Uvek sam se pitao da li biste pre bili srećni ili u pravu?
Pazi, ti koji odgovaraš na ovo pitanje, šta ćeš da kažeš. Uzmi sve posledice u obzir. Obradi sve informacije, napravi matematički model, projektuj sve moguće ishode i reci mi - kada moraš da biraš u situaciji koja nema mogućnosti da oba ishoda budu zadovoljena - da li bi pre bio srećan ili u pravu?
Ne zanimaju me razlozi. Oni su tako subjektivni. Podležu datoj situaciji. Uvek možeš da imaš izgovor spreman za sve. "Objektivno" sagledavanje stvarnosti, trenutna situacija, uzroci, rezultati, mogući ili nemogući scenariji. Na kraju se sve svede na to - srećan ili u pravu.
Ova priča nije napisana za one koji bi izgubljen novčanik vratili vlasniku niti za one koji bi novac prisvojili, nego za one koji bi ostavili da novčanik ostane tu gde jeste.
Na kraju krajeva, na kraju života postoji samo jedno pitanje koje figurira - koliko si bio ispunjen tokom celog puta? Koliko si svoj život popunio momentima koji su ti oduzeli dah, a ne koliko si puta udahnuo (reče neko...). A šta je tebi bitno?
Kada bi mogao da staviš u jednu fasciklu, koliko slika svog života bi poneo sa sobom u smrt? Šta bi bilo merilo uspeha? Koliko bi se puta nasmejao svom porazu, koliko bi puta ustao posle pada, koliko bi puta preterao da bi saznao gde ti je granica?
Vreme prolazi, vreme ne leči. Sad ga imaš sad ga nemaš.
Sve se to u mojoj glavi i dalje svodi na jedno prosto pitanje - da li bi pre bio srećan ili u pravu?
Pa, ti što čitaš, bez nepotrebnog objašnjenja, odgovori na to pitanje.