Pre manje od pola veka naše majke su nepovratno postale "keve", a pre manje od dve decenije krivično delo incesta koje uključuje majke/keve je postalo sinonim za nešto dobro, nešto extra. Nešto kasnije, pomenuto "je***e keve" (u daljem tekstu: JK, a nije Jelena Karleuša) je postala najpoželjnija aktivnost prema NJIMA (ko god oni bili). JK fraza se od tada koristi od sportova do ratova, koje su bile i ostale dve omiljene srpske aktivnosti. Slučajevi u kojima JK iz nekog razloga nije moguć/ostvaren/završen ili je onemogućen/kažnjen razlog je za bes i frustracije uglavnom mladih sugrađana, koji nedostatak jednog JK moraju kompenzovati sa nekim drugim JK.
Ako čitate novine/gledate TV u poslednjih par nedelja, sve vrvi od JK. Večeras se napredna omladinska baletska grupa pod nazivom "Srpski nacionalisti" planira da JK sutra tijekom dočeka Milorada Čavića. Oni će svoj miting u 17h utopiti u doček Čavića (još se ne zna kako), a predložen je slogan "VOLIMO TE MILORADE, NE DAMO TE RADOVANE". Naravno, svi će i bez ove divne parole dizati ona tri prsta na tom dočeku, pa će pomenuta grupa pomisliti da su zaista JK. Ja lično ne znam zašto su navalili da čekaju Milorada, jer je razočarenje njegovom srebrnom medaljom bilo prilično. Naime, srpski scenario je bio da Milorad JK "onom Ameru Felps-u" koji je baš zaređao sa zlatnim medaljama. Zamislite taj delirijum i slavlje kojim bi "pokazali kako smo Amerima JK". Svako ko bi iole začeprkao po tom radovanju, video bi da nije tu bitan ni Čavić, ni njegov uspeh, niti zlato, nego "JK Amerima".
Slično je i Rusijom i Gruzijom. SS (Srbi, Srbija) nisu znali na čiju stranu u sukobu da se svrstaju. Na terenu je prvo Gruzija, a zatim Rusija JK, a SS nikako da se odluče koga da podrže. Ipak, kada je postalo jasno da će "Rusija pobediti" isto onako kako je Milošević pobeđivao u Hrvatskoj, BiH, a naročito na Kosovu, dileme više nije bilo. SS su postali srećni jer je "Rusija JK Gruziji". Pomenuta baletska grupa je organizovala i adekvatne mitinge podrške bratskoj Rusiji. Odlaganje povlačenja i ulaženje ruskih trupa dalje u teritoriju Gruzije, ponavljanje izjava u stilu "ovo je za Kosovo" dodatno je raspalilo ne samo Srbe, već i naše "objektivne" medije. Ljudsko pravo je da o ovom sukobu mislite šta god hoćete, ali poražavajuća je činjenica da svakog u Srbiji samo zanima kako je Rusija JK Gruziji (a posredno i Zapadu), dok je sudbina civila (bez obzira koje etničke pripadnosti) nešto za šta ne postoji ni najmanji interes. Gle čuda, slično je bilo i dok smo mi (SS) mogli da JK drugim nacijama po Balkanu. Prvo su objekat za JK bili "njihovi" civili, pa onda naši koji su postali izbeglice (za neinformisane: prinudna mobilizacija izbeglica po Srbiji) ili pripadali nekoj drugoj partiji, da bi se na kraju fokus "suzio" na one koji su uvek tu i neće da nestanu (Romi, gejevi, male verske zajednice, "nepopularne etničke manjine, pojedinci/organizacije koji se zalažu da ljudska prava u Srbiji budu više od reči "tolerancija").
