Eh... što ti je moć navike... Htela ja nešto da pišem... pa počinjala... pa brisala... Ne ide. Neće pa neće. Smislim ja da se vratim kod Unfa - pa kol'ko košta da košta - i evo me.
A baš sam htela o navikama, i eto, ovo je najbolje mesto za to. Navikla sam da se on brine o postavljanju, banovanju, očuvanju lika i dela... (Da li će i On po navici da objasni da On ne banuje - videćemo? :))) )
U knjigama iz pozitivne psihologije nađoh podatak da čovek dnevno ima oko 70 000 misli, a da je 95% tih misli iz dana u dan isto. Samo 5% je nešto novo što usvojimo, naučimo, smislimo. Pošto volim da se u sopstvenoj glavi svađam sa raznim autorima, krenem i sa ovima da se svađam. Kako li su izračunali tu brojku? I da li je ista i za pametne i nepametne? Za plavuše i pandure, kao i za one koji 'gutaju' informacije - kao na primer mi po blogu? Kažu DA. Količina je ista, kvalitet dugačiji. Ok, zvuči mi logično. Uklapa se sa onim da je ''čovek - biće navika''. Tvrde da smo upravo zato i robovi navika.
Ali da svaki dan, kao vergl, vrtim isto??? No way! Pa rešim da se pozabavim tim. Šta ja to verglam po ceo dan - naglas i mute - tj u sebi. Koje su to moje navike? I obratim pažnju....
Kafa... cigareta...blog...cigareta...telefonirati!... posle ću… cigareta...b92fm....druga kafa.... aha! mali pas... cigareta... blog....klopa :))).... cigareta...
Ma da, izgleda da su ljudi u pravu... vergl...
Sad sam usvojila novu naviku - slušam moj vergl i pokušavam da nahvatam tih 5% novih i da nahvatam deo onih starih koje mi se ne sviđaju pa da vidim šta ću s njima...
I uvek kad razmišljam o navikama, setim se jedne potpuno lude priče koju sam pročitala pre tridesetak godina u Ilustrovanoj politici. Naime, u to doba se u mojoj kući s radošću čekao utorak, a ja se 'navukla' na priče na pretposlednjim stranama. I u toj jednoj priči, tip ode kod svog komšije da nešto rasprave jer ga ovaj nervirao...valjda nešto oko međe ili zajedničkog puta... I domaćin ga posluži viskijem... pili oni, razgovarali i posvađali se, te gost tom teškom čašom za viski tresne domaćina i na mestu ga ubije, a čaša ode u paramparčad. Smireno - jer se valjda priča dešavala u Engleskoj, a oni su vazda smireni i hladni - uzme da uklanja tragove. 'Ok, bio sam naslonjen na kamin....' - obriše kamin. 'Sipao sam piće...' - obriše flašu. 'Držao sam čašu...' - uredno obriše svaki polomljeni komadić stakla, vraćajući ga na mesto. 'Naslonio sam se na sto...' - obriše sto. 'Da li sam ja pridržao kvaku od vrata ili on? Nema veze...' - obriše kvaku.
Ujutru su ga policija pronašla na tavanu, gde je uredno brisao sve redom... Тхе Енд
Glupava mu ta navika da sve bude čisto i na svom mestu, zar ne?
Bolja je ova moja da na'vatavam sopstvene misli, časna reč!
Možda nešto novo od sebe čujem i naučim... tko zna...?