20. oktobar
Prošla barikade (sanitarni koridor) i ušla u Araukanija regiju. Malo me ozbiljnije ispitivali, ali su me ipak pustili. Temuko neizvestan, jer samo što ga ne zatvore. Videćemo... Bitno da napredujem polako ali sigurno ka severu. Yeah!
Na screenshotu: isprekidana linija označava granicu dve regije.
★
21. oktobar
Juče sam prvi put od marta srela dvoje stranaca. Spasli su me da ne vozim džabe 20-ak km po džombastom, šljunkovitom putu nasred kojeg je postavljena rampa i ograda - kao znak privatnog vlasništva. Njih dvoje žive tu, u blizini Vilarike, pa su mi predložili zamenski put kroz grad. Međutim, pošto je Vilarika u karantinu, nisam htela da rizikujem. Umesto toga, vratila sam se 50-ak km na jug, pa odatle uhvatila glavnu džadu, put br. 5, koji je zapravo auto-put, ali je njime dopušteno i bicikliranje, i sad vozim na sever, ka Temuku. Naime, ono dvoje rekli su mi da se očekuje otvaranje svih gradova za vikend, jer su 25-og izbori. I to mi je dalo ideju: ako stignem do petka, moći ću da odem u servis kompjutera, da ostavim svoj laptop da ga oprave, a u ponedeljak dođem po njega. Drugim rečima, iskoristiću aktuelni politički trenutak da obavim tu, za mene, jako bitnu stvar. Šta kažete, kakva taktika.
★
22. oktobar
Ja tamo, kad ono međutim - laptop ne može da se popravi, a i ne isplati mi se da kupim novi u prodavnici, pošto je mnogo jeftinije onlajn. Tako se produžava stanje tehničke indisponiranosti. Ali ostajem u gradu dva, možda i tri dana. Na prvi pogled mi se dopada, a i upoznala sam čileansku profanku engleskog koja će mi biti vodič. Rečju, udri brigu na veselje.
★
23. oktobar
Bio je to najduži put do prodavnice telefona ikada. Prešla sam skoro 1000 km da bih ga napokon kupila. Sreća, sreća, rados'!
★
24. oktobar
Otprilike ovako je izgledala moja ruta od Puerto Montta dovde, a i nadalje će više ličiti na kretanje Braunove čestice nego na plansko kotrljanje ka cilju. Ali sve najbitnije i najlepše na Putu (i stvarnom, i životnom) nalazi se upravo u onome što se neplanirano doživi i iskusi između starta i cilja.
★
27. oktobar
Dva dana loše vreme, a danas i ceo dan kiša. Mokra ko miš, stigla u Malipeuko. To je gradić u podnožju araukanijskih Anda. A tu sam zbog preporuke dve Čileanke koje sam upoznala onomad na Panguipuli jezeru. Od njih sam saznala da je ovdašnji nacionalni park otvoren i da se, takođe, može penjati i na vulkan Sollipulli. Možete misliti mog oduševljenja. I tako sam zapucala ovde - a to je na istok, uza samu granicu sa Argentinom. Ipak, moraću da sačekam četvrtak, kada će se vreme prolepšati, a onda - napokon na treking, kao u stara, dobra, prekoronaška vremena.
★
29. oktobar
Samo da se prijavim da sam ušla u N.P. Conguillo i da me neće biti dva dana. Ovo je na vodopadu Truful-Truful, na samom ulazu u park. A kakve me tek lepote očekuju!
★
31. oktobar
Đaima vulkan jedan je od najvećih i najaktivnijih u Latinskoj Americi. Od 18. veka, otkada se prati njegova aktivnost, zabeleženo je preko 20 erupcija. Tokom Araukanijkog rata između Mapuče Indijanaca i Španaca, Đaima se oglasio, pa su borbre obustavljene dok se njegovo delovanje ne završi. Mapuče su to shvatile kao dobar znak od duhova predaka - pilan, i zaista, tokom te pauze, potpisan je mirovni sporazum kojim su se Španci obavezali da se povuku, a Mapuče su zauzvrat obećale da će pustiti sve zarobljene Španjolke, koje su kod njih radile kao ropkinje. Međutim, velik broj njih nije hteo da se vrati Špancima.
