kad čuješ da neko sa strane ima isti utisak (na žalost negativan).

Dve stvari sa srpskog reddita:

What do you guys think of Slovenia

Drugari, moram da zaradim 4 dana minimalca da bih preživeo do plate (otpušten sam pre 10 dana i ostao bez para gde mogu naći bilo kakav posao da lomim kičmu makar

(Broj ljudi spreman da pošalje pare neznanom klincu u nevolji je srcoloman (bez ironije))


Nevezano za to EU (koja se, kažu na blogu, raspala) će da sune Hrvatima 7.3 milijarde EUR bespovratne pomoći oko ovog kermeza. Mi će dobijemo Teslin toranj dizbijemo oći.
gedza.73 gedza.73 22:27 28.05.2020

Re: E, talenat...

Dve stvari sa srpskog reddita:

I ja imam o Slovencima lepo mišljenje. O Hrvatima takođe. Čas posla se razumemo oko nekih tema i poslova u kojima se nalazimo. I spremni su da pomognu. Da ne dužim priču ali sam jednom bio u kući i sad dve porodice sa realno suprotnih nacionalnih strana (za ovu našu sigurno znam da je bila u uniformi JNA po Hrvatskoj) koje je usud spojio, koje su imale neke svoje probleme i bukvalno vidiš kako razumeju tu svoju nesreću i imaju saosećanje. Ja se tako lepo ispričao sa bakom da me sledeći put pozdravila
-Kako je onaj simpatični mladić?

Mi će dobijemo Teslin toranj dizbijemo oći.

Dobro, sad me hvataš na tanke žice. Ja mislim da smo mi matori debelo zajebali stvar. Ništa nismo ispravili, još više zamrsili, sad ne znamo dal' nazad ili napred a oćemo da određujemo pravac talentovanoj deci. I nije bitna toliko pomoć, niti ulazak u EU koliko je bitna promena načina razmišljanja u nekim oblastima.
Iako tebi možda ne deluje ipak neminovno ide ka napred. Ljudi su postali drugačiji, više spremni da brane i traže neka svoja prava, da vrše pritisak

Pored toga otvoreniji smo ka ka svetu i ima dosta ljudi koji su finansijski nezavisni od države. Dobar broj naših preko raznih preduzeća radi po Evropi plus oni koji su sezonci plus na crno tri meseca sa 'oprala mi žena pasoš'.
Oni mi više ulivaju neku nadu da neće moći lako da ih preveslaju, da će od njih krenuti lokalne promene (ne ova fensi Vračar-Tadić varijanta) za razliku od nekih beskorisnih kategorija budžetlija.

maksa83 maksa83 22:39 28.05.2020

Re: E, talenat...

Iako tebi možda ne deluje ipak neminovno ide ka napred. Ljudi su postali drugačiji, više spremni da brane i traže neka svoja prava, da vrše pritisak

Je l' se sećaš srpskog prijatelja Noama kojim ovde vole da mašu a kog je zasenio samo svežeotkriveni prijatelj Handke?

gedza.73 gedza.73 22:43 28.05.2020

Re: E, talenat...

Sad sam pročitao na N1. Al' se bune. Saće vidimo ko je jači.
edit
kad si napisao povodom gafa nekog buzdovana 'samo reflektor na njega'. Drže se, ne daju se ali polako svako stukne malo i spusti rogove. A ponekad pritisak urodi plodom.
ephemeris ephemeris 19:36 23.05.2020

Peanuts

srdjan.pajic srdjan.pajic 19:33 24.05.2020

Re: Peanuts

Evo ti njegov vic sa nešto proširenim animal parkom, o Ljubaznom jelenu


Da uzvratim onda i ja sa još jednim Guzinim vicem.

