POPIS zla Miloševićevog režima!

Iz masovne grobnice u Batajnici

Sedišta Inicijative mladih za ljudska prava nalaze se u Beogradu, Zagrebu, Podgorici, Sarajevu i Prištini. Od svog nastanka 2003. godine nastoje da podstaknu proces suočavanja sa prošlošću, kontinuiranu saradnju zemalja i ljudi u regionu i obrazovanje i informisanje mladih o ratnom nasleđu.

Inicijativa mladih Srbije za ljudska prava napravila je i publikovala vredan i poučan projekat - internet platformu ratusrbiji.rs.

Rezultat oružanih sukoba na području bivše SFR Jugoslavije u periodu od 1991. do 2001. godine je nasilna smrt 130 hiljada osoba, dok se više od 10 hiljada ljudi i dalje vodi kao nestalo. Zvaničnici i institucije Republike Srbije od početka ratnih sukoba do danas, uz retke izuzetke, negiraju učešće oružanih snaga SRJ i Srbije u ratnim sukobima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, kao i postojanje ratnih zločina na teritoriji Srbije, koji su usko povezani sa ovim oružanim sukobima.

Kao kontrapunkt zaboravu ratnih strahota, platforma ratusrbiji.rs ima za cilj da  kroz povezivanje sudski utvrđenih činjenica, zvaničnih podataka državnih i međunarodnih institucija, izjava svedoka, preživelih i porodica žrtava, kao i javno dostupnih podataka koje su prikupile organizacije civilnog društva u Srbiji - informiše i obrazuje o postojanju ratnih zločina i drugih teških kršenja ljudskih prava u periodu od 1991. do 2001. godine na teritoriji Srbije, kao i o postojanju tajnih masovnih grobnica, logora, tortura, ubistava i progona pripadnika nacionalnih manjina, prisilnih mobilizacija, zločina paravojnih jedinica...

Dekonstrukcijom zvaničnog narativa da država Srbija nije umešana u ratni raspad SFR Jugoslavije, kao i da se zločini nisu događali u Srbiji, platforma ratusrbiji.rs podseća na odgovornost države Srbije, ali i na žrtve ratnih zločina, koji su danas nepriznati i nepoznati domaćoj javnosti.

Baza znanja sajta ratusrbiji.rs sastoji se od analiza zasnovanih na nizu dokumenata, sudski utvrđenih činjenica, članaka i publikacija, koje ukazuju na oblike nasilja i zločina, kao i forme otpora nasilju i ratu na terirotiji Srbije (1991-2001).

Bazu znanja čine analize na sledeće teme: tajne masovne grobnice, logori, prisilne mobilizacije, paravojne jedinice, teror i proterivanje manjina, pobuna na jugu Srbije i antiratni pokret u Srbiji.

Svedočenja porodica žrtava, svedoka i preživelih proterana su iz javnog govora, a umesto njh ratni zločinci i nekadašnji huškači rade na radikalnom zaboravu i negiranju zločina. Shodno tome, poseban deo sajta ratusrbiji.rs predstavljaju svedočanstva žrtava ratnih zločina u najširem smislu.

Jedna od najvrednijih stranica ove platforme svakako je interaktivna mapa, koja daje detaljan i potresan uvid u rasprostranjeno i sistemsko činjenje ratnih zločina na teritoriji Srbije od 1991. do 1999. godine.

 P. S.

" U Srbiji je 2. juna 2001. počelo iskopavanje masovne grobnice u Batajnici. Ne vjerujete? Pitajte Genca.

Ova vijest u Srbiji je nepostojeća, jer Srbija, njena javnost i dobar dio pučanstva ili ne znaju ili neće da znaju niti za Batajnicu, niti za sva druga masovna stratišta na svojoj teritoriji u kojima su skončavali svi oni koji se drugačije zovu ili na drugi način Bogu mole. Ne vjerujete? Pitajte Genca.

U Srbiji, sve vrijeme od devedesetih do danas vlada omerta-zakon ćutanja po kojem niko ne govori ništa, a svi znaju sve. Kada bi propričali, od portira do predsjednika zemlje, rado bi vam rekli kako je Srbija, boreći se za ideju 'velike Srbije' zaratila ili se posvađala ili je na ovaj ili onaj način okupirala gotovo sve bivše jugoslovenske republike i pokrajine. Ne vjerujete? Pitajte Genca.

Kada bi jasno govorili, od vlasti do medija, rekli bi vam za masovne logore za nesrbe na svojoj teritoriji poput zloglasne Šljivovice, koja se u očima srbijanske javnosti nije desila, ali koja vonja na smrt sve ove decenije. Ne vjerujete? Pitajte Genca.

Kada bi srpska javnost bila artikuliusana i iskrena prije svega prema svojim građanima, pa onda prema svijetu i samoj sebi, danas bi, na dan iskopavanja masovke u Batajnici, sve i jedan medij u Srbiji na svojoj naslovnici imao ovo:

„Na području Srbije do sada su otkrivene četiri lokacije na kojima se nalazi više masovnih grobnica sa ukupno 941 telom, i to: Batajnica sa 744 tela, Perućac sa 84, Petrovo Selo sa 61 i Rudnica sa 52 tela. Prve tri grobnice otkrivene su 2001, a poslednja, Rudnica, 2013. godine." (Izvor: Ratusrbiji.rs)

Danas bi bio dan žalosti u Srbiji, a zastave bi bile spuštne na pola koplja.

