Polako se spustam niz koziju stazu koja vodi do sela. Mislim svoje misli. Prvo mislim o tome da me ledja vise ne bole i da bih mogao da ponovo pocnem da trcim duze ture. Onda razmisljam o plazama koje bih jos voleo da vidim dok sam ovde, onda o Mesecu mislim. O tome kakav mu je izraz lica bio pre neki dan dok se pomracivao. Onda dugo ne mislim nista. Samo hodam na dole. Kod prvih kuca cujem nekog da peva. Vidim starca u beloj majci bez rukava. Sedi na terasi, svira violinu i peva. Onda primetim da je tu i zena. Stojim tako neko vreme, slusam straca koji savrseno peva i kada se pesma zavrsi viknem - Bravo ! Zena me pogleda, onda se okrene prema starcu i kaze mu -Bravo ! Starac se nasmeje i kaze mi - Thank you. I ja njemu kazem thank you. I odem dalje niz koziju stazu. Na dole.