"Moji su drugovi biseri rasuti po celom svetu," govori se u stihu iz Bajagine pesme. Voleo bih da je tako ali bih slagao da je ovaj "biser" moj drug, iako bih voleo da jeste.
Priča počinje pre više godina, kada sam gledao intervju sa proslavljenim gitaristom Miroslavom Tadićem. Na pitanje novinarke "koji su mu bili uzori", Tadić je sa velikim poštovanjem izgovorio ime Dušana Bogdanovića. Odmah sam počeo da ga istražujem i saznao da on živi i radi u Ženevi. Sećam se da sam ushićeno podelio ovu informaciju sa tadašnjim profesorom gitare, Diegom, koji je radio sa mojim sinom. Diego mi je rekao: "Pa, on je moj profesor. Kod njega sam na klasi!"
Kada smo zainteresovani za nešto, to nas dovodi do dodatnog istraživanja o liku i delu. Saznao sam da je Dušan neka vrsta gitarskog guru-a u klasičnom svetu gitare i da Miroslav Tadić nije jedini koji ga toliko poštuje.
Danas, mnogo godina kasnije, dok sam šetao psa, susreo sam gospođu koja je upitala odakle sam. Rekao sam joj da sam iz Beograda. Odmah mi je rekla da zna srpskog gitaristu koji živi u Ženevi. Ona mi je rekla da ga poznaje dobro, kao i njegovu suprugu iz Japana, sa kojom često šeta pse. Inace, Gospodja Lucia PLACIDI je osnivač pozorišne trupe u Ženevi. Rekla mi je da je Dušan veoma popularan u Italiji i da njegovi koncerti uvek rasprodaju i da to nije slučajno obzirom da njima tamo "dobar kvalitet" teško moze da promakne.
Rekao sam joj da volim teatar i da imam skrivenu želju da, hipotetički, ako imam izvor sigurnih prihoda (kao što je npr. penzija), volonterski radim u pozorištu. Rekao sam da bih radio bilo šta, samo da budem deo takve ekipe. Rekao sam joj i da često pišem na ovom blogu. Ona mi je dala kontakt i rekla da se javim.
Da, Dusan Bogdanović. Jedan od mnogih bisera koji su se rasuli po svetu. On se posle mnogih destinacija na kraju zadržao u Ženevi i živi u mom komšiluku.
Tako je sudbina htela, i za to sam joj zahvalan.
xs £sdewkjaswde,kftgr-.égvf-.cv.x
beleške na margini (nadam se da je autor ove fraze dobro i zdravo):
Ovo na kraju je žika napisao kada sam mu stavio krokete na tastaturu i pustio ga da njuškicom nasumično zabada po dugmićma.
Dame i gospodo! Dušan Bogdanović.