Onda zastane, promisli, ocisti se od nakupljene anksioznosti i drugog dana, kada mu se kockice sloze mnogo srecnije, krene u stvaranje ispocetka.
No on ne unistava sliku koja mu se nije dopala, ne- jer ona je deo dinamike njegovog stvaralastva, nego nastavlja tako sto je preslikava, koristeci vec nanetu boju kao podlogu za delo koje ce stvoriti. Ostavlja dobre delove kao podrsku novim potezima cetkom i oni ce do kraja rada idealno srasti i zajedno formirati skladnu upecatljivu kreaciju, kojoj ce se ljudi diviti.
Za srecan kraj ovakvog stvaranja, je potrebno i mnogo promisljanja i strpljenja, mudrog osluskivanja licnih impulsa i znalackog koriscenja poteza i umesnosti mesanja boja, a o znaju konstruisanja kompozicije i forme, da i ne govorimo. Tako nastaje umetnost, kvalitet koji se marljivo gradi rafiniranim slaganjem sloja na sloj, dok iz pocetne beline ne izroni zadivljujuce stvaralastvo, koje ce nakon svog nastanka oplemenjivati svet oko sebe.
Na zalost, u razvoju drustva, nisu upotrebljeni isti mehanizmi, verovatno zato, jer izgleda da cilj nije ni bio da ono napreduje i postane bolje, pa su novi potezi cetkom vuceni tako, kako bi se izbrisale sve stare konstrukcije koje smetaju novom poretku i vrednostima i tako lakse nametnuo novi etablirani koncept, koji ne podrazumeva nikakve potrebne uslove, sem adekvatne pripadnosti odredjenoj grupi i podrzavanje postavljenih ubedjenja, u skoro groteknom maniru sledbenika.
Tako su u nasoj novijoj istoriji, premazani da ne smetaju, moral, etika, postenje, znanje, umesnost, kultura, vrednoca, kreativnost, pravda, pravo, istina, humanost, solidarnost, zajednistvo,... savest i stod i ustoliceni silom mrznja, laz, razdvojenost, neznanje, nepravda, primitivizam, manipulacija, nasilje, korupcija, razcovecenje.
Pocelo je razbijanjem krcaga iz koga se zajdenicki pila voda, navodno, jer su drugi narodi ,( pitanje je samo koji drugi, s obzirom da su svi potekli iz istog legla, vremenom se mesali izmedju sebe i sa zavojevacima koji su se kroz istoriju smenjivali), prljali tu vodu, pa nije bila dovoljno pitka, da bi onda iz krhotina potekla krv nevinih, koja je proglasavana pravednickom. U opstem bezumnom razaranju i ubijanju, postade srce gladno, a na gldano srce se ne ljubi-i tako se nakupilo potrebnog djubriva, da se nabaci kada bude zatrebalo. Zakacilo se zlo, kao krpelj u koren vlasi na temenu i tamo uporno krcalo na svojoj frekvenciji.
U nastaloj praznini, nije bilo bitno da se pronadjes, jer vise nije bilo gde. Tako se ostalo u bliskom dodiru grljenjem sebe u crkvi, umesto u zagrljaju.
I kada je dosao ultimatum o zaustavljanju havarije, trebalo je nekako zasiti rane i odnegovati srastanje, kako bi se nastavio zivot. Al nije bilo dobre volje da se to kavlitetno uradi, a i ambicije su bile sasvim drugacije i apetiti.
I umesto promisljenih znalackih poteza cetkom mudrog i nadahnutog slikara, koji su vec jednom zlonamerno preskoceni, improvizovana je sa namerom fuserjaska prepravka i sve je nekako krivo sraslo.
Na tom neobradjenom, lose negovanom, grubom, neravnom i ruznom oziljku, lako se zapatio gnoj nove stvarnosti.
Umesto ozdravljenja, popravke, dobili smo trajnog rekovalescenta, cije lazno lecenje, sluzi kao veciti izgovor za sve.
Oslonjeni na tu staku beskrajnog cekanja, kao vernici sto cekaju da ih uoci bog , nismo ni primetili kako se uspostavlja novi ambijent, u kome je drustvo podeljeno na njih i nas, kako bi bio obezbedjen potreban odnos uzimanja i davanja, ispravnih i onih krivih.
I tako, skoro neprimetno, kao kad se usunjava uljez, prvo tiho na prstima, a posle jasnijeg punog koraka i sve glasnije, stigao je poremecaj u ponasanju i odnosima i postao normala.
Najedamput je postalo nepozeljno biti dobronameran, posten, pristojan, etican, empatican, iskren, principijelan,... Jeretici su prvo odgurnuti zajedljivom podsmesljivoscu, koja se ubrzo pretvorila u otvorenu mrznju. Bez zadrske su proglaseni za neprijatelja i izdajice i tako obelezeni kao nepozeljni, terani da malo idu i nepostoje. I mnogi odose.
Drustveni prostor je bio pripremljen za novu vrstu- skakavce.
