uskoro će sa posla da dođe kući doći moj voljeni, najlepši, najzgodniji, najpravedniji Žmu. U lakoj dimnoj izmaglici, čiji smrad prevazilazi napuljski, postrojiće nas sve. Mali Radojica će da propeva odmah i prstom će pokazati na svoju rođenu majku, koja ga je rodila, čuvala, odhranila i koja ga voli najviše na svetu. Žmu će da spusti torbu i pred celim strojem, odsečnim pokretima, kao kad se čupaju obrve, da mi strgne epolete kućnog generala, davši mi kažiprstom ostav u kujnu. Redovi će da se povuku u svoje sobe, mačke pod krevet. Žmu će se umorno spustiti na fotelju, pokušavajući da što pliće diše neopevani smrad, koji nikako da se izluftira, a ja ću da glumim pečurčicu u kujni, tiha k'o sivi mišić.
Napravila sam kućnu katastrofu. Retko mi se dešavaju, ali je svaka od njih vredna da se izveze u goblen formi ili bar ugravira u bronzi. Na ovoj koju sam danas uprizorila mogu da mi samo pozavide atomski fizičari i ostali hemičari. Izazvala sam jajčanu reakciju. Zainteresovani potencijalni svetski agresori mogu da mi se jave na kućni mail i prijave se za vikend seminar bez praktičnih demonstracija. Broj mesta je ograničen, prijave se primaju do sutra. Uspeh zagarantovan, komplimente primam u evrima.
Naravno da katastrofa ima bar par uzroka, uz to baksuz voli društvo i nikada ne ide sam. Prvo je počeo da mi krepava mobilni. Odlazeći na drugi bežični svet pomenuti mi je izjeo adresar od A do H, sa mestimično i T.
Posle toga me pozvala moja drugarica Profesorka iz Beograda, zamolivši me za uslugu. Da njenom obećavajućem diplomantu prevedem dramu potrebnu za diplomsku predstavu. Što pre. Može. Sve k'o velim i ovi moji mladunci će jednom nešto diplomiravati, pa da negde gore uvatim kredit, ako riba ne zna, Alah će da zna. I tako ja nekoliko noći izbeljujem oči prevodeći i očajnički tražeći reči, koje Slovencima ni na pamet ne padaju, a kamoli da ih koriste i u rečniku registruju. I tako do jutra rana, dok vampiri već spremaju sindikalne proteste zbog nenajavljene, rigorozne dijete.
A treći razlog, jer bez tri sreće nema, je taj što Prestolonaslednik još uvek ide u fitnes-teretanu i diciplinovano se pridržava, od strane trenera, propisanih dijeta. Zahvaljujući tome već se naslućuju transformacije planine u planinski venac.
Elem, Planinski venac ove nedelje jede kilograme sirovih šargarepa, od kojih je ogluveo ne samo on, nego i komšije imaju zvučne smetnje pri gledanju televizije na najglasnije. Uz to je počeo lako da poskakuje u hodu. Tim šargarepama treba dodati kuvana jaja. Tu je klica katastrofe. Mada, da nisam ovako bunovna, moje generalsko osmo čulo bilo bi oštro kao keramički noževi nove generacije. Dakle, turim ja jaja, više komada, na najtiše da se kuvaju. Planinski venac odperja na trening, Mali Radojica uči fiziku (nije ni čudno da se napolju sprema oluja), a ja se zatvorim u sobu da dalje radim. I naravno, klimajući visibablje, zaboravim i na kujnu i na jaja...
Posle par sati, Mali Radojica, praćen dimom ulazi u moju sobu i očiju punih strave progrca: »Mama, jaja!« Naravno, ja kao majka dvoje muške dece, navikla na sve smicalice prirode, odmah nabacim smirujući ton i kažem :«Ne brini, daj da vidim gde boli...« Mali Radojica sastravljeno odskoči unazad, zauzevši instinktivno fudbalski položaj pred izvođenje slobodnog udarca i promuca :»U kuhinji!« E, tada sam se setila...prekasno.
Kuhinja me dočekala zavijena u smrdljivi dim, koji se obaška vio iz crnog, ugljenisanog šerpenceta sa ostacima agresivnih, eksplodiranih jaja. Svuda oko mene bili su tragovi jajčane reakcije. Na svakom santimetru moje voljene kujne, uključujući i jajne stalaktite-mite na plafonu. Pod je krckao pokriven ljuskama i nekada belim belancima. Žumanca su vizuelno i fizički dominirala. Svuda. Mali Radojica je kukavički zbrisao.
Sve do maločas visila sam u svim mogućim poziturama u kujni. Pela se na pult, pokušavala da prevarim gravitaciju i pretvorim plafon u pod. Milela po podu. Kao zmija vijugala po pločicama. Grebala, strugala, prala, ispirala. Sunđerima, krpama, metlama, usisivačima. Magičnim, običnim, na cveće i bez...Ni sanjala nisam da jaja mogu da nanesu takve katastrofalne posledice. Uključivši i hodnik i deo dnevne sobe. Suzavac je miomiris u poređenju sa smradom jajčane reakcije. Kokoške mogu da proglase Dan pobede, u bližoj budućnosti naša kujna jaja videti neće. Prestolonaslednik neka uvede celer uz šargarepe. On bolje zvuči od jaja. Uskrs se ukida u našoj kući...
Mislim da stiže Žmu...