Dakle, juri lija zeku po dubokoj šumi, rešena u svojoj nameri da ga stigne i pojede. Trči zeka levo, desno, eskivira na sve načine, ali džabe, lija ga stiže, dahće mu za vratom. Uto zeka spazi šupalj panj, uleti unutra, lija za njim, zeka iskoči sa druge strane, a lija se zaglavi. Besna, trza se, kida, ali uzalud. Vidi je zeka tako nemoćnu, otkopča šlic i opkorači liju, otpozadi. Ali u pola posla lija se oslobodi i sad još luđe krene da ga vija. Zeka beži sad još brže na ovu, pa na onu stranu, kad, spazi benzinsku pumpu u šumi. Uleti unutra, vidi uniformu pumpadžije, obuče se u to brže bolje i izađe napolje. U to naiđe lija, sva zadihana, besna, pita: puf, pant, je li, pumpadžijo, jesi li video negde onog zeku?! A zeka-pumpadžija će na to: "Kog zeku, jel onog što sam te jebo?".





st.jepan st.jepan 21:49 23.05.2020

Preventiva.

Prepoznavanje talenta


Prepoznaj, pa zatri!


zilikaka zilikaka 21:54 23.05.2020

Re: Preventiva.

st.jepan
Prepoznavanje talenta


Prepoznaj, pa zatri!


Ima i toga, u umetnosti naročito.
Pošto ttu ima leba za ograničen broj duša, prosto se zatire onaj ko bi mogao da postane konkurencija tebi il tvojoj deci.
nsarski nsarski 22:00 23.05.2020

Re: Preventiva.

st.jepan
Prepoznavanje talenta


Prepoznaj, pa zatri!



st.jepan st.jepan 22:37 23.05.2020

Re: Preventiva.

zilikaka
st.jepan
Prepoznavanje talenta


Prepoznaj, pa zatri!


Ima i toga, u umetnosti naročito.
Pošto ttu ima leba za ograničen broj duša, prosto se zatire onaj ko bi mogao da postane konkurencija tebi il tvojoj deci.


A ima i ono, "prepoznali - begaj!"

Ne znam da li sam ovde ili negde drugde već pričao, bilo u porodici nekakvo s-kolena-na-koleno ćemane - dvestotinjak godina stara polovinka. U svakoj generaciji, bar po jedno dete je morao da je svira. Na moj užas, savataše mene. Odvukoše me na prijemni, gde sam dao sve od sebe da isfoliram nemuzikalnost, al džaba - provališe tobož apsolutni sluh, i upisaše pod šteta-je-da-se-baci moranje.

Izdržao sam nekako dve godine, a onda, uvedena je obavezna ritmička gimnastika, sa sve baletankama i špilhoznicama. Posle prvog časa, pružio sam takav otpor, da su moji napokon morali da odustanu.
zilikaka zilikaka 22:55 23.05.2020

Re: Preventiva.

Izdržao sam nekako dve godine, a onda, uvedena je obavezna ritmička gimnastika,


E, stvarno nisu bili čitavi
Potpuno te razumem.
Milan Novković Milan Novković 16:22 24.05.2020

Re: Preventiva.

nsarski
st.jepan
Prepoznavanje talenta


Prepoznaj, pa zatri!




Za to vreme, mačka sprema osvetu



Milan Novković Milan Novković 17:09 24.05.2020

Re: Preventiva.

nsarski

Gledam ovu tablu i to me podseća na nadrealnu fascinaciju učenja s razumevanjem.

Zvuči kao jeftina tautologija, ali je neverovatno koliko mi to baš i ne radimo, tamo gde mislimo da nam je korisno u životu, dok ne dođemo do point-of-no-return (pardon my French), tj do tačke kad nam više nije bitno nego učimo SAMO iz zadovoljstva, pa ne žurimo.

Zamoli mene stari drugar iz Cityja pre godinu dana da mu sredim kod nas dvonedeljnu praksu - klinac pametan, pretposlednja godina srednje škole, dobio godinu unapred jedan A level iz matiša, ali ćale nume da ga zainteresuje za programiranje, tj klinac ga ignoriše - prototip nadrndanog 17godišnjeg klinca koji jedva nešto mrsi kroz zube.

I kažem ja može i stavim klinca preko puta mene i dam mu zadatak - VaR (Value at Risk) prostog portfolija MonteCarlo simulacijom (milion scenarija - nebino, nego da ga zaplašim) i napišem mu dvonedeljni sinopsis.

