Mediji| Politika

Ućutkivanje glasnika

Budimac RSS / 17.10.2008. u 20:17

u pokušaju

Nedavno se jedan stručnjak za vojni hardver, inače se smatra novinarom, propisno nalupetao na stranicama "najstarijeg dnevnika na Balkanu", glede zemlje u kojoj prebivam i novinarstva u istoj. Isprva sam imao impuls da ga propustim kroz fisking tretman (pasus po pasus analiza nečijeg baljezganja), ali sam odustao, jer sam smatrao da ne vredi truda zato što je ipak ta brljotina pisana(?) isključivo kao reakcija na smenu na uredničkom kormilu pomenute novine (tursko novinarstvo mu tu dođe kao kolateralna šteta), te sam se zadržao na komentaru na, u tom momentu, aktuelnom mi postu. Ovih dana sam se setio te paškvile Miroslava Lazanskog, jer je nedavno "упозорење турских генерала штампи у стилу: немојте да летите сопственим крилима" doprinelo svemu osim autocenzuri koju je ovaj lumen proglasio sine qua non turskog novinarstva.

Tekuće odmeravanje snaga između turskih medija i turskih oružanih snaga mnogi ovde vide kao prelomnu tačku tog odnosa. Međutim, fakat je da je ta tačka rezultat sporog ali, nadam se, sigurnog osvajanja sloboda, kome prisustvujem živeći ovde preko osam godina. Istovremeno je to (odmeravanje) perfektna ilustracija Lazanskovog lupetanja (posle koga, vidim, ostade em živ, em zaposlen).

No krenimo redom o poslednjem slučaju koji potresa tursku javnost.

Početkom meseca, preciznije 3. oktobra, borci PKK-a (Partiya Karker Kurdistan - Kurdistan Worker's Party, koja se nalazi na listi terorističkih organizacija kako u EU tako i u SAD) su napali karaulu kod sela Aktütün blizu tursko-iračke granice, na krajnjem jugoistoku zemlje. U napadu je poginulo 17 turskih vojnika i 23 pripadnika PKK-a.

Muckraking dnevne novine Taraf (na žalost, sajt postoji samo na turskom) su ubrzo posle događaja objavile fotografije zapovednika turske vojne avijacije, generala Ajdoana Babaolua (Aydoğan Babaoğlu), snimljene dok je napad trajao, kako igra golf u Antaliji. Kada je sledećeg dana narečeni general upitan od strane "sedme sile" za to odbrusio je: "A je l' možda trebalo da idem u Aktutun? Rukovodio sam operacijom sa lica mesta." Da stvar bude još zamršenija generalštab je izdao saopštenje, odbrane gen. Babaolua radi, u kome se tvrdi da je narečeni saznao za napad 6. oktobra uveče.

If Turkey's air force commander learns of a major attack that killed 17 soldiers half a day after my cleaning lady, there is a bigger command and control problem than a senior general having time and resources to play the game of the high and mighty.

Ako komandant turske vojne avijacije saznaje za veliki napad u kome je stradalo 17 vojnika pola dana posle moje spremačice, onda postoji veći problem komandovanja i kontrole nego što je problem da viši generali imaju vremena i sredstava da se visokih i moćnih.

Citirani komentar dolazi iz pera novinara koji radi za kuću koja nije naklonjena vladi, a jako je naklonjena vojsci (Doan ili Doğan medijska kuća kojoj se Lazanski toliko divi u svojoj škrabotini).

Taraf je zatim otišao korak dalje i napravio paralelu sa prošlogodišnjim vrlo sličnim napadom na karaulu kod mesta Dalidža (Dağlıca), kada je 12 turskih vojnika poginulo, 16 ranjeno, a osam zarobljeno. Taraf je prvi objavio (na osnovu internih armijskih dokumenata) da je bitka trajala više od 48 sati. Dovoljno? Btw taj napad se desio uoči referenduma na kome su turski građani izglasali (62%) da se predsednik republike bira neposrednim glasanjem (nešto čemu su se opozicija i armija protivile). Ove godine u avgustu je Taraf objavio da se iz optužnice po istrazi Ergenekona para-državnog kartela vidi postojanje predznanja o napadu.

