Da je režiserka Filida Lojd znala za društvene igre, kojima su se zabavljale bahantkinje lutajući u toplesu po šumama i gorama Tesalije, možda bi ovaj bezbrižni i beslovesni letnji filmski hit bio jedno od omiljenih lakih štiva poklonica Dionizija. Nažalost one nisu znale za ABBU i njihove disko-ditirambe iz 70-ih i pocetka 80-ih. Ali zato većina savremenih žena, 30/40+ odlično zna o kakvom je afrodizijaku reč. Ili misli da zna.
No, bilo kako bilo, sve je krenulo kada je F.L. načula da producenti uporno traže nekog ko bi mogao da prebaci brodvejski mjuzikl Mamma mia! na platno što velike novce donosi, inače nastalog na stihotvorinama Bjerna i Benija i uigranom vokalnom dvojcu, suprugama im bivšim, Agneti i (Ani)Fridi. Štanc mašina ovog četverca iz Švedske, je trokirala onog trena kad su im se raspali brakovi, svako je otišao svojim putem, nadajući se da će pare teći i dalje.
I beše tako, ali za onog ko je i štancovao. Te se ženskinje moradoše pobrinuti same za sebe, pa se Frida, znana kao norveški uljez okrenula pevuckanju i braku sa aristokratom kao dobitnoj kombinaciji. Agneta, poznatija u ulozi Cica veštica, koja kinji svoju dobru polusestru, beše prisiljena da pod stare dane peva za koji groš, dok su BB mirno ležali na hrpi zlata, samo je uvećavajući, skupo naplativši svoje umotvorine iz prohujalih vremena.
A onda je došla Madona i opet ih izvela pravo na vrh, sa semplom pesme stare skoro 30 godina. Onda je došao Brodvej i sve je išlo bajno. A onda se desio film...i Pir Brosnan koji peva. Ne nije u pitanju Bond franšiza ili pobednik u kategoriji "Najbolji moldavski horor", znaju i oni šta je red. No, kad smo kad reda , hajde sad probam da nađem neki u ovom svemu samo ne smislenom blokbasteru, što on bez sumnje jeste.
"Priča" ide `vako: Dona (Meril Strip) je vlasnica neke ruševine (ništa fensi, antičko) koja je kao hotel u nekom selu na malom grčkom ostrvu : Dona, koja je sada Soledad, je svojevremeno bila poznata i kao seoski bicikl. Krug do zadruge i nazad. Dvadeset godina kasnije ona ima luče od ćerke-Sofia, koja se sprema da postane ženom i suprugom, ali je kao dete bez oca muči večito pitanje - ko je moj tata? To pitanje će biti ponovljeno bar petnaest puta tokom filma. Prvo za gluve, potom za slepe, onda za one koji odlaze u bioskop da rade sve sem da gledaju film, zatim za nervozne tinejdžerke, potom za očajne domaćice, inače ciljnoj grupi ovog muzičkog filma, zatim za poznavaoce kempa, treša i rabiša, nešto manje za devojčice i potom za sve ostale. Sofia je bila tako hrabra pa je pozvala svu trojicu, potencijalnih očeva, na svadbarski kupus, i da vidi ko će da pobedi u ispijanju uzija i kusanju kozjeg sira na njenom svadbarskom veselju.
Očevi su, gorepomenuti gosin Brosnan, apsolutni muški autsajder ovog filma, Stelan Skošgord, jedini Švedjanin u celoj priči, naravno glumi Britanca i vozi brod pod švedskom zastavom, biće da je to omaž zavičaju (proslavio se u Crirovim - Kroz Talase, a posle se razvlačio kao sporedni glumac- Dobri Vil Hanting, npr.) i Kolin Flirt, u svojoj najubedljivijoj Bridžit Džons ulozi do sada, sa tom razlikom da njegov lik u filmu voli pse i preplanule Grke koji mu namiguju.