Ok, nema veze što je pametan, al nikad on čuo ni za šta od ovoga i sad idemo polako (ćale mu je do pre 10 godina plaćao 4 meseca po £15K programerima kontraktorima da mu ovo urade, garant).

I cool je što je jako pametan, pošto onda mogu da pratim šta mu je teže a šta lakše objasniti do te mere da dobaci do razumevanje, ne mehanike nekog modeliranja koju bi samo koristio kao crnu kutiju.

Ajd, nismo jedino zaranjali u cholesky decomposition da bi generisali korelisane scenarije risk faktora iz njihove covariance matrice, al sve ostalo je shvatio - korelisane tačke na krivoj - ok, lako, intuitivno je da glatka kriva koja ima integritet ne postaje nareckana teka tako, a i "pojasnio" sam mu da kako se kreće kroz život nema situacije gde mu noga i ruka dođu u "nelogičan" odnost, viši i neodređeni koncept autokorelacije krive mu je isto bio cool tipa ne može danas da ima 65 kilograma, prekosutra 58, nakosutra 67, ... i slično, korelacije više krivih (krive, tj tačke na njima su nam risk faktori, za njega 2D iako mi to u poslu za lebac abstrahujemo u nD) su mu isto bile lake - ako ćale brzo uđe kolima u krivinu ne mogu on, brat i majka da se razlete na slučajne strane, nego misteriozna cenbtrifugalna sila radi korelacioni posao ...

... i svi ti primeri nisu logički tight, nešto dobri, naprotiv, ali je neverovatno kako i netačno u skoro besmislenim paralelama ume da ponudi neki destilat koji posluži kao korisna paralela za razumevanje "centralne" pojave, tj pojave u fokusu.

I okravio se malo, iscrtamo grafove, ispadoše distribucione krive ko iz knjige (realan portfolio priprostih finansijskih instrumenata smo koristili) - probability density distribution gubitaka ...

... ćaletova mu top-tier banka kupila jednu manju pa rade neki merge delova i ćaletov fiefdom se pretumba - ponude mu sličan al on iskoristi priliku da uzme otpreminu i ode, ja ga napalim da nam bude CEO Fintech spin-offa, išo hvalio se sa radom sina po banci u Londonu, šefici u NY, ... i počeli da nam obećavaju značaj engagement ... kad dođe Covid19.

A sad, pajtosi i ja smo N puta zaradili silne poene na najsitnije sitnice, i nikad mi nije bilo baš najjasnije šta to neki naši (potencijalni) klijenti rade "s razumevanjem" u 9-5++ and beyond univerzumu.

Fora je što se u tom sitiju sjate armije Oxford i Cambridge graduates, Rusi, Indusi i ostali maheri iz matematika, fizika i ostalog, da bih ja ...

... svoju buduću karijeru u City-ju počeo tako što sam impresionarao, prvog dana posla u Feb 1992, japansku Nomuru, tako što sam im u vreme kad za XWindows nije postajala grid kontrola stavio gomilu text-fields u dve for petlje - to je bilo prvo pola dana, već uplašeni co-šef celog sprata doveo ceo sprat da vide, popodne im dodao par tredova koji generišu test podatke za matricu i bolje ćelije crveno i plavo, pa isključuju posle pola sekunde ... da bih u 9 meseci dobio 2.5 godišnje plate iz prethodne, naučne istitucije (senzori za CERN) pa od tog ko-šefa, kad je kasnije otišao u drugu banku kao broje jedan, dobio prve velike poslove.

Gledam neke start-ups individualce i manje grupe ovih sad 30 godina - gomila sličnih, nerealnih obrazaca, ... i nema potentnijeg obrazca od glavom-kroz-zid, meraklijski, i ...

... ovlaš prvo, pa onda sve jače

Od stripera, do programera, preko fizičara ... sve isto
docsumann docsumann 09:06 25.05.2020

Re: Preventiva.

st.jepan
Prepoznavanje talenta


Prepoznaj, pa zatri!








EDIT:

nema potreba naglašavati koliko je ta pjesma uticala na Henri Rolinsa



a sam naslov je Igi pokupio iz novina, u članku o vijetnamskom ratu...
docsumann docsumann 14:49 25.05.2020

Re: Preventiva.

