Dakle, ja sam vegetarijanac. Da pokusam kratko – sanjala sam jedan san i prestala da jedem meso.
Pa zasto ovo pisem? Meni je svejedno ko sta jede. Smatram da smo, kao vrsta, u skoro jedinstvenoj poziciji da pravimo licne izbore vezane za ishranu. Nasi sistemi za preradu hrane negde su na sredokraci izmedju predatorskih i biljojedskih – fizioloski, anatomski i hemijski. Svako moze sam da bira hoce li jesti pragnje ili tikvice ili oba. Uzivancija jedna.
Nego bih ja o ovdasnjim predrasudama.
Svastojedske* predrasude:
1. – vegetarijanci ne uzivaju u hrani – ovom pristupu ne znam ni ime ni poreklo pa molim da mi se pomogne da shvatim odakle je potekla ideja. Posledicno, ona se racva na sledece dve:
2. – vegetarijanci, posto ne uzivaju u hrani, nisu puteni niti sposobni da uzivaju u drugim culnim zadovoljstvima
3. – vegetarijanci, posto ne uzivaju u hrani, ne uzivaju ni u drustvu, veselju, zivotu - zapravo su obicni namcori
4. – neunosenjem hrane zivotinjskog porekla telo ne dobija sve sastojke neophodne za zdrav zivot
5. – vegetarijanska ishrana manje je raznovrsna od uobicajene
6. – vegetarijanca uvek i u svakoj prilici treba upozoriti kuda vodi njegovo ponasanje i objasniti mu da je to sto radi, u najmanju ruku, cist bezobrazluk
Vegetarijanske predrasude:
1. – vegetarijanci daleko duze zive od ostalih
2. – ostali nisu svesni onoga sto jedu
3. – vegetarijanci imaju razvijenije poimanje sveta oko sebe. Presli su na drugu stranu reke i ugledali svetlo. Posledicno, potrebno je ubediti sve bliske i voljene da momentalno promene svoje neosvescene navike.
4. – onaj kome vredjas hranu u tanjiru nece biti zgadjen tvojim tekstom nego svojim obrokom i odmah ce ga baciti zauvek, a ti ces zauzvrat steci zasluge za sledecu inkarnaciju ili Vecna Lovista.
Dakle, “ostali” vegetarijance smatraju uskracenima. Vegetarijanci ostale smatraju tu i tamo primitivnima. Mene zaista veoma zanima zasto je to tako.
(* - ako mi neko pronadje termin koji oznacava coveka koji jede i meso i biljke a pritom ne sadrzi u sebi pojam “zdranje” niti bilo kakvu poluuvredljivu odrednicu, bicu mu veoma zahvalna)
P.S. – ovo je trebalo da bude promisljeniji, duzi i edukativniji tekst ali moja impulsivnost trenutno je zdravo dobro podbodena mini-necim (ratom? okrsajem? vikanjem uglas?) ne blogu Marijane Cosic. O, da li cu ikad napisati ono nesto sto stvarno zelim ? :)))