Ako sam ja ja, kako ti to znaš? Postavljam ti pitanje na koje ni sam ne mogu da dam odgovor. To što me vidiš i govorimo jedan drugom, ne znači da sam ja ja ili znači da sam ja ja. Možda je sve iluzija?
Nagnem se nad bistru mirnu površinu potoka i vidim lik. Da li sam to ja? Bacim kamičak i lik se raspline u hiljade neprepoznatljivih delova i oblika.Da li sam to ja? Kada se voda ponovo umiri, opet vidim lik. Da li sam ja bio ja kada sam se prvi put nagnuo nad vodu potoka, da li sam ja bio ja kada sam bacio kamičak ili sam ja bio ja kada se voda umirila? Možda ni jednom nisam ja bio ja? Sam odraz ne kazuje ništa. A možda sam u sva tri slučaja ja bio ja.
Od sveg srca sam prihvatio, već je bilo u meni, Budino učenje o ne činjenju zla niti ubijanju živih stvorenja, odgovornost u svakom trenutku. U dostizanju Nirvane ili Utrnuća kako je to zvao Buda, dugo me sprečavao njegov uput: Odricanje od polnog opštenja. Onda sam zašao u godine kada se to podrazumevalo.
Kako bilo da bilo, ni posle proteklih decenija, nisam se prosvetlio! Držao sam se uputa, meditirao sam u osami, pokušavao da se oslobodim svega spoljašnjeg, posebice patnje ali mi nije uspevalo. Išao sam sa činijom po selima i gradovima, nisam molio ni tražio hranu ali sam je dobijao od dobrih ljudi, šačicu pirinča, voće, vodu...
Došao sam ovako star, dobri i poštovani učitelju u ovaj hram da još jednom i neznajući da li sam ja ja, uzmem učešća u zajedničkoj molitvi sa braćom, ako smem tako da ih nazovem. Ne očekujem da saznam bilo šta, pogotovo da li sam ja ja, samo znam da ću se osećati ugodno, opušteno i ispunjeno. Ništa više od toga ne tražim.