Leze i reze.
Na kraju moje ulice.Na krivini.Gde vetar i automobili nanose pesak.
Ljudi ih se plase.Love ih sinteri i zaludni lovci.
Potroseni su silni novci...
No,oni su neunistivi!
Moji Kopakabanci!
Reze na mog psa.Zlatnog retrivera.
On,onako blentav,zarezi na njih!Misli,valjda ,da cu ja da ga branim.
Od njih!
Od njih,ej,bre!
Ima ih desetak.Svi k'o telici!Raznobojni.Crno-beli,zagasitio smedji.Zuti.
Razbojnici....
Ali ipak,nekako mili!
Kupim im,opet po' kile salame.Zidarske.sto tuce po belom luku!
Mesaru uvek odskoci leva obrva.K'o da je na feder.
Valjda misli-nije moguce da On jede Ovo!
Da,ponekad.Sto da ne?!
Ali,ovo je za njih.Po 5o grama u proseku.I nije nesto.
Tek da budem covek.A ne 'pas'.Tim psima.Koji su,ipak,covekov najbolji prijatelj.
I kada su gladni!
Samo ako se covek ne ponasa necovecno.
Oblizuju se.
Od uva do uva.
Blentavi pas Pasa,i ja,nista manje (blentav),prolazimo pored njih.
Opet laju!
Kopakabanci....
Na mog zlatnog retrivera...
Bljesnu im opasni ocnjaci!
Reze!
Jer su nepotkupljivi!
Iako nemaju nigde nista....
Samo tu krivinu!
Na kraju moje ulice,na pesku,ne zlati se samo dlaka moga Pase.
Zaigra cesto suncani otkos...
... u toplim ocima mojih Kopakabanaca!
I nema straha,i nema zime!
Napred,Pasa!
P.S.Znam.Mnogo je ljudi gladno.Ali to je za drugu pricu.Ovo je prica o psima.I ljudima.....