Živimo u epohi tzv. frustriranog nacionalizma: nema više toliko borbenih aviona, tenkova, raketa, haubica... JNA kao tokom ratnih devedesetih, pa je malima od palube i gajbe iz tog nedoba (Slobin Ivica, Mirin Vulin i Šešeljev Vučić) preostalo samo da vode verbalne ratove protiv susednih, sada nezavisnih i medjunarodno priznatih država, i naravno protiv vlastitog, srpskog naroda.
Taj rat protiv sopstvenog naroda je rafiniraniji, prepredeniji i zakukuljeniji nego protiv Hrvata, Bošnjaka, Crnogoraca i kosovskih Albanaca.
Rat se vodi besomučnom pljačkom i otimačinom svega onoga što nije poharano tokom ratnih devedesetih i potonjom tzv. privatizacijom. Zato je danas, izmedju ostalog, i usvojen GUP Novog Sada, za koji ulični demonstranti s pravom smatraju da je uvod u novo poglavlje kradje u korist tzv. investitora, preko posrednika, zna se kojih i čijih.
Takodje, rat se vodi stalnom i upornom kretenizacijom stanovništva putem medija sa nacionalnom frekvencijom. A uz to, i degradacijom sistema obrazovanja i potiskivanjem prosvete kao jednog od nosećih stubova nacionalnog prosperiteta.
I najzad, rat se vodi rasprostranjenom korupcijom, od dna do vrha društva, koja poput metastaza razara biračko telo i društveni sistem.
I šta sad!
Sloboda mora biti zdrava! Država mora biti zdrava! Društvena zajednica mora biti zdrava!
Kako?
Jedan od putokaza videli smo danas u evropskoj prestonici kulture!