Beograde volim te.
U ovoj recenici staje ceo moj zivot kao Beogradjanke, Romkinje, nekoga ko je dosao iz najsiromasnijeg dela drustva i socijalnog staleza.
Volim te i kada hoce da spomenik Stefanu Nemanji prebace u Marinkovu Baru,jer tamo pripada.
Volim te cak i onda kada se usude da dele Beogradjane na podobne i nepodobne, na siromasne i elitu, na Rome i Nerome.
Volim te i onda kada kazu da mi krademo i lazemo i napadamo slucajne prolaznike, volim te i kada nam govore da smo beli medvedi i da su sva prava nasa iako smo obespravljeni na milion nacina, volim te i onda kada se okrece glava od nas i prave se da ne vide ruke koje grle ceo svet.
Volim te Beograde i onda kada nas optuzuju da kidamo parkete i palimo vatru i da prodajemo stanove koje smo dobili od socijale.
Volim te i volecu te zauvek jer znam da si grad koji ce zauvek biti otvoren za sve nas jer si u najteza vremena priglio znane i neznane i nisi nikada delio ljude.
Volim te i kada kazu da te prljamo i pravimo deponije,jer znam da si cist ko suza i da imas srce lava.
Volecu te zauvek Beograde,a vama gosp.Sapicu zelim da kazem, da mi je zao sto ste ikada izgovorili sve ovo jer ste uvredili ovaj grad i sve nas koji zivimo u njemu.
Volim te Beograde.