U utorak (14.oktobra) Taraf objavljuje delove obaveštajnih izveštaja koji su poslati generalštabu 29. septembra i 2. oktobra.

Even the names, birth places and ages of the terrorists crossing the border, as well as the number of people in various groups formed by the militants, are included in the status reports. A report wired on Oct. 2, just one day before the Aktütün attack, warns that “the PKK is engaged in extensive preparations to attack security forces outposts along the border ahead of a possible cross-border operation.” Even the name of the PKK commander - Habat, one of the group’s female leaders - who staged the attack was reported in the Oct. 2 document.

U izveštaju se navode čak imena i starost terorista koji su prelazili granicu, kao i broj ljudi u različitim grupama koje su borci formirali. Izveštaj od 2. oktobra, samo dan pre napada na Aktutun, upozorava da "PKK je angažovan na obimnim pripremama za napad na položaje bezbednosnih snaga duž granice." Čak je ime PKK komandira - Habat, jedne od liderkinja - grupe koja je izvela napad navedeno u izveštaju.

UAV.4248.jpgMeđutim, najporazniji deo Tarafovog članka je deo o snimcima sa UAV-a (unmanned aerial vehicle) i tvrdnja da je napad bio direktno prenošen na monitore u generalštabu.

The terrorist raid, which killed 17 young soldiers, was literally broadcast live on General Staff monitors.

Teroristički napad, koji je ubio 17 mladih vojnika je bio bukvalno prenošen uživo na monitore generalštaba.

Deo snimka se može videti ovde.

Mislim da ne treba da pišem da su ostali mediji prenosili Tarafovu eksluzivu.

Napad - najbolja odbrana

basbug.4246.jpgOdgovor oružanih snaga je došao sledećeg dana u sredu (15. oktobra) u vidu zbrzane konferencije za štampu u gradu Balikesir na kojoj je šef generalštaba Bašbu, na bini sa sva četiri zapovednika oružanih snaga održao bukvicu medijima koja se može svesti pod naslov u dnevniku Zaman "Povinujte se ili!" (Comply or else!). Televizijske stanice su prenele tu "konferenciju za štampu" uživo. Zašto navodnici? Pa, novinarska pitanja nisu bila predviđena (niti odgovorena) u toj predstavi. Basically Bašbu je ponovio on čuveno Bušovo "ili ste sa nama ili protiv nas". Istovremeno je vojni sud zabranio objavljivanje novinskih izveštaja baziranih na pisanju Tarafa, za vreme trajanja istrage o incidentu.

Vanredno oštri ton Bašbuovog nastupa, sudeći po reakcijama onih kojima je najviše namenjen - Tarafu, nije ostavio željeni utisak. Jasemin Čongar (Yasemin Çongar), zamenik (nije valjda zamenica) glavnog urednika Tarafa je izjavila da je u demokratskoj zemlji neprihvatljivo da načelnik generalštaba koristi jezik pretnje i izdaje komande medijima. Takođe je najavila dalje publikovanje sličnih dokumenata dokle god urednici smatraju da su pouzdani i ispunjavaju pravo javnosti na informaciju.

"In a democratic country, it is unacceptable for the chief of general staff to use such threatening rhetoric and give orders to the media," she said. She pledged that the newspaper would continue to publish similar documents as long as its editors see them as reliable and they fulfill the public's right for access to information.

Većina analitičara i komentatora (ne svi) su stali na stranu Tarafa.

Hmmm, da li to liči na autocenzuru o kojoj 829 reči teksta Miroslava Lazanskog govore? Meni nimalo.
 