Mislite da preterujem? Hajde da se podsetimo 11. septembra. Da li je tada većina u Srbiji prećutno ili javno bila srećna zbog što je neko JK Americi ? Hajde budimo iskreni o tome koliki je stepen želje među mladima da se JK (u sportu ili nečem drugom) nekoj ekipi/pojedincu iz bilo koje nama susedne države, a koja nije u EU. Pretpostavljam da građani Srbije nisu pristalice torture policije, naprimer. Međutim, kada im postavite pitanje o tome da li treba "PRITISNUTI kriminalce u policiji" većina na ovaj ili onaj način podržava takvo JK od strane policije. Zato i ne čudi činjenica da je fokus svih medijskih izveštaja u vezi torture nad dvojicom Roma u Kuršumliji bio da "ISPOSTAVILO SE DA ONI NISU TO UKRALI", jer bi valjda bilo sasvim OK pretući nekog ko JESTE ukrao. Onda se valjda ne bi potpisivala uspešna peticija, već bi se zaključilo da su "i trebali da im JK".
Nasilja u školskim dvorištima bilo uvek. Moj lični utisak je da se nekada ipak reagovalo mnogo bolje na takve "incidente". Sada kada svako dete odrasta sa JK kao suštinom (u poslu, životu, ali i u emotivnim vezama), pedagozi glume mete za JK, a policija reaguje do nivoa "sačinjavanja zapisnika". Zbog toga je jedini prihvatljiv model ponašanja postao JK nekome, podrška JK koju čini neko drugi ili ispoljavanje frustracija kada neko "zabrani" JK (profesor u školi, policija tokom demonstracija, EU tokom tranzicije). Roditelji se doživljavaju kao mlakonje koji ne umeju da JK i tako "bolje prođu u životu".
Sve ovo se odvija u veoma jednostavnom okviru koji je oblik neke od teorija zavere tj. ja/mi smo "uvek žrtve". Teorije zavere rađaju želju za JK jer je danas vaskoliko srpstvo ubeđeno da "ništa nije slučajno". Uzmite primer zlatne medalje Felpsa. Žalosna je činjenica da gotovo svi Srbi veruju u nešto od sledećeg: a) Čavić jeste bio brži b) Felps koristi doping sredstva, ali se to ne može proveriti c) to je sve "deal" USA sa Olimpijskim komitetom da bi imali "sportistu sa najviše zlatnih medalja". Nisam još upoznao nekog u Srbiji ko misli da je Felps zaslužio sve svoje zlatne medalje svojim radom ili naprosto zato što je bio bolji. Ako sa sporta pređete na "poslovno polje" tu je situacija posve jednostavna. Svi veruju da se ništa ne može "bez veze" niti "bez korupcije". Kada nekom kažem da sam oba posla dobio najjednostavnije javljajući se na oglase (prvi u Blicu, drugi na internetu) svi me gledaju sa priličnom dozom neverice. Kada ljudi pominju korupciju, ja uglavnom pitam zašto nikada nikog ne prijavljuju, a svako odmahuje rukom. Kako očekujete da naprimer policajci postanu bolji ili nekorumpirani ako ama baš niko neće da ih prijavi. Da, znam da je put do kažnjavanja težak, ali bez prijavljivanja će shvatati da mogu nekažnjeno da nam (građanima) JK (10 EUR da ne pišu kaznu i sl.) O tome da su sve partije iste, da Zapad kroji sudbinu celog sveta, da Jevreji "drže sve" i da nevladine organizacije rade u interesu Zapada ne treba ni trošiti reči. Čak i ljudi koje cenim veruju u neku verziju ovih tvrdnji. Možda će većina reći da ne veruje "Kuriru" i "Press"-u, ali svakako veruje "da u svemu ima istine" što u odgovarajućem trenutku bude inicijalna kapisla za JK. Oni koji su protiv JK na razne načine, ipak veruju u razne teorije zavere (počev od toga da se ne može živeti od poštenog rada) što dovodi do toga da ćute i ne bune se kada neko JK oko njih prevazilazi "meru dobrog ukusa".
Ne, nemojte mi reći kako je "to sve isto tako svuda u svetu" jer to nije opravdanje. To što je Pera u mom odeljenju imao trojku iz nekog predmeta, nikada nije značilo da treba da jeimam i ja. Uvek može bolje.