Nacionalno osvešćeno pomirenje

Vračarac - im. Osoba koja služi da se od rasprave o aboliranju odgovornih za neslavnu prošlost dođe do rasprave o stradanju Srba u Jasenovcu i krivici onih kojima se ne može suditi, čime se obezvređuje svaka rasprava o temi i izbegava da se, makar i na marginalnom mediju kao što je blog, povede rasprava o smislenosti saradnje sa omina koji su krivi za ratne zločine iz bliske prošlosti i kojima se može suditi.

To je bio njegov izbor. Srpski dečaci taj izbor nisu imali.

Sličajno nešto znam. Da li su u napadu na Koprivnicu "slučajno" opet uglavnom izginuli Srbi iz okoline. ili nisu?

Nemci su u to vreme već napustili Budimpeštu. Rusi na pragu Beča. Nemačka klinički mrtva. Nemačka vojska u našim krajevima isključivo čeka da se preda nekome drugom a ne rusima. To im je jedini razlog zbog čega se bore. I nastavili su tu borbu i posle 9. maja (zvaničnog kraja rata) sve dok nisu bili u mogućnosti da se predaju zapadnim saveznicima. A neko gura decu u smrt. Taktički veoma mudro. I plemenito.

To je bio njegov izbor. Srpski dečaci taj izbor nisu imali.

...tacno u nacelu, ali to ne sprecava susede da ulice nekih gradova sada nose njihova imena. Zlo je dvostruko, em izbegli pravdi, em postaju nezaboravni i slavljeni.......(Mile Budak....)

Vračarac
Nemci su u to vreme već napustili Budimpeštu. Rusi na pragu Beča. Nemačka klinički mrtva. Nemačka vojska u našim krajevima isključivo čeka da se preda nekome drugom a ne rusima

Jos jedan dokaz kako je ljudska glupost bezgranicnija od svemira. Ovakve paralelne povijesti ne mogu se procitati niti na unenciklopediji. Svakim svojim postom zakapas se sve dublje i sve apsurdnije.

Bio je rat i trebalo je vojske.

Partizanski pokret nije bio borba protiv okupatora i njegovih kvislinga,
Ja to nijednom prilikom nisam rekao

kako nisu imali?

Pa nasilno su mobilisani. Izbora nisu imali.

p.s. i moja familija je bila u patizanima.
neki i sa manje od 18.
jednog ujaka su obesile ustaše 41 u sred grada i nisu dali
da ga porodica skine 10 dana.
a imao je 16 godina.
mi smo svi antifašisti bili i onda i sada.
iz genercije u generaciju.

Ja to cenim. I u mojoj porodici je bilo i antifašista i žrtava fašizma (i komunizma)

Kad imaš predubeđenje, nema tih imanentnih kontradikcija koje te mogu uplašiti i zaustaviti
Tako, na primer, možeš istovremeno tvrditi i da je sremski front bio nepotreban i pretežak, i da je bilo neophodno - i lako - osloboditi Jasenovac...
Inače, Budimpešta je opkoljena u decembru 1944 - upravo zahvaljujući borbama u Jugoslaviji, a Nemci su je fanatično branili i pokušali više operacija deblokade. Konačno je pala 13. februara 1945. Nakon toga - i zbog toga - su Nemci pokrenuli poslednju veliku ofanzivu u južnoj Mađarskoj marta 1945 (operacija "Frühlingserwachen". Radi pripreme ove operacije, prethodno je tokom februara sa 7 divizija izvedena operacija "Werwolf" protiv snaga NOVJ u Podravini (protiv tzv "Virovitičkog mostobrana".

Oprostite, ali koja je bila potreba za Sremskim frontom. Šta smo sa njim dobili? Samo nove grobove. Takođe i sa neoslobađanjem Jasenovca.

Opet balegas. Kako bi dosao do Jasenovca ako ne oslobodis istocni dio zemlje? Tvoje vidjenje povijesti je stvarno smijesno

Iz Bosne, ili sa druge strane. Nego, šta smo dobili sremskim frontom?

Nego, šta smo dobili sremskim frontom?

