Društvo| Ljudska prava| Mediji| Politika

Tučom se teško stiže do rešenja - autor teksta: Timotije

loader RSS / 20.07.2020. u 11:16

Demostracije, tuče, a ni i oružana revolucija nisu delotvorne u državi koja ima jaku vojsku i policiju, i vladara koji je uzurpirao sve poluge vlasti. Neki u Srbiji, koji se predstavljaju kao analitičari društvenopoltičkog života i stanja svesti, ili kao pisci, ili ma koji drugi inetlektualci, nisu bili ratnici koji kroz sopstvenu praksu znaju da ne bi bila moguća Oktobarska revolucija, promena vlasti u Carskoj Rusiji, da se ona dva osnovna državna stuba – Vojska i Policija – nisu našli u totalanom rasulu zbog poraza tokom Prvog svetskog rata. Kao što ne bi bila moguća oružana revolicija i promena sistema vladavine u Jugoslaviji da se nije raspala država, kada je karaljevska porodica sa tovarom narodnog blaga pobegla i živela u Londonu dok je ovde besneo Građanski rat.

Protiv Fašista u Španiji tridesetih godina minulog veka ratovali su ne samo dobri ljudi, Španci, već i dobrovoljci iz Istočne i Zapadne Evrope, a iz Amerike i jedan od napoznatijih pisaca – Ernest Hemingvej. Franka su pomagali fačistička Nemačka i Italija, ali i zapadni kapitalisti, koji su inače podržavali Hitlera nadujući se da će ovaj pregaziti komunističku Rusiju, da bi potom pritrčali Britanija i Amerika radi podele plena o kome vekovima sanjaju. Oni koji makar minimalno poznaju Franka ne znaju da je Aleksandar Vučić mnogo gora ličnost. Dok je Franko između ostalog sprečavao raspad Španije, Vučić je njegovim ličnim izborima obezbedio većinu u skupštini, kako bi obezbedio lakšu predaju Kosmeta, a sve da bi mogao da uživa podršku Zapada. Celom tom poduhvatu treba dodati i besčasne radikale, koji nisu ušli u parlament, ali koji će direktno ili ispod žita podržavati sve njegove odluke, uključujući i predaju Kosova.

Ne navodite mlade ljude na uzaludno stradanje. Biće potrebno mnogo žrtava pre ne što delovi Policije i Vojske stanu na stranu građana, a to je građnanski rat u kome će blesavi radikali, četnici potražiti pomoć sa strane. Pristići će ne samo dobrovoljci iz Rusije, već i pripadnici fašisitičke desnice Evrope. A ako sada potpiše dogovor koji će zadovoljiti Albance na Kosmetu, mogu doći i pripadnici OVK da se bore portiv dela Srbije zdrave pameti! Jer naša policija i vojska izvodili su, po naređenju ovih koji i dalje vladaju, masakre tokom devedesetih nad pripadnicima drugih naroda. Takođe, vojska je ubila dva nevina mladića, pripadnika Garde u kasarni na Topčideru samo zato što su videli generala Mladića kako se krije u skrovištu “Karaš” izgrađenom za vreme Tita, u kome je trebalo da se skloni ondašnji Maršalat tj. Vrhovna komanda u slučaju rata. Mnogi od tih strarešina koji su streljali dva svoja vojnika ubijali su topovima i drugim oružjem u Hrvatskoj, BiH i na Kosmetu.

Zar niko ne ume da shvati da takvi ljudi, čije sa ruke krvave do lakata, neće dozvoliti da padne vlast koja je naređivala ubijanje inih. A oni koju pišu analize o društvu i politici treba da znaju da ni Milošević ne bi pao na izborima da nije bilo NATO bombardovanja, koje je zapravo završnica svih srpskih poraza tokom ratovanja 90-ih. Miloševićevo ludovanje je prethodnica ovog ludovanjapojedinca koji je uzurpirao državu za svoje lično zadovoljstvo. Tako je Milošević, zbog njemu neposlušnih lidera Srba u Krajini, poslao generala Mrkšića da prevari narod da se spakuje u povuče iz svojih staništa, “jer će doći do obračuna između Hrvatske i Srpske vojske”, većim delo stacionirane u BIH.

To su istine o kojima ne pišu analitičari, ne izveštavaju, jer oni koji su tada pisali likvidrani su. Kao Lepa Dada Vujasinović, Lepi Slavko Ćuruvija, novinar Panić… No, i premijer Đinđić je streljan od strane ovih koji sada vladaju, jer im je uhapsio lidera Miloševića, i zato što je Šešelj otišao u Hag zbog optužbi za činjenje zločina, ili podstrekivanje zločina, a koji je, dok je onamo odlazio, najavio pogubljenje Đinđića!

Neka znaju oni koji bi trebali da znaju - ako Akademija već stoji, očigedno, iza ovih koji sada razdiru Srbiju, kao što je stajala uz Miloševićevo ludovanje, onda bi podržala i demokratske procedure (za koje u međuvremenu može da ispadne kasno), procedure koje bi pokrenula najpre javnost, a zatim bi se pridružila i birokratija koja vlada Evropskom Unijom. 

Isto tako nisu hteli da se priključe Zahtevu akademske zajednice koja je tražila da predsednik Aleksandar Vučić podnese ostavku zbog višekratnog kršenja Ustava i Zakona, nego su ćutali kao da ni takva jedna inicijativa ne znači ništa više od zabavnih satiričnih emisija, ogovaranja na svim tribinama, niti masovnih višemesečnih mirnih demonstracija, a nedavno i demonstracija koje je obeležila tuča sa policijom i parapolicijom, i to u vreme pandemije jednog zaista opasnog virusa!!! To dokazuje da oni koji kontrolišu i objavljuju infomacije na trbinama, u novinama i po televizijama još uvek ne znaju da povedu protest koji će dovesti do smene štotočine koja bruka Srbiju. 

Pisao sam Danas-u, a i uredniku Portala tražeći da ostave Zahtev akademske zajednice, koji su objavili na prvoj stranici Portala, sve dok, Basara bi rekao, Srbima ne dođe iz dupeta u glavu, tj. Kada shvate Srbi da je to jedini način da bude opozvan sa vlasti Aleksandar Vučić. Znači, da bude prinuđen od strane Suda domaćeg ili Evropskog da podnese ostavku zbog kršenja Ustava i Zakona.

Tako funkcioniše demokratija. Ali to ne znaju baš svi oni koji se bave politikom ili preko stranaka ili preko analiza u medijima. Eto, desilo se da jedan Srbin to zna, a ime mu je Saša Radulović. Nije za čuđenje, jer je inženjer Radulović radio u SAD, Kanadi i Belgiji, no bio je i član Vlade kod Vučića. Kada je video kako nanose zlo Srbiji, napustio je i povikao “Dosta je bilo!”, što je naziv koji danas nosi njegova politička stranka, jedna ozbiljna stranka sa svim potrebnim znanjem. On je radeći na Zapadu imao vremena da precrta, pod uslovom da je to zbog mladosti uopšte bilo u njegovoj glavi, nekadašnji način vladanja, vladanja u vreme socijalizma, kao i da odbaci teret u vidu mentalne inercije kakva vlada kod većine analitičara i intelektualaca u Srbiji.

 Autor: Timotije

 



Komentari (404)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

freehand freehand 16:49 21.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

Знам да их се не можеш решити, тих весића међу Србима, неспретан је то израз.

ne znam odakle ovi Srbi u priči, ali Vesići kao metafora deo su svake vlasti na svetu otkad postoji civilizacija. Samo je pitanje predznaka, al da se ne ponavljam.
j_grandson j_grandson 17:18 21.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

shmoo

...


Pa tako i narečeni Vesić, ovog puta ne kao metafora već kao živo govno, predznak nosi u zavisnosti od toga "za koga" radi. pa je Vesić koji radi u Đinđićevom timu jedno a u Vučićevom timu drugo.




Богами, мој је утисак да је то исто говно и под Ђинђићем и под Вучићем.
...


Saglasan!
milisav68 milisav68 17:34 21.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

To pojednostavljenje će i dalje biti, ne mislim na ds, nego generalno, veliki kamen spoticanja u prepoznavanju političke scene Srbije.

Neće, dokaz - prethodni "izbori".

I pored posedovanja medija, satiranje "opozicije", pravljenje lažne opozicije, direktiva za obavezno glasanje, pretnji takođe, vučenje za rukav starih i bolesnih, muvanje sa biračkim spiskovima (mnogo mrtvih glasalo) i zapisnicima, nije uspeo da namakne preko 50% - izašlih.

To što je DS bio u koaliciji sa SPS-om je izazivalo revolt samo kod "pravovernih", a ono što ih je oduvalo sa scene je pravosuđe, odnosno njegova katostrofalna reforma, gde je sklonjeno skoro sve što valja.

Sve posle toga je bila dečija igra koja je kulminirala hapšenjem Miškovića.

Kao posledica toga je išla neurađena restitucija, nesređivanje katstra, nereagovanje na sumnjive privatizacije, i stvoren je teren za košarkaškog trenera za decu.

I sve to više nema veze, jer se svet drastično menja zbog Korone.
timotije timotije 17:53 21.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

Оно дебилно инфантилно веровање у једног Вођу спаситеља државе, народа и друштва.

Зато нам и није потребан опет неки нови Ђинђић или неки нови Вучић него је потребна промена система.

Система и институција чије ће деловање у друштву зависити од способности оних у тим институцијама, а не од њихове партијске припадности.


Gospodo freehand and Loader, evo vam pravog uzorka koji ne veruje u lidere opozicije, već traži promenu sistema. Vi bi to mogli da objasnite, jer to ne rade niti najbolji kolunisti! A očigledno je da nije čitao vaš dijalog na ovom postu. Ili da ga pitate kakav to sistem zamišlja, ako je već u pitanju politički sitem?!
shmoo shmoo 19:54 21.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

loader
Оно дебилно инфантилно веровање у једног Вођу спаситеља државе, народа и друштва.



Vođa veruje u to.
Čemu dalja priča?!


Право питање је колико њих у Србији верује у то.

Подсетићу вас да је на његове прошле изборе изашло 45-48% бирача-

На изборима 2012. изашло је 58%.

Шта вам то говори?
shmoo shmoo 19:56 21.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

freehand
Знам да их се не можеш решити, тих весића међу Србима, неспретан је то израз.

ne znam odakle ovi Srbi u priči, ali Vesići kao metafora deo su svake vlasti na svetu otkad postoji civilizacija. Samo je pitanje predznaka, al da se ne ponavljam.



Добро, грађани Србије.

Предзнаци су одавно овде изгубили своје значење.

То су сада само празне речи које шупље одзвањају као празне канте.
shmoo shmoo 20:00 21.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

timotije
Оно дебилно инфантилно веровање у једног Вођу спаситеља државе, народа и друштва.

Зато нам и није потребан опет неки нови Ђинђић или неки нови Вучић него је потребна промена система.

Система и институција чије ће деловање у друштву зависити од способности оних у тим институцијама, а не од њихове партијске припадности.


Gospodo freehand and Loader, evo vam pravog uzorka koji ne veruje u lidere opozicije, već traži promenu sistema. Vi bi to mogli da objasnite, jer to ne rade niti najbolji kolunisti! A očigledno je da nije čitao vaš dijalog na ovom postu. Ili da ga pitate kakav to sistem zamišlja, ako je već u pitanju politički sitem?!




Узорка људске сперме одбеглог из те огромне епрувете са којом покушава да експериментише у својој лабораторији Ваш уводни текст?

Тачно, не верујем лидерима опозиције.

Замишљам систем у којем ће се успоставити вредности које се морају безусловно поштовати да би заједница функционисала и опстала. А да би до тога дошло, потребна су нам сасвим нова лица, а не нека која се врте у овом постојећем политичком систему Србије годинама и деценијама и до сада су нам сасвим довољно показали шта једино умеју успешно да раде - да трпају паре у своје сопствене џепове и ништа више.


П.С. - Не замерите, али заиста не верујем у тог Вашег Радуловића и његову странку коју у овом народу сви називају "ДЈБ - Да Јебемо Боље".

То Вам већ сасвим довољно говори какав је кредибилитет у бирачком телу те Ваше странке и када ће та Ваша странка успети у својим намерама у овој Србији.

Боље сањајте револуцију. Пре ће до тога доћи него до некаквих еволутивних промена овог система који је толико иструлио да се не исплати поправљати га.

loader loader 20:36 21.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

Подсетићу вас да је на његове прошле изборе изашло 45-48% бирача-

На изборима 2012. изашло је 58%.

Шта вам то говори?


Govori mi da su beli listići i sns napravili ovu državorastvornu varijantu. :(
freehand freehand 20:43 21.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

Замишљам систем у којем ће се успоставити вредности које се морају безусловно поштовати да би заједница функционисала и опстала. А да би до тога дошло, потребна су нам сасвим нова лица, а не нека која се врте у овом постојећем политичком систему Србије годинама и деценијама и до сада су нам сасвим довољно показали шта једино умеју успешно да раде - да трпају паре у своје сопствене џепове и ништа више.

Ti si neki komunista?
vcucko vcucko 20:46 21.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

shmoo
loader
Оно дебилно инфантилно веровање у једног Вођу спаситеља државе, народа и друштва.



Vođa veruje u to.
Čemu dalja priča?!


Право питање је колико њих у Србији верује у то.

Подсетићу вас да је на његове прошле изборе изашло 45-48% бирача-

На изборима 2012. изашло је 58%.

Шта вам то говори?

Da je tada izašlo više onih koji su glasali za one druge. Koji su tada nastupali manje-više zajedno. I da mnoge od njih (glasača tih drugih) sad boli ona stvar da izađu i glasaju (ili smatraju da nemaju za koga).
To je osnovna razlika.
Ako si mislio na nešto drugo, evo ne mogu da dokučim (a iskreno mrzi me da se udubljujem).
loader loader 20:48 21.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији


Замишљам систем у којем ће се успоставити вредности које се морају безусловно поштовати да би заједница функционисала и опстала. А да би до тога дошло, потребна су нам сасвим нова лица, а не нека која се врте у овом постојећем политичком систему Србије годинама и деценијама и до сада су нам сасвим довољно показали шта једино умеју успешно да раде - да трпају паре у своје сопствене џепове и ништа више.


Pod uslovom da su isti. A nisu.
Jedan obije kiosk, a drugi obavi oružanu pljačku banke. Isti? Nisu. Lopovi? Jesu. Isti? Nisu. Imamo li boljih? Nemamo. Barem se do sada nisu pojavili. Možemo li da čekamo beskrajno dugo da se pojave? Možemo ne. Onda, od ona dva lopovska slučaja, koga bismo sa manje gađenja? Sposobnijeg lopova, ili onoga koji je zaslužio manje godina robije i koga će vaspitna ustanova možda i privesti neštetnom učešću u društvu koje svi finansiramo? Ja nikako da nagnam odgovor. Ovi što su obili banku uz učešće dugih cevi nekako lakše idu na holivudski poster, klinci se lože na njih, jer pljačkaju zlu banku... Ovi koji su opelješili kiosk su mi manje zanimljivi. Uostalom, lakše ih je pljuvati. Prvi su opasni. Ovi sa kioskom su nekako mlitavi, nemaju pravog fajta, nema tu adrenalina... Velika muka. A trećih ni na vidiku. Ovi naoružani pljačkaši banke ćokaju sve, čim se pojave tamo, daleko, na početku ulice. Tako stalno ostaju ova dva klana - obijači kioska i naoružani pljačkaši banke. E, sad, kod ovih opasnijih je i više love, pa bi moglo da se ušićari više nego kod ovih koji su ojadili kiosk... Prosto ne mogu da odaberem. Svako ima svoje prednosti. A onamo, na početku ulice, i dalje nikoga. Zaista ne znam šta činiti. Ako pitam one pametne, reći će da su lopovi i jedni i drugi. Ako pitam ove, reći će da su bolji oni, ako pitam one, reći će da su bolji ovi... Idem da tiltujem tv, i mozak, i ... .... .... .... ..... .....


freehand freehand 20:51 21.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

Jedan obije kiosk, a drugi obavi oružanu pljačku banke. Isti? Nisu. Lopovi? Jesu. Isti? Nisu.

Osnovno pitanje ovde je - koji su NAMA sličniji? jer to su naši rođaci, braća, supružnici, komšije i poznanici, drugovi iz razreda i kolege.
Ja sam još+onomad, 20111. pitao ovde -ko od vas ima i koliko prijatelja naprednjaka? To pitam i danas, odgovor je, po pravilu, isti.
shmoo shmoo 23:03 21.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

loader
Подсетићу вас да је на његове прошле изборе изашло 45-48% бирача-

На изборима 2012. изашло је 58%.

Шта вам то говори?