Ne znam da li sam ovde ili negde drugde već pričao, bilo u porodici nekakvo s-kolena-na koleno ćemane - dvestotinjak godina stara polovinka.


u mojoj porodici i djed i otac i stric bili arhitekte. doduše moj stari je od prvog dana bio u operativi, tamo se pronašao i ostao do kraja profesionalnog života.
djed i stric su bili prave arhitekte, projektanti, priznati u CG pa i šire. naročito stric.

e pa je tako i ta porodična tradicija "tiho i nevidljivo" izabrala mene. pošto nisam znao šta bih stuidirao, a dobro su mi išli i matematika i likovno, ispadoh idealni kandidat za nastavljanje porodične tradicije.
vjerovatno sam imao neki talenat pošto sam na prijemnom bio ukupno drugi (najbolji test), ali se tamo nisam našao. nisam ni kasnije, al u tim godinama mi to bilo baš dramatično. s ovom pameću bih vjerovatno ostao...

dao sam uslov za drugu i prebacio se na mašinstvo
rodni rodni 15:02 25.05.2020

Re: Preventiva.

docsumann
Ne znam da li sam ovde ili negde drugde već pričao, bilo u porodici nekakvo s-kolena-na koleno ćemane - dvestotinjak godina stara polovinka.


u mojoj porodici i djed i otac i stric bili arhitekte. doduše moj stari je od prvog dana bio u operativi, tamo se pronašao i ostao do kraja profesionalnog života.
djed i stric su bili prave arhitekte, projektanti, priznati u CG pa i šire. naročito stric.

e pa je tako i ta porodična tradicija "tiho i nevidljivo" izabrala mene. pošto nisam znao šta bih stuidirao, a dobro su mi išli i matematika i likovno, ispadoh idealni kandidat za nastavljanje porodične tradicije.
vjerovatno sam imao neki talenat pošto sam na prijemnom bio ukupno drugi (najbolji test), ali se tamo nisam našao. nisam ni kasnije, al u tim godinama mi to bilo baš dramatično. s ovom pameću bih vjerovatno ostao...

dao sam uslov za drugu i prebacio se na mašinstvo

Jeeebiga!
No, šta da se radi!
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 23:41 23.05.2020

A kako prepoznati genija?

Talenat je nalik strelcu koji pogađa metu za druge nedostižnu, genije je nalik strelcu koji pogađa metu za druge nevidljivu. (Šopenhauer)
alselone alselone 07:43 24.05.2020

"normalna deca"

Današnja "normalna" deca dok jedu, gledaju crtaće ili Baku Praseta.

Ovaj moj gleda kako da napiše skripte da sruši virtuelnu mašinu sa Win 10.

Ali nema veze, samo nek jede supe, ljubi ga tata.

alselone alselone 07:45 24.05.2020

Zili, setio sam te se jutros

Dragan Pleskonjic Dragan Pleskonjic 08:05 24.05.2020

Bonus pitanja

• Da li je moguće napraviti softversko rešenje koje vrši bar preliminarnu procenu i trijažu talenta?
• U kojim vrstama talenta bi to bilo moguće?
• Kako bi izgledalo to rešenje?
• Kako bi sastavili tim, koji domen eksperti bi bili deo tima?
zilikaka zilikaka 08:40 24.05.2020

Re: Bonus pitanja

Da li je moguće napraviti softversko rešenje koje vrši bar preliminarnu procenu i trijažu talenta?
• U kojim vrstama talenta bi to bilo moguće?
• Kako bi izgledalo to rešenje?