Novi pozeljan covek, je narcisoidni opnokrilac velikog umisljenog ega, koji druge ne gleda u oci, kako bi sakrio svoju laz od koje je stvoren, vec ima usadjen pogled sa strane, kako bi u svakom trenutku mogao nesmetano da vreba priliku i na nju skoci. Prazna glava, da punjenje ne uznemirava i smeta, spustena je na dole, kako bi pipci na celu lakse primali potrebne signale i usmeravali ga.
Glavno sredstvo opstanka mu je manipulacija, lazno predstvaljanje i laziranje proslosti, sadasnjosti i buducnosti, pa po potrebi presvlaci kosuljicu uvek opremljenu potrebnom mimikrijom.
Koristi tudja znanja i vestine, predstavljajuci ih kao svoje, koristi druge i za ispunjenje svojih potreba i za nosenje krivice, kontrolise sto obecanjima, koje nikada ne ispuni, sto strahom i pretnjama. Empatija levl-zero, samo skela za jeftinu scenografiju Potemkinovh sela.
BizMismen trange/frange kobinacija za procenat.
Sa nadredjenima je ljubazan, kooperativan, usluzan i dopadljiv, sa podredjenima arogantan, agresivan i bahat.
Nudi pomoc i resenja, koja nikada ne izvrsava bez izvinjenja, niti ucestvuje u kusanju posledica koje je izazvao, koje su obicno nocne more, umesto obecanih snova.
Vazno mu je da bude prihvacen i da mu se dive, pa se trudi da bude sarmantan i dopaljiv, flertuje sa svima, cesto vodi paralelne zivote, nesposoban za prave, kvalitetne veze, pa svojom prazninom spusta kriterijume i lako zamenjuje druge...jer nista stvarno ni sakim nije ni izgradio.
U ispoljavanju je prenaglasen i afektivan, pokusavajuci da tako prikrije da niceg drugog ni nema.
Nikada ne odgovara konkretno na pitanja, uvek skrece na ono sto mu odgovara i na negativne reakcije odgovara prebacivanjem propusta na druge.
Nezreo i neformiran, funkcionise na povrsini, bez osecaja odgovornosti i savesti, tako da nema sramote ma sta cinio, a ubedjen je da mu je dopusteno sve. Svojim mrakom lako prepoznaje drugi, pa u odnosu na potrebe, od njega ili bezi, ili se s njim ujedinjuje.
Estetiku je sveo na plasticni kic, koju je proglasio stilom.
Strucnjak je opste prakse, baratajuci sturim informacijama pokupljenih naokolo, ali je nesposoban da zavrsi neki veci zadatak. Lako negira da je nesto rekao i uradio, a kada mu se predoce dokazi, glumi uvredjenost. Iz neprijatnih situacija se izvlaci, umesto da ih resava.
Ne priznaje vece kvalitete i sposobnosti cak i fiktivno bliskih ljudi, jer je njegovoj nesigurnosti i kompleksima potrebna hrana divljenja, kojom odrzava svoju izmisljenu superiornost, pa redovno pribegava klevetanju i ogovaranju svih, koji bi mogli da rasparaju opsenu kojom se obavio. Obozava da napomene kako navodno druguje sa nekim poznatim osobama, iako ih je samo slucajno sreo u prolazu.
Voli da kontrolise druge al ne daje pristup svom zivotu.
Novi covek, ustolicen kao mejnstrim evolutivnom mutacijom, je nezasiti prozdrljivi predator agresivac, koji misli samo na sebe unistavajuci sve pred sobom, a drugi mu sluze da ostvari svoje ciljeve, po neupitnoj ceni. ..
...a sve zbog linije u pesku povucene suvim prutom, kako bi se obelezile granice i strane, koju ce ionako da poravna talas, kada nadodje plima.
Krivo srastanje
Budnosti nikan dosta gospodjice od tri pedlja
Na krivinama zadnji vagoni ludjacki tresu
I mnogi prazne crijeva zaboravljajuci stid
A oholost nekad sudjena da bude vrlinom
Splasnjava na ocigled I smrdi nadaleko
I nitko nema snage da odagna propadanje
I nitko I ne pokusava da bude vise od hladne zelatine
Koja laprda medju krajnostima kao rijetko govno
Dok svi tvoji besprizorni usrecitelji
I samozvani stovaoci onog sto ne razumiju
I svi tvoji placeni nitkovi dousnici I sjecikase
I svi tvoji mutavi urlatori zvucnih titula
Hrabro spletkare zasticeni lopovskim kodeksom
Koji stiti vernike od zarazenih
A svaku duhovitost uvijek I na vrijeme
Efikasno lijece you samom zacetku
Pa kakvo ime da ti damo gospodjice od tri pedlja
Krivo srastanje gospodine krivo srastanje
Kao kad bogate prose za miraz
A talon nose ruzni I opaki
S necuvenom moci da tjeraju sto zazele
Mnogo ih je I strasno galame
Obicno razbiju sva ogledala na koja naidju
Da ne ostane ni pomen na ljepotu
DZoni Stulic