U 21. veku, najveća erupcija bila je 2008. Evakuisano je na stotine ljudi iz obližnjih sela, a vulkanski dim dosezao je 3000 m u visinu, pelazeći preko Anda u Aegentinu. Poslednja erupcija bila je 2009, i tada je Đaima izbacio veću količinu vulkanskog kamenja, takozvanih bombi, vulkanske prašine - tufa i lave.
Od tada se smirio, ali erupcije se očekuju svaki čas - bile su predviđene najmanje dve od početka ovog veka do 2030. U međuvremenu, turisti obilaze nacionalni park Konguilo, čije ime u Mapuče jeziku znači "voda sa araukanima" (araukan = drvo specifične krošnje, koje se naziva i majmunskim pazlama).
Na ulazu u Nacionalni Park potpisujete papir na kome piše da idete na sopstvenu odgovornost. U samom parku, obeležena je rizična i nerizična zona, mada je ona jasno vidljiva i laicima. Naime, tačno se vidi granica gde se lava zaustavila i dokle je doseglo izbačeno kamenje, kao i prašina. Tu, naravno, nema ni vegetacije ni faune, samo marsovski pejsaži, pustinja sa crnim peskom i kržljavim rastinjem, okamenjena lava, lapli (užareno kamenje veličine šljunka). Neobičan je osećaj hodati kilometrima kroz to, i to potpuno sam, na užarenom suncu, sa pogledom na snežni vrh vulkana, koji samo naizgled miruje. A desetak kilometara dalje, počinje bujna vegetacija, šume sa araukanima, vulkanske lagune i jezera.
Tekst o obilasku Nacionalnog parka Konguilo izlazi za dva dana i pretplatnici će moći da ga čitaju na mom blogu (snezanaradojicic[.]com, po ceni od samo 1 eur mesečno), uz razgledanje brojnih fotografija. Ovo je tek koliko da vam zagolicam maštu.
*
"Poslednji sam čovek na planeti i ceo svet pretvoren je u pustinju. Ne znam kuda idem i ne očekujem da ću negde stići, ali to kretanje jedini je dokaz da sam živa, i zbog toga nastavljam. Sve je baš kako treba da bude: praznina oko mene, pepelom prekrivena zemlja, vulkan pod snegom i sunce iznad moje glave. Toj slici ništa više ne bih dodala, i kada bi to bilo u mojoj moći. Prepuna je nedostajanja koje su izmislili ljudi, a bez njih, ono je napokon dovoljno samo sebi. Mogla bih da se izgubim se u toj samodovoljnosti pustinje, iako se to ne dešava."
-----------------
Ovo je odlomak iz novog bloga u kome pišem o poseti Nacionalnom parku Konguilo. Čitaoci bloga imaju privilegiju da vide bogatu galeriju fotografija, kao i da premijerno odgledaju dva videa koji prate ovu priču, a koja će na mom YT biti dostupna tek za 5-6 dana. Ako želite da se pridružite tom odabranom društvancu️, pretplata na blog iznosi samo evro mesečno, a na taj način i konkretno podržavate ovu avanturu bez kraja i granica. Za sve info, pošaljite mejl na ciklonomad@gmail.com
★
2. novembar
Ovo smo Skituljko i ja juče, po dolasku u nacionalni park Villrica. A sad krećem(o) na vulkan Solipulli, koji je još uvek pod snegom...
