Kada sam krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih išla u školu a posle studirala na Filozofskom fakuletu sociologiju, pokupila sam pelcer koji se vidim primio kod mnogih iz moje generacije - kako je naša škola najbolja, naši stručnjaci kako su strava a da ne pričam kako nam je zemlja bogata a ljudi lepi. Mislim istina je da ima dobrih djaka, da je zemlja lepa - kad mi se malo očistila i umila, da je svaka zemlja bogata kad u njoj ljudi rade ali da nam je školski sistem dobar - e u to sumnjaj jer na svoj koži ispitujem studiju slučaja učenja u novoj sredini.
Evo me ponovo posle skoro 10 godina u školskoj klupi sa knjigama i sveskama, tačnim vremenom početka nastave, profesorkom i kolegama. Mesto - Minhen, škola SAP ( HR).
pretpostavka br.1
Sad ću u školi da plandujem 4 meseca pa ću onda sve za jedno dve tri noći da naučim
Prvo, nema šanse da vas sistem učenja pusti da plandujete 4 meseca. Svaki dan su testovi i provere znanja i ne možete da plandujete sve i da hocete.
pretpostavka br.2
Učim samo teoriju da požim test i tako ovo što učin nema veze sa stvarnošću.
Najmanje učenje teorije a naviše primera iz prakse pomoćiće u stvari da pololožim i prodjem test.
pretpostavka br.3
Bolje je da ništa ne pitam profesorku jer je ona smorena svim ovim likovima što dosadjuju svaki čas.
Ćutim ja tako nekoliko dana, ništa ne pitam kao sve mi je jasno i oni mene pozovu na razgovor da vide razumem li ja nešto o čemu se tu radi kad ništa ne pitam i da li uopšte želim da idem u školu kad se ni ne interesujem...
pretposatvka br.4
U školi ljudi pored učenja vole da se provedu i da se upoznaju
Uh, ovde sam se baš prevarila jer je dominantan red i tišina
pretpostavka br.5
bolje je da ništa ne pitam ni moje nove kolege jer će mi sigurno reći: ma daj kako to ne razumeš, to je tako lako.
opet greška - raspored sedenja je i napravljen da ljude sa više iskustva razmeštaju pored onih sa manje - podrazumeva se da pitate...
Tako mi prodje jedno nedelju dana - nikog nista ne pitam, čitam teoriju a misli mi lutaju, razmislam kako je ovo dar sa neba što ne radim već mogu da uživam ne radeći ništa....sednem jedno veče u 23.00h da ponovim sve što sam kao naučila i - padnem test.
Glupo je da pišem da sam sledeće nedelje učila, vežbala,pitala i dosadjivala...jer da i drugi put nisam prošla mogla bi da razmisljam o napuštanu škole.
Škola je posao - da sam to ranije shvatila skratila bih studiranje, skratila bih blejanje kroz prozor na predavanjima, vezbala bi testove na tabli, skratila bih neprospavane noći pred ispit, mada opet možda je neko za nas to tada trebalo da uradi....