Govori mi da su beli listići i sns napravili ovu državorastvornu varijantu. :(






Када им је онако олако препуштен локал 2014, свака шанса за брже вађење из овог лудила је пропала.
shmoo shmoo 23:04 21.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

freehand
Замишљам систем у којем ће се успоставити вредности које се морају безусловно поштовати да би заједница функционисала и опстала. А да би до тога дошло, потребна су нам сасвим нова лица, а не нека која се врте у овом постојећем политичком систему Србије годинама и деценијама и до сада су нам сасвим довољно показали шта једино умеју успешно да раде - да трпају паре у своје сопствене џепове и ништа више.

Ti si neki komunista?



У срцу и души.

Криптокомуниста.

Зар ниси видео да ме је Хучи отоич провалио?


shmoo shmoo 23:07 21.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

vcucko

Ako si mislio na nešto drugo, evo ne mogu da dokučim (a iskreno mrzi me da se udubljujem).



Мислио сам на нешто друго, али није важно.

Зевање је заразно.

И мени се припајало.




shmoo shmoo 23:31 21.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

loader

Pod uslovom da su isti. A nisu.
Jedan obije kiosk, a drugi obavi oružanu pljačku banke. Isti? Nisu. Lopovi? Jesu. Isti? Nisu.




Ако се обијањем киоска сматра она дивљачка мафијашка приватизација у којој се примењивао закон јачега као на Дивљем западу и чиме су демократе себи направили много непријатеља и будућих СНС-оваца међу оним отпуштеним људима, онда џабе прича.

Проблем је у томе што су они на власти 2000-2012 радили исте ствари као и ови Вучићеви пилићари.

Читам овде по Блогу Б92 како се господин Бобић данас пренемаже зато што му руше његов лепи Београд.

Па у тренутку када је он био градски архитекта на Дорћолу је срушена прва српска ливница звона стара 175 година и испод рушевина под багерима су остала звона стара и по 2 века, алати, машине... (Градски секретар за урбанизам је у том тренутку био Ненад Коматина.) Град је то земљиште 2007. године продао некој америчкој фирми. (Звучи познато? Да, да, исто то раде и ови из СНС као што су то радили демократе пре њих.)

Господин Бобић те 2007. није ни трепнуо. Ни гласа се у том тренутку није чуло од њега. Макар нешто да каже у одбрану тог Београда којег наводно толико воли.

А сада кукумавчи за Београдом по Блогу Б92 док СНС пилићари раде исто то што је рађено док је он био градски архитекта.

Толико о интегритету.

Лицемерно, бре!

И зато ми господин Бобић није ништа бољи од оног Фолића и овог данас Стојчића који се иживљавају над овим Београдом да би утажили своју грамзивост која је изгледа рупа без дна.

И немојмо онда то од 2000-2012 називати обијањем киоска. То је еуфемизам за оно шта су овој земљи Србији у периоду 2000-2012 урадили Демократска странка, Геј 17+, ДСС и остала постпетооктобарска мафијашка екипа (са свим својим весићима, наравно).

Нећемо ваљда тако олако заборављати шта је било као да имамо пилеће памћење?

Ови Вучићеви су само наставили да раде исто оно што су радили постпетооктобарци у периоду 2000-2012.

Зато и јесте данас у Србији најпопуларнији слоган "Да ови оду, а да се они не врате."


Imamo li boljih? Nemamo. Barem se do sada nisu pojavili.



Е, то је кључна ствар.

Верујем да има бољих. А нису се појавили јер су медијски невидљиви.

Дакле, у чему је главни проблем?

Па медији су проблем, строга контрола над медијима и друштвена одговорност тих истих медија.

Пошто су медији строго контролисани, немају никакву друштвену одговорност већ раде искључиво за своје газде који их контролишу (на једном од прошлих блогова цитирао сам Ћургуса Казимира који је још 2010. написао да две агенције преко рекламног простора контролишу скоро све медије у Србији - да ли да додамо да је један од власника једне агенције у то време био и Ђилас кога бисмо ми опет да доводимо на власт), онда треба тражити алтернативне начине за ширење информација о онима којих има, а који су бољи од ових које видимо, али су медијски невидљиви.



Nema više ni izvršnih sekretara, ni partijskih ukora pred isključenje. Umesto svega toga: marketing. Onaj ko kontroliše marketing taj kontroliše i medije. Kad mi urednik jednih velikih novina kaže da dve agencije kontrolišu preko sedamdeset odsto oglasnog prostora njegovih novina i da on nije u mogućnosti da pokreće teme koje bi bile kritične prema vlasti i pojedinim političkim strankama, jer to može da ga košta gubitka zarade od oglasa, onda mi je jasno da je moja lična potreba da reagujem na neke stvari potpuno besmislena. Kada se u društvu stvori takva ravnoteža straha, korupcije i kontrole, onda je individualna pobuna preko medija pre odraz panike i očajanja nego stvarni otpor.





А када бисмо ми почели масовно да игноришемо те строго контролисане медије који немају ни трунку одговорности за друштво у којем делују, ти медији би се врло брзо угасили и нестали са сцене, зар не? Закон тржишта.

timotije timotije 05:48 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

Узорка људске сперме одбеглог из те огромне епрувете са којом покушава да експериментише у својој лабораторији Ваш уводни текст?

Тачно, не верујем лидерима опозиције.

Замишљам систем у којем ће се успоставити вредности које се морају безусловно поштовати да би заједница функционисала и опстала. А да би до тога дошло, потребна су нам сасвим нова лица, а не нека која се врте у овом постојећем политичком систему Србије годинама и деценијама и до сада су нам сасвим довољно показали шта једино умеју успешно да раде - да трпају паре у своје сопствене џепове и ништа више.


Građani Srbije, čataoci, kao i analitičari, kolumnisiti, a neki i odlični pisici, kao i čitaoci ovog bloga, komentatori, govore i pišu: „treba uspostavtiti sistem“, ne znajući da je u Srbiji, i njoj sličnim državama nekadašnjeg socijalizma, u pitanju RASTUR sistem koji je započeo 1991, i još uvek traje, sa namerom da se instalira kapitalistički sistem.
Dok je spisateljica i analitičarka Loreta Napoleoni godinama prikupljala podatake da bi objavila knjigu pod naslovom: „Ološ ekonomoja“. Dok u Srbiji većina neupućenih, zbog čega sami sebi „pucaju u nogu“, tražeši da se ološ sistem sprovodi kako bi i njima bilo po volji! A u kapitalizmu je praksa, koja je normalna za ljudsku vrstu, da ljudi koji odlučuju ponašaju po sistemu: „Uzmi sve što ti život pruža...“
Pre nego kažem lično iskustvo, zbog čega sam izgubio radno mesto generalnog tehničkog direktoa u najvećem sistemu za građevinske materijale na Balkanu „“Šar, zato što sam se protivio besomnučnoj pljački. Dok mi je profesor sa Rudarsko-geološkog fakulteta u Beogradu, a moj kolega po struci, kada je čuo moje izlaganje na Simpozijumu 1996. za prozvođače cementa, koji se tih dana vratio iz Londona, rekao: „U Evropi nema tako veliki sistem sa toliko različitih proizvoda - sa pet fabrika i četiri rudnika laporca, kamena i peska“. Priložiću odlomak iz Loretine knjige koji sam naveo u mojoj knjizi „Jevanđelje po istini“, u prvom delu: „Duhovno stanje vremena“:„...Današnju globalizaciju i demokratiju istraživački je najbolje obradila Loreta Napoleoni u svojoj knjizi „Ološ ekonomija“. Između ostalog, Loreta je zaključila: „Devedesete godine 20. veka obeležila je pandemija globalnog virusa: demokratije. Smrtonosni virus, nekakav freedom bug, crv slobode, razmnožio se posle pada Sovjetskog Saveza… Zajedno sa demokratijom širi se i ropstvo. U mnogim delovima planete (čak i u nekim zemljama zapadne Evrope), gotovo 27 miliona ljudi padaju u ropstvo. Početkom devedesetih godina, robinje seksa iz zemalja bivšeg istočnog bloka osvajaju zapadno tržište. One imaju nešto zajedničko: lepe su, jeftine, i očajne. Tržište seksa je tek vrh ledenog brega… Globalizacija više pogoduje iskorišćavanju robova nego industriji. U opticaju su ogromne sume, jer nije bilo više robova još od vremena trgovine preko Atlantika… Robovi su postali sastavni deo globalnog kapitalizma: na plantažama kakaoa u zapadnoj Africi, u voćnjacima Kalifornije, u ilegalnoj ribarskoj industriji koja cveta u fabrikama osnovanim pod lažnim nazivom, ili bez naziva.
I to je paradoks.
Demokratija i ropstvo ne samo da koegzistiraju, već ih spaja, kako ekonomisti kažu, snažan i direktan uzajaman odnos.
Drugim rečima, ove dve pojave razvijaju se na sličan način, pri čemu razvoj jedne pojave uslovljava razvoj druge. Devedesetih, kao uostalom i pedesetih godina, opet počinje proces dekolonijalizacije. Međutim, dešava se da broj robova raste, a njihova cena pada baš kada kolonijalne zemlje stiču nezavisnost. Danas jedan rob košta deset puta manje nego u doba antičkog Rima ‒ i to nije slučajno ‒ jer u ono doba koncept demokratije praktično nije ni postojao. Ali, stari Rimljani su cenili robove kao retko blago koje su skupo plaćali. Danas, naprotiv, robova ima na pretek, njihova vrednost je minimalna i posmatrani su kao ‚obavezan trošak u međunarodnom biznisu‘...
Gotovo svaki proizvod namenjen potrošnji ima tamnu stranu – ropstvo i pirateriju, falsifikate i prevare, krađe i pranje novca. Ološ ekonomiji najviše prija globalno tržište. Ološ ekonomija prodire i korumpira, iznutra narušava tradicionalne ekonomije…“
Loreta je knjigu objavila pre nego su zapadne sotone urušile nekoliko država arapskog sveta, čime su izazvale masovna stradanja ljudi, koji su, da bi preživeli, bežeći od sigurne smrti, krenuli u preseljenja apokaliptičkih razmera, i nadali se spasu kod onih država i naroda čija je vojska i avijacija, po naredbi političkih sotona, razorila domove, a sada ih primaju u svoje države da ih eksploatišu kao robove.
Loreta nije imala podatak da njih osam sotona poseduje kapital koliko polovina čovečanstva ‒ 3,6 milijardi ljudi.
timotije timotije 06:07 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

Re: Један друштвени дијалог у демократији
freehand
Замишљам систем у којем ће се успоставити вредности које се морају безусловно поштовати да би заједница функционисала и опстала. А да би до тога дошло, потребна су нам сасвим нова лица, а не нека која се врте у овом постојећем политичком систему Србије годинама и деценијама и до сада су нам сасвим довољно показали шта једино умеју успешно да раде - да трпају паре у своје сопствене џепове и ништа више.

Ti si neki komunista?



У срцу и души.

Криптокомуниста.

Зар ниси видео да ме је Хучи отоич провалио?


Iz tog razloga sam napisao knjigu "Jevađelje po istni", u kojoj citiram filozofa hrišćantva, Adolfa fon Harnacka:"Hrišćantvo je komunizam iz ljubavi". A pritom citiram šta je Samuel Klemens, poznatiji kao Mark Tven, rekao svom prijatelju Nikoli Tesli, dok je on kleo sotone koji su mu uništili laboratoriju, pritom pozivajući Boga: "Čuj Nikola, kada bi Hrist sada bio ovde, postoji nešto što sigurno ne bi bio ‒ hrišćanin!“
freehand freehand 07:44 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

Зар ниси видео да ме је Хучи отоич провалио?

Nisam, ali primetio sam nešto drugo:
Napisao si neobično mnogo reči i rečenica u velikom broju komentara ne bi li po ko zna koji put dokazao dve stvari: politika je dosadna a razgovor o njoj je beskoristan i za budale; i drugo - svi su isti i loš je Vučić al su oni pre bili gori pa eto neka Vučić.
shmoo shmoo 08:31 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

timotije
Re: Један друштвени дијалог у демократији
freehand
Замишљам систем у којем ће се успоставити вредности које се морају безусловно поштовати да би заједница функционисала и опстала. А да би до тога дошло, потребна су нам сасвим нова лица, а не нека која се врте у овом постојећем политичком систему Србије годинама и деценијама и до сада су нам сасвим довољно показали шта једино умеју успешно да раде - да трпају паре у своје сопствене џепове и ништа више.

Ti si neki komunista?



У срцу и души.

Криптокомуниста.

Зар ниси видео да ме је Хучи отоич провалио?


Iz tog razloga sam napisao knjigu "Jevađelje po istni", u kojoj citiram filozofa hrišćantva, Adolfa fon Harnacka:"Hrišćantvo je komunizam iz ljubavi". A pritom citiram šta je Samuel Klemens, poznatiji kao Mark Tven, rekao svom prijatelju Nikoli Tesli, dok je on kleo sotone koji su mu uništili laboratoriju, pritom pozivajući Boga: "Čuj Nikola, kada bi Hrist sada bio ovde, postoji nešto što sigurno ne bi bio ‒ hrišćanin!“



Хришћанство и Христова дела и речи данас нису значењски поклапајући појмови. Ипак је прошло 2000 година од оног превртања столова испред Храма. Много генерација хришћана је ходало, мислило и говорило на овој планети од тада. Па се и то "хришћанство" данас сасвим уподобило потрошачком добу у којем влада профит као једино божанство. Мамон. Шта год већ и како год га називали.

Зато и разумем шта је хтео да каже Семјуел Клеменс пре стотинак година Николи Тесли.

Да, ову анегдоту сте ми већ написали на прошлом Лоудеровом блогу и захалио сам Вам се на томе јер нисам до тада знао за њу. (Башка што ми је Твен омиљени писац поред нашег Нушића, рекох Вам то и тада.)

Што се тиче "Јеванђеља по истини" (нисам је читао, ово говорим на основу цитираног из Ваше књиге у коментару изнад)...

Знате, Платон нам је оставио своју Државу... Да, та узорна демократија старих грчких полиса где 200 000 робова ради за 8 000 грађана (Спарта, нпр.). А државу воде филозофи. (ЛИНК)


Кажу да је то било омиљено штиво вођа Француске револуције.

Али, Француска револуција је била 1789. Дакле пре скоро два и по века. Мало се похабала и отрцала од претеране (зло)употребе.

Сада је ипак дошло време за нешто ново, а не да и даље верујемо тим сенкама на зиду које нам данас приказују наши врли медији у нашем врлом новом свету о којима је такође говорио тај исти Платон. (ОПЕТ ЛИНК)




И мислим да смо се сада коначно разумели. Јесте, дошао је тај тренутак (чуј, тренутак) у историји на глобалном нивоу, а Србија је само делић тог мозаика, да се плутократија у којој живимо замени неким другим обликом који ће одговарати већини људи, а не само привилегованој мањини. (И ЈОШ ЈЕДАН ЛИНК)



А у Србији ће бити онако како буде и свугде другде по свету по том питању. Ништа другачије. (И ЈОШ ЈЕДАН ЛИНК)

Идемо даље!

Кроз историју која ипак нема свој крај иако су током деведесетих у униполарној глобалној слици неки плаћеници плутократа тврдили другачије, па се после ипак попишманили да би сачували то нешто мало крпица личног интелектуалног интегритета који су продали у свеопштј еуфорији после рушења Берлинског зида (занимљиво, тачно 200 годиа после оне Француске револуције коју сам споменуо на почетку овог коментара; баш волим те математичке правилности са цифрама у историји).





















timotije timotije 08:53 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

Што се тче "Јеванђеља по истини" (нисам је читао, ово говорим на основу цитираног из Ваше књиге у коментару изнад)...


Za knjigu sam morao da platim izdavanje, jer ukazuje na kauzalni problem srpskoga dršutva. Zato se izdaju knjige o kraljevina i drugim glopostima za da izdavači zarade na zabavi i od zaglupljivanje čitalaca. A Srbi su osetljivi na kritiku jer osećaju da poseduju potencijal. A što dokazuju vrlo ubedljivo u sportu,gde je violentna narav vrlo pogodna za borbu bez oružja.

Izvinite ako sam i ovo već postirao na Louderovom Blogu.
shmoo shmoo 09:04 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

timotije
Што се тче "Јеванђеља по истини" (нисам је читао, ово говорим на основу цитираног из Ваше књиге у коментару изнад)...


Za knjigu sam morao da platim izdavanje, jer ukazuje na kauzalni problem srpskoga dršutva. Zato se izdaju knjige o kraljevina i drugim glopostima za da izdavači zarade na zabavi i od zaglupljivanje čitalaca. A Srbi su osetljivi na kritiku jer osećaju da poseduju potencijal. A što dokazuju vrlo ubedljivo u sportu,gde je violentna narav vrlo pogodna za borbu bez oružja.

