Ne može da se snimi zatvorski film, a da se u njemu makar na nekoliko sekundi ne pojavi neki homoseksualac. To nekako ide zajedno. Kao što vojska, internati, manastiri, semeništa, karantini i homoseksualnost idu zajedno. Kao što su nekad policija i homoseksualnost išli zajedno sve dok se žene nisu masovno uposlile u istoj i sve pokvarile. Sve te istopolne institucije i družine imaju predznak homo, i taj predznak je sve veći što se oni više trude da ga se otarase.
Homoseksualci u zatvoru su postali stub popularne kulture, i to su mahom napaljene čike s brkovima, koji iskolačenih očiju gledaju svoju žrtvu dok se tušira. Oni oblizujući jezikom usne čekaju da žrtvi ispadne sapun, kako bi je zaskočili. Ta priča o ispadanju sapuna je toliko popularna, da je preživela uprkos činjenici da većina već godinama za tuširanje koristi isključivo shower gel. Postoje teorije zavere da je shower gel stvoren kako bi se stalo na put incidentima sa ispadanjem sapuna. Proklet bio izumitelj shower gela.
Naravno, zatvor nije mesto gde se može roditi ljubav između zatvorenika, već je to mesto gde se zatvorenici međusobno tuku, maltretiraju, siluju, a u međuvremenu smišljaju plan za bekstvo, kopaju tunel zarđalom kašikom ili štrajkuju glađu jer sud želi da im nametne branioca. Makar je to najčešći motiv zatvorskih filmova i reality showova. Filmski zatvorski silovatelji se mahom, politički korektno, regrutuju iz tzv. kategorije „privremenih homoseksualaca" - strejt muškarci koji su zbog istopolne sredine odlučili da nađu dečka, da im zatvorski (vojnički) dani brže prođu. To su one čike koji su silovali Tim Robbinsa u „Bekstvu iz Šošenka", Edwarda Nortona u „Fatalnom kursu X", Edwarda Furlonga u „Fabrici životinja"...
(American History X)
Moji omiljeni likovi kada su u pitanju homoseksualci iz zatvora su ipak tetkice i transvestiti. Luis Molina (William Hurt) u filmu „Poljubac žene pauka", koji dokazuje da se u zatvoru ipak može roditi muško-muška ljubav; Jan the Actress (našminkani, botoksirani Mickey Rourke sa veštačim noktima u vrelim pantalonicama) u filmu „Fabrika životinja" i Bon Bon (Johnny Depp koji guzu koristi kao poštansku torbu) u filmu „Pre nego padne noć".
(William Hurt, Johnny Depp, Mickey Rourke)
Ali, po mom skromnom mišljenju najlepši zatvorski film je nemačko ostvarenje „Der Boxer und die Friseuse", koji prati vezu dvojice zatvorenika, strejt boksera i gej frizera. Njihova veza je zapala u veliku krizu kada su se našli na slobodi i kada je bokser odlučio da se ponovo viđa sa ženama.
Naše sestre lezbejke su takođe omiljene kada su zatvorski filmovi u pitanju. One mahom imaju uloge zlih, kratko ošišanih čuvarki zatvora, koje sadistički maltretiraju zatvorenice. Suptilniji prikaz lezbejki u zatvoru možemo videti u britanskoj tv seriji „Bad Girls", koja prati život unutar zidina ženskog zatvora.
(I Now Pronounce You Chuck & Larry)
Da sumiramo, filmovi nas lepo uče da su zatvori puni pedera (pravih ili krivih), i zato smatram da je akcija „Pravda za Uroša" skroz debilna. Šta će čoveku „Pravda" u zatvoru? Razumem ja da ljudi žele da budu informisani, ali gde baš „Pravda"?! Što nije „Kurir za Uroša"? Ako je kojim slučajem u pitanju nedostatak toalet papira, onda je „Politika" mnogo bolji izbor. Ne zbog sadržaja, već čisto praktično - ima najviše strana. Jedna „Politika" može da traje skoro mesec dana (proveravao sam).
Zato apelujem na sve, ako već želite da pravite neke akcije, uzmite gore napisano u obzir i pokrenite akciju „Vazelin za Uroša" - trebaće.
I što bi rekao prestolonaslednik bez prestola: „Ja sam sa vami!" - još uvek.
Predrag M. Azdejković
- pas koji laje i ujeda -