Stvaranje Srijemske crte bojišnice i borbe na istoj

Neki teoretičari i vojni stručnjaci pod nazivom 'Srijemski front' podrazumijevaju više operacija glavnih snaga NOVJ, (odnosno JA – kako će uskoro nositi naziv postrojbe dotadašnje NOVJ), a koje su vođene tijekom perioda od listopada 1944. do travnja 1945. godine na sjevernom bojištu 'Jugoslavenskog ratišta' omeđeno rijekama Dunav, Drava i Sava. Cilj tih vojnih operacija u početku je bio spriječiti njemačke armije da se organiziraju na crti obrane koja se protezala crtom: Dunav – Drina - Jadransko more, a glavni napor udara trebao je biti na smjeru: Vinkovci – Slavonski Brod – Zagreb. Tako će postrojbe 1. armije JA, nakon zauzimanja Beograda, težište djelovanja prenijeti na smjer: Zemun – Srijemska Mitrovica – Vinkovci. Čim su se poražene njemačke postrojbe izvukle iz Beograda, odmah su počele utvrđivati niz uzastopnih obrambenih crta (njih sedam – po Athumanunhu) u području Srijema. Sve ove obrambene njemačke crte bit će masovno zapriječene i uporno branjene uz povremene protunapade i protuudare na postrojbe JA koje se budu uklinjavale. Njemačke postrojbe posebno će za tu svrhu iskoristiti snažnu prirodnu zaprijeku – Frušku goru. Upravo će Fruška gora sa svojim tadašnjim 500 ha šumskog prostora biti posijana PP nagaznim i poteznim minama, ispresijecana brojnim uzastopnim crtama rovova, kretnica, bunkera, podzemnih skloništa i cijelim nizom uzastopnih pojaseva raznih zaprijeka. Fruška je gora za postrojbe JA postala 'šuma smrti', jer dotadašnje partizanske postrojbe nisu bile vične frontalnim napadima, pa su pretrpjele izuzetno velike i teške gubitke. Kako su ti gubici bili strašni Athumanunh će navesti neke od primjera. Naime, u napadu na utvrđeno naselje Veliki Radinci kod Srijemske Mitrovice, 2. brigada 6. ličke divizije izgubila je samo tijekom jedne noći oko 1000 vojnika (KIA + WIA – mrtvi + ranjeni). Nadalje, 8. brigada 1. proleterske divizije u samo jednom napadu izgubila je 260 vojnika (KIA + WIA), a 3. satnija 1. bojne 8. brigade koja je imala 156 vojnika tijekom tog napada izgubila je 82 vojnika. Gubici su bili gotovo identični, ili čak i veći, i kod drugih brigada 1. armije JA. Ipak, u tom prvom naletu postrojbe 1. armije JA zauzele su Staru Pazovu, Inđiju, Irig, Rumu i Srijemsku Mitrovicu i do 11. studenog potisnule njemačke postrojbe na drugu obrambenu crtu koja se kodno zvala 'Crvena crta', a protezala se smjerom: Ilok –Erdevik – Martinci. Na toj crti vođene su teške jednomjesečne borbe, a naročito krvave i teške bile su one na području zapadnih padina Fruške gore u Matoroj šumi. Nakon ovoga njemačke postrojbe izvukle su se prema Vinkovcima i zaposjele već prije pripremljene crte obrane. Na toj novoj crti obrane kodno nazvanoj 'Zelena crta' njemačke postrojbe zaustavile su napredovanje postrojbi 1. armije Ja i došlo je do stabilizacije bojišta. Ta 'Zelena crta' protezala se smjerom: od Dunava – preko cijelog Srijema – uz Drinu – sve do Jadranskog mora, odnosno crtom: Sotin –Oriolik – Bosut. Njemački generali dobro su znali da držanjem ove crte brane važne putne čvorove Slavonski Brod,, Vinkovci i Osijek, a preko kojih povezuju svoje postrojbe Grupe Armija E s postrojbama Grupe Armija Jug. Upravo postrojbe iz ovih dviju Grupa Armija uskoro će se prebaciti na 'Srijemsku bojišnicu' i tu pokušati protuudar protiv postrojbi JA i CA.