Izvinite ako sam i ovo već postirao na Louderovom Blogu.




Схватам. и нисам ни мислио да је било другачије са издавањем књиге.

Привилегије су нешто што се најтеже испушта из руку и за шта су људи увек спремни да жртвују и свој живот, а успут још и много туђих живота.

Знате како кажу у оном филму "У раљама живота": "Не, не, драги мој докторе. Књига није забрањена. Она се сама самоуправно повукла из излога."

То Вам је врло ефикасан механиам тзв. меких диктатура какву смо ми имали у Титославији на пример, али нисмо једини који су то имали и имају и данас.

Једноставно, не дозволе да оно што им не иде у прилог допре до већег броја људи. И успева им зато што контролишу све главне канале којима би то нешто што им не иде у прилог ипак допрло до великог броја људи.

Зато и кажем Лоудеру да ми квалитетних људи имамо и данас у Србији али се не виде. Медијски се не виде и не чују јер су медији строго контролисани по том питању. Па зато стичемо погрешан утисак о стварности око нас и на крају као последицу тог погрешног утиска дођемо до онога да на сваким изборима у Србији вазда бирамо мање зло, а не бирамо онога ко је бољи као што би то било нормално. Мислим, ако већ овај систем у којем живимо називамо парламентарна демократија. У републици (?).

Иначе, за то објављивање Ваше књиге... Да Вас утешим, ни у САД, светионику демократије у последњих два и по века не бисте боље прошли данас. И траје то већ дуго, та мека диктатура.

Својевремено сам познавао једног старог господина, нашег човека који је живео у САД, психолога по струци, који је педесетих година рошлога века написао књигу у којој се противио тада владајућем фројдизму и нико није хтео ту књигу да му штампа у САД, земљи слободе и права на слободно мишљење и слободну јавну реч. Па је и он као и Ви књигу штампао о свом трошку, имао је могућности и да оснује своју издавачку кућу јер је схватио да другачије неће моћи то да уради. Тако да ми је ово о чему говорите познато из више сличних ситуација по било ком питању које задире у моћ привилегованих.

А како иде дистрибуција Ваше књиге?

Прихватају ли књижаре да је продају или и ту имате проблема?


freehand freehand 10:24 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

Да Вас утешим, ни у САД, светионику демократије у последњих два и по века не бисте боље прошли данас. И траје то већ дуго, та мека диктатура.

U Titoameriki?
shmoo shmoo 10:39 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

freehand

Nisam, ali primetio sam nešto drugo:
Napisao si neobično mnogo reči i rečenica u velikom broju komentara ne bi li po ko zna koji put dokazao dve stvari



Нисам их писао теби него аутору овог уводног текста и Лоудеру. Теби сам одговарао најкраће што могу.

А овде на Блогу Б92 се иначе бавимо твитер политикантством у 140 карактера?

Ау, извини молим те! Заборавио сам тај протокол који, по теби, важи за Блог Б92. Мада не знам ко је те протоколе написао, прописао, где могу да их нађем, али очигледно они постоје чим се замера на дугачким коментарима.

(Шта ти је данас? Нешто си устао на леву ногу па си надрндан? Зато и не верујем да ти баш толико смета дуина мојих коментара. Пре бих рекао да ти смета садрај мојих коментара, па не знаш како би их другачије дисквалификовао него оваквим надрнданим пискарањима без икаквог контрарагумента.)


politika je dosadna a razgovor o njoj je beskoristan i za budale;



Ово нисам рекао. Ако си то закључио из мог одговора Чучку, грешиш. Видео сам да је њему то досадно, па нисам хтео да смарам човека.

Иначе, није ми толико занимљива дневна политика. Признајем то. Јесте ми помало досадна јер су ми унапред предвидљиви потези свих учесника наше политичке сцене у Србији.

Али политичка филозофија? А не, то ми је итекако занимљиво. Скоро исто као и језик који се користи у дневном политичарењу и политикантству. Нарочито онај језик у твитер политикантсту и политичарењу на друштвеним мреама не би ли се нешто ушићарило у следећоој смени власти у Србији.


Мислим да ниси увидео ту разлику у мојим интересовањима.

Политичка филозофија да. То ми је занимљиво.

Дневна политика, политикантство и политичарење које своје корене има у шићарџијском ситносопственичком менталитету сакупљачког типа? То не.


svi su isti i loš je Vučić al su oni pre bili gori pa eto neka Vučić.


Ни ово нисам нигде рекао.

Не, нису исти.

Вучић је само природни и сасвим очекивани наставак оних пре њега.

А и једни и други су последица чињенице да смо у овој Србији уназад 30 година (кад смо, је л' те, укинули једнопартизам) вазда бирали на изборима мање од два зла.

Пази, никада нисмо бирали некога зато што је добар и зато што ће успешно владати Србијом. Ни на оним изборима пред 5. октобар 2000. Па зар заиста мислиш да је баш толико људи бирало Ђинђића и екипу зато што су мислили да су добри? Не, брате, били су у том тренутку самомање зло од Милошевића. А после је то мање зло почело да расте чим седокопало власти.

Увек и искључиво смо бирали онога за којег нам се у датом тренутку учинило да ће ову Србију мање да упропашћује. И сваки пут је био зајеб.

А то се онда баш и не може онда називати демократијом и правом на избор.

То је више нека врста уцене која траје, ево, већ 30 година.

freehand freehand 10:49 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

Пази, никада нисмо бирали некога зато што је добар и зато што ће успешно владати Србијом.

Ko to "mi"? Ja sam uvek birao najbolje od ponuđenog. Za "vas" već ne znam.
Ау, извини молим те! Заборавио сам тај протокол који, по теби, важи за Блог Б92.

Ne znam kako si ovo zaključio uz pokušaj jeftine lične diskvalifikacije, no moram da ti skrenem pažnju na jednu trivijalnu istinu: između tviter komunikacije i skribomanskih potopa ogromno je prostranstvo, slobodno da se čovek u njemu nađe i stilski postavi.
loader loader 10:50 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

Neće, dokaz - prethodni "izbori".

I pored posedovanja medija, satiranje "opozicije", pravljenje lažne opozicije, direktiva za obavezno glasanje, pretnji takođe, vučenje za rukav starih i bolesnih, muvanje sa biračkim spiskovima (mnogo mrtvih glasalo) i zapisnicima, nije uspeo da namakne preko 50% - izašlih.


Ako je to uspelo (bojkot), onda je neopravdano ovo silno kritikovanje opozicije od strane većine ovdašnjih simpatizera opozicije. Te nisu proglasili da su jedna partija, te nisu dali izjave, te ovo, te ono, te nema programa, te nema pravih lica... Ispade neka bulumenta kakvom je oslikava i sam pink. Ipak, i takva, sva razbucana i anahrona, kako kažu kritizeri tražeći idealno - uspeli su u kampanji bojkota. Čitav Had je režim pokrenuo kako bi nategao i rastegao stvar iznad 50%. Neka je imao i celih 49,99 posto, prsao je u dostizanju te natpolovične brojke koja zvanično označava njegovu pobedu. Ako to realno nije tako, nego je najmanje 5-6 posto manje, onda je pukao. Ako je on pukao, opozicija je uspela u svojoj nameri i dobila ovu bojkot kampanju. Trećeg nema.


loader loader 10:58 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

На изборима 2012. изашло је 58%.

Шта вам то говори?


Govori mi da se ko zna koliko hiljada mladih ljudi i čitavih porodica sklonilo odavde u drugu zemlju, sa kako-tako uređenom demokratijom, ili sasvim uređenom demokratijom.

Šta je vaš glavni motiv što odlazite iz Srbije?
A mladi odgovaraju, ne besparica, nego, pre svega, da je to neuređenost države i opšta nesigurnost.

Naravno, šalim se, iako i ovaj faktor utiče na pomenutu razliku u procentima izašlih. Ovo je samo digresija koja treba da podseti na slučaj koji se nekako sve više gura u stranu.
shmoo shmoo 11:05 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

freehand

Ko to "mi"? Ja sam uvek birao najbolje od ponuđenog.



Па алал ти ћуфте на избору! Баш смо се усрећили тим твојим избором!

Немој више ти да бираш, молим те. Ионако смо довољно усрани таквим изборима.


Za "vas" već ne znam.



И "ми" и "ви", све заједно, јесу бирачко тело у Србији.

Свиђало се то теби или не.

Ако је у питању демократија, онда она ваљда важи за све, а не само за некакве назови интелектуалне кругове у Србији.


Ne znam kako si ovo zaključio uz pokušaj jeftine lične diskvalifikacije,




Закључио сам ово на основу твоје замерке због дужине мојих коментара при чему ниси дотакао ама баш ништа из садржаја тих коментара. Никаква лична дисквалификација, није ми то циљ био, само закључак на основу онога шта си написао.


no moram da ti skrenem pažnju na jednu trivijalnu istinu: između tviter komunikacije i skribomanskih potopa ogromno je prostranstvo, slobodno da se čovek u njemu nađe i stilski postavi.



Онда ти појма немаш шта су то скрибомански потопи. Ниси довољно читао да би то спознао.


Иначе, слажем се са овим што си рекао. Блог 92 је, што се мене тиче, негде на средини тог огромног простора. Па се и стилски сходно тој чињеници томе прилагођавам.


'Ајде сада, ако ти није проблем, кажи ми ко смо то "ми" а ко сте то "ви"?

Волео бих да ми објасниш.

Само ако може без личних увреда, етикетирања и дисквалификација личности.

Ко сте то "ви", Фрихенде?

А ко смо то "ми" у које ме сврставаш?

Дај да пробамо да нацртамо и објаснимо тај политички спектар у Србији да се не бисмо замајавали непотребним глупостима.

И уз ово моје питање и молбу да ми то објасниш по хиљадити пут качим ово на Блогу Б92.





freehand freehand 11:12 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

А ко смо то "ми" у које ме сврставаш?

Ne vidim da sam te igde svrstavao. Sem ako ne misliš na ono što si u prvom pasusu citirao i očigledno prenebregao navodnike, čija je svrha bila upravo da podvuku tvoje "mi".
Ovako će, valjda, biti jasnije.
Пази, никада нисмо бирали некога зато што је добар и зато што ће успешно владати Србијом.


Ko to "mi"? Ja sam uvek birao najbolje od ponuđenog. Za "vas" već ne znam.


Kapiraš?
Inače, posle ovoga si me zamolio da ne biram više, što ti svakako neću ispuniti na svakim pravim i regularnim izborima koji u Srbiji budu održavani dok sam u njoj i imam pravo glasa.
loader loader 11:14 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

Ако се обијањем киоска сматра она дивљачка мафијашка приватизација у којој се примењивао закон јачега као на Дивљем западу


Naravno. To je obijanje kioska.

A nasuprot tome imamo oružanu pljačku banke.

Oružanom pljačkom se smatra najveća u istoriji pljačka dobara u istoriji Srbije od strane istog ovog režima tokom 90-ih i od 2012. na ovamo. Razmere te pljačke su dovoljne kao komparacija u slučaju ovog našeg dijaloga (da se obijanje kioska ne može porediti sa oružanom pljačkom banke).
To je dovoljno da mnogostruko prevagne - čak i ako ne računamo druga zla koja su tih godina sprovedena, kao što je pravljenje nepravne antidržave (trebaće decenije da se to dovede u red), hiljade mladića poslatih na front od kojih su mnogi poginuli ili ostali osakaćeni, traumatizovani, kao i njihove porodice, zatim čišćenje etničkih prostora Srba, navlačenje na srpski narod najgadnijih optužbi, za zločine i genocid... A ako računamo i ovo što je dodato, a istina je, ne spekulacija, onda je svako poređenje sa obijanjem kioska gotovo neverovatno.

To je ta srazmera. Između kioska - i razorene banke.

Pride, i u tim privatizacijama 2000-ih je većinski učestvovao kapital sps-a i stranačko-kumovskih saradnika nagrabljen 90-ih. i kasnije plasiran kako iznutra, tako i spolja (strani neidentifikovani kupac). Mnogo toga sam nakon 2000. imao prilike da vidim, ne preko novina, već... Računajte tu ne samo krvave profitere 90-oh koji su kupovali 2000-ih, već i njihovog mentora, službu, višedecenijske partijske glavešine itd. Tako je, sistem se ni tokom te decenije dubinski nije promenio. Bilo je epohalnih društvenih pomaka, ali sistem je u dubini ostao netaknut, jer njegova moć je takva i tolika.

To je ta srazmera. Jednostavno je.
shmoo shmoo 11:25 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

freehand

Kapiraš?



Капирам. Под тим "нисмо бирали" мислио сам на све нас, грађане Србије.

Па ми није било јасно зашто инсистираш на некаквим поделама.


Inače, posle ovoga si me zamolio da ne biram više, što ti svakako neću ispuniti na svakim pravim i regularnim izborima koji u Srbiji budu održavani dok sam u njoj i imam pravo glasa.



Била је то иронија, Фрихенде. Шала, комика. Рекох то одавно цитирајући једну умну главу: "Претенциозно је бавити се озбиљним стварима без и трунке хумора."


Таман посла да сам то мислио озбиљно. Па омрзнуо бих самог себе за вјеки вјеков.


Наравно да ћеш гласати. А ја ћу се свим силама борити против сваког ко би хтео да ти то право гласа на изборима у Србији укине, ма шта год ја мислио о тим изборима и учесницима на њима. Али не дам да се то право укине. И "нећу жалити да у тој борби положим и свој живот". (Како беше тај део заклетве из ЈНА?)



Е, генерацијо, генерацијо... "Ми" и "ви". Баш свашта од тебе.



shmoo shmoo 11:33 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

loader
Ако се обијањем киоска сматра она дивљачка мафијашка приватизација у којој се примењивао закон јачега као на Дивљем западу


Naravno. To je obijanje kioska.

A nasuprot tome imamo oružanu pljačku banke.

Oružanom pljačkom se smatra najveća u istoriji pljačka dobara u istoriji Srbije od strane istog ovog režima tokom 90-ih i od 2012. na ovamo. Razmere te pljačke su dovoljne kao komparacija u slučaju ovog našeg dijaloga (da se obijanje kioska ne može porediti sa oružanom pljačkom banke).
To je dovoljno da mnogostruko prevagne - čak i ako ne računamo druga zla koja su tih godina sprovedena, kao što je pravljenje nepravne antidržave (trebaće decenije da se to dovede u red), hiljade mladića poslatih na front od kojih su mnogi poginuli ili ostali osakaćeni, traumatizovani, kao i njihove porodice, zatim čišćenje etničkih prostora Srba, navlačenje na srpski narod najgadnijih optužbi, za zločine i genocid... A ako računamo i ovo što je dodato, a istina je, ne spekulacija, onda je svako poređenje sa obijanjem kioska gotovo neverovatno.

To je ta srazmera. Između kioska - i razorene banke.

Pride, i u tim privatizacijama 2000-ih je većinski učestvovao kapital sps-a i stranačko-kumovskih saradnika nagrabljen 90-ih. i kasnije plasiran kako iznutra, tako i spolja (strani neidentifikovani kupac). Mnogo toga sam nakon 2000. imao prilike da vidim, ne preko novina, već... Računajte tu ne samo krvave profitere 90-oh koji su kupovali 2000-ih, već i njihovog mentora, službu, višedecenijske partijske glavešine itd. Tako je, sistem se ni tokom te decenije dubinski nije promenio. Bilo je epohalnih društvenih pomaka, ali sistem je u dubini ostao netaknut, jer njegova moć je takva i tolika.

To je ta srazmera. Jednostavno je.




Ех... Па колико се сећам, домаће банке су нестале за време Миросинкиног сина који је са калашњиковим упао у Народну банку 5. октобра 2000. Оставили тада само Комерцијалну банку коју су ови његови наследници после 2012. недавно продали Словенцима. Па тако сада немамо ниједну домаћу банку у Србији.


Лоудере, рекох већ. Нису исти. Вучић је само природни и очекивани наставак оних који су били на власти 2000-2012. Као што су они из 2000. били природни и очекивани наставак оних из деведесетих. Узрок-последица.

Али није то овде питање. Да ли су ови данас исти као и они 2000-2012. Нису исти.

Право питање је зашто у Србији 30 година уназад у тзв. демократији бирамо стално мање од два зла да би после то што нам се у једном тренутку учинило као мање зло постало велико зло које води ка још већем злу опет преко неког тренутног заваравајућег утиска који медији стварају пред сваке изборе?


timotije timotije 11:39 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

Re: Један друштвени дијалог у демократији
Ако се обијањем киоска сматра она дивљачка мафијашка приватизација у којој се примењивао закон јачега као на Дивљем западу


Naravno. To je obijanje kioska.

A nasuprot tome imamo oružanu pljačku banke.