Da bi došlo do ravnoteže u raspodeli likova, skup najvećih umova Holivuda je uveo još dva sporedna ženska lika. To su stare Donine drugarice, sa kojima je vozila bajs, međutim one su imale bolje branike. Sjajna Katarina Baranski, bezočno unajmljena da dune malo Čikago magije u ovaj film sa muzikom (jer mjuzikl beše nešto drugo). Kad ne valja čarobnica, neće valjati ni napitak, ali Katarina je hrabro izdržala film sa sve perikom koja joj se stalno krivila, biće da je grčko Sunce otopilo lepak. Za njom u stopu korača Džuli Volters, drugi autsajder ovog filma, koja izgledom, tj. frizurom podseća na ljutu službenicu švedske carine na Orlandi (aerodrom u Stokholmu), koja je pronašla prošvercovanu "slivovis" (šljivovica za neupućene) kod putnika naše gore list.
Zaplet? Sat i po vremena grčkih plaža, unajmljenih grčkih seljaka koji sjajno pevaju i đuskaju uz ABB-u, preplanuli crnci (sic!), belci, Kinezi i svi ostali sa odličnim britanskim i akcentom Nove Engleske, puno manekenki, nekim kostimima koji više liče na SF maštarije Ed Vuda, no na disko kostime iz sedamdesetih i upornim intermecima ničim izazvanim pesmama ABB-e koje i jesu glavni protagonisti ovog filma. Problem je što to pre izgleda kao agonija za onog ko je morao da peva i prava radost za nas, ako zvučnik ne radi ( meni je radio...). Pesme i radnja filma su dva slučajna prolaznika na ulici koji se stalno sudaraju. Sve je nategnuto do granica bezobrazluka, a kada se već razmišljamo o Brankovom mostu, odjednom kreće pesma kojoj niko nije dao reč. I to bi bilo jedino iznenađenje kojem se valja nadati.
Osim Meril Strip. Glumica koja spada u kategoriju, koja vam je omiljena glumica?- ako niste sigurni, slobodno recite njeno ime, nećete pogrešiti, ma koliko vas grizla savest da to zvuči otrcano-"Ona je zaista dobra glumica.". Ali to je 100% tačno. Više nego ikada. Osim što je bila svesna da njen glas baš i nije nešto, gospoja Strip se ozbiljno spremila za ovu "zahtevnu dramsku ulogu" i dala sve od sebe. Videćete je kako skače po krevetu, valja se po krovu, đuska u radničkom kombinezonu ( žena gledala lepo Madonine koncerte ,iz faze dok nije usvajala ko luda, vidi se po sitnom vezu Merilinog tancanja), beži od svog ljubeznika sa roze ešarpom u rukama u stilu Boni Tajler. Ukratko Meril Strip je sela i pojela celo kasting sa sve prikolicama za doručak, i usput je muški izdržala duet sa Pirs Brosnanom u pesmi "SOS", inače najgoroj verziji te pesme ikada. Uverite se sami: http://youtube.com/watch?v=9vti5f8Go2Y
Prema švedskoj štampi, Agneta je posle premijere u Stokholmu rekla da bi volela da snimi spot sa Brosnanom u nekom Bond izdanju, pevanje nije spominjala. Strip se solidno pokazala u "Pobednik nosi sve", gde ono što nije umela da otpeva odglumi i tako vešto održi svoj profi udeo u filmu. Mada u toj sceni se javlja jedna od inače mnogobojnh nebuloza ove letnje razbibrige. Tekst kaže, "..morala sam da igram po pravilima..", dok njen lik predstavlja ženu koja je upravo kršila pravila u vreme kada se na samohranu majku nije baš gledalo blagonaklono. I to sigurno ne u Grčkoj, al' ajd' sad umjetnička sloboda...
No, ipak kad se sve svede, ovaj film, koji je već inkasirao preko 100 mil.$, nije ni pravljen da zadovolji neke istančane ukuse, već da usreći radne mase željne eskapizma, što je naravno na svom mestu, sve do onog trenutka kad kreće da se iživljava po istoj. Čime ovaj film obiluje.
U želji da se napravi neka vrsta hibrida "Čikaga", "Povratka u plavu lagunu", "Moja mrsna grčka svadba" i čega sve ne, sa ABBA muzikom koja bi kao trebalo da diktira tok filma i okupira svu pažnju gledalaca, ova navrat nanos napravljena papazjanija u stilu - Vaš najbolji provod ovog leta- ipak ne bi privukla pažnju Dionizijevih obožavateljki sa početka priče, jer su one imale ipak više smisla za zabavu.
Sve u svemu Mama Mia!