In memoriam| Porodica| Život

Тата

njanja_de.manccini RSS / 07.03.2024. u 17:49

85 и по година је имао мој тата кад је преминуо пре скоро 40 дана.

Ех, мој тата...

Кад се сетим тебе само лепе мисли и осмех на лицу имам.

Радујем се што нам је живот дао толико година са тобом.

Са твојим шалама, са твојим ведрим духом, са твојим осмехом.

Ја осећам тугу, ал је радост већа што си ми баш ти био отац.

Што сам баш од тебе учила како да будем човек. Јел ово нормално?

Сетим се кад си зезнуо ћерку моје сестре спремајући је за час географије.

Кад је она требала да научи неке реке поморнице.

Ти си је лепо сео поред себе и рекао јој пази сад дете моје. То су ти ове реке:

Адића, Бремта, Пијава, Таљамента, Мала, Шкумба, Семејна и Војуша

Отишло дете на час и дигло два прста да одговори на питање. Учитељица сва у чуду. 

Кад је моје дете бацало са петог спрата играчке а ти јурио доле сваки час да их покупиш и уз пут се шалио да си супермен и да можеш да дођеш доле пре него што играчка падне.

Смех до неба. Дете срећно, деца срећна, ја срећна. А ти најсрећнији.


Ја сад славим један живот дугачак.


Сећам се свих твојих прича о томе како треба да се живи.


Поносим се што си био поштен и што су се људи дивили какав си добар човек био, добар супруг и пријатељ. Како си чувао све нас, нашу бабу (твоју ташту), брата, сестре, нећаке, комшије. 


Причам деци како смо озбиљно играли шах и карте по цео дан. Чувај их. Требаће.

Како си бирао најлепши парадајз, онај Струмички. И све најабоље за нашу породицу.

Увек си био ту, да нас волиш, подржиш, заштитиш. И сад те нема.

Само успомена на тебе може да нас заштити сад.

*****

До виђења, драги, до виђења!


Драги мој у мојим си грудима…


Уречени растанак обећава виђења,


обећава нови сусрет људима


До виђења, без стиска без речи…


Чему бол и врелих суза жар?


У овом животу није ново мрети,


ал ни живет, богме, није нова ствар.

*****

С. Јесењин

 

njanja
njanja

 

Atačmenti



Komentari (21)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

jovilim_e jovilim_e 17:54 07.03.2024

Eh!

Slava mu!
freehand freehand 23:28 07.03.2024

Re: Eh!

Još jedna greška: mislio sam da samo sin može ocu ovakav nekrolog da napiše.
A ja nisam uspeo hjikakav. Nosim ga u sebi evo 25 godina a nikako da ga kao muško porodim.
I još dve godine pa ću biti stariji od njega kad je umro, onako iz čista mira i odjednom, da nismo stigli ni da se pozdravimo pa svo ovo vreme nosim sve te reči koje mu dugujem a nikad ih nisam izrekao jer sam prvo mislio da su glupost, pa posle da se podrazuemvaju, pa onda da ima kad.
A nema.
predatortz predatortz 00:08 08.03.2024

Re: Eh!

još dve godine pa ću biti stariji od njega kad je umro, onako iz čista mira i odjednom, da nismo stigli ni da se pozdravimo pa svo ovo vreme nosim sve te reči koje mu dugujem a nikad ih nisam izrekao jer sam prvo mislio da su glupost, pa posle da se podrazuemvaju, pa onda da ima kad.


Sad sam u godinama u kojim mi je majka umrla. Imali smo vremena i da razgovaramo i da se oprostimo jer je bolest bila takva da je lagano kopnila i nestajala na moje oči.
U februaru se navršilo tačno dvadeset godina kako nije među nama a još pamtim razgovore kao da su juče vođeni.

A svaki dan bih joj imao nešto novo reći.



njanja_de.manccini njanja_de.manccini 01:39 08.03.2024

Re: Eh!

freehand
Još jedna greška: mislio sam da samo sin može ocu ovakav nekrolog da napiše.
A ja nisam uspeo hjikakav. Nosim ga u sebi evo 25 godina a nikako da ga kao muško porodim.
I još dve godine pa ću biti stariji od njega kad je umro, onako iz čista mira i odjednom, da nismo stigli ni da se pozdravimo pa svo ovo vreme nosim sve te reči koje mu dugujem a nikad ih nisam izrekao jer sam prvo mislio da su glupost, pa posle da se podrazuemvaju, pa onda da ima kad.
A nema.


ето и ћерке знају како да се опросте од оца :)

знаш, ја сам била јако блиска са татом. и ја и моја сестра. немам нити једну лошу успомену на њега. све само лепе успомене. и кад су били тешки тренутци он је увек знао како да окрене на шалу и да нађе начина да нас насмеје.