Prilikom testiranja za muziku uglavnom imaš tri elenta koja možeš lako softverski rešiti, ako već nisu.
Odvira se par tonova, od 4 do 6-7, u vidu nekakve male melodije i traži se ponavljanje toga. Što preciznije to bolje.
Onda isto to za ritam.
Dakle, softver bi samo birao slzčajne primere iz baze i posle poredio ono što "čuje" sa matricom.
Treći deo je da deca pevaju sama neku pesmicu, obično po izboru. Tu se isto može rešiti poređenjem sa bazom primera.
Dragan Pleskonjic Dragan Pleskonjic 09:04 24.05.2020

Re: Bonus pitanja

zilikaka

Ovo je vrlo obećavajuće i ostvarivo čak i na daljinu. Hvala.
zilikaka zilikaka 09:10 24.05.2020

Re: Bonus pitanja

Da, potpuno je ostvarivo. Naravno da ovo može poslužiti sa trijažu, dok se finese ipak moraju raditi "ručno", kad dete započne školovanje.
Dragan Pleskonjic Dragan Pleskonjic 09:16 24.05.2020

Re: Bonus pitanja

zilikaka
Da, potpuno je ostvarivo. Naravno da ovo može poslužiti sa trijažu, dok se finese ipak moraju raditi "ručno", kad dete započne školovanje.


Naravno. Pošto se ne može fizički doći do svakog deteta, onda je ovo mogućnost da se izvrši osnovna trijaža, dajući priliku što širem krugu dece. Minimum je Internet pristup i mobilni telefon, recimo. Za neke sredine je i to prevelik zahtev, ali manje od toga je teško ostvarivo, za sada. Dalji koraci bi se planirali na drugi način.

Dakle, za muzičke talente, osnovna ideja je tu. Hvala Zilikaka.
bene_geserit bene_geserit 09:29 24.05.2020

Re: Bonus pitanja

Da li je moguće napraviti softversko rešenje koje vrši bar preliminarnu procenu i trijažu talenta?

Meni nije jasno zbog čega za prijemne za fakultet ne uvedu neki adaptivan software koji povećava ili smanjuje težinu problema u zavisnosti od toga koliko dobro kandidat rešava, dok ne konvergira na nekom nivou.
Umesto SAT-eva i sl. Verovatno ima previše politike tu.
newimprovedtadejus newimprovedtadejus 09:34 24.05.2020

Re: Bonus pitanja

bene_geserit
Da li je moguće napraviti softversko rešenje koje vrši bar preliminarnu procenu i trijažu talenta?

Meni nije jasno zbog čega za prijemne za fakultet ne uvedu neki adaptivan software koji povećava ili smanjuje težinu problema u zavisnosti od toga koliko dobro kandidat rešava, dok ne konvergira na nekom nivou.
Umesto SAT-eva i sl. Verovatno ima previše politike tu.


ja ne mislim da je politika nužno, stvar već funkcioniše potpuno elitistički, nego bih rekla da je obrazovanje poprilično trom sektor..
vjerovatno i ne želiš prenagle promjene u tu gdje greške mogu biti preskupe
alselone alselone 10:31 24.05.2020

Re: Bonus pitanja

Meni nije jasno zbog čega za prijemne za fakultet ne uvedu neki adaptivan software koji povećava ili smanjuje težinu problema u zavisnosti od toga koliko dobro kandidat rešava, dok ne konvergira na nekom nivou.


Zato što je svako automatizovano ocenjivanje teško sranje. Sve što smo dobili automatizacijom testova je da smo zamenili razumevanje prepoznavanjem i to su svi oni testovi sa ponuđenim kratkim odgovorima. Još ako bismo ubacili u sve to i softver sa svojim shvatanjima, potpuo pogrešno bismo i učili i ocenjivali.

Ja sam veliki protivnik i pismenog ocenjivanja, tamo gde može usmeno, a kamoli automatizovanog softverom.
zilikaka zilikaka 10:45 24.05.2020

Re: Bonus pitanja

Ja sam veliki protivnik i pismenog ocenjivanja, tamo gde može usmeno, a kamoli automatizovanog softverom

A pismeno je uvedeno kao obavezan vid zbog navodne objetivnosti i moguće kontrole.
Kao da ispitivači imaju motiv da budu neobjektivni, a oni koji to hoće naći će način.

alselone alselone 10:48 24.05.2020

Re: Bonus pitanja

A pismeno je uvedeno kao obavezan vid zbog navodne objetivnosti i moguće kontrole.
Kao da ispitivači imaju motiv da budu neobjektivni, a oni koji to hoće naći će način.