Protuudar njemačkih postrojbi na Srijemskoj crti bojišnice – siječanj 1945. godine

U namjeri da poboljšaju svoju taktičko-operativnu situaciju u Srijemu i time osiguraju vinkovački prometni čvor, njemački zapovjednici nakon prikupljanja svježih postrojbi već početkom siječnja 1945. na pojedinim smjerovima provode protunapade, a 17. siječnja izvršen je njemački snažan protuudar u Srijemu. Razvile su se žestoke borbe u kojima su njemačke postrojbe uspjele odbaciti postrojbe JA na crtu Dunav – Mohovo – Šid – Batrovci. Naime, njemačke postrojbe u protuudar krenule su uz potporu tenkova, a postrojbe JA nisu imale gotovo nikakvog PO naoružanja, pa se u zaustavljanje njemačkog prodora po prvi puta uključilo ratno zrakoplovstvo JA. Ratno zrakoplovstvo upravo je ustrojilo svoju 11. lovačku i 42. jurišnu zrakoplovnu diviziju (točan nadnevak je bio 29. studeni 1944. – po Athumanunhu), a njezini piloti tek su bili na obuci. Ipak, 17. siječnja piloti JA su direktno 'iz klupa' sjeli u zrakoplove i započeli tijekom dva dana od 17. do 19. siječnja zračne bitke s njemačkim zrakoplovima za zračnu nadmoć nad Srijemom (zrakoplovi 11. lovačke zračne divizije), a zrakoplovi 42. jurišne zrakoplovne divizije uspješno su bombardirali njemačko pješaštvo, tenkove, topništvo i pričuvu. Tako se krajem siječnja 1945. bojišnica opet stabilizirala na crti Dunav – Tovarnik – Bosut i ostat će bez većih promjena sve do mjeseca travnja 1945. godine. Njemačke postrojbe postigle su djelomične uspjehe u ovom protuudaru, pa su se sada slobodno mogli posvetiti razbijanju Virovitičkog mostobrana. Za tu operaciju angažirano je pet njemačkih i dvije ustaško-domobranske divizije s ukupno 70 000 vojnika. Borbe će započeti 6. veljače i potrajati puna dva mjeseca.[Srijemska operacija i proboj Srijemske crte bojišnice – travanj 1945.

Dakle, crta bojišnice u Srijemu za Njemačku vojsku imala je izuzetno značenje. Naime, upravo preko te crte bojišnice njemačko zapovjedništvo za Jugoistok dobilo je izričitu zapovijed od samog Vrhovnog zapovjedništva Wermachta da pod svaku cijenu tu održi operativno-taktičku vezu Grupe Armija Jug s Grupom Armija E. Poradi toga njemačke postrojbe Srijemsku crtu bojišnice uporno i stalno utvrđuju i riješene su upravo tu, u velikoj srijemskoj ravnici, pružiti odlučan otpor postrojbama CA i JA. Tako se ta utvrđena crta njemačke obrane u Srijemu sastojala od dva obrambena pojasa. Prvi obrambeni pojas protezao se od Mohova do Lipovca (širine oko 30 km i dubine oko 6 km). Na tom pojasu izgrađen je neprekidan niz rovova i kretnica koje su ih povezivale, a sve je to bilo ojačano bunkerima, žičanim zaprijekama i gustim minskim poljima (povećana gustina miniranja što iznosi 1,5 mina na jedan metar kvadratni – po Athumanunhu). U zahvatu tog obrambenog pojasa sva sela i usamljeni salaši bili su uređeni za kružni sustav obrane, te inženjerijski uređeni za PO borbu. Težište njemačke obrane nalazilo se u samom središtu tog pojasa, odnosno na crti Šid – Vinkovci. Drugi pojas njemačke obrane protezao se crtom Sotin – Grabovo – Berak – Oriolik – Nijemci. Glede fotifikacijskih utvrda ova crta (pojas obrane) bila je nešto slabija u odnosu na prvu crtu, a branile su je i manje njemačke snage. Osim tih dvaju obrambenih pojaseva njemačke postrojbe za obranu su uredile i naselja u dubini svoje obrane (Vinkovci, Vukovar … ). Južno od Save nalaze se početkom mjeseca travnja i njemačke postrojbe kod Bijeljine i Brčkog. Crtu bojišnice u Srijemu branile su njemačke postrojbe iz sastava njemačkog 34. armijskog korpusa. Tako je od rijeke Dunav do Lipovca koncentrirano ukupno 19 pješačkih bojni i 25 bitnica topništva. Ostali dio bojišnice, od Lipovca do Save branile su postrojbe iz sastava 3. ustaško-domobranske divizije, te postrojbe ruskog zaštitnog korpusa (RZK). Južno od rijeke Save, u području Bijeljine – Brezovo polje – Brčko, nalaze se dijelovi 12. ustaško-domobranske divizije, dijelovi RZK, te glavnina postrojbi njemačke 22. pješačke divizije.