Oružanom pljačkom se smatra najveća u istoriji pljačka dobara u istoriji Srbije od strane istog ovog režima tokom 90-ih i od 2012. na ovamo. Razmere te pljačke su dovoljne kao komparacija u slučaju ovog našeg dijaloga.
To je dovoljno čak i ako ne računamo druga zla koja su tih godina sprovedena, kao što je pravljenje nepravne antidržave, hiljade mladića poslatih na front od kojih sumnogi poginuli ili ostali osakaćeni, traumatizovani, kao i njihove porodice, zatim čišćenje etničkih prostora Srba, navlačenje na srpski narod najgadnijih optužbi, za zločine i genocid... A ako računamo i ovo što je dodato, a istina je, ne spekulacija, onda je svako poređenje sa obijanjem kioska gotovo neverovatno.

To je ta srazmera. Između kioska - i razorene banke.

Pride, i u tim privatizacijama 2000-ih je većinski učestvovao kapital sps-a i stranačko-kumovskih saradnika nagrabljen 90-ih. i kasnije plasiran kako iznutra, tako i spolja (strani neidentifikovani kupac). Mnogo toga sam nakon 2000. imao prilike da vidim, ne preko novina, već... Računajte tu ne samo krvave profitere 90-oh koji su kupovali 2000-ih, već i njihovog mentora, službu, višedecenijske partijske glavešine itd. Tako je, sistem se ni tokom te decenije dubinski nije promenio. Bilo je epohalnih društvenih pomaka, ali sistem je u dubini ostao netaknut, jer njegova moć je takva i tolika.

To je ta srazmera. Jednostavno je.


Hvala Vam što ste opisali tragičnu istinu. A koju ne znaju i najčitaniji kolumnisti.
Za upoređenje ja sa onim šta se dešavalo u SAD posle Građanskog rata u XIX veku. Dok su pljačkaši, kakav je bio Rokfeler, tražili da se usvoji Zakon s kojim bi oprali opljačkano bogastvo u gotovini, u isto vreme časni Linkoln morao je da podplati nekoliko Demokrata za da Senat usvoji Amandman 13 s kojim bi prestao Građanski rat. Rat je prestao, SAD se nija raspala, a plačkaši su našli ubicu da strelja Linkolna.

shmoo shmoo 11:49 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

freehand
Да Вас утешим, ни у САД, светионику демократије у последњих два и по века не бисте боље прошли данас. И траје то већ дуго, та мека диктатура.

U Titoameriki?



Да, замисли ти то!

Кад ми човек причао како је то све изгледало и кроз шта је пролазио док није успео да у самиздату објави своју антифројдовску књигу у САД (педесетих година прошлог века), схватио сам да је тај механизам мекане диктатуре (не ликвидирање опонената него тог свог опонента учине невидљивим за велики број људи) заправо исти свугде.

У неким случајевима то ради власт, у неким случајевиа академски кругови... Како кад.

Али механизам је исти. Више не пуцају у потиљак на некој осамљеној ливади испред унапред ископане раке, него опонента, односно његове речи, једноставно учине недоступним свима осталима.

Чудо једно како то добро функционише.

И, узгред, ја мислим да је наш друг Тита то и научио од Американаца ономад кад постадосмо неформална чланица НАТО, почетком педесетих.

Дотле је то радио онако џукачки, стаљинистички са својим голим отоцима и стратиштима по којима и данас газимо јер су необележена.

А после... Оооо, све у рукавицама, мекано, фино.

А опозиције ипак нигде нема.

freehand freehand 11:52 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

Чудо једно како то добро функционише.

Velika je sreća da je tu uvek neki "Manucio" na raspolaganju.
shmoo shmoo 11:55 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

freehand
Чудо једно како то добро функционише.

Velika je sreća da je tu uvek neki "Manucio" na raspolaganju.



Извини, не знам ко је то.

Ко је "Manucio"?
mirelarado mirelarado 12:19 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

shmoo
freehand
Чудо једно како то добро функционише.

Velika je sreća da je tu uvek neki "Manucio" na raspolaganju.



Извини, не знам ко је то.

Ко је "Manucio"?


Raspust je, pročitaj Fukoovo klatno i saznaćeš. :)
loader loader 12:59 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

Ех... Па колико се сећам, домаће банке су нестале за време ...


Uopšte nisam govorio o bankama, nego sam naveo, figurativno, da je oružana pljačka banke koju su izveli sps-srs 90-ih neuporedivo gore od obijanja kioska koje su izveli ovi od 2000.

Ostalo da ne ponavljam. Sve piše gore. Nadam se da smo se sad razumeli, tj. da ste razumeli šta sam rekao.
loader loader 13:28 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

shmoo

Али није то овде питање. Да ли су ови данас исти као и они 2000-2012. Нису исти.

Право питање је зашто у Србији 30 година уназад у тзв. демократији бирамо стално мање од два зла да би после то што нам се у једном тренутку учинило као мање зло постало велико зло које води ка још већем злу опет преко неког тренутног заваравајућег утиска који медији стварају пред сваке изборе?


Ne da nisu isti, nego nisu ni za poređenje. Inače, glavni posao službe je - da se u masu ubaci ta mantra da je sve to isto. Ako je sve isto, lopovi mogu da se baškare i dalje. I dan-danas se to ponavlja. S tim što su radikali u novim odelima to unapredili - pa sada ne samo da su svi isti, nego se krenulo sa agresivnom kampanjom isticanja kako sve loše što se dogodilo pripada periodi 2000.- 2012. Koliko je to uvežbano vidi se, recimo, na primerima gde se nešto trivijalno otvara u nekoj zabiti i u sred govora se ubaci jedna rečenica s napomenom da ono što je od 2000. uništeno oni sada popravljaju. 90-te ne postoje. Sećam se jednog precednikovog intervjua za RTS iz Njujorka. Reče on sve one šuplje frazetine o pregovorima, saradnji... - a onda čak i tu stiže da umetne činjenicu da neki iz opozicije, koja je uništavala zemlju od 2000. sada pokušavaju da taj naš međunarodni uspeh, nikad veći, umanje rovarenjem iznutra i pokušajima da se vrati pljačkaški režim. Tvrdim, ponavljam - režim 90% vremena i energije troši na držanje medija i satanizaciju opozicije (i onoga što bi kao neka sveža opozicija slučajno moglo da nikne), a na sve ostalo troše svega 10% energije i vremena. Taj procenat može da poremeti jedino učešće one energije koja se tiče državno-partijsko-kumovskog kriminala.

Право питање је зашто у Србији 30 година уназад у тзв. демократији бирамо стално мање од два зла да би после то што нам се у једном тренутку учинило као мање зло постало велико зло које води ка још већем злу опет преко неког тренутног заваравајућег утиска који медији стварају пред сваке изборе?


Nije trideset godina. Ne računate valjda period 90-ih u pokušaj da se izgradi demokratija. Generalno, učvršćivala se prethodna vlast u novim površnim formama (nacionalizam umesto internacionalizma, srpstvo umesto jugoslovenstva, tržišno orijentisani poslovni ljudi umesto direktora marksista, vernici umesto progonitelja religije, ... Kad već zbog epohe koja se menja nije imala mogućnost jednopartijske moći, ova struktura je napravila višestranačje, ali tako što je zadržala sve poluge moći, a partije raznim metodama limitirala. Malo se to posle otelo kontroli... Kako god, ta decenija nije bio pokušaj demokratizacije, nego decenija čuvanja starog sistema i pokušaja opozicije da obori sistem i da se potom krene u proces demokratizacije. Dakle, oduzimamo tu deceniju, pa nije 30, nego 20 godina. Hoćemo li i ovih 8 godina računati u pokušaj demokratizacije. Nećemo, jer se dešava baš suprotno. Dakle, ostaje svega 12 godina pokušaja da se društvo demokratizuje.

I to je organizovana mantra, za sve, pa i za opozicione simpatizere: "30 godina navodno pokušavamo da nešto promenimo ... neuspešno." Neuspeh se pripisuje demokratskoj opoziciji, a mera tog neuspeha se sa 12 naduvava na 30 godina. Opozicioni birači se tako demorališu i potire im se vera da će se ovde ikada nešto promeniti na bolje, a suprotni deo mase biva osokoljen i oslobođen straha da će izdajnici i kriminalci doći na vlast i da će se partizanski filmovi ukinuti (ima ih po 3-4 dnevno, ne slučajno, ali to je za zaseban blog). Ko to oko broja 30 ne vidi imaće još godinama problem da raščlani ove stvari. Da je ovo samo zanimljiva analiza bilo bi odlično, ali to je jedna od analiza koja se ugrađuje u uvide o načinima budućeg organizovanja daljih pokušaja obaranja reežima, pa zatim pokušaja demokratizacije društva.

... то што нам се у једном тренутку учинило као мање зло постало велико зло ...

Što se mene tiče ono što sam birao kao bolju ponudu, jedinu moguću u datom političkom trenutku, nikada kasnije nije postalo veće zlo. I ako je imalo elemente zla bilo je daleko bolje od prethodne varijante.
To je delimično i odgovor na ovo vaše pitanje, koje na žalost u startu pravi jednu inverziju stvarnosti (opet pogledati deo našeg dijaloga o komparaciji obijanja kioska i oružane pljačke banke; zaboravih da pomenem da je ta oružana pljačka uzgred koštala mnogo života srpskih mladića i svih drugih mladića)

.




shmoo shmoo 14:24 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

mirelarado
shmoo
freehand
Чудо једно како то добро функционише.

Velika je sreća da je tu uvek neki "Manucio" na raspolaganju.



Извини, не знам ко је то.

Ко је "Manucio"?


Raspust je, pročitaj Fukoovo klatno i saznaćeš. :)



Прочитао. Одавно.

И даље не знам ко је "Manucio".

Умберта Ека као романописца, књижевника, иначе не подносим још од "Име руже".

Можда баш зато и не знам тко је тај "Manucio" који је увек ту на располагању.

Па бих да ми се каже, објасни... Ако неко уме и може. :)

Не бих да распуст трошим улудо на књижевничка писанија Умберта Ека ако баш не морам. Не исплати се.

Мислим, схватам ја да ту лепу књижевност Новог Доба треба некако продати и зарадити лову на тим бестселерима који се продају по тржним центрима уз Зачин Ц, смрзнути грашак и хигијенске улошке, али то је ипак превелика жртва која се тражи од мене. На мене ту не рачунајте.

П.С. - Да си ми препоручила да драгоцено време распуста потрошим на Екову Културу, информацију, комуникацију или на његове Списе о моралу, Границе тумачења или на обе Историје, лепоте и ружноће, послушао бих те беспоговорно.

Али да читам романе Умберта Ека и то још преко распуста?

Не, хвала. Немам апетита.

Радије ћу се онда вратити, по Фрихендовом савету, нашем домаћем Кишу и његовој Књизи краљева и будала.

shmoo shmoo 15:58 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

loader


Могао би се стећи утисак да имамо различита мишљења о свему томе, а заправо није тако.


Ne da nisu isti, nego nisu ni za poređenje



Нисам ни поредио. Само сам рекао да су се лепо сви надовезивали једни на друге уназад 30 година. У сасвим очекиваном и логичном следу. И сви су користили сатанизацију оних претходних на власти да би наставили са даљим замазивањем очију бирачима.

Нисам рекао да су исти него да су у природном и очекиваном следу једни иза других преузимали власт у Србији од успостављања вишестраначја.



Ne računate valjda period 90-ih u pokušaj da se izgradi demokratija.



Рачунам. Ако хоћемо озбиљно да се бавимо тиме шта нам је данас, онда морамо да рачунамо.



Što se mene tiče ono što sam birao kao bolju ponudu, jedinu moguću u datom političkom trenutku, nikada kasnije nije postalo veće zlo.


Да само знате колико њих овде код мене на локалу које лично познајем је од 2012. до данас из ДС и ДСС и осталих "заклетих" петооктобараца прешло у СНС... (Занимљиво, приметио сам да су само СПС постојани. Барем овде код мене на локалу.)

Странка није само њен врх, главни и остали одбори итд, него и чалнство. Било која политичка странка.

(Слично Вам је то, рекао бих чак и идентично, и са Црквом. )

Али понављам, уопште не мерим ко је веће зло.

Једноставно, не желим више да бирам између два зла мерећи их које је мање па да на изборима гласам опет по ко зна који пут за мање зло.

Хоћу да имам заиста неки прави избор на изборима у Србији, а не да се ти избори (и моје гласање на њима) своди на уцене типа ако изабереш ове, нећеш имати рат, али ће и они да те краду, а ако изабереш ове друге имаћеш и рат и они ће да те краду, а ако изабереш ове треће, више никада уз свом животу, осим што ћеш имати рат и што ће те красти, нећеш ни гласати не неким изборима и слично.

Што се мене тиче, постало ми је врло понижавајуће да уопште и излазим на неке такве изборе у Србији тако уцењиван деценијама.

И знам врло добро и каква је улога Службе у свему томе.

Једноставно, доста ми је таквог понижавања и третирања као да сам стока која је нечије власништво и која треба да ради како јој се каже или је неће бити.

Не може више. Издували су своје и сви досдадашњи на власти уназад 30 година и та Служба заједно са њима.

Ћао, ђаци, нема више!



Tvrdim, ponavljam - režim 90% vremena i energije troši na držanje medija i satanizaciju opozicije (i onoga što bi kao neka sveža opozicija slučajno moglo da nikne), a na sve ostalo troše svega 10% energije i vremena.




Па ја и рекох да су медији кључни.

Можда Вам је промакло?

Узгред, да ли знате да је иста маркетиншка агенција радила и Тадићеву кампању за изборе и радила је и Вучићеве кампање за изборе?








И тако деценијама.



Перманентни сукоб између идеалног и реалног, стабилности и нестабилности, логике и ирационалности, знања и простаклука, одговорности и самовоље, поверења и изневеравања тог поверења, општег добра и личне користи, закона и безакоња и – више него било шта друго – свакодневног искуства да лоши момци на крају, дугорочно, увек победе, с временом су учвршћивали и распиривали наш надреално-фарсични ментални калуп.



freehand freehand 16:46 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

Можда баш зато и не знам тко је тај "Manucio" који је увек ту на располагању.

Bramante himself
shmoo shmoo 20:16 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

freehand
Можда баш зато и не знам тко је тај "Manucio" који је увек ту на располагању.

Bramante himself



- Разводник страже напред, остали стој! Лозинка?
- Шабац.
- Шанац. Пролази.






mirelarado mirelarado 20:30 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

Али да читам романе Умберта Ека и то још преко распуста?

Не, хвала. Немам апетита.


Dobro, izvini, nisam znala. Manucio je ona paralelna izdavačka kuća koja debelo zarađuje na objavljivanju POST-ova (POST - pisci o sopstvenom trošku).
freehand freehand 21:25 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

mirelarado
Али да читам романе Умберта Ека и то још преко распуста?

Не, хвала. Немам апетита.


Dobro, izvini, nisam znala. Manucio je ona paralelna izdavačka kuća koja debelo zarađuje na objavljivanju POST-ova (POST - pisci o sopstvenom trošku).

I đavoljih slugu, po pravilu.
mirelarado mirelarado 21:30 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

freehand
mirelarado
Али да читам романе Умберта Ека и то још преко распуста?

Не, хвала. Немам апетита.


Dobro, izvini, nisam znala. Manucio je ona paralelna izdavačka kuća koja debelo zarađuje na objavljivanju POST-ova (POST - pisci o sopstvenom trošku).

I đavoljih slugu, po pravilu.


Naravno. Meni je to poglavlje urnebesno. Kolega i ja smo se cerekali kao ludi dok smo prevodili. Pogotovo poredeći slatkorečivog vlasnika izdavačke kuće s našim izdavačima. :)
shmoo shmoo 21:30 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

mirelarado
Али да читам романе Умберта Ека и то још преко распуста?

Не, хвала. Немам апетита.


Dobro, izvini, nisam znala. Manucio je ona paralelna izdavačka kuća koja debelo zarađuje na objavljivanju POST-ova (POST - pisci o sopstvenom trošku).


Знам, знам, шалим се ја, Мирела.

Него видиш да Фрихенд изврдава директан одговор на моје питање па сам баш хтео да чујем објашњење тзв. меких диктатура и диктатора из његових уста.

А имамо ми искуства са тим, није да немамо. Онако генерацијски гледано.

И тога нам, на жалост, не мањка ни данас као што сте чули и од аутора овог уводног текста о његовом искуству са својом књигом.


П.С. - Знаш шта ми је жао? Што нисам имао у рукама Еков Како се пише дипломски рад пре него сам дипломирао. Доспео ми је први пут у руке тек превод на српски десетак и више година касније. Те сам тако и ја, као и многе генерације пре мене, био аутодидакта који је учио из усмених предања како треба писати такву врсту академског рада.

shmoo shmoo 21:37 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

freehand
mirelarado
Али да читам романе Умберта Ека и то још преко распуста?