а знао је да пева тако лепо. штета не знам како да окачим видео где пева.
цео живот је то тако било.
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 01:41 08.03.2024

Re: Eh!

predatortz
još dve godine pa ću biti stariji od njega kad je umro, onako iz čista mira i odjednom, da nismo stigli ni da se pozdravimo pa svo ovo vreme nosim sve te reči koje mu dugujem a nikad ih nisam izrekao jer sam prvo mislio da su glupost, pa posle da se podrazuemvaju, pa onda da ima kad.


Sad sam u godinama u kojim mi je majka umrla. Imali smo vremena i da razgovaramo i da se oprostimo jer je bolest bila takva da je lagano kopnila i nestajala na moje oči.
U februaru se navršilo tačno dvadeset godina kako nije među nama a još pamtim razgovore kao da su juče vođeni.

A svaki dan bih joj imao nešto novo reći.





видиш како је то ипак лепо. још увек хоћеш и имаш шта да јој кажеш.
jovilim_e jovilim_e 07:56 08.03.2024

Re: Eh!

freehand
Još jedna greška: mislio sam da samo sin može ocu ovakav nekrolog da napiše.
A ja nisam uspeo hjikakav. Nosim ga u sebi evo 25 godina a nikako da ga kao muško porodim.
I još dve godine pa ću biti stariji od njega kad je umro, onako iz čista mira i odjednom, da nismo stigli ni da se pozdravimo pa svo ovo vreme nosim sve te reči koje mu dugujem a nikad ih nisam izrekao jer sam prvo mislio da su glupost, pa posle da se podrazuemvaju, pa onda da ima kad.
A nema.

Moj otac je meni umro na rukama.
Mislim da ne bi trebalo ni za čim da žališ.
Jer sve što je bilo, baš tako je trebalo i da bude.
Vrednost neizgovorenog je počesto vrednija od vrednosti izgovorenog.
cmix909 cmix909 12:02 08.03.2024

Re: Eh!

freehand
... umro, onako iz čista mira i odjednom...

E, moj ćići... slicno si i ti zavrsio -- haha ne tako lako.


freehand freehand 20:39 08.03.2024

Re: Eh!

ето и ћерке знају како да се опросте од оца :)

Kudikamo bolje nego što sam ja to umeo. a opet, tako često sednem negde sam, ne obavezno na groblju pa pričam sa njim sve ono što sam propustio, što je trebalo da kažem a nisam misleći da e podrazumeva. Ništa se ne podrazumeva.

знаш, ја сам била јако блиска са татом. и ја и моја сестра. немам нити једну лошу успомену на њега.
Izgleda da je bliskost ćerke sa ocem drugačija od bliksosti sina sa ocem. Lišena konkurencije, lišena potrebe da se bude muško što podrazumeva grubost i isključuje nežnost.
Kad je trebalo da se grlimo mi smo boksovali a "njegovo Sine" bilo retko i tim dragocenije tepanje koje je od njega stizalo.
aopet, bio je predobar i predragocen čovek, baš kako si ti svog opisala.
i verovatno nikad ne bih saznao koliko on nežnosti u sebi nosi da nije dobio unuku. ..
Mnogo smo se puta zezali kako je on doživeo dva ogromna razočaranja u životu: kad sam se rodio ja , a onda kad se rodio moj brat. Njemu je ćerka bila san. Zato je mene zvao "Tinče" i zato mu je kafa od mene bila najslađa, valjda.
Baš si me raspekmezila.
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 21:45 08.03.2024

Re: Eh!

Baš si me raspekmezila.

то ми је био циљ. да се сетимо оних које више нема међу нама.
који нам недостају ал, како је рекао тата скоро - кад ја одем, нећу отићи од вас, јер знам да ће да ме чувате у успоменама.

сад се чујем са сестром, са мамом, са рођацима и причамо о њему. сећамо се догађаја који су стварно понекад били чиста комедија. и сви се смејемо. е тако треба да се живи да би се наши најмилији сећали нас на овакав начин.
nikvet pn nikvet pn 11:50 09.03.2024

Re: Eh!

freehand

Baš si me raspekmezila.


Моје сећање је друкчије. Бледо из зоне нежности или грубости али јако од - мудрости.

Сваки посао се ради до краја. Ако га не завршиш боље да ниси ни почињао.

Сваки посао тражи да се о њему мисли. (Баш сваки. И кад сереш. Нарочито тад). Размишљање о послу не кошта ништа, неразмишљање обрнуто.