Priprava postrojbi JA za proboj Srijemske crte bojišnice

Nakon provedbe preustroja i prenaoružavanja postrojbi JA, naročita pozornost pridaje se masi novopristiglih vojnika (mobiliziranih novaka koji nemaju ratnoga ni borbenoga iskustva). Tijekom tih priprava i obuke s postrojbama JA boravi i Vrhovni zapovjednik JA maršal J. Broz – Tito. Tu je i Vrhovni zapovjednik JA izdao zapovijed poznatiju pod kodnim nazivom 'Direktiva broj 8', a koja je razmatrala i sagledavala problem Srijemske utvrđene crte bojišnice. Tako je poznato i da je u toj zapovijedi (direktivi) razmatrana mogućnost da se izmanevriraju (zaobiđu i umanji im se snaga) njemačke utvrđene crte. Dakle, sukladno toj direktivi (zapovijedi) postrojbe 1. armije JA podijeljene su na tri operativne skupine: Bosutsku, Južnu i Sjevernu. Ideja o ustrojavanju tih triju operativnih skupina postrojbi bila je slijedeća: ofenzivnim (napadnim) operacijama lijevog krila 1. armije udariti u bok i pozadinu protivničkim postrojbama koje brane utvrđene crte i time olakšati proboj same utvrđene crte, ali i forsiranje rijeke Drave koju su trebale forsirati postrojbe 3. armije JA iz smjera Baranje. Potom brzim djelovanjima postrojbi 3. armije JA prema jugu i jugoistoku spojiti se sa susjednim postrojbama u pozadini protivnika u području zapadno od Vinkovaca. Tim manevrom njemačke utvrde i utvrđene crte u Srijemu bile bi okružene i izolirane. Sukladno tom planu postrojbe 1. armije JA ustrojene u Sjevernu operativnu skupinu (SOS) bile su snage pet pješačkih divizija, tenkovska brigada i inženjerijska brigada i bojno su djelovale na desnom krilu napada. Zadaća 1. armije bila je izvršiti forsiranje rijeke Save i izbiti u područje Vinkovaca gdje se spojiti s postrojbama 3. armije i tako razbiti postrojbe njemačkog 34. armijskog korpusa. Za topničku pripravu i potporu napada angažirana je glavnina topništva JA (28 topničkih bitnica što je negdje oko 120 topničkih oružja). Zračnu potporu postrojbama JA pružit će dvije lovačke pukovnije i dvije bombarderske pukovnije ratnog zrakoplovstva JA. Bosutska operativna skupina (BOS) sastava dvije pješačke divizije i konjanička brigada imale su zadaću krenuti u napad devet dana prije napada Sjeverne operativne skupine (SOS) i razbiti protivničke snage u Bosutskim šumama, a potom produžiti napredovanje smjerom prema Vrbanji i time olakšati djelovanje postrojbama Južne operativne skupine (JOS) tijekom forsiranja Save kod Brčkog. Postrojbe Južne operativne skupine (JOS) bile su snage tri pješačke divizije i imale su zadaću zauzeti Bijeljinu, Brčko i forsirati rijeku Savu u području Brčkog, a potom poduzeti napadno djelovanje u smjeru Vinkovaca i tamo se spojiti s postrojbama 3. armije JA.Početak i tijek napada BOS i JOS