Jeste, i onda je to otišlo dalje na te standardizovane testove, i to je tek katastrofa, baš zbog te promene šta se ocenjuje a to je prepoznavanje umesto razumevanja.

angie01 angie01 11:48 24.05.2020

Re: Bonus pitanja

Prilikom testiranja za muziku uglavnom imaš tri elenta koja možeš lako softverski rešiti, ako već nisu.
Odvira se par tonova, od 4 do 6-7, u vidu nekakve male melodije i traži se ponavljanje toga. Što preciznije to bolje.
Onda isto to za ritam.
Dakle, softver bi samo birao slzčajne primere iz baze i posle poredio ono što "čuje" sa matricom.
Treći deo je da deca pevaju sama neku pesmicu, obično po izboru. Tu se isto može rešiti poređenjem sa bazom primera.


mozda gresim, ali mi ovo programsko prepoznavanje muzickog talenta vise lici na utvrdjivanje da li neko ima sluha i osecaj za ritam- a to nije talenat, ako je ideja da se talenat izdvoji od proseka.

koliko znam, deca salju snimke sa zadatim zadacima da l kako si navela ili nekim drugim, koji sluze da se odaberu oni koji ce doci na zivu audiciju, koja je ipak nezamenljiva.
zilikaka zilikaka 11:59 24.05.2020

Re: Bonus pitanja

ali mi ovo programsko prepoznavanje muzickog talenta vise lici na utvrdjivanje da li neko ima sluha i osecaj za ritam- a to nije talenat, ako je ideja da se talenat izdvoji od proseka.

To jeste neophodna sposobnost na osnovu koje praviš trijažu.
Ako ti neko apsolutno čisto ponovi neku frazu, i još mu zadaješ sve teže intervale i sve duže fraze, to jsste odličan pokazatelj da je dete talentovano.
Da li će biti dobar pevač, instrumentalista, kompozitor, i šta mu najbolje ide, to mora tokom školovanja, naravno, al na osnovu snimaka se još kako može napraviti dobra trijaža.
U krajnjoj liniji, pa ne primaš ih na konzervatorijum.
mesan mesan 11:59 24.05.2020

Re: Bonus pitanja

zilikaka
Da li je moguće napraviti softversko rešenje koje vrši bar preliminarnu procenu i trijažu talenta?
• U kojim vrstama talenta bi to bilo moguće?
• Kako bi izgledalo to rešenje?

Prilikom testiranja za muziku uglavnom imaš tri elenta koja možeš lako softverski rešiti, ako već nisu.
Odvira se par tonova, od 4 do 6-7, u vidu nekakve male melodije i traži se ponavljanje toga. Što preciznije to bolje.
Onda isto to za ritam.
Dakle, softver bi samo birao slzčajne primere iz baze i posle poredio ono što "čuje" sa matricom.
Treći deo je da deca pevaju sama neku pesmicu, obično po izboru. Tu se isto može rešiti poređenjem sa bazom primera.

Ovo liči na postavku tzv. "Muzičkog IQ testa" koji su izbacili istraživači sa Harvarda:
Music IQ test
mada je možda potonji teže adaptirati za manju decu, jer ima pitanja poput "Da li pevač falšuje u odnosu na muziku", "Da li je metronom u sinhronu sa muzikom", tj. za nijansu napredniji koncepti.

Ali način na koji su ustrojili proces je svakako vredan svakom ko bi da pokuša algoritamski testirati ljude preko kompjutera...
principessa_etrusca principessa_etrusca 12:25 24.05.2020

Re: Bonus pitanja

alselone

Zato što je svako automatizovano ocenjivanje teško sranje. Sve što smo dobili automatizacijom testova je da smo zamenili razumevanje prepoznavanjem i to su svi oni testovi sa ponuđenim kratkim odgovorima. Još ako bismo ubacili u sve to i softver sa svojim shvatanjima, potpuo pogrešno bismo i učili i ocenjivali.

Ja sam veliki protivnik i pismenog ocenjivanja, tamo gde može usmeno, a kamoli automatizovanog softverom.


Тачно, мада је квалитетна селекција веома захтевна и за институцију, и за испитиваче.