Не, хвала. Немам апетита.


Dobro, izvini, nisam znala. Manucio je ona paralelna izdavačka kuća koja debelo zarađuje na objavljivanju POST-ova (POST - pisci o sopstvenom trošku).

I đavoljih slugu, po pravilu.



Коначно!

Изјаснио си се!

То сам хтео да чујем.

Па кад већ дођосмо дотле, а поменули смо их раније, знаш ли да се по Србији мало-мало па на улицама појаве Протоколи сионских мудраца у неком самиздату?

Контам, ако се већ појављују, то значи и да постоји и потражња за том књигом. (Закон тржишта.)

Тако да сва она прича од које смо овде почели, Жолијева сатира и наречени плагијат Жолијевог дела, уопште није узалудна.

Треба је понављати с времена на време.

Да нам се не би поновило.


mirelarado mirelarado 21:37 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

П.С. - Знаш шта ми је жао? Што нисам имао у рукама Еков Како се пише дипломски рад пре него сам дипломирао. Доспео ми је први пут у руке тек превод на српски десетак и више година касније. Те сам тако и ја, као и многе генерације пре мене, био аутодидакта који је учио из усмених предања како треба писати такву врсту академског рада.


To mu je u mladosti bio osnovni izvor prihoda, da pomaže lenjim kolegama da napišu seminarski, diplomski i slične radove. :)
shmoo shmoo 21:43 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

mirelarado
П.С. - Знаш шта ми је жао? Што нисам имао у рукама Еков Како се пише дипломски рад пре него сам дипломирао. Доспео ми је први пут у руке тек превод на српски десетак и више година касније. Те сам тако и ја, као и многе генерације пре мене, био аутодидакта који је учио из усмених предања како треба писати такву врсту академског рада.


To mu je u mladosti bio osnovni izvor prihoda, da pomaže lenjim kolegama da napišu seminarski, diplomski i slične radove. :)






Схватам.

К'о мени некада у младости лектуре академских радова будућих неписмених магистара и доктора економије, права, политичких наука, машинства, електротехнике, архитектуре,...

Разумем Ека, сапатника, и сада ми је још ближи срцу када си ми ово рекла (нисам то знао).

freehand freehand 21:46 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

mirelarado
freehand
mirelarado
Али да читам романе Умберта Ека и то још преко распуста?

Не, хвала. Немам апетита.


Dobro, izvini, nisam znala. Manucio je ona paralelna izdavačka kuća koja debelo zarađuje na objavljivanju POST-ova (POST - pisci o sopstvenom trošku).

I đavoljih slugu, po pravilu.


Naravno. Meni je to poglavlje urnebesno. Kolega i ja smo se cerekali kao ludi dok smo prevodili. Pogotovo poredeći slatkorečivog vlasnika izdavačke kuće s našim izdavačima. :)

I ja sam se cerekao, ali mi je sve vreme jeza nekako bauljala, kao ledena stonoga, uz i niz kičmu. Uz poslednjih pedesetak strana, Belba na šiljku i Kazaubona u govornici više se nisam cerekao.
A đavolje sluge sa svim svojim idiotskim teorijama i višim znanjima i ovim blogom marširaju, draga moja. to je ono što je zaista strašno.
freehand freehand 21:49 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

Разумем Ека, сапатника, и сада ми је још ближи срцу када си ми ово рекла (нисам то знао)

Ali ne književnika, naravno.
mirelarado mirelarado 21:55 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

freehand
mirelarado
freehand
mirelarado
Али да читам романе Умберта Ека и то још преко распуста?

Не, хвала. Немам апетита.


Dobro, izvini, nisam znala. Manucio je ona paralelna izdavačka kuća koja debelo zarađuje na objavljivanju POST-ova (POST - pisci o sopstvenom trošku).

I đavoljih slugu, po pravilu.


Naravno. Meni je to poglavlje urnebesno. Kolega i ja smo se cerekali kao ludi dok smo prevodili. Pogotovo poredeći slatkorečivog vlasnika izdavačke kuće s našim izdavačima. :)

I ja sam se cerekao, ali mi je sve vreme jeza nekako bauljala, kao ledena stonoga, uz i niz kičmu. Uz poslednjih pedesetak strana, Belba na šiljku i Kazaubona u govornici više se nisam cerekao.
A đavolje sluge sa svim svojim idiotskim teorijama i višim znanjima i ovim blogom marširaju, draga moja. to je ono što je zaista strašno.


Naravno. Upravo smo, globalno, u jeku pandemije takvih teorija, što je gore od bilo kog, starog ili novog, virusa.
shmoo shmoo 22:03 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

freehand
Разумем Ека, сапатника, и сада ми је још ближи срцу када си ми ово рекла (нисам то знао)

Ali ne književnika, naravno.



Наравно.

Поготово у "малом ђардину италијанске књижевности".



shmoo shmoo 22:09 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

mirelarado

Naravno. Upravo smo, globalno, u jeku pandemije takvih teorija, što je gore od bilo kog, starog ili novog, virusa.



Мирела, иновиран је речник.


То се више не зове пандемија него инфодемија.



Хвала технолошком напретку и овим Максиним и Милановим гиковима (је л' их тако називају?) што су нам омогућили такав цивилизацијски еволутивни скок на ту вишу грану.







Идемо даље!


У светлу будућност врлог новог света.












freehand freehand 22:15 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

shmoo
freehand
Разумем Ека, сапатника, и сада ми је још ближи срцу када си ми ово рекла (нисам то знао)

Ali ne književnika, naravno.



Наравно.

Поготово у "малом ђардину италијанске књижевности".




To je u redu. Mada ja mislim da je Eko izvanredan književnik i da je i "Ime ruže" sjajan roman.
mirelarado mirelarado 22:22 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

shmoo
mirelarado

Naravno. Upravo smo, globalno, u jeku pandemije takvih teorija, što je gore od bilo kog, starog ili novog, virusa.



Мирела, иновиран је речник.


То се више не зове пандемија него инфодемија.



Хвала технолошком напретку и овим Максиним и Милановим гиковима (је л' их тако називају?) што су нам омогућили такав цивилизацијски еволутивни скок на ту вишу грану.







Da, ali je ovo istaknuti podskup u okviru infodemije, za koju su najzaslužniji mediji. Uzgred, eto još jedne industrije koja je procvetala zahvaljujući globalnoj krizi. Mislim da ta poplava svakojakih informacija, poluinformacija i gomile gluposti, kojom nas mediji neštedimice zapljuskuju, dodatno otežava ionako gadnu krizu u koju svet tone.
shmoo shmoo 22:38 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

freehand
shmoo
freehand
Разумем Ека, сапатника, и сада ми је још ближи срцу када си ми ово рекла (нисам то знао)

Ali ne književnika, naravno.



Наравно.

Поготово у "малом ђардину италијанске књижевности".




To je u redu. Mada ja mislim da je Eko izvanredan književnik i da je i "Ime ruže" sjajan roman.




Ниси погледао онај интервју са Алесандром Бариком који сам линковао?

И ја мислим да је Име руже један, како каже Барико, софистициран и генијалан роман, баш зато што је, парадоксално, доступан свима.

Како рече Барико, Име руже можеш да читаш иако пре тога ниси прочитао ниједну једину књигу у свом животу. Јесте, помиње се ту Аристотел, али он је ту исто као и Зевс у компјутерским игрицама.

Зато је Еко тим романом и означио почетак тог новог варварског доба у које смо ушли некако баш у исто време са ступањем реган-тачеровштине на светску глобалну политичку сцену и у чему живимо и данас.

Мислим да се Еко пишући Име руже баш лепо поиграо списатељским механизмима, естетиком књижевности и културним (књижевним) делом као информацијом, а он је то све итекако добро познавао пре него се упустио у романописање па се и не чудим том његовом мајсторству у књижевничком занату.

И зато Име руже и јесте генијална књига.

Али уједно она и симболизује почетак варварског доба у којем живимо од тада до данас.

Видећемо да ли ћемо наставити да у томе живимо и сутра.
shmoo shmoo 22:52 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

mirelarado

Da, ali je ovo istaknuti podskup u okviru infodemije, za koju su najzaslužniji mediji. Uzgred, eto još jedne industrije koja je procvetala zahvaljujući globalnoj krizi. Mislim da ta poplava svakojakih informacija, poluinformacija i gomile gluposti, kojom nas mediji neštedimice zapljuskuju, dodatno otežava ionako gadnu krizu u koju svet tone.






А можда је то некоме и циљ? Да додатно отежава и компликује ионако тешку ситуацију до које је довела пандемија овог вируса полуинформацијама, полуистинама, дезинформацијама?

А медији су ту само слушкиње које раде оно што им се каже.

Сети се оног старог Маклуановог да је сам медиј у ствари порука. Зато се ја и запитам онда чему то све уопште и треба да послужи када преко неког од медија који су нам данас на располагању (а има их подоста) добијем рецепт за лечење короне уз помоћ кутије аспирина у литри керозина и са три капи јабуковог сирћета или тако нешто слично. Шта мени онда, у ствари, ради тај медиј осим што ме додатно слуђује у ионако слуђеном свету у овој ситуацији?

Право да ти кажем, што више време пролази, све чешће помишљам гледајући како се све то одвија око нас на то да се компликована ситуација сасвим намерно додатно усложњава ширењем тих полуистина и дезинформација преко медија.

Као да нас неко том инфодемијом намерно доводи до тога да постанемо стадо које безглаво јури ка провалији заборављајући при томе на све цивилизацијске и културне тековине које смо постигли до сада.

nsarski nsarski 23:09 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

Име руже можеш да читаш иако пре тога ниси прочитао ниједну једину књигу у свом животу. Јесте, помиње се ту Аристотел, али он је ту исто као и Зевс у компјутерским игрицама.


E, baš ga pretera. Ja zaista mislim da nisi ni ti saglasan sa ovim što si rekao.
Pratim ovu liniju tvojih komentara o romanu "Ime ruže" i oni se menjaju od "najgora knjiga" do "genijalna knjiga".
A i citiran argument je plitak, po mom mišljenju.
I "Alisa u zemlji čuda" je knjiga koju mogu da čitaju i deca, pa je to jedna od najčitanijih i najcitiranijih knjiga u istoriji.

Podsetiću te na odgovor koji je Mocart, u filmu "Amadeus", dao na primedbu da je libreto za operu "Figaro" "nepristojan" (improper).

Mocart (obraćajući se Kajzeru): Come on now, be honest! Which one of you wouldn't rather listen to his hairdresser than Hercules? Or Horatius, or Orpheus... people so lofty they sound as if they shit marble!

('Ajde, budite pošteni! Ko od vas bi radije slušao, Herkula ili njegovog frizera? Ili Horacijevog ili Orfejevog...ti ljudi su toliku uzvišeni da zvuče kao da kenjaju mermer!)

Ti misliš da je samo književnost vredna klesanja u mermeru dobra književnost? Da stanem u tvoju odbranu: mislim da tako ne misliš. Zato sam i napisao ono gore da ni ti ne misliš tako.
shmoo shmoo 23:42 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

nsarski

Pratim ovu liniju tvojih komentara o romanu "Ime ruže"



Почашћен сам.


A i citiran argument je plitak, po mom mišljenju.



Плитак? Да, можда. Али је зато тачан.

Знам много њих који се диве Имену руже као врхунском роману, али зато никада нису прочитали ниједно словце од гос'н Аристотела.

Читав роман Име руже заснован је на општим местима поп културе. Све до нескривених асоцијација на Шерлока Холмса и доктора Вотсона.

Како онда то објаснити?

Па никако другачије него овим распоном који си приметио:

od "najgora knjiga" do "genijalna knjiga".


Она је истовремено и једно и друго, зар не?

Генијална јер је врхунско мајсторисање књижевним механизмима и романописањем једног од најбољих познавалаца естетике, културе, теорије комуникација и уметности у Европи у 20. веку.

Најгора јер је означила, симболизовала, почетак једног доба у којем је Knowledge Goes Pop, како то рече наслов једне студије о времену у којем живимо у којој уводно поглавље има наслов Know It All.









Мене су, бре, неки сасвим озбиљни људи, озбиљни интелектуалци што би се званично рекло, страствено убеђивали, пошто су прочитали Име руже, да су прочитали и Аристотелову Књигу о смеху, тј. други том Поетике, јер је она ипак накнадно пронађена захваљујући храбрости оних који су се супротстављали цркви кроз векове.


И зато, надам се да се ипак слажеш са тим да је Име руже заиста на неки начин културни симбол почетка тог новог варварског доба у које смо ушли почетком осамдесетих?

С тим што дубоко верујем да је сам Еко имао намеру да се тиме само добро подсмехне тој огромној маси својих будућих читалаца који о Зевсу знају оно што су видели у компјутерским игрицама исто као и што o Аристотелу знају само оно што су прочитали у Имену руже.


Ti misliš da je samo književnost vredna klesanja u mermeru dobra književnost. Da stanem u tvoju odbranu: mislim da tako ne misliš. Zato sam i napisao ono gore da ni ti ne misliš tako.




Па да заиста мислим тако, зар бих провео толико силно време читајући треш књижевност и гледајући треш филмове?

Не брини, Шарски, ипак ја нисам од оних који кењају само мермер.

Али ме то ипак не спречава да стварии називам правим именом, а надам се онда да ми на томе нећеш замерити.

nsarski nsarski 23:58 22.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

Не брини, Шарски, ипак ја нисам од оних који кењају само мермер.


Ma, znam bre. Ali kao što su Aristofanove "Žabe" (odbacivane u svoje vreme kao što su bile), sada prihvaćene kao velika antička komedija, tako je i "Radovan III" velika savremena komedija o ljudskim naravima koja ni malo ne zaostaje za Aristofanom. I ti ga često citiraš.

Nije komedija samo Šekspir.

Али ме то ипак не спречава да стварии називам правим именом, а надам се онда да ми на томе нећеш замерити.


Koje je onda pravo ime za "Ime ruže"? (Od onih suprotnih atributa koje si tom romanu pripisao.)

I sam znaš: Značajna, prava književa dela će daleko nadživeti svoje kritičare.

Jednom je Ovid napisao da će njegova poezija živeti sve dok vestalske device budu odlazile u Jupiterov hram. Device su davno prestale da tamo odlaze, a Ovidova poezija živi i danas.
shmoo shmoo 00:20 23.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

nsarski


Схватам све што си ми написао и слажем се са тим, али да не цитирам читав коментар...


Koje je onda pravo ime za "Ime ruže"? (Od onih suprotnih atributa koje si tom romanu pripisao.)



'Ајде да покушам. Али не гарантујем успех. Тј. не тврдим да сам 100% у праву, него је то оно што мислим о роману Име руже Умберта Ека.

Име руже је генијални роман префињено написан руком изузетно образованог и паметног човека, роман који је због начина на који је са својим општим местима која свакоме допуштају да само клизи по површини не упуштајући се много у дубину баш тако и написан сасвим свесно и намерно да би био доступан најширем могућем читалачком кругу. И зато је и постао симбол почетка тог новог варварског доба у којем и данас живимо.

И то културни симбол почетка тог доба. Новог доба, али зато и варварског доба како га назива Барико.

Исто као што је, рецимо, стрип Алан Форд једино и само на територији српскохрватског (упс! некадашњег заједничког језика) постао културни симбол а не само појава у масовној поп култури јер је сјајно налегао на наш ментални склоп. Надреално-фарсични ментални склоп - копирајт бај Лазар Џамић.

Једноставно, то су културни симболи. И Алан Форд и Име руже. A симболи нам служе да конкретно прикажемо неке апстрактне појмове. То исто важи и за културне симболе.

Јер, "ружа би исто тако лепо мирисала и када је не бисмо звали ружом" зар не, драги мој/драга моја...?

(Остављам ти да у овој претходној реченици будеш Ромео или Јулија по сопственом избору, ја ћу бити оно што ми преостане. Забога, у Новом смо Добу. Може нам се. )

И да поновим да ме не би погрешно разумео.

Наравно да волим треш. (Понешто од тога до имбецилности попут Радована Трећег, како си лепо приметио, или Пекинпоа, епске и научне фантастике, викторијанских романа и слично нпр.)

Што рече Богдан Тирнанић, дража ми је баналност од глупости.

Но, то што га волим не значи да одбијам да сазнајем како те "руже" заиста и миришу. На који начин шире свој мирис. И са каквим последицама по културу (и образовање, што да не?) у овом Нашем Добу.





nsarski nsarski 01:24 23.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

Име руже је генијални роман префињено написан руком изузетно образованог и паметног човека, роман који је због начина на који је написан да би био доступан најширем могућем читалачком кругу, постао симбол почетка тог новог варварског доба у којем и данас живимо.


