Dok čekamo da se formira nova vladajuća većina na raznim nivoima u sastavu Čanak - Tadić - Dinkić - Drašković - Dačić - Jovanović - Krkobabić - Palma, možda je trenutak da se osvrnemo na prethodni period i ulogu koju je u tom periodu imao Vojislav Koštunica, odlazeći premijer.
Koštunica je nacionalista, ali i demokrata. Za razliku od radikala koji su samo nacionalisti, Koštunica drži do demokratskih načela, on je uostalom bio kandidat koga smo suprotstavili diktatoru Miloševiću u septembru 2000 i čija je pobeda bila neophodna da bi došlo do promena petog oktobra.
Koštunica je na raznim nivoima vladao sve do proleća ove godine kada se njegov nacionalizam našao u koliziji sa njegovom demokratskom naravi, on je hteo da sprovodi nacionalističku politiku, ali narod kojim je vladao nije želeo da Srbija skrene sa evropskog puta. Koštunica je, kao svaki pravi demokrata, vratio mandat narodu, narod je na izborima glasao da se nastave evropske integracije i Koštunica je tu narodnu volju prihvatio.
Kao svaki pravi demokrata, koji nema dovoljno podrške za svoje političke ciljeve, Koštunica se povukao u opoziciju i najzad na dugo zasluženi odmor. Najvažnije je da se poštuje volja naroda i Koštunica je pokazao da nije novi Milošević, iako se i ta teza proturala. Koštunica zaslužuje pozitivnu ocenu.
Za razliku od Koštunice, ja ne poštujem volju naroda, narod je rekao da pišem o ekologiji, a ja evo pišem o politici. Mislim da dugujem objašnjenje za ovakvo moje nedemokratsko ponašanje, a kada pročitate ovo objašnjenje, shvatićete da moje ponašanje i nije tako nedemokratsko.
Vidite, kada sam raspisao referendum sa pitanjem da li da pišem o politici ili o ekologiji, tesnom većinom (razlika je bila dva glasa) pobedila je ekologija. U međuvremenu, došlo je do prebega i stvorene su nove okolnosti, naime dva glasa su prebegla sa ekologije na politiku, tako da ovom prilikom najavljujem politički serijal "Moj sukob s pameću". Znam da ćete uživati.