У Енглеској су Оксфорд и Кембриџ у класи за себе, па је огромна конкуренција за пријем. Пријаве се прихватају само од најбољих ђака, али и таквих има толико да само неки буду позвани на интервју, који даље треба да обезбеди да се изабере crème de la crème.

На Оксфорду та процедура траје три дана, а мој син ју је својевремено прошао доста лако и опуштено. Поента је да нагласак није на знању, већ на његовом коришћењу у прављењу претпоставки и извођењу логичких закључака, што је наравно довело до извесне мистификације тог пријемног у јавности.

Овде је чланак из штампе са неколико питања са једног пријемног (ЛИНК)
angie01 angie01 12:53 24.05.2020

Re: Bonus pitanja

To jeste neophodna sposobnost na osnovu koje praviš trijažu.


naravno, ali ne daje nikakvu specificnost, to sam htela da kazem.

ne negiram da je moguce napraviti program za takvo prepoznavanje- vise me plasi tako nesto:)- ali mi se cini da jos uvek zivi kontakt jedino moze da prepozna izuzetnosti koje su sastavljene od mnogo vise nepoznatih parametara, nego sto je u softveru programirano na osnovu dosadasnjeg iskustva.

( kao neznalica u ITu, razumela sam, da bi takav program mogao da se bazira jedino na predhodnim iskustvima i da softver u sebi treba da sadrzi sve do sada utvrdjene parametre koje su do sada izdvojeni kod talentovanih ljudi iz neke oblasti, da bi mogao da ih skenira kod novih kandidata- mozda gresim)

za umetnicke talente, sem baznih stvari, presudna je velika specificna, individualna razlika u njima, i tu postoji mnogo veci prostor nepoznatog i novog, nego kod egazktnih nauka, gde verujem da program moze da proveri bez greske sve sto je potrebno-sto mi je isto zastrasujuce,...recimo info koji sam dobila o programu za sah, koji je dosegao takav stepen razvijenosti, da nema vise pobednika sa druge, ljudske strane, makar tu bili i najbolji igraci sveta.

meni licno, to preterivavanje sa zamenom programa za sve zivo, krajnje destrokutivno deluje za opstanak coveka,...pitanje je vremena, kada ce takav neki program moci da "oseca", menja odluke u odnosu na takvu mogucnost.
alselone alselone 12:58 24.05.2020

Re: Bonus pitanja

На Оксфорду та процедура траје три дана, а мој син ју је својевремено прошао доста лако и опуштено. Поента је да нагласак није на знању, већ на његовом коришћењу у прављењу претпоставки и извођењу логичких закључака, што је наравно довело до извесне мистификације тог пријемног у јавности.


Svaka čast. Meni je to jako kul. Dobro, oni mogu, imaju i kapacitete i znanje a i želju da rade tako. Sjajna su i ta pitanja iz članka, baš razmišljam kako bih se ja postavio kao svršeni srednjoškolac malo posle bombardovanja. Nisam optimista sa ove distance.
Dragan Pleskonjic Dragan Pleskonjic 13:03 24.05.2020

Re: Bonus pitanja

angie01
ne negiram da je moguce napraviti program za takvo prepoznavanje- vise me plasi tako nesto:)- ali mi se cini da jos uvek zivi kontakt jedino moze da prepozna izuzetnosti koje su sastavljene od mnogo vise nepoznatih parametara, nego sto je u softveru programirano na osnovu dosadasnjeg iskustva.

( kao neznalica u ITu, razumela sam, da bi takav program mogao da se bazira jedino na predhodnim iskustvima i da softver u sebi treba da sadrzi sve do sada utvrdjene parametre koje su do sada izdvojeni kod talentovanih ljudi iz neke oblasti, da bi mogao da ih skenira kod novih kandidata- mozda gresim)


A ako mu dodamo malo mašinskog učenja i veštačke inteligencije?
angie01 angie01 13:18 24.05.2020

Re: Bonus pitanja

A ako mu dodamo malo mašinskog učenja i veštačke inteligencije?


:),...rekoh vec, verujem da ce u bliskoj buducnosti sve biti moguce,...sada recimo ne znam- ne baratam tim info- da li je moguce prepoznati emociju, kreativnost i sl. neki bas specifican deo izuzetnosti, koji nije strikno definisan u svim predhodnim poznanicama,...ako sam dobro ukacila kako sve to funkcionise.