Ja verujem da je Eko tim romanom ustanovio novi, do tada neviđen žanr u književnosti: filozofsko-estetsko-kriminalni roman. Po mom mišljenju, sjajna stvar! Daleko od toga da sam pomislio da je to uvod u varvarsko doba.

И то културни симбол почетка тог доба. Новог доба, али зато и варварског доба како га назива Барико.

Bariko kaže da je to bio početak novog doba? Znaš, meni je muka od tih najavljivača "novog doba" koje nikada nije stiglo, ili svakako nije u onoj formi koju su oni predvideli. Toga smo barem imali na pretek. Da li je Bariko predvideo i ovo današnje korona-novo doba o kome svi neumorno laprdaju?

Наравно да волим треш.

Ja sam svoje skromno znanje iz teorije književnosti stekao u sasvim drugoj školi (onoj iz koje je i Mek Luan koga si pomenuo), i njoj pojam "treš" ne postoji. Ne bih da širim temu dalje. Razglasićeš! (Ako te zanima, poslaću ti jedan esej koji sam štamao u časopisu "Književnost" u davnim, davnim vremenima kad smo svi bili mlađi i imali negraničeni entuzijazam.)
Но, то што га волим не значи да одбијам да сазнајем како те "руже" заиста и миришу. На који начин шире свој мирис. И са каквим последицама по културу (и образовање, што да не?) у овом Нашем Добу


Ako ništa drugo, klinci će naučiti, i možda se upitati, zašto je Aristotel pisao o Tragediji i Poeziji, a ne o Komediji koja je podjednako priustna svugde oko nas u ovom Našem Dobu.



Po mom mišljenju, "Ime ruže" je deo svetske književne baštine koji će živeti mnogo duže od svih Barika ovog sveta, sadašnjih i budućih.


mirelarado mirelarado 01:24 23.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

ер, "ружа би исто тако лепо мирисала и када је не бисмо звали ружом" зар не, драги мој/драга моја...?


Samo mala napomena. Eko je tako naslovio roman iz sasvim suprotnog razloga: reč ruža, naime, ima toliko široku semantičku livadu , odnosno s vremenom je poprimila toliko različitih značenja, od ruže vetrova do teleće ruže, da je to postalo isto kao da ne znači ništa. Dakle, jeste to referenca na Šekspira, ali s kontra predznakom.
timotije timotije 06:18 23.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

freehand
20:51 21.07.2020
Re: Један друштвени дијалог у демократији
Jedan obije kiosk, a drugi obavi oružanu pljačku banke. Isti? Nisu. Lopovi? Jesu. Isti? Nisu.

Osnovno pitanje ovde je - koji su NAMA sličniji? jer to su naši rođaci, braća, supružnici, komšije i poznanici, drugovi iz razreda i kolege.
Ja sam još+onomad, 20111. pitao ovde -ko od vas ima i koliko prijatelja naprednjaka? To pitam i danas, odgovor je, po pravilu, isti.



Kolektivna dijagnoza srpske psihološke patolgije. Eto, ovo nam neće, nadam se, niko zameriti, sem oni koji će se prepoznati. A kada ste sa mojim "bućkurišem" pogodili moju patolgiju ja sam reagovao. Jer znam kako mi je usađena. Evo tog dela iz mog Žitija po istini kao sastavnog dela moje knjige:

Žitije po istini
„Oci naši zgriješiše, i nema ih, a mi nosimo bezakonja
njihova.“ (Plač Jeremijin, gl. 5, 7)

Rođen sam na Kosovu i Metohiji, tačnije Kosovu, u selu Krajište, 2. avgusta, na dan Svetog Ilije Gromovnika, 1941. godine. Mesec dana ranije, kada je Šiptar puškom ubio mog strica, želeo sam da pobegnem iz utrobe svoje majke, zbog čega uvek pišem jedno slovo pre narednog i na tastaturi. U tefteru crkve u Lipljanu, iz trinaestog i početka četrnaestog veka koja je posvećena Vavedenju Presvete Bogorodice, pogrešno piše da sam se rodio 5. avgusta.
Kraljevina Srbija je navela ubicu na zločin jer mu je vlast oduzela njivu koju je on sa ocem očistio od šikare i kamenja da bi prehranili svoje porodice i poklonila je mojima.
Posle rata, ja sam praćkom sa plodovima trna gađao njegove devojčice. Jedna je bila moja vršnjakinja, a druge dve mlađe. Jednoga dana najstariju sam pogodio blizu oka. Vrisnula je a njene mlađe sestre su od straha vrištale pripijene pored nje. Pokidao sam praćku da one vide, prišao im sa čuturicom vode govoreći joj da opere lice, i da vidim gde je udarena. Prestale su da plaču, oprala je oko dok su se sestre držale za nju i čudile se mom ponašanju. Pomilovao sam ih po kosi kada sam se osetio slobodnim, oboženim..."

Možda treba da dodam. Kada žurim da napišme slovo pre nego što treba, to znači da žurim i sa mislima.No kada duže radim na tekstu, kao što sam radio dok sma pisao kolumne u Skolju, onda sadržina je nadmašivala kolumne i najboljih kolumnista.Da se borimo za svaku ugroženu dušu. A niko nije niti dovršen. Osim Sveti Jovan i Isus koji su težili ka Savršenstvu.
freehand freehand 07:40 23.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

mirelarado
ер, "ружа би исто тако лепо мирисала и када је не бисмо звали ружом" зар не, драги мој/драга моја...?


Samo mala napomena. Eko je tako naslovio roman iz sasvim suprotnog razloga: reč ruža, naime, ima toliko široku semantičku livadu , odnosno s vremenom je poprimila toliko različitih značenja, od ruže vetrova do teleće ruže, da je to postalo isto kao da ne znači ništa. Dakle, jeste to referenca na Šekspira, ali s kontra predznakom.

Meni je na pameti uvek bio termin "sub rosa" koji je označavao tajnu, zavet, tajna društva.
freehand freehand 07:46 23.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

Ниси погледао онај интервју са Алесандром Бариком који сам линковао?

Dapače, ali to što je Bariko rekao to što ti uporno citiraš apsolutno ne mora da znači da su njegove reči tačne. Meni se pre čini da su zavodljive za one koji takve stvari uče napamet i onda ponavljaju ne razmišljajući o njima. Jer u suprotnom isto bi mogao da kažeš za bilo koje delo bilo kog pisca u kome je pomenut iko od antičkih ili filozofa kasnijih doba a da potencijalni čitalac nije primoran da polaže ispit da bi se kvalifikovao za čitanje tog dela.
Inače, Eko nije Koeljo, niti je "Ime ruže" baš tako lak zalogaj. To što je Eko na tako izvanredan način izmešao žanrove - dokaz je njegove genijalnosti, ne trivijalnosti.
timotije timotije 09:08 23.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

Зато и кажем Лоудеру да ми квалитетних људи имамо и данас у Србији али се не виде. Медијски се не виде и не чују јер су медији строго контролисани по том питању. Па зато стичемо погрешан утисак о стварности око нас и на крају као последицу тог погрешног утиска дођемо до онога да на сваким изборима у Србији вазда бирамо мање зло, а не бирамо онога ко је бољи као што би то било нормално. Мислим, ако већ овај систем у којем живимо називамо парламентарна демократија. У републици (?).



Zar niste videli na TV N1 kada je doktor Fizike, Prvanović, pokazivao Zahtev akademske zajednice s kojom je tražena ostavka Aleksandra Vučića zbog kršenja Ustava i Zakona. Sponinjem je i postu.
Nadam se da Vama nije potrebno da kažem da je taj Prvanović, predpostavljam tada kao student, prvi je pritrčao da pruži pomoć sedamjstogdišnjem mladiću koji je umirao prilikom demonstracija 1991.
Nikako da priznamo da Srbi samo sebe vide i čuju!!!
zaharaga zaharaga 09:13 23.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

shmoo







Podeliću, u tri ili ĉetiri kategorije, štampu koja su privržena mojoj vlasti. Na prvo mesto staviću određeni broj novina čiji će ton biti otvoreno služben i koje će u svim sukobima braniti do kraja moju stranu. Ali, te novine, želim vam odmah reći, neće dakako imati i najvećeg uticaja na javnost. Na drugom mjestu nalaziće se duga falanga poluslužbenih novina, a ĉija je uloga u tome da uz moju vlast privuku celo mnoštvo mlitavaca i ravnodušnih ljudi koji, bez grižnje savesti, prihvataju sve što postoji, ali dalje od toga svoga politiĉkog kreda ne idu. Ali, upravo u kategoriji što sledi nalaziće se štampa koja će predstavljati najmoćnije poluge moje vlasti.Tu potpuno išĉezava, naizgled naravno, razlika izmežu službenoga i poluslužbenoga tona, jer te novine - o kojima vam želim govoriti - biće sve istim sponama vezane uz moju vlast, lancem vidljivim u sluĉaju jednih, nevidljivim u sluĉaju drugih. I ne pokušavam vam kazati koliko će ih biti na broju, jer imaću privrženu štampu u svakom delu javnoga mnenja, u svakoj stranci; imaću aristokratske novine u aristokratskoj stranci, republikanske u republikanskoj stranci, revolucionarno među revolucionarima, anarhistiĉke novine, ako ustreba, među anarhistima. Moja će štampa, kao bog Višnu, imati stotinu ruku, i te će se ruke ispružiti ka svim mogućim strujama javnoga mnenja celom zemljom. Biće na mojoj strani, a da i ne znaju. Oni koji budu verovali da govore svojim jezikom, govoriće mojim; oni koji budu verovali da pomažu svoju stranku, pomagaće moju; oni koji budu išli pod svojim stegom, ići će pod mojim.




U, jebote, od ovog moze da se rikne!

Ozbiljnije, Taso, hvala za ovog Zolija, a ako sam zaboravio, hvala i za Gundulica iz bloga o Desanki od onomadne.

I moze na ti, ako je medjusobno uzajamno obostrano prihvatljivo.

shmoo shmoo 09:34 23.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

nsarski

Daleko od toga da sam pomislio da je to uvod u varvarsko doba. Znaš, meni je muka od tih najavljivača "novog doba" koje nikada nije stiglo, ili svakako nije u onoj formi koju su oni predvideli.



А како би ти назвао ово сада доба "водоравних умрежених и површних људи" које свакако није исто као и доба твоје и моје младости?

И нико ту није ништа предвиђао него је анализирао постојеће стање осврћући се на прошлост. Ако ти није превише досадно, погледај читав тај Бариков интервју или макар од 30. минута. Врло често сам исто то што сам од њега чуо у том интервјуу, чуо тј. прочитао и од тебе овде на Блогу Б92, нарочито у твојим расправама са Миланом, нашим техно ентузијастом који дубоко верује у светлу будућност тог аутоматизованог света у којем ће машине чак и размишљати уместо нас, људи.


Дакле, Барико није никакав "Љубиша Трговчевић" него је технику писања романа "Име руже" повезао са оним што се догодило 20 година касније појавом Гугла (наш Никола Маловић у свом "Једро наде" свевидећи и свезнајући Гугл представља као неко божанство које надгледа овај свет и нас, људе, у њему) питајући се какви су то умови попут Џобса или Брина и Пејџа чији је начин размишљања и деловање и довело до тога да та "ћивилита векија" у којој смо расли и образовали се и васпитавали и ти и ја и Барико нестане и да буде замењена новим добом модерних варвара. Сам Барико каже да нисмо то одмах увидели, да је требало времена да схватимо шта се дешава. Зато "Име руже" и није по свом појављивању ни изгледао као нешто више него као "do tada neviđen žanr u književnosti: filozofsko-estetsko-kriminalni roman".

Али сада, 40 година од објављивања "Име руже" и после свега што смо видели до ове 2020. можемо тај роман назвати културним симболом који је означио почетак тог новог доба модерних варвара.

Послушај ти ипак прво тај Бариков интервју, или макар тај део од 30. минута, пре него што га тако строго назовеш некаквом баба врачаром.

Ништа он није предвиђао.Само анализирао оно већ постојеће. Он чак није ни гадљив на то ново доба модерних варвара. Каже да је носталгичан за оним добом у којем је одрастао и образовао се и васпитавао, али да га исто тако, можда још и више, то ново доба привлачи да га посматра, анализира, размишља о њему.


Ako ništa drugo, klinci će naučiti, i možda se upitati, zašto je Aristotel pisao o Tragediji i Poeziji, a ne o Komediji koja je podjednako priustna svugde oko nas u ovom Našem Dobu.



Неће. За њих ће Аристотел и даље бити некакав суперхерој из неке компјутерске игрице. Па ће онда ти исти клинци једног дана постати "озбиљни интелетулци" који ће свет убеђивати да су заиста прочитали Аристотелову Књигу о смеху као што то раде неки твоји и моји савременици. А никада ништа нису прочитали од Аристотела и о Аристотелу, него су о њему чули само захваљјући Ековом роману "Име руже".



Po mom mišljenju, "Ime ruže" je deo svetske književne baštine koji će živeti mnogo duže od svih Barika ovog sveta, sadašnjih i budućih.



Наравно да хоће! Па, побогу, "Име руже" је културни симбол доба у којем живимо!

Културни симболи не умиру тако лако, они настављају да то буду чак и када то доба које симболизују прође.

Уосталом, запитај се зашто радници у штрајковима у Србији, Хрватској, БиХ и Црној Гори и данас у 2020. носе транспаренте на којима су исписане оне реченице из Алана Форда типа:"Боље бити милијунаш цијели живот него живјети у биједи недељу дана." А Алан Форд је само стрип који се на српскохрватском језику појавио седамдесетих година прошлог века, пре 50 година.

Културни симболи не умиру. Или, умиру врло врло тешко. Остају то што јесу чак и када доба које симболизују прође и дође неко ново доба уместо њега.


Ja sam svoje skromno znanje iz teorije književnosti stekao u sasvim drugoj školi (onoj iz koje je i Mek Luan koga si pomenuo), i njoj pojam "treš" ne postoji. Ne bih da širim temu dalje. Razglasićeš! (Ako te zanima, poslaću ti jedan esej koji sam štamao u časopisu "Književnost" u davnim, davnim vremenima kad smo svi bili mlađi i imali negraničeni entuzijazam.)



Занима ме, како да не! Хоћу, пошаљи ми.

И хвала ти унапред.

(Мислим да имаш мејл адресу од раније.)

shmoo shmoo 09:39 23.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

mirelarado
ер, "ружа би исто тако лепо мирисала и када је не бисмо звали ружом" зар не, драги мој/драга моја...?


Samo mala napomena. Eko je tako naslovio roman iz sasvim suprotnog razloga: reč ruža, naime, ima toliko široku semantičku livadu , odnosno s vremenom je poprimila toliko različitih značenja, od ruže vetrova do teleće ruže, da je to postalo isto kao da ne znači ništa. Dakle, jeste to referenca na Šekspira, ali s kontra predznakom.



Хвала, Мирела, за ову лингвистичку информацију о семантичком пољу именице "ружа". И ја сам помишљао на тако нешто, а хвала ти за ову потврду да сам у праву.


А да ли је исто тако широка та семантичка ливада те именице и у италијанском језику?

( Il nome della rosa )


То не знам.
mirelarado mirelarado 09:53 23.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

freehand
mirelarado
ер, "ружа би исто тако лепо мирисала и када је не бисмо звали ружом" зар не, драги мој/драга моја...?


Samo mala napomena. Eko je tako naslovio roman iz sasvim suprotnog razloga: reč ruža, naime, ima toliko široku semantičku livadu , odnosno s vremenom je poprimila toliko različitih značenja, od ruže vetrova do teleće ruže, da je to postalo isto kao da ne znači ništa. Dakle, jeste to referenca na Šekspira, ali s kontra predznakom.

Meni je na pameti uvek bio termin "sub rosa" koji je označavao tajnu, zavet, tajna društva.


Da, i to. Sva ta tajna društva karakteriše neko okultno znanje koje je u stvari prazno, može da sadrži sve i ništa, baš kao što reč ruža može da označava sve i svašta.
shmoo shmoo 09:59 23.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

freehand

To što je Eko na tako izvanredan način izmešao žanrove - dokaz je njegove genijalnosti, ne trivijalnosti.



Па зар ја све време тврдим нешто друго?

Читај мало пажљивије то што пишем о Ековом "Име руже" у овом низу коментара, па ја онда нећу морати да понављам.

Да, "Име руже" је генијални роман јер је постао културни симбол који је најавио једно ново доба. У првом тренутку није тако изгледао, као културни симбол, али је захваљујући каснијим догађањима у свету око нас и променама у том свету то постао.

Културни симболи су увек генијални. Иначе не би постали то што јесу- културни симболи неких одређених епоха.