Nadnevka 3. travnja BOS JA krenula je u napad na dodijeljenoj zoni, a pred njom su se branile u području crte obrane Vrbanja – Jamena – Gunja pet ustaško-domobranskih pješačkih bojni i njemačka 65. pješačka pukovnija iz sastava njemačke 22. pješačke divizije. Nadnevka 4. travnja postrojbe BOS probile su crte obrane ustaško-domobranskih bojni i na izlazu iz Bosutskih šuma zauzele Vrbanju 6. travnja. Time je ugroženo izvlačenje njemačkih postrojbi iz područja Brčkog u smjeru Vinkovaca. Kako bi osigurali taj smjer njemački zapovjednici odmah su u borbe ubacili još jednu njemačku pješačku pukovniju i ona je 7. travnja nakon žestokih borbi preotela Vrbanju postrojbama BOS i branit će je sve do 11. travnja. Iako nije uspjela slomiti otpor i probiti crtu obrane njemačkih postrojbi na svom smjeru napada BOS je ipak na sebe vezala znatan dio njemačkih i ustaško-domobranskih postrojbi, a to će pak olakšati zadaću JOS. Dakle, postrojbe JOS s napadom su započele 2. travnja napadom na Bjeljinu pred kojom su se branile postrojbe njemačke 22. pješačke divizije i 12. ustaško-domobranska divizija. Nandnevka 3. travnja postrojbe JOS zauzele su Bjeljinu i produžile napad prema Brčkom. Do 6. travnja postrojbe JOS izbile su na jugoistočni rub Brčkog, te su se razvile u kružnu poziciju za napad na grad. U koncentričnim napadima postrojbe JOS zauzele su Brčko, ali su se sve njemačke i ustaško-domobranske postrojbe izvukle uspješno preko Save i pri tomu je porušen most. Kako postrojbe JOS nisu imale nikakvih sredstava za prijelaz Save one će uveliko kasniti s izvršenjem svoje zadaće. Dugotrajne i spore pripreme postrojbi JOS za forsiranje uveliko će utjecati na kasnije djelovanje ostalih postrojbi JA kod Vinkovaca. Naime, postrojbe BOS I SOS trebale su do 8. travnja izbiti na crtu Vrbanja – Županja i s nje produžiti zajednički napad prema Vinkovcima gdje su trebale izbiti sukladno Planu do 12. travnja. No, Županja je zauzeta tek 13. travnja, a postrojbe SOS istoga dana zauzet će Vinkovce. Iako su postigle neke uspjehe, vojnički gledano, postrojbe BOS i JOS nisu izvršile svoje zadaće.

Tijek borbi postrojbi SOS

Topnička priprava napada postrojbi SOS počela je 12. travnja u 0445 i trajala je 15 minuta, a za to vrijeme inženjerci JA otvorili su prolaze kroz njemačka minska polja za tenkove JA. Kako bi se olakšao proboj, noću 11. na 12. travnja provedeni su manevri postrojbi SOS po krilima protivničke obrane. Naime, tako je 5. brigada 21. divizije JA preko Dunava prebačena brodovima Riječne ratne flotile (RRF) CA u područje zapadno od Opatovca u samu pozadinu njemačkih postrojbi. Za to vrijeme 22. divizija JA forsirala je Bosut na području između Batrovca i Lipovca i uspjela s jednom brigadom organizirati mostobran oko 3 km dubine, ali je ubrzo ta brigada u snažnom njemačkom protunapadu uz velike pretrpljene gubitke zbačena s crte mostobrana natrag. Tada je počeo opći napad postrojbi SOS nadnevka 12. travnja u 0500 i nakon kratke, ali snažne topničke i zračne priprave 1. i 21. divizija JA u nezadrživom jurišu i naletu slomile su i probile njemačke crte obrane. Uz snažnu tenkovsku potporu tenkovske brigade JA i ubačene 5. brigade iz sastava 21. divizije zauzeti su Opatovac i Mohovo, te su potpuno okružene njemačke postrojbe koje su branile Lovas. Inženjerijske postrojbe 1. armije u stalnim otvaranjima prolaza razminirale su i demontirale ukupno 86 000 PT i PP mina. Tada je na lijevo krilo 21. divizije ubačena u borbu pričuva 1. armije, točnije 48. divizija. Prodor ovih divizija sada je olakšao prodor 42. diviziji u napadu prema Tovarniku. Do 1400 postrojbe JA izbile su pred drugi obrambeni pojas njemačke obrane na Srijemskoj crti bojišnice. Tako je 12. travnja padom Vukovara probijena crta njemačke obrane u Srijemu na dubini od oko 30 km.