...i da ponovim, mene je to bas scary.
angie01 angie01 13:36 24.05.2020

Re: Bonus pitanja

je l ste videli recimo ovaj shit od eurosonga napravljenog programski od muzickih fraza i stihova pobenickih i popularnih pesama sa tog takmicenja.

zilikaka zilikaka 13:38 24.05.2020

Re: Bonus pitanja

i da ponovim, mene je to bas scary.

Ma jok, danas se i instrumenti tako štimuju, na frekvenciju. Ako neko ne čuje falš on nije za muziku. A to se može vrlo lako izmeriti, koliko je promešio. Isto to rade na audicijama, samo ne mere nego i sami čuju.
Ne vidim kakav tu poseban problem i promašaj može da se napravi.
Ti možeš nekog ko se ne pokaže dobar, uz dosta truda naučiti da bude vrlo solidan u muzici, al ovde je priča o talentima. Odličan sluh i osećaj za ritam su neophodni, a jako se lako otkrivaju.
angie01 angie01 13:50 24.05.2020

Re: Bonus pitanja

Ne vidim kakav tu poseban problem i promašaj može da se napravi.


nece se sigurno napraviti greska oko toga da li neko ima sluha ili osecaj za ritam- ali to nije nikakva izuzetnost,...znaci, to bi bio progam za proveru sluha, recimo.


Ma jok,


meni se ne dopada sama ideja da masina zameni coveka u svemu, pa i u stvarima gde se covek (jos uvek) razlikuje od masine- sada masina moze da selektuje samo determinante iz programa, a verovatno ce uskoro uz napredak vestaceke inteligencije, moci da "samostalno razmislja", "oseca",...i prepoznaje i te suptilne razlike o kojima govorim,...znaci spooky.
rodni rodni 14:09 24.05.2020

Re: Bonus pitanja

principessa_etrusca
alselone

Zato što je svako automatizovano ocenjivanje teško sranje. Sve što smo dobili automatizacijom testova je da smo zamenili razumevanje prepoznavanjem i to su svi oni testovi sa ponuđenim kratkim odgovorima. Još ako bismo ubacili u sve to i softver sa svojim shvatanjima, potpuo pogrešno bismo i učili i ocenjivali.

Ja sam veliki protivnik i pismenog ocenjivanja, tamo gde može usmeno, a kamoli automatizovanog softverom.


Тачно, мада је квалитетна селекција веома захтевна и за институцију, и за испитиваче.

У Енглеској су Оксфорд и Кембриџ у класи за себе, па је огромна конкуренција за пријем. Пријаве се прихватају само од најбољих ђака, али и таквих има толико да само неки буду позвани на интервју, који даље треба да обезбеди да се изабере crème de la crème.

На Оксфорду та процедура траје три дана, а мој син ју је својевремено прошао доста лако и опуштено. Поента је да нагласак није на знању, већ на његовом коришћењу у прављењу претпоставки и извођењу логичких закључака, што је наравно довело до извесне мистификације тог пријемног у јавности.

Овде је чланак из штампе са неколико питања са једног пријемног (ЛИНК)

Da.
Moje mlađe dete je oprilično svojeglavo u osnovnim pravcima svojih odluka - i o tome nema diskusije.
O svemu ostalom, postoji sprema za diskusiju - koliko god hoćeš.
Na primer - pre nekoliko godina sprema se za prijemni ispit na Kembridžu (Triniti koledž) i ja pitam ... koji ti je koledž alternativa, ako ne prođeš na Trinitiju.
Odovori - nema alternative.
Prema tome - teško je tu biti prepametan kada (i koliko) kao roditelj (pokušavati) korigovati.
zilikaka zilikaka 14:35 24.05.2020

Re: Bonus pitanja

Ovo liči na postavku tzv. "Muzičkog IQ testa" [/quote
Jeste slično al da dete ponavlja frazu pevajuci, a mašina meri koliko je potrefio. Isto za ritam.
A inace, probala test, nije baš jednostavan.
Tempo me malo namučio.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana