Znate li za izraz " Svet je moje dvoriste."Moze se shvatiti na dva nacina, zar ne?
Dvoriste asocira na zagradjen prostor izmedju zgrada, bezbedan i “pod okom”. Samom svojom izdvojenoscu dobija znacenje sveta za sebe gde se odvija zivot nezavisan od pretpostavljene buke ulice koja mora biti negde u blizini.
Uvek bi u slici dvorista iz secanja trebalo da se stvori bar jedno usamljeno drvo, fudbalska lopta koja besomucno udara o zid dok je naizmenicno sutiraju dva decaka, ljuta starija gospodja zbog zvuka udarca te lopte i podsecanja povisenim glasom na “kucni red”. Pojavi se tu cesto i macka zalutala preko ograde u nadi da se negde kriju zalogajcici od nedeljnog rucka ispod terase koji joj cesto dobaci komsija koji i sam ima jednu vrlo razmazenu na fotelji u dnevnoj sobi.Sto ona ne vidi odmah, uzece vrabac i odleteti brze bolje svojim putem. Stariji pas zute boje izaci ce na sekund u ono sto smatra svojom teritorijom, i pre nego zalaje, vratice se unazad u ulaz na zvizduk gazde koji ce zatvoriti za njim vrata ka dvoristu da ne vuce promaja. Postar ce se mimoici sa njim i kazati mu da ima nesto dobro za njega, stigao paket iz inostranstva.
A u dvoristu je iscrtana “skolica” dok je jos malo dalje razvucen lastis i vide se nekoliko devojcica koje se provlace ispod i vicu “O-lim-pi-ja-da”.
Mesaju se mirisi domace supe i nekog drugog mozda i previse zacinjenog jela. Peskiri vise sa balkona, cuje se dozivanje drugara da sidje dole da se igraju zmurke.
Ovo dvoriste je nastalo spajanjem dva u jedno, oba su blizu parka Manjez.
I sad evo nek zive ta dvorista, ranije skrivena u secanju, obicna i cesta, ne toliko davno u vremenu unazad.