Napad na Vinkovce

Napad na Vinkovce postrojbe SOS JA počele su 13. travnja i to 21. i 48. divizija. Za obranu Vinkovaca njemačke postrojbe angažirale su 3. ustaško-domobransku diviziju i dijelove njemačke 41. pješačke divizije. Iako su ove postrojbe pružile snažan otpor ipak nisu mogle zadržati nastupanje postrojbi SOS, pa su se oko 1200 13. travnja povukle na sam rub Vinkovaca. Napad postrojbi SOS na Vinkovce počeo je u 1400 nakon kratke topničke priprave uz potporu tenkova i topova. Ubrzo su se razvile prave ulične borbe za Vinkovce koje su potrajale sve do 1900. Nadnevka 20. travnja postrojbe 1. armije JA produžile su napad i ubrzo će izbiti u Daruvarsku kotlinu gdje je tada bilo koncentrirano oko 100 000 njemačkih vojnika, te ustaša i domobrana vojske NDH. Dakle, padom Vinkovaca pala je i Srijemska bojišnica, a time je i završena operacija kodnog naziva 'Srijemska operacija'. Postrojbe 1. armije JA postigle su značajan uspjeh, ali za to mogu biti zahvalne postrojbama 3. armije JA koje su uspješno forsirale Dravu i nastupale istodobno prema Osijeku i Dalju. Tako su postrojbe 6. korpusa 3. armije JA svojim bojnim djelovanjima u pozadini njemačkih postrojbi zapravo olakšale napredovanje postrojbama 1., 42. i 48. divizije 1. armije JA. Na kraju, tijekom šest mjeseci borbi na Srijemskoj bojišnici, na kojoj je bilo ukupno, na jednoj i drugoj strani, angažirano blizu 350 000 vojnika, JA je u tim borbama izgubila oko 30 000 vojnika (KIA, WIA, MIA)./quote]

Super Stupid

očigledno da je Tadiću i marketinškim ekspertima iz vrha DS - a lakše da padnu u zagrljaj SPS - a
samo da bi učestvovali u vlasti nego da ulože malo više napora da rade u interesu građana i time dobiju
više glasova na izborima... Da SRS ponudi DSu da naprave koaliciju ovi bi pristali 100%... žalosno...

Ali, ne ide vam, pa Jeremić sad malo "kuri vatru" prema Hrvatskoj. Bahati bedak! Jadno!

ministar Jeremić je kazao da od 1990. godine "nije ljetovao na hrvatskom moru, pa mu to ni sada neće teško pasti",

ministar Jeremić je kazao da od 1990. godine "nije ljetovao na hrvatskom moru, pa mu to ni sada neće teško pasti",

šepurenje pred ovdašnjim glasačkim telom, smekšavanje kokoške i preporučivanje sebe (DS-a) kao partnera tvrđem delu političkog spektra i nacije. Sad, što je podijum za taj odijum bila susedna i prijateljska 'Rvatska, bože moj, laka meta, shvati to kao deo razmene roba i usluga, politički turizam.

pa tako smo i shvatili, da sa ti izjavama pokušava pridobiti dio javnosti uz sebe, al nema li taj ministar prečih stvari za reći?!

On steti svojoj Drzavi i ti to primecujes ali ti je to nekako normalno!

Živim u Srbiji, i meni je malo toga nenormalno (ili bar nesvakidašnje), pogotovo ekstremne gluposti koje svakodnevno emaniraju iz srpskih političara. Samo 'tedo reći suzi kvatro da ono nije bilo toliko usmereno ka Hrvatima, nego ka određenoj publici u Srbiji. Jeftin marketing za jeftinu publiku

a ja htedoh tebi reci da to na sto smo se mi svikli i sedimo i pijuckamo kaficu i vicemo kalm daun ( nista licno), je nesto sto bi se drugde uzburkalo i sankcionisalo.