Ne vjerujete? Pitajate Genca.

Dobri vladar Srbije

I da je pravde, ljudskosti i pravičnosti, na čelu Srbije bi bio neko ko bi osudio sramna nacionalistička vojevanja srpske vojske pod raznim imenima i zastavama, Srpske pravoslavne crkve od Vojvodine, do samostalne sekularne Crne Gore. Taj isti, nepoznat netko, ko bi fiktivno vodio bolju Srbiju, rekao bi STOP profašističkoj kamarili koja se potpisuje imenom "Levijatan", a koja u neonaci odorama sasvim slobodno stupa gradovima iste te Srbije. Ne vjeruje? Pitajte Genca.

Dabome, taj nepoznati, periklovski "dobri vladar Srbije" ne postoji, jer se Srbija sama, odavno odmetnula u sopstvenu sramotu. U toj zemlji, narod je izdopingovan lažnim vijestima, toliko da je stvarni život odavno postao lažna vijest. Jer moćni, stvarni život, krije se iza opijatskog LED ekrana sa kojeg Mitrović, Marić, i ostali gurui nakaradne realnosti, prosipaju svoje opijate laži. Ne vjerujete? Pitajte Genca.

Srbija danas predstavlja evropskog fenjeraša u... birajte - od ljudskih prava, do standarda, od zakona do suočavanja sa prošlošću. Samo u takvoj zemlji, koja žudi da postane ili ruska gubernija ili po najnovijem kineska mikroprovincija, narod masovno aplaudira Trampu na njegovom zlostavljanju svog naroda, zbog drugačije pigmentacije kože. Ne vjerujete? Pitajte Genca.

U tom tzv. "srBskom nacionalnom korpusu", razvio se čitav jedan novogovor. Evo na primjer-znate li kako se piše i čita rečenica "Antifašista svjedoči istini"? Ne znate? Piše se i izgovara kao "Autošovinista širi laži i mržnju". Opet ne vjerujete? Pa naravno, pitajte Genca.

Srbija iz nekog čudnog razloga priča o svojoj ugroženosti i ugroženosti svog naroda, diljem svijeta i Vasione, ne znajući, što bi rekao Sveto Basara kako po nekom vansrpskom, da prostite univerzalnom zakonu, to što negdje žive Srbi, majka mu stara NE ZNAČI da je to i srpska zemlja!

Ili da citiram sarajevskog novinara i ljudinu Boru Kontića, koji veli "Kad god čujem da su Srbi ugroženi odmah obiđem podrum". Osjetio je naš Boro u fijuku granata na svojoj koži, kostima, i unutrašnjim organima u gradu Sarajevu za vrijeme najduže opsade u modernoj povijesti kako izgleda "srBska ugroženost". Ne vjerujete? Možete slobodno pitati Boru. Ali naravno, za svaki slučaj, pitajte Genca.

Ko je Genc?

Nego, do đavola, ko je taj Genc, kad se toliko pozivam na njega? Ko je taj superiorni autoritet, koji vidi krivicu i zna za krivicu velikosrpske politike, koji može presuditi po pravdi, šta jeste da jeste, a šta nije da nije-pa da ga više ne maltreitamo?

Ili i ovo da pitamo Genca?!

Vidite, Genc ima četiri godine. On se pojavljuje u društvu svog dvogodišnjeg brata Granita i trudne mlade žene Lirije. Lirija je u osmom mjesecu trudnoće, zamislite. Ali kad zamišljate, budite oprezni. Nisu Genc, Granit i Lirija nekakvi izmišljeni likovi, šta znam, niti su neke vjerske prikaze kojima bi se davale nekakve natprirodne supermoći, pa i u ovom slučaju da ocijene lokalne politke ili politiku jedne zemlje.

A ne, Genc je sa svojim bratom i drugaricom stvaran, opipljiv lik. Od krvi i mesa.

Zapravo bio je.

Na današnji dan su prije 19 godina posmrtni ostaci četvorogodišnjeg Genca Beriše, mlađeg mu brata Granita i trudne Lirije, ugledali svjetlo dana i sramotonog svijeta. Isplivali su baš u Batajnici u Srbiji, da svjedoče svijetu, urbi et orbi o konkretnim velikosrpskim politkama.

Pored Genca su pronađene dvije cucle, grickalica za nokte, nekoliko drvenih bojica i češalj. Genca, brata mu i trudnicu uz stotine drugih, ubila je regularna vojska Srbije, tada vojska Jugoslavije, a onda ga je u hladnjači, kao životinjsko meso, sve kako bi zataškla tragove prevezla u Srbiju užu, ne dajući Gencu niti u smrti smiraj.

I zato je Genc najpozvaniji svjedok na svijetu!

Držim da o politici, o sili, o zakonu o pravdi i pravičnosti, mnogo više od svih rezolucija, istorijskih komisija, okruglih i ćoškastih stolova sa sijedim glavama i akademskim titulama-mnogo više govori na primjer četvorogodišnji Genc Beriša, mrtav a glasan, ubijen, a živ, sa dvije cucle, drvenim bojicama i grickalicom za nokte.

Svjedoci su mu dvogodišnji ubijeni Granit, mrtva trudnica Lirija. Ja većih svjedoka za izvršen zločin ne poznajem!

I zato pitajte Genca, slobodno ga pitajte šta je to radila i uradila srpska politika u zadnjih tri decenije."

Dragan Bursać