Или, рецимо, ово за исти тај период у којем је настао и Алан Форд:





То су културни симболи.


О овоме шта се теби чини не бих.

Имаш апсолутно и неотуђиво право да ти се нешто чини, да тако рамишљаш и да то о чему размишљаш и кажеш/напишеш.

Као што и ја имам то исто неотуђиво право да ми се о роману "Име руже" нешто чини, да тако размишљам и да то онда и кажем/напишем.

Ми и нисмо овде да бисмо један другог убеђивали да греши и да је једино исправно оно о чему сами мислимо.

Овде смо да бисмо размењивали та мишљења и те речи којима то о чему размишљамо исказујемо. само да размењујемо, не да убеђујемо друге у своје мишљење као једино исправно на овом свету.

Слажеш се са тим?


mirelarado mirelarado 10:01 23.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

А да ли је исто тако широка та семантичка ливада те именице и у италијанском језику?


Mislim da je i šira. Uzmi u obzir sve razne rozarijume i rozenkrojcere, sve to u osnovi ima ružu. Neko je prebrojao dvadesetak varijanti ženskog imena Rosa (naša Ruža, Ruška, Ružica...).
shmoo shmoo 10:11 23.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

mirelarado
freehand
mirelarado
ер, "ружа би исто тако лепо мирисала и када је не бисмо звали ружом" зар не, драги мој/драга моја...?


Samo mala napomena. Eko je tako naslovio roman iz sasvim suprotnog razloga: reč ruža, naime, ima toliko široku semantičku livadu , odnosno s vremenom je poprimila toliko različitih značenja, od ruže vetrova do teleće ruže, da je to postalo isto kao da ne znači ništa. Dakle, jeste to referenca na Šekspira, ali s kontra predznakom.

Meni je na pameti uvek bio termin "sub rosa" koji je označavao tajnu, zavet, tajna društva.


Da, i to. Sva ta tajna društva karakteriše neko okultno znanje koje je u stvari prazno, može da sadrži sve i ništa, baš kao što reč ruža može da označava sve i svašta.




Рејонизујте своје електроне! (ЛИНК)



(Хвала опет Шарском што ми је открио овај линк. Обожавам га. Мислим, линк. Не Шарског. Да не помислите ви ту сад нешто... Шарског поштујем и волим да учим од њега. )


Људи моји, да ли увиђате колико је Еко (свесно или несвесно, небитно) чак и насловом овог свог романа о којем овде причамо најавио то Ново доба као што вам то све време причам, доба у којем су речи од претеране употребе "у свеопштој какофонији једне делиричне комуникације" (захваљујући развоју технике и технологије у трећој по реду дигиталној револуцији) постале испражњене од сваког значења?


Мене та чињеница ужасава.

А вас?

shmoo shmoo 10:16 23.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

zaharaga

U, jebote, od ovog moze da se rikne!

Ozbiljnije, Taso, hvala za ovog Zolija, a ako sam zaboravio, hvala i za Gundulica iz bloga o Desanki od onomadne.



Нема на чему, и други пут!

А замислите, Жоли је то написао 100 година пре него сам се ја родио. и опет, врло је применљиво и на ово наше време у којем живимо.


I moze na ti, ako je medjusobno uzajamno obostrano prihvatljivo.



Наравно! И то без оне прелазне међуфазе на "тви".

mirelarado mirelarado 10:25 23.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

Људи моји, да ли увиђате колико је Еко (свесно или несвесно, небитно) чак и насловом овог свог романа о којем овде причамо најавио то Ново доба као што вам то све време причам, доба у којем су речи од претеране употребе "у свеопштој какофонији једне делиричне комуникације" (захваљујући развоју технике и технологије у трећој по реду дигиталној револуцији) постале испражњене од сваког значења?


Мене та чињеница ужасава.


Mene manje užasava kad je posmatram sa zabavne strane. Bulšitovanje je u stvari smešno, kao isprazne tirade vođe ovdašnjeg, koje njegova kamarila majmunski oponaša. Zato je Eko napisao onaj drugi roman, Fukoovo klatno, od kojeg smo započeli razgovor. Glupost je zla i opasna, ali bar nam niko ne sme oduzeti pravo da joj se nasmejemo.
shmoo shmoo 10:40 23.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

mirelarado
А да ли је исто тако широка та семантичка ливада те именице и у италијанском језику?


Mislim da je i šira. Uzmi u obzir sve razne rozarijume i rozenkrojcere, sve to u osnovi ima ružu. Neko je prebrojao dvadesetak varijanti ženskog imena Rosa (naša Ruža, Ruška, Ružica...).



И Розенкранце!

Мирела, па ти си мој човек због овог црног хумора!

Хвала ти на информацији за италијански језик.



(Успутна пригодна тривија... Знате ли да се одржавање розаријума на београдским гробљима плаћа више него одржавање гробног места? Розаријум око 10 000 за 5 година, а гробно место око 7 500 за исти период. Пре неки дан сам ишао на Топчидерско гробље да уплатим и једно и друго, па су ми гробари објаснили да је разлика у цени таква зато што у розаријуму има места за 4 урне, а гробно место има места за 3 сандука. Колумбаријум (2 урне) је најјефтинији.

Тако ти гробари то одваљују, према броју подстанара јбг.

Сад ми криво што ономад моја стара Кума, станарка круга двојке али са местом рођења Лоћика крај Алексинца, није пристала када сам јој рекао да може да буде кирајџијка са уредним плаћањем станарине код моје кеве и ћалета јер ме Кума пре тога питала да ли пристајем да њену урну ставе у тај розаријум у којем су моји маторци. Цитирам Кумин одговор на тај мој предлог:"Марш у пичку материну малу и безобразну!" А лепо сам могао да надокнадим макар део трошова за одржавање тог розаријума и сви задовољни - и Кума и ја. Али Кума била тврда на новчаник вазда. Порекло чинило своје.)

maksa83 maksa83 10:52 23.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

To što je Eko na tako izvanredan način izmešao žanrove - dokaz je njegove genijalnosti, ne trivijalnosti.

Baš to. Kao Pekić - "ja inače ovakve stvari ne radim, ali saćevidite kako se piše horor roman". I dobiješ Besnilo od kog ti je svaki zastoj i kašnjenje nečeg na aerodromu mala trauma u zadnjem delu mozga.
Atomski mrav Atomski mrav 11:05 23.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

I dobiješ Besnilo od kog ti je svaki zastoj i kašnjenje nečeg na aerodromu mala trauma u zadnjem delu mozga.


Bome, prisetio sam se Besnila više puta od početka ove pandemije...
shmoo shmoo 11:34 23.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

mirelarado
Људи моји, да ли увиђате колико је Еко (свесно или несвесно, небитно) чак и насловом овог свог романа о којем овде причамо најавио то Ново доба као што вам то све време причам, доба у којем су речи од претеране употребе "у свеопштој какофонији једне делиричне комуникације" (захваљујући развоју технике и технологије у трећој по реду дигиталној револуцији) постале испражњене од сваког значења?


Мене та чињеница ужасава.


Mene manje užasava kad je posmatram sa zabavne strane. Bulšitovanje je u stvari smešno, kao isprazne tirade vođe ovdašnjeg, koje njegova kamarila majmunski oponaša. Zato je Eko napisao onaj drugi roman, Fukoovo klatno, od kojeg smo započeli razgovor. Glupost je zla i opasna, ali bar nam niko ne sme oduzeti pravo da joj se nasmejemo.



Да, у праву си. Зато и ја вероватно више волим баналност од глупости.

О баналности се може макар нешто и разговарати.

А глупости можемо само да се смејемо. И да је се чувамо, да пазимо да нам не дође иза леђа или нас заскочи из заседе јер јесте зла и опасна као што кажеш.

Ипак, бојим се само да је та забава, забавна страна, о којој говориш прекрила и све друго и да је постала једино што имамо.

А то може онда бити занимљиво неко време. Али све има свој крај када дође до својих екстрема и не може даље. Старо правило.

А шта ћемо онда радити када се забава зарши, Мирела? Или што би рекао Бодријар:"Шта радити када се тај пир (гозба) заврши?"

Ево ти један леп пример за то који је за експресно кратко време показао, у екстремној ситуацији, сасвим лепо илустровао ово о чему ти говорим.

Поменусмо инфодемију, зар не?

Почело је са гомилама шаљивих порука преко разних канала којима су људи у првом моменту покушавали да своје страхове пред непознатим (смрћу?) потисну.

Сада су те шале преко разноразних канала комуникације усахнуле. Схватило се да корона није нешто што ће проћи за дан-два па ћемо наставити са животом као и пре.

Нема више. Тај живот као пре, та Бодријарова "гозба" сачињена искључиво од забаве се завршила.

Шта сада даље?

Вероватно си ово прочитала. Мене је баш дубоко погодило у марту. Погодило ме је јер сам морао да самом себи признам оно што сам дуго одбијао да признам - дошли смо до тог екстрема када се забава завршава о чему ти говорим.

И шта ћемо даље?


Pišem vam iz Italije, što znači da se javljam iz vaše budućnosti. Mi smo tamo gde ćete vi biti uskoro. Razvoj epidemije pokazuje da smo svi povezani u paralelnom plesu.

Mi smo samo nekoliko koraka dalje od vas na stazi vremena, onako kao što je Vuhan bio nekoliko sedmica ispred nas Italijana. Gledamo vas kako se ponašate upravo onako kako smo se mi onda ponašali. Gurate nam iste argumente pod nos, kao što smo mi nedavno gurali Kinezima, podeljeni između onih koji kažu "to je samo prehlada, čemu drama?", i onih koji su već razumeli da je drama opravdana.

Dok vas gledamo odavde, iz vaše budućnosti, znamo da ste citirali Orvela i Hobsa kad su vam rekli da se zatvorite u kuće. To je u redu, ali uskoro ćete biti previše zaokupljeni drugim stvarima, a demokratske vrednosti ostaviti za kasnije.

Kao prvo, ješćete mnogo. Ne samo zato što je to jedna od onih malobrojnih aktivnosti koje su vam dopuštene.

Pažnju će vam privući na desetine onlajn društvenih grupa sa savetima kako da smisleno provedete slobodno vreme. U svakoj ćete postati član, ali ih i zaboraviti vrlo brzo.

Počećete da pretražujete kućnu biblioteku i čitate apokaliptične romane, ali ćete uskoro shvatiti da vam nije ni do toga.

Vratićete se hrani i jesti, jesti... Nećete moći da spavate. Pitaćete se šta se događa sa demokratijom, i opet zaboraviti.

Vodićete bogati društveni život – Mesindžer, Votsap, Skajp, Zum...

Nedostajaće vam vaša odrasla deca kao nikad pre; saznanje da nemate pojma kad ćete ih opet videti ostaviće vas bez daha.

Stari računi i svađe će postati irelevantni. Zvaćete ljude za koje ste se zakleli da sa njima nikada više nećete progovoriti ni reč, samo da biste ih pitali: "Ej, kako si?" Mnoge žene će partner pretući.

Pitaćete se šta je sa onima koji ne mogu da ostanu kod kuće, zato što je nemaju. Bićete ranjivi kad napuštenim ulicama krenete u kupovinu, posebno ako ste žena. Pomislićete, da li kolaps društva tako izgleda? Da li se on stvarno događa tako brzo? Odbićete da razmišljate o tome, a kad se vratite kući, opet ćete navaliti da jedete.

Ugojićete se. Pretraživaćete internet za neki onlajn fitnes.

Smejaćete se. Smejaćete se mnogo. Provaljivaćete crni humor kao nikad u životu. Čak i oni među vama koji su uvek sve doživljavali smrtno ozbiljno, postaće duhoviti dok pretresaju apsurdnost univerzuma i zabijaju retoričku poentu "ma, koji je uopšte smisao života?".

Dogovaraćete se s prijateljima i ljubavnicima da se nađete u redu u supermarketu, da se vidite barem nakratko, dok sve vreme discipinovano stojite na nekoliko metara razmaka.

Pravićete listu svih onih stvari koje vam ne trebaju.

Kristalno jasno ćete shvatite pravu prirodu nekih ljudi iz vašeg okruženja. Nekad ćete dobiti potvrdu za ono što ste već znali, nekad će vas iznenaditi.

Nestaće oni učeni mudrijaši koji su se donedavno širili po vestima. Postaće nevažni, jer nude mahom iritantne racionalizacije ispražnjene od empatije. Naprotiv, neki drugi će u medijima ponuditi utehu. Odjednom ćete shvatiti koliko su neki ljudi, na koje pre niste obraćali pažnju, velikodušni, plemeniti, pouzdani, pragmatični i mudri.

Oni koji vas zovu da kažu kako je ovaj haos u stvari dobra stvar za planetu Zemlju, pomoći će vam da situaciju vidite u širem kontekstu. Ali ubrzo će vam i takvi strahovito ići na živce. Izvrsno, odgovorićete, pluća Zemlje dišu bolje zato što smo prepolovili emisiju ugljen-dioksida, ali kako da ja platim račune idućeg meseca?

Videćete da se rađa novi svet, ali vam neće biti jasno da li porođaj protiče kao melodrama ili horor.

Puštaćete muziku sa otvorenog prozora. Kad ste nas videli kako pevamo opere sa balkona, sigurnoste pomislili "ah, ti Italijani". Ali mi znamo da ćete i vi uskoro s prozora da pevate pesme za podizanje duha. A onda kad čujemo da sa vaših balkona zagrmi "I Will Survive", gledaćemo vas u aprilu i klimati glavama, kao kad su ljudi iz Vuhana, koji su pevali sa prozora u februaru, klimali dok su gledali nas u martu.

Mnogi od vas će se uljuljkivati u san sa zakletvom da će se razvesti čim ova pošast prođe..

Ljudi će praviti decu, mnogo dece.

Ona deca koju već imaju, pohađaće školu od kuće. Dovodiće vas do ludila, dovodiće vas do vrhunske sreće.

Stariji ljudi u domaćinstvu će se uzjoguniti i prkositi vam kao tinejdžeri; iscrpljivaće vas neprestane svađe sa njima u pokušaju da ih sprečite da izađu napolje, inficiraju se i umru.

Pokušaćete da ne razmišljate o usamljenim smrtima na odeljenjima za intenzivnu negu. Poželećete da put kojim prolaze medicinski radnici pospete laticama ruža.

Reći će vam da je društvo kolektivni napor, da svi sedite u istom brodu. To će biti istina. Novo iskustvo kolektiviteta će zauvek promeniti vaše istorijski stečeno shvatanje individualnosti.

Klasne razlike će biti ključne. Nije isto da li se nalazite u izolaciji u porodičnoj kući sa baštom ili u pretrpanom stambenom bloku. Nije isto ni za one koji će nastaviti da rade od kuće, ili za one koji će biti otpušteni. Taj brod u kome svi plovite dok se borite protiv epidemije neće izgledati isto za sve, niti je realno isti za svakoga. Nikad i nije bio.

Jednog trenutka ćete shvatiti da je strašno. Bićete uplašeni. Delićete strah sa onima koje volite, ili ćete ga gutati u sebi da ih ne opteretite.

Ponovo ćete se najesti do pucanja.

To je ono što mi u Italiji znamo o vašoj budućnosti. Ali to je samo kratka prognoza. Mi smo skromni proroci.

Ako pogled uperimo u daleku budućnost, u onu koja je podjednako nepoznata i vama i nama, možemo da vam kažemo samo jedno: kada se sve ovo završi, više ništa neće biti isto.



ЛИНК

hoochie coochie man hoochie coochie man 13:26 23.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

shmoo
mirelarado
Људи моји, да ли увиђате колико је Еко (свесно или несвесно, небитно) чак и насловом овог свог романа о којем овде причамо најавио то Ново доба као што вам то све време причам, доба у којем су речи од претеране употребе "у свеопштој какофонији једне делиричне комуникације" (захваљујући развоју технике и технологије у трећој по реду дигиталној револуцији) постале испражњене од сваког значења?


Мене та чињеница ужасава.


Mene manje užasava kad je posmatram sa zabavne strane. Bulšitovanje je u stvari smešno, kao isprazne tirade vođe ovdašnjeg, koje njegova kamarila majmunski oponaša. Zato je Eko napisao onaj drugi roman, Fukoovo klatno, od kojeg smo započeli razgovor. Glupost je zla i opasna, ali bar nam niko ne sme oduzeti pravo da joj se nasmejemo.



Да, у праву си. Зато и ја вероватно више волим баналност од глупости.

О баналности се може макар нешто и разговарати.

А глупости можемо само да се смејемо. И да је се чувамо, да пазимо да нам не дође иза леђа или нас заскочи из заседе јер јесте зла и опасна као што кажеш.

Ипак, бојим се само да је та забава, забавна страна, о којој говориш прекрила и све друго и да је постала једино што имамо.

