Evo ovako je to bilo:
opstepoznata vrucina u BG, ja na asfaltu, po autobusima do Zemuna; iskreno skidam kapu herojskom narodu koji svaki dan putuje satima na posao i natrag bez klima uredjaja ili ti ventilacije jer taj isti narod i po najvecoj vrucini ima strah od promaje veci nego od Side. Nosim u torbi sve vreme makinu za placeni satelitski program koju moram da vratim cuvenom IKOMU jer tuze mog bivseg pokojnog muza sto to nije uradio sam. Jeste, zvala sam ih telefonom i skrenula paznju na cinjenice: izrazili su mi saucesce ali poslali nove tuzbe i racune. Ok skupim sve sto su mi rekli, pronadjem cak i kancelarije, donesem i umrlicu. Al ne vredi: zena za pultom je vrlo ljuta, nema daljinskog a ni nekog kabla.
Kazem ja, pa uzmite pa cemo naknadno doneti:
- Na sta vam ja licim, pravila su pravila, ili sve ili nista. Ne mozete tek tako da raskinete ugovor.
- Ali covek je umro, zar nije to dovoljno za raskid ugovora?
Ona nema na to odgovor niti je zanima logika: hoce i kabl i daljinski i to sa sve kartonskom kutijom kako sam videla da jedan od troje uredno vrati, ili da placamo i dalje jer ugovor ne moze tek tako da se raskine. Sa IKOM-om kao sa djavolom.
I tako mi prodje jedan dan. Sutradan evo mene opet sa makinom i upravljacem i kablom.
- Jel mozemo da raskinemo sada ugovor?
Ona me ni ne gleda vec u kompjuter: morate da platite zaostale racune.
- Ali rekli su mi da ne moram od datuma smrti
- Morate, jer ugovor nije bio raskinut.
- Necu, kazem ja
- Pa vec ste platili nesto, mota ona po kompjuteru
- Placala sam nesto po inerciji i ne gledajuci.
- E onda morate da platite i ovo sto je zaostalo,
bas zato sto ste platiti pola.
- Ali zar ne bi trebalo vi meni da vratite pare.
Opet nema odgovora. Okrece neki telefon i dogovara se s nekim.
- Dobro ne morate sve zaostale racune da platite vec samo jedan za cetvrti mesec.
A zasto?
Nema odgovora
Vadim pare dok ona pise. Vadim makinu iz torbe
- Ne, ne ne, morate u postu.
Ja prevrcem ocima
Ona kaze brzo
- Kad ovo platite mocicemo da raskinemo ugovor.
- Ja hocu sve ugovore sa vama da raskinem i za kablovsku televiziju.
- Videcemo, kaze ona.
Jedva nadjoh postu zapravo skrivenu OTP banku gde nema nikoga osim obezbedjenja ali samo jedan salter radi na kome isto nema nikoga jer sluzbenica sedi pozadi i cita novine. Cekam dugo ali na kraju i platim.
Vrativsi se u IKOM, poslednji udarac.
Uzima mi licnu kartu ali nece da mi vrati umrlicu.
- Potrebno mi je za dokumentaciju
- Potrebna je meni zeno draga za sve , zasto je ne fotokopirate
Vrlo nevoljno uz blago pretece oklevanje da ceo postupak vrati na pocetak i ne raskine ugovor sa nestalim sve dok joj ne ostavim original umrlicu, ona ipak fotokopira.
- Jel' smo zavrsili?
- Taman posla kaze ona
Krece neka papirologija, ja potpisujem, u medjuvremenu jedan decko biva vracen jer nema licnu kartu koja mu je ukradena ali zato drugi uspeva da raskine ugovor i bez kabla ali je imao kutiju. Obezbedjenje stoji nemo a zena za pultom kao bic boziji pravi i raskida govore.
I tako mi prodje i drugi dan na asfaltu.