★
3. novembar
Na vulkan Solipuli nisam uspela da izađem. Previše snega, a ja bez neophodnih krplji, samo u gojzericama. Bilo mi je ostalo još 50 m do vidikovca i malo više od kilometra do vulkanskog kratera. Zabola sam planinarski štap proveravajući visinu snega. Propao je do drške - metar i po. I tu sam odustala. Nekad morate reći sebi i da nešto ne može(te).
Nije mi posebno žao, jer je i samo uspinjanje bilo vrhunski doživljaj. Hodala sam kroz šumu araukana, po snegu, sama na planini, u onoj tišini koja dolazi od odsustva ljudi i zvukova iz civilizacije. Ona ostaje u mom sećanju, uz sliku vrhova Anda koji omeđuju horizont.
★
4. novembar
Izašla.
Počinje slanje, a pošto Jelena Popović sve radi sama, a treba poslati na više stotina adresa, to vas molim za samo još malo strpljenja. Do kraja sledeće nedelje biće poslata svima koji su naručili u pretplati.
Pretplatna cena od 1000 rsd za članove mog bloga i 1200 za ostale važi još danas, a od sutra će biti nova, prodajna cena.
Zahvaljujem svim saradnicima na knjizi: uredniku Dragan Milenkovic , ilustratorki Marici Blečić - Postcards, lektorki Jelena Dimitrijevic Hvala vam.
*
Juče sam zaglavila ovde, pošto su za danas najavili pljuskove i zahlađenje. Ne žalim se.
(Fotke su, naravno, od juče, danas se ništa ne vidi od magle.)
★
6. novembar
Smestila se za večeras, sutra, a možda i prekosutra. Mislim, imam puno posla na novom blogu i vlogu, pa mi treba mir i sunce da punim baterije. I šta ću, nađem ovo mestašce, sa pripadajućom privatnom plažom. Jedini problem vidim u domaćim Alfa-mužjacima, koji se baš ne raduju što sam na njihovoj teritoriji.
*
Ledničko jezero Ikalma na 1200 mnv, u Andima, na samoj granici sa Argentinom. Kružim oko njega, ne mogući da se nagledam te lepote.
★
7. novembar
Smestila se za večeras, sutra, a možda i prekosutra. Mislim, imam puno posla na novom blogu i vlogu, pa mi treba mir i sunce da punim baterije. I šta ću, nađem ovo mestašce, sa pripadajućom privatnom plažom. Jedini problem vidim u domaćim Alfa-mužjacima, koji se baš ne raduju što sam na njihovoj teritoriji.
★
9. novembar
Dobro jutro.
Ja pristavila vodu za kaficu, a vi navratite.
*
Među nama: odnelo mi jezero šest piva (zalihe za tri dana) koja su se hladila. Bila su u vreći, u njoj šljunak, ali talasi izbacili limenke iz vreće i nju mi vratili praznu. Trenutno jako duva i talasi su veliki, a piva nigde na vidiku. Mislite li da ima nade da mi kasnije, kad se vetar malo smiri (obično oko ponoći) jezero vrati moja piva?
Inače, prodavnica mi je na 4 km odavde i ne ide mi se ponovo tamo.
(Na fotki su piva hlađena u reci pre nekoliko dana, a koja sam uspešno popila, ohlađena.)
★
10. novembar
Život je pun iznenađenja: rodiš se u jesen, a slaviš rođendan u proleće.
A i 53 ispada 35 kad se okrene naopačke, ovde na južnoj hemisferi
★
11. novembar
Dragi prijatelji,
Hvala vam na rođendanskim čestitkama.️ Nikada u životu nisam ih dobila toliko! Ceo dan nisam skidala osmeh sa lica zbog vas, dok sam u sebi pevušila: "Treba mi soba da primi pet hiljada ljudi sa dignutim čašama!" Ovde gde sam stali bismo svi i bila bi to nezaboravna žurka.
Danas krećem dalje, ali najpre imam jedan zanimljiv onlajn susret, kome se jako radujem. No, o tome vam pričam u sledećoj objavi.