Са двадесетак и кусур година стварно ме уопште није занимало како је Тито србомрз неопевани, Слободан Милошевић битанга, а Марисав и комунисти исти-исти само газда различит. Словенци никад нису били лојални овој држави, о Хрватима и Шиптарима да не причамо. Муслимани како ветар дува.

Добро бре ћале, значи од Југославије нема ништа?

Нема. А распад неће на глуво, није ово Скандинавија.

Причао је још много тога а ја слушао с пола ува само због увек истог завршног упозорења - ово се ван куће не прича.

Умро је 1986., непуне 53 године.

Черевићан Черевићан 18:12 07.03.2024

у поводу

или.....У овом животу није ново мрети

присуства Родитеља никад није доста
но сва су ограничена.....роком трајања,
притом буде свега...јер..живот се живи
на растанку остају само..угодна сећања

Мир души+Господину
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 01:45 08.03.2024

Re: у поводу

Мир души
kamilo_emericki kamilo_emericki 23:32 07.03.2024

Sjajan nekrolog

Volio bih, a nadam se da hoće, da se moja djeca i svi koji me poznaju, na ovakav način sjećaju mene kad odem. Trudio sam se da im dam dovoljno razloga za to, ali još se nisam zaustavio da proizvodim te razloge.
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 01:44 08.03.2024

Re: Sjajan nekrolog

kamilo_emericki
Volio bih, a nadam se da hoće, da se moja djeca i svi koji me poznaju, na ovakav način sjećaju mene kad odem. Trudio sam se da im dam dovoljno razloga za to, ali još se nisam zaustavio da proizvodim te razloge.


ако ниси у стању ни мрав да повредиш, нити да покажеш непоштовање према својима, већ само љубав, стрпљење и разумевање, сигурно ће да се сећају на тебе на леп начин.
Spiridon Spiridon 10:47 08.03.2024

odlazak roditelja

... posle vise godina preraste u nesto ovako (link ispod). Jednom prilikom u kafani, Milan Novkovic mi je rekao da mu je ovo jedan od mojih najdrazih blogova u kome ima "nekakve topline koja moze skoro fizicki da se oseti".


LINK
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 14:23 08.03.2024

Re: odlazak roditelja

хвала што си нас подсетио на овај диван блог.
srdjan.pajic srdjan.pajic 21:27 08.03.2024

Re: odlazak roditelja

Povod je tužan, ali lepo je što si napisala i okačila ovde na blogu, draga njanjo.

Moji roditelji su još uvek živi, pa mi je takav gubitak apstraktan. Ali nije loše podsetiti se na neumitno, i biti dodatno nežan i uviđavan prema njima, dok su još tu, usput se pomalo nadati da će i naša deca takva biti prema nama, kad i mi jednom nikad ne ostarimo.
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 21:48 08.03.2024

Re: odlazak roditelja

где си бре Пајићу? долазим у денвер за који месец.
знам да ниси тамо ал махнућу ти

јесте, чувај их док можеш. ја сам далеко била од њих физички, ал су ми увек били ту близу. та даљина није тако велика кад се волимо и поштујемо.
srdjan.pajic srdjan.pajic 16:01 09.03.2024

Re: odlazak roditelja

где си бре Пајићу? долазим у денвер за који месец.
знам да ниси тамо ал махнућу ти



Maši slobodno, njanjo, nemam pojma gde ću biti za koji mesec, ali u Denveru sigurno ne, tamo idem samo kad moram kod lekara, da nešto vade . Jel imaš neku konferenciju, ili tako nešto? Ako dolaziš pak u junu, sviraju Rolingstonsi u areni, nije loše videti ih, jer ni oni nisu baš u cvetu mladosti, ali mi idemo na odmor pa nećemo ni na tu svetkovinu moći stići.

Pozdravi Marco-a!

edit: i ja sam isto daleko od mojih starih fizički evo skoro četvrt veka, mada dolazimo skoro svake godine, ali je tamo moja sestra koja živi na minut od njih, pa bar nisu skroz sami. Nisu baš orni za putovanje preko pola sveta, pa je samo jednom moja majka bila ovde, pre dosta godine, otac nikad.



njanja_de.manccini njanja_de.manccini 21:57 08.03.2024

грудва

мислила сам се дал да га напишем ово, ал ево.
ја сам стигла у родни град неколико сати након што је отац преминуо.
те ноћи кад сам легла да спавам, ја сам осетила како моје муке, она грудва у грудима и шупљина у стомаку, од неких мојих личних проблема, нестаје полако.
као да сам видела да се то пред мојим очима распрскава и нестаје. спавала сам у миру знајући да се и он спасио својих мука.
звала ме рођака и каже, ето ти сестро, однео твој тата све твоје муке.
solo solo 09:04 09.03.2024

!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana