Reč koju volim
nisam dugo videla.
Krečili smo stan prošle jeseni: otvoren prozor na dvorište i: Ona je navraćala. Uvek drugačije obučena: par puta crno, žuto samo jednom, ostalih dana namerno sklepani šareniš: izbrojala sam 12 nijansi crvene. Omiljena? Mislim zelena. Nosila je 37 narukvica: različiti materijali: melodije zveckaja..... Cipele je dobijala na poklon i – kako se ono kaže – p r i s t a j a l e su joj: svaki par. A parfeme je poklanjala: ovo-ste-vi..... Nije puno objašnjavala...... To što je trebalo da saznate spuštala je na vidno mesto: trenutak pre odlaska.
jasno
Zadovoljni ili ne.
Razgledam skoro: trebalo bi krečiti. Nemam ideju: verovatno opet u belo. Ali imam želju da je vidim. Možda će to biti povod da svrati. Da. Odlučila sam da sačekam i osetim šta. I da je pitam: kako je koriste ovih dana. Je li zadovoljna. I da joj kažem: kako sam provela sate. Bez nje.
– Nije dolazila?
– Ko?
– Reč.
– Nije.
– Da joj se nije nešto desilo!
– Šta bi Reči moglo da se desi? Ne preteruj.
– Zašto si tako siguran. Kao da se jedna izgubila....
– Ama, ženo, ova je neophodna!
– Misliš?
– Znam.
– Drago mi je da to čujem od tebe.
– Šta hoćeš time da kažeš..............
– Ništa. Ali možeš nju da pitaš. Kada je vidiš.
– Video sam je juče.....
– Gde?!
– Prošla je našom ulicom, nečujno i brzo.
– Kako izgleda?
– Kao i uvek.
– Misliš da će svraćati do nas?
– Da.
– Voleo bi?
– Kakvo je to opet pitanje?
– Nemoj da vičeš.
– Ko viče.
– Među ljudima smo..........
– Pa šta! I ovako ne znaju o čemu pričamo.
– Misliš......................................................................................
Kupili smo joj cipele: crne lakovane.
Sivi papir. Velika bordo satenska mašna. Mislim da sada već zna sve o nama.
– (Juče smo se srele na ćošku. Pita kako si. Nisam joj rekla da je sve ređe koristiš. Spustila mi je u ruku maramu koju sam davno izgubila.... I namignula. Naravno da ti ovo neću ispričati.....)
– One tvoje Reči nema već dugo.
– Tu je Ona. I nije moja......
– Voleo bih da je vidim.
– Pa pozovi je.
– Kako......
– Pronađi muziku koja ide uz crni lak..........
– Misliš?
– Volela bih da ti otpleše ono što je meni. I da je nasmeješ.
Kupili smo joj cipele: crne lakovane.
Sivi papir. Ona je birala mašnu. Mislim da o nama zna i ono što mi ne znamo.
– (Rekla mi je da voliš tišinu. Isto koliko i muziku. I da je smeh moja reč za mene. Kako da ti ispričam. To je trebalo da znam.....)
– Gladan?
– Jesam......
– Hleb?
– Kupio sam onaj sa suvim grožđem.
– Vino?
– Belo.
– Znaš li.....
– Dođi