А то може онда бити занимљиво неко време. Али све има свој крај када дође до својих екстрема и не може даље. Старо правило.

А шта ћемо онда радити када се забава зарши, Мирела? Или што би рекао Бодријар:"Шта радити када се тај пир (гозба) заврши?"

Ево ти један леп пример за то који је за експресно кратко време показао, у екстремној ситуацији, сасвим лепо илустровао ово о чему ти говорим.

Поменусмо инфодемију, зар не?

Почело је са гомилама шаљивих порука преко разних канала којима су људи у првом моменту покушавали да своје страхове пред непознатим (смрћу?) потисну.

Сада су те шале преко разноразних канала комуникације усахнуле. Схватило се да корона није нешто што ће проћи за дан-два па ћемо наставити са животом као и пре.

Нема више. Тај живот као пре, та Бодријарова "гозба" сачињена искључиво од забаве се завршила.

Шта сада даље?

Вероватно си ово прочитала. Мене је баш дубоко погодило у марту. Погодило ме је јер сам морао да самом себи признам оно што сам дуго одбијао да признам - дошли смо до тог екстрема када се забава завршава о чему ти говорим.

И шта ћемо даље?


Pišem vam iz Italije, što znači da se javljam iz vaše budućnosti. Mi smo tamo gde ćete vi biti uskoro. Razvoj epidemije pokazuje da smo svi povezani u paralelnom plesu.

Mi smo samo nekoliko koraka dalje od vas na stazi vremena, onako kao što je Vuhan bio nekoliko sedmica ispred nas Italijana. Gledamo vas kako se ponašate upravo onako kako smo se mi onda ponašali. Gurate nam iste argumente pod nos, kao što smo mi nedavno gurali Kinezima, podeljeni između onih koji kažu "to je samo prehlada, čemu drama?", i onih koji su već razumeli da je drama opravdana.

Dok vas gledamo odavde, iz vaše budućnosti, znamo da ste citirali Orvela i Hobsa kad su vam rekli da se zatvorite u kuće. To je u redu, ali uskoro ćete biti previše zaokupljeni drugim stvarima, a demokratske vrednosti ostaviti za kasnije.

Kao prvo, ješćete mnogo. Ne samo zato što je to jedna od onih malobrojnih aktivnosti koje su vam dopuštene.

Pažnju će vam privući na desetine onlajn društvenih grupa sa savetima kako da smisleno provedete slobodno vreme. U svakoj ćete postati član, ali ih i zaboraviti vrlo brzo.

Počećete da pretražujete kućnu biblioteku i čitate apokaliptične romane, ali ćete uskoro shvatiti da vam nije ni do toga.

Vratićete se hrani i jesti, jesti... Nećete moći da spavate. Pitaćete se šta se događa sa demokratijom, i opet zaboraviti.

Vodićete bogati društveni život – Mesindžer, Votsap, Skajp, Zum...

Nedostajaće vam vaša odrasla deca kao nikad pre; saznanje da nemate pojma kad ćete ih opet videti ostaviće vas bez daha.

Stari računi i svađe će postati irelevantni. Zvaćete ljude za koje ste se zakleli da sa njima nikada više nećete progovoriti ni reč, samo da biste ih pitali: "Ej, kako si?" Mnoge žene će partner pretući.

Pitaćete se šta je sa onima koji ne mogu da ostanu kod kuće, zato što je nemaju. Bićete ranjivi kad napuštenim ulicama krenete u kupovinu, posebno ako ste žena. Pomislićete, da li kolaps društva tako izgleda? Da li se on stvarno događa tako brzo? Odbićete da razmišljate o tome, a kad se vratite kući, opet ćete navaliti da jedete.

Ugojićete se. Pretraživaćete internet za neki onlajn fitnes.

Smejaćete se. Smejaćete se mnogo. Provaljivaćete crni humor kao nikad u životu. Čak i oni među vama koji su uvek sve doživljavali smrtno ozbiljno, postaće duhoviti dok pretresaju apsurdnost univerzuma i zabijaju retoričku poentu "ma, koji je uopšte smisao života?".

Dogovaraćete se s prijateljima i ljubavnicima da se nađete u redu u supermarketu, da se vidite barem nakratko, dok sve vreme discipinovano stojite na nekoliko metara razmaka.

Pravićete listu svih onih stvari koje vam ne trebaju.

Kristalno jasno ćete shvatite pravu prirodu nekih ljudi iz vašeg okruženja. Nekad ćete dobiti potvrdu za ono što ste već znali, nekad će vas iznenaditi.

Nestaće oni učeni mudrijaši koji su se donedavno širili po vestima. Postaće nevažni, jer nude mahom iritantne racionalizacije ispražnjene od empatije. Naprotiv, neki drugi će u medijima ponuditi utehu. Odjednom ćete shvatiti koliko su neki ljudi, na koje pre niste obraćali pažnju, velikodušni, plemeniti, pouzdani, pragmatični i mudri.

Oni koji vas zovu da kažu kako je ovaj haos u stvari dobra stvar za planetu Zemlju, pomoći će vam da situaciju vidite u širem kontekstu. Ali ubrzo će vam i takvi strahovito ići na živce. Izvrsno, odgovorićete, pluća Zemlje dišu bolje zato što smo prepolovili emisiju ugljen-dioksida, ali kako da ja platim račune idućeg meseca?

Videćete da se rađa novi svet, ali vam neće biti jasno da li porođaj protiče kao melodrama ili horor.

Puštaćete muziku sa otvorenog prozora. Kad ste nas videli kako pevamo opere sa balkona, sigurnoste pomislili "ah, ti Italijani". Ali mi znamo da ćete i vi uskoro s prozora da pevate pesme za podizanje duha. A onda kad čujemo da sa vaših balkona zagrmi "I Will Survive", gledaćemo vas u aprilu i klimati glavama, kao kad su ljudi iz Vuhana, koji su pevali sa prozora u februaru, klimali dok su gledali nas u martu.

Mnogi od vas će se uljuljkivati u san sa zakletvom da će se razvesti čim ova pošast prođe..

Ljudi će praviti decu, mnogo dece.

Ona deca koju već imaju, pohađaće školu od kuće. Dovodiće vas do ludila, dovodiće vas do vrhunske sreće.

Stariji ljudi u domaćinstvu će se uzjoguniti i prkositi vam kao tinejdžeri; iscrpljivaće vas neprestane svađe sa njima u pokušaju da ih sprečite da izađu napolje, inficiraju se i umru.

Pokušaćete da ne razmišljate o usamljenim smrtima na odeljenjima za intenzivnu negu. Poželećete da put kojim prolaze medicinski radnici pospete laticama ruža.

Reći će vam da je društvo kolektivni napor, da svi sedite u istom brodu. To će biti istina. Novo iskustvo kolektiviteta će zauvek promeniti vaše istorijski stečeno shvatanje individualnosti.

Klasne razlike će biti ključne. Nije isto da li se nalazite u izolaciji u porodičnoj kući sa baštom ili u pretrpanom stambenom bloku. Nije isto ni za one koji će nastaviti da rade od kuće, ili za one koji će biti otpušteni. Taj brod u kome svi plovite dok se borite protiv epidemije neće izgledati isto za sve, niti je realno isti za svakoga. Nikad i nije bio.

Jednog trenutka ćete shvatiti da je strašno. Bićete uplašeni. Delićete strah sa onima koje volite, ili ćete ga gutati u sebi da ih ne opteretite.

Ponovo ćete se najesti do pucanja.

To je ono što mi u Italiji znamo o vašoj budućnosti. Ali to je samo kratka prognoza. Mi smo skromni proroci.

Ako pogled uperimo u daleku budućnost, u onu koja je podjednako nepoznata i vama i nama, možemo da vam kažemo samo jedno: kada se sve ovo završi, više ništa neće biti isto.



ЛИНК


Taso, kako ide skrolovanje, uspevaš li?
freehand freehand 16:44 23.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

mirelarado
freehand
mirelarado
ер, "ружа би исто тако лепо мирисала и када је не бисмо звали ружом" зар не, драги мој/драга моја...?


Samo mala napomena. Eko je tako naslovio roman iz sasvim suprotnog razloga: reč ruža, naime, ima toliko široku semantičku livadu , odnosno s vremenom je poprimila toliko različitih značenja, od ruže vetrova do teleće ruže, da je to postalo isto kao da ne znači ništa. Dakle, jeste to referenca na Šekspira, ali s kontra predznakom.

Meni je na pameti uvek bio termin "sub rosa" koji je označavao tajnu, zavet, tajna društva.


Da, i to. Sva ta tajna društva karakteriše neko okultno znanje koje je u stvari prazno, može da sadrži sve i ništa, baš kao što reč ruža može da označava sve i svašta.

Sub Rosa
freehand freehand 17:04 23.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

Па зар ја све време тврдим нешто друго?

Читај мало пажљивије то што пишем о Ековом "Име руже" у овом низу коментара, па ја онда нећу морати да понављам.

Čitam prilično pažljivodok se ne onesvestim. Ali ti se i dalje ponavljaš. Sad, razumem da sam kao onaj babun što digne kamen pa vidi zmiju pa padne, pa se osvesti i opet digne kamen. ali evo izdržavam nekako.
Да, "Име руже" је генијални роман јер је постао културни симбол који је најавио једно ново доба. У првом тренутку није тако изгледао, као културни симбол, али је захваљујући каснијим догађањима у свету око нас и променама у том свету то постао.

Koliko ja razumem ti si negde naleteo na ovog Barikoa, ili kako se već zove književnog kritičara, ili šta god da je gospodin, i nekako ti se dopalo da ga koristiš kao neporeciv autoritet kome se nema šta prigovoriti. Al ja, eto, imam problem sa autoritetima i tim bespogovornim pristupom njihovim tvrdnjama koje su često sprdnja i palamuđevina, nekad zato što su pijani, nekad zato što su dokoni a nekad i zato što su zli pa kinje sopstvene đavolje svedoke.
Svakojako, ja "Ime ruže" nikad nisam doživljavao kao nekakvu književnu prekretnicu, niti mislim da je to prvi roman u kome su imena Aristotela, Platona, Pitagore ili nekog drugog antičkog mudraca upotrebljena za oči i uši neiniciranih i niščih pa time unižena i učinjena profanim. Ili šta već uvaženi kritičar i ti sa njim pokušavate da kažete.
Maksa pomenu "Besnilo" što sam ja izbegao da učinim, ali to je upravo to: da li je Pekić - čarobnjak koji je za "Hodočašće Arsenija Njegovana" studirao i diplomirao arhitetkturu ne kročivši na arhitektnosnki fakultet, a za "Besnilo" medecinu ne kročivši na medicinski - da li je i on sjebao nešto u visokoj literaturi čineći arhitektonske i mdicinske pojmove dostupnim običnim smrtnicima što su se sa Hipokratom sreli samo preko toplomera?
solo solo 17:23 23.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

Sad, razumem da sam kao onaj babun što digne kamen pa vidi zmiju pa padne, pa se osvesti i opet digne kamen


shmoo shmoo 19:29 23.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

freehand

Čitam prilično pažljivodok se ne onesvestim. Ali ti se i dalje ponavljaš. Sad, razumem da sam kao onaj babun što digne kamen pa vidi zmiju pa padne, pa se osvesti i opet digne kamen. ali evo izdržavam nekako.

Koliko ja razumem...

Svakojako...



Добро.

Примио сам твоје речи к знању. И познању.

У то име:








shmoo

Слажеш се са тим?



nsarski nsarski 22:42 23.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

Занима ме, како да не! Хоћу, пошаљи ми.

И хвала ти унапред.

(Мислим да имаш мејл адресу од раније.)


Poslao sam ti.
shmoo shmoo 06:55 24.07.2020

Re: Један друштвени дијалог у демократији

nsarski
Занима ме, како да не! Хоћу, пошаљи ми.

И хвала ти унапред.

(Мислим да имаш мејл адресу од раније.)


Poslao sam ti.



Видео малопре.

Хвала ти!


freehand freehand 14:00 20.07.2020

Deja vu

Počeo da čitam i odjednom eto me u '87, u pokušaju da razumem koncentraciju mudrosti u nekom od pisama upućenih Politici Ekspres pisanih sa namerom da se naciji otvore oči i objasne sve tajne Vaseljene...

Pa u kakvoj se državi diže revolucija, crni Timotije, nego u onoj u kojoj su vojska i policijajake i čuvaju vladara koji je uzurpirao sve poluge vlasti? Ne diže se revoucija tamo gde postoje kanali komunikacije i načini da se izrazi volja političkih grupacija.
Kakva je situacija bila u Francuskoj onomad, pred kraj devetnaestog veka? I jesi li video nekad izveštaj CIA i izveštaje svemoćnog šahovog SAVAK dan pred islamsku revoluciju u Teheranu?
Ostatak bućkuriša nije ni čitljiv, kamoli za komentarisanje.

Edit: sakraja osamnaestog veka, na francusku buržoasku revoluciju sam mislio. Samo godinu ranije francuska država delovala je stabilno a suveren i vlastela nedodirljivi.
timotije timotije 14:31 20.07.2020

Re: Deja vu

Pa u kakvoj se državi diže revolucija, crni timotije, nego u onoj u kojoj su vojska i policijajake i čuvaju vladara koji je uzurpirao sve poluge vlasti?


Javite kada krenete da izvodite revoluciju.


Kakva je situacija bila u Francuskoj onomad, pred kraj devetnaestog veka?


Verovatno mislite na 1848. Pročitajte ponovo te događaje.

I jesi li video nekad izveštaj CIA i izveštaje svemoćnog šahovog SAVAK dan pred islamsku revoluciju u Teheranu?


Smenu cara izveli su Verski vladari. A ta instucija ima svoje komandante u Vojsci i policiji.

Ostatak bućkuriša nije ni čitljiv kamoli za komentarisanje.


Poznajem Vas, žalim one koji moraju da žive u vašoj blizini.
j_grandson j_grandson 14:35 20.07.2020

Re: Deja vu

timotije

...

Ostatak bućkuriša nije ni čitljiv kamoli za komentarisanje.


Poznajem vas, žalim one koji moraju da žive u vašoj blizini.

Mala, usputna digresija ... Vas se, pri pisanju u ovom kontekstu, započinje velikim slovom.
freehand freehand 14:35 20.07.2020

Re: Deja vu

Poznajem vas, žalim one koji moraju da žive u vašoj blizini.

Karakterističan moronski način komunikacije, normalno je da se sa teme pređe na lične diskvalifikacije.
timotije timotije 14:59 20.07.2020

Re: Deja vu

Mala, usputna digresija ... Vas se, pri pisanju u ovom kontekstu, započinje velikim slovom.


Hvala! Iako znam da sam pogrešio.
timotije timotije 14:59 20.07.2020

Re: Deja vu

Pa u kakvoj se državi diže revolucija, crni timotije, nego u onoj u kojoj su vojska i policijajake i čuvaju vladara koji je uzurpirao sve poluge vlasti?


Javite kada krenete da izvodite revoluciju.


Kakva je situacija bila u Francuskoj onomad, pred kraj devetnaestog veka?


Verovatno mislite na 1848. Pročitajte ponovo te događaje.

I jesi li video nekad izveštaj CIA i izveštaje svemoćnog šahovog SAVAK dan pred islamsku revoluciju u Teheranu?


Smenu cara izveli su Verski vladari. A ta instucija ima svoje komandante u Vojsci i policiji.

Ostatak bućkuriša nije ni čitljiv kamoli za komentarisanje.


Poznajem Vas, žalim one koji moraju da žive u vašoj blizini.
klik23 klik23 15:01 20.07.2020

Re: Deja vu

freehand
Poznajem vas, žalim one koji moraju da žive u vašoj blizini.

Karakterističan moronski način komunikacije, normalno je da se sa teme pređe na lične diskvalifikacije.


Rogovima pravo u grudi.
timotije timotije 15:06 20.07.2020

Re: Deja vu


Rogovima pravo u grudi.


Gospodin je birao način komnunikacije.
freehand freehand 15:35 20.07.2020

Re: Deja vu

timotije

Rogovima pravo u grudi.


Gospodin je birao oružje.

Gospodin je pisao o tvom bućkurišu od teksta. Ti pokušavaš da pišeš o gospodinu skrećući pažnju sa svog bućkuriša od teksta.
Kapiraš raziliku?
timotije timotije 15:49 20.07.2020

Re: Deja vu

Karakterističan moronski način komunikacije, normalno je da se sa teme pređe na lične diskvalifikacije.



Zar Vi ne shvatate da ste izvršili agresiju nadamnom?! Ta još je ponavljate!
maksa83 maksa83 15:59 20.07.2020

Re: Deja vu

Zar Vi ne shvatate da ste izvršili agresiju nadamnom?! Ta još je ponavljate!

Ja bi' njega ošišao.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana