Ko bi rekao da ce Nenadu Popovicu doci glave fotografija iz privatnog albuma, na kojoj se sepuri u crveno-belom dresu ispred stadiona Sveti Nikola u Bariju. Carsijski trac je da je ta uspomena za vjeki vjekova bila adut protiv sad vec bivseg predsednika Partizana, koja je trebala u slucaju nuzde, vesto plasirana preko lojalnih medija, da ga diskredituje kod navijaca i valjda ocrni u javnosti.
Boli, u stvari, koliko je nasa srpska naivnost velika i koliko smo spremni da zazmurimo na sve lazi i prevare kada nam to odgovara. Prazna klupska kasa, prazne tribine, losa igra, rasprodaja talenata, kupovina osrednjeg skarta nisu bili dovoljni da clanovi Skupstine Partizana shvati gde su krivci.
Ucesce Partizana u Ligi sampiona je, kako su priznali i u klubu, napunilo kasu sa nekoliko miliona eura. Ako su novci od nekih prethodnih transvera utroseni u gradnju Teleoptika (Kezman), ostaje pitanje kako su tako olako potroseni evrici koji su trebali da obezbede prvo kvalitetna (ali i skupa) pojacanja, a onda i bolje rezultate.
Popovic je zatekao klub bez para, sa dugovima, sto banci, sto sopstvenom igrackom i radnom kadru. Ono sto se tokom sezone samo saputalo da su igraci na “belom hlebu” (platama), bez dinara od ugovornih nadoknada, Nadj je javno rekao. Pametan momak kakav jeste, odbio je da ode iz kluba, ne zeleci da se odrekne onoga sto mu i pripada. Pitanje je da li su sve svoje dobili recimo jedan Nisa Saveljic, Batica Mirkovic, sada Ivica Kralj. I ko zna koliko njih jos.
A ko u Partizanu brine o finansijama? Koliko god nam se Vignjevic ne svidjao (posebno ne kao potpresednik Partizana), zasmejala je njegova izjava da su (misleci na neke u Partizanu) ocekivali da “mozak ostavimo kod portira a donesemo novac”. Veliki kalif (Zarko Zecevic) je pokazao zavidnu umesnost u baratanju avionima, kamionima, milionima sve pazljivo pohranjujuci u svojoj glavi, sto je gospodina Popovica i te kako iznerviralo! Nije imao cime da mu mase ispred ociju i preti pred kamerama, valjda.
Doduse, da budemo iskreni, oduvek sam se pitala sta rade kosarkaski ljudi u fudbalu. Da ironija bude veca, taj isti generalni sekretar fudbalskog kluba Zarko Zecevic je u Olimpijskom komitetu, kojim rukovodi njegov bivsi predsednik, Partizanovac Curkovic, predstavnik Kosarkaskog saveza! Kao da nema nekih drugih pametnih ljudi iz kosarke koji bi taj posao u SOK-u (Srpskom olimpijskom komitetu) makar isto, ako ne i bolje radili. Sve mi se cini da su tu neki drugi razlozi, a poznajuci ljudski mentalitet, najveci razlozi su kod nas – novci!
Da ima para, ne bi se ni sad u Partizanu talasalo! Svi bi uzimali svoj deo (koliki da je), i dalje se sepurili po svecanoj lozi ne hajuci za prazan jug, pusili tompus bez obzira kako ekipa igra. Ako se neko drzne i uzjoguni od novinara i napise da nije sve kako treba, sledeci put ne bio dobio poziv da o klupskom trosku ide na pripreme sa ekipom u Dubai.
Ne treba biti veliki fudbalski strucnjak da bi se naslutilo da pozadina partizanskih previranja i te kako zalazi u politiku. I rukama i nogama se vec malte ne godinam i crno i crveno beli bore protiv privatizacije u sportu. Traze izuzece kao institucija od drzavnog znacaja, ali su izgleda u Partizanu shvatili da su bitku sa Veljom Ilicem i njemu slicnim vec unapred izgubili. Znaci, prica je ista: obezvredimo sve sto se moze obezvrediti i kupimo bud zasta!
Ili je mozda sve, opet isto kao u politic, samo bacanje prasine u oci da bi se sakrle neke druge i te kako vaznije stvari! Mozda da neki izbegnu i drasticne zatvorske kazne!
PS
Za one koje fudbal ne interesuje, Zecevic je isti onaj covek koji je kao posrednik nosio Legiji otkup za otetog Miliju Babovica.