ILI
Krvopija
Na samom početku PreduzetničkeKarijere, kako bi zaradili, rešila sam da prodajem i hardware fizičkim licima. Posle par kupaca sam odustala od ovog vida zarade. Sad ću vam ispričati i zašto:
K'o i svaki PreduzetnikPočetnik i ja sam dala MaliOglas u novinama. Između ostalog, navela sam da se bavimo i prodajom računara. Posle dva dana javio nam se prvi Kupac iliti Krvopija. Želeo je da kupi računar.
- Kakav računar želite? - ljubazno sam pitala.
- A kakve imate? - pitao je on.
Digresija:
Ovo pitanje je u rangu: na pitanje Konobara „Šta želite da popijete?", kažete „Hoću sok", a on pita „Koji?", a vi kažete „Pa, ne znam. Koji imate?"
Smračilo mi se pred očima. Počela sam sa opširnim objašnjenjem (prim. aut. da ne smaram blogočitačku puliku - potrajalo bi)... Kad sam završila, Krvopija je rekao:
- Ma, ja sam mislio je l' imate crne ili samo bele...
- Imamo i crne.
- A ja bih beo.
- Dobro. Imamo i bele.
- A jesu crni moderniji?
Ovaj razgovor je potrajao, ali Krvopija je rešio da kupi računar.
„Hvala nebesima!" - mislila sam.
Narednog dana Krvopija je došao da pogleda računar. Nešto je mrmljao u bradu (prim. aut. ne bih se zaklela, al' mislim da se mrmljanje odnosilo na cenu, ženu, decu...). Otišao je, a sa njim i BeliRačunar.
- Sunašce, ode Beli! - veselila sam se.
- Aha: ode Beli, a sutra ti stiže Crni... Ako, tako ti i treba kad nećeš da me poslušaš. I samo da naglasim: ja u Prodaju neću da se mešam i tačka!
- Eto, znala sam. Ljubomoran si. Ne možeš ni da se raduješ zbog mene...
- Ama, LudaŽeno... Daj bože da grešim...
Taj dan sam provela u uverenju da je u Sunašcetu proradio HomoBalcanicus. Avaj, da je bio u pravu saznah narednog jutra:
- Nemam internet! - neko je zaurlao sa druge strane žice...
- Molim? Ko ste Vi? - preneraženo sam upitala.
- Šta se praviš luda? Kao ne znaš, a? A juče mi prodade komjuter! - urlanje je nastavljeno. Bio je to Krvopija.
- Jeste li lepo povezali modem i računar? - počela sam naivno.
- A?
Ovo je trenutak kad mi se skide koprena pred očima:
- Kod koga ste zakupili internet konekciju? - počeh i ja drčno.
- A?
- Ma, nemojte Vi meni A, pa, A... Čujete šta pitam?
- A, je l' treba da kupim to... Internet, mislim. - sad se Krvopija zbunio.
- A kako Vi zamišljate da se konektujete na internet? HokusPokusVarijanta ne radi u ovom slučaju...
- Pa, nisam znao...
- Ma, nemojte, molim Vas. To niste znali, al' da se derete to ste znali, je l'? Sram Vas bilo!
Nešto je promucao (prim. aut. Valjda izvinjenje - nisam sigurna) i prekinuo. Sunašce je likujući dobacio:
- Beware of the DarkSide: anger, fear, aggression...
- Molim?
- Lepo sam rekao juče da će ti se danas zacrneti...
- Ma, kad te tresnem po tintari, sve će da ti bude crno...
- Eto, znao sam. Postala si Darth Vader.
- A ti si mi Yoda, je l'? Pametnjakoviću...
- Više sam Obi-Wan Kenobi.
Nije imalo smisla raspravljati se sa Pametnjakovićem (prim. aut. Sunašce je nekad gori od tri BabeAlapače...).Taj dan su se javljali još neki Krvopije... Ali ništa od prodaje.
„Sunašce = Baksuz" - prolazilo mi je čitav dan kroz glavu...
Posle par dana imala sam NovogKrvopiju. NoviKrvopija je kupio štampač. Likovala sam danima, jer se NoviKrvopija nije javljao.
- Vidiš, onaj Krvopija je bio statistička greška. - rekoh Sunašcetu.
- Aha, kako da jok... - Sunašce će meni.
Grrrrrrrrr! Kako mrzim kad je u pravu!
Posle mesec dana NoviKrvopija se javio. Uredno se predstavio i nije urlao.
„Dobro. Nije loše za početak..." - mislila sam.
- Imate neki problem? - pitala sam.
- Da. Štampač neće da štampa, pa hoću da ga donesem na servis. - rekao je NoviKrvopija.
- Pre nego što ga donesete na servis, proverite da li ima mastila u kertridžima.
- A što bih? To je Vaš posao.
- Znači, Vi očekujete da Vam besplatno dajem kertridže?
- Pa, zar to nisam platio? Ja kad sam kupovao stampač, kupio sam ga da radi za stalno... - nastavi NoviKrvopija.
- Jeste li pročitali GarantniList?
- Nisam. Nećete me zayebati!- sad je počeo da urla. Uzvratila sam istom merom:
- Prvo pročitajte šta ulazi, a šta ne u garanciju, pa se javite!
- Ja ću da Vas prijavim!
- Kome? UpraviZaVodovodIKanalizaciju?
Prekinuo je vezu... i više se nikad nije javio. Hvala svim silama telesnim i bestelesnim na tome.
Jednom Krvopiji sam prodala wireless tastaturu i miša. Posle par dana:
- Dobar dan. Ne radi mi ona tastatura što ste mi je prodali...
- Ona wireless?
- Ne, nego bežična.
- Ok. Istrošile su Vam se baterije. Promenite ih i opet će da radi.
- A ona radi na baterije?
Posle ovog razgovora, zavapila sam:
- Gotovo je! Ne mogu više!
- Nećeš valjda da prestaneš sa prodajom? Ženče, nemoj tako... Taman sam počeo da razvijam OsećanjeLjubomore zbog tvog NesvakidašnjegPoslovnogPoteza...
- Nemoj, molim te...
- Ok. Neću ja... Sad će da dođu Kolege, pa će oni.
- Ispričao si im? - bila sam zapanjena & prepadnuta.
- Sa zadovoljstvom. - iskezio se Sunašce.
Napravili su mi i Plaketu za NajboljiPoslovniPotezGodine... Grrrr! Baš im hvala! Narednih par nedelja su me saletali nebuloznim pitanjima tipa:
Zašto moja tastatura ne radi i kakve veze ima prosuta kafa sa tim?
Je l' mogu da se zarazim od kompjuterskog virusa?
Gde mi je nestao dokument iz Recycle Bin-a - jesi ti to nešto namerno namestila?
Zarad duševnog mira, odlučila sam da hardware prodajem isključivo pravnim licima. Nije da me glava manje boli od njih, al' sa njima i mogu da izađem nekako na kraj... ali, to je neka druga priča...