Cinjenica da smo mi slaboreaktivno drustvo ( sem kad treba da ''spontano''popalimo par ambasada) je za njih enormna olaksica u tom nedgovornom ponasanju. Sto bude bilo vise ljudi, novinara, politicara koji ce tako da going easy imacemo ovakvu sizofrenu sitauciju gde je sve moguce, a nista nije moguce da se uradi kako treba.

Posle svog drndanja kroz koje su prošli, ljudi NE ŽELE da se angažuju oko nečega, ljudi samo žele da sve ovo prođe i da počnu da žive normalno

Posle svog drndanja kroz koje su prošli, ljudi NE ŽELE da se angažuju oko nečega, ljudi samo žele da sve ovo prođe i da počnu da žive normalno. Otpr. kao uragan ili zemljotres - ne mo'š mu ništa, zle prirodne sile, čekaš da prođe, kad prođe vidiš je l' nešto ostalo, središ nered, popraviš krov, zameniš stakla, i voziš dalje. To je, Pufno - kontekst (a kontekst je jako često - sve). Ko ne uviđa kontekst osuđen je da bude konstantno iznerviran i začuđen

Ovo sa kontekstom je smesno. Nije problem sto uvidjas kontekst u svemu i kao mali mudrac to saopstavas blogerima, vec sto ne osudjujes ili pustis druge da osude taj kontekst ili licnu dobit koja je nekome preca od drzavnih interesa i blama u koji uvaljuje sopstvenu drzavu, ako ga vec nije briga za blam naspram samog sebe.

do kad će trajati to drndanje!?

oni koji mogu i koji bi se trebali angažirati, čekaju da sve prodje-eto, to je taj začarani krug

Rasina

"...Ali, ne ide vam, pa Jeremić sad malo "kuri vatru" prema Hrvatskoj. Bahati bedak! Jadno!..."Suzi, shta je to Jeremic uradio da se Vi toliko sekirate (i ljutite)? Rekao da je Hrvatska genocidna drzava i da je Hrvatska izvrshila najvece etnichko chishcenje u Evropi posle drugog svetskog rata? Tu nema nishta sporno - i vash bes, koji jedva kontrolishete (ah, to je tako hrvatski!) samo potvrdjuje da ste svesni koliko je istinito to shto je Jeremic rekao. Takodje i ta zlurada konstatacija "...Ali ne ide vam..." vishe govori o Vama nego o nama, a i jednako je neistinita.Draga Suzi - nemojte nam dolaziti tako narajcani, nepristojno je a i dosadno.

manje entuzijazma priznao da se ta žaba mora pojesti.

Čedomir je rekao da će podržavati evropske zakone koje ta, eventualno nacionalno pomirena vlada bude donosila.

Nije priznao da treba zaboraviti zločine i naci se pomiriti sa Miloševićevim sekretarima, ministrima i portparolima.

Nije priznao da treba zaboraviti zločine i naci se pomiriti sa Miloševićevim sekretarima, ministrima i portparolima.

Milan M. Ćirković

S obzirom da i vi ocigledno imate problema sa srpskom pismenoscu (uzimajuci u obzir kolicinu ruzno-zvucecih anglicizama koje koristite), pretpostavljam da vas mozemo pronaci pazljivim pregledom podnetih lista poslanickih kandidata. Po staroj narodnoj, u zemlji nepismenih, polupismeni je ako ne kralj (jer su monarhiju ukinuli "jajcani" staljinisti), a ono bar "narodni" poslanik. Naravno, pod pravim imenom - tamo anonimni cinizam ne prolazi. Ali nerazumevanje demokratije i bahatost svakako prolaze, to su cak i izvrsne preporuke.

Rasina

:)))

Rasina

BTW - koja je to "stara narodna" - "u zemlji nepismenih, polupismeni je ako ne..." Ako ne?

Rasina

Evo na primer - ja znam jednu narodnu koja pochinje otprilike ovako: "Ko o chemu, ..."