Taraf

Taraf na turskom znači strana. Čiju stranu ovaj liberalni dnevnik koji je počeo izlaziti s jeseni prošle godine zastupa je teško odrediti. Naime, postoje brojne špekulacije ko stoji s lovom iza ovog lista (a nismo deca da verujemo u "slobodu štampe"), ali one su samo to - špekulacije. Činjenica je da se oko tog projekta okupila veoma solidna ekipa novinara i intelektualaca na čelu sa glavnim urednikom Ahmetom Altanom, piscem i pre toga urednikom dnevnika Star.

YChongar.4247.jpg

Već sam pomenuo Jasemin Čongar, novinarku u čijem CV-ju je da je bila šef dopisništva dnevnika Milijet iz Vašingtona, radila je za CNN turk, BBC World Service itd. Dakle, novinarka sa uskoro će biti 20 godina iskustva. Hrabrost, ne samo od vrste potrebne da bi se pisalo o opasnim temama, nego onu "terensku" je pokazala nedavno kad su ona i Ahmet napravili put po planinskom masivu Kandil u severnom Iraku, gde utočište nalazi većina kurdske gerile. Meni je njeno ime (definitivno) postalo poznato (i prepoznatljivo) prošlog proleća kada je obnarodovala da su neki aktivni generali uzeli učešća u brejnstormingu koji je organizovao jedan vašingtonski think-tank na temu vojni udar u Turskoj kako ga izvesti i zašto.


Tu je i Etjen Mahčupjan (Etyen Mahçupyan), glavni urednik dvojezičnog nedeljnika (turski i jermenski) Agos koji je osnovao, prošle godine ubijeni novinar, Hrant Dink.

Međutim, meni najzanimljiviji lik iz Tarafa je (vrlo) mladi kolumnista Rasim Ozan Kutahjali (Rasim Ozan Kütahyalı) koji je pre pojave ovog dnevnika bio bloger (i dalje bloguje). Neke od (tabu) tema koje on na veoma pronicljiv način obrađuje u svojim tekstovima vrlo brzo uđu u mejnstrim diskurs. Sudeći po njegovoj mladosti, inteligenciji i hrabrosti budućnost turskog novinarstva, a usuđujem se reći i zemlje, izgleda sasvim svetlo.

 

Atačmenti

Tagovi



Komentari (107)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Budimac Budimac 21:48 19.10.2008

Re: Putovanje u Istambul kolima?

p.s. budimac, dva put zaredom nemam shta da kazhem na tvoj tekst. ovo pochinje da me zabrinjava.

I mene :) Nadam se da je to beztekstasam pozitivno.
background noise background noise 21:58 19.10.2008

Re: Putovanje u Istambul kolima?

Ma super, dolazim bilo kako. Jedva čekamo, jos nismo dotakli orijent a sanjamo ga. Hvala, ilustrativno je, sad me vuče kao magnet!
marco_de.manccini marco_de.manccini 22:28 19.10.2008

Re: Putovanje u Istambul kolima?

skroz pozitivno, kako nije. nema se shta dodati.
crossover crossover 21:03 19.10.2008

Planes strike Kurd bases in northern Iraq

Будимац, ови их изгледа баш пеглају.
Пази кад си ми задао домаћи, цео дан читам неке линкове по твојим упутствима.
Изгледа да ће тамо код тебе бити баш занимљиво у блиској будућности, додуше и у целом свету
Поздрав.
Budimac Budimac 21:28 19.10.2008

Re: Planes strike Kurd bases in northern Iraq

Изгледа да ће тамо код тебе бити баш занимљиво у блиској будућности

Ovde stalno tako :)))
A to peglanje planinskog masiva Kandil je čisti teatar. Probaću da nađem neke intervjue o ovom problemu pa da okačim link ovde, jedan pamtim sa mojim omiljenim likom Patrikom Koburnom (Patrick Cockburn). On je koliko proletos ili na jesen prošle godine posetio Kurde u tim planinama i kaže NEMA ŠANSE ni da ih ogrebu avijacijom. To je sve igra za domaću publiku... oni kao nešto rade...
Ajd idem da tražim te fajlove...
crossover crossover 23:00 19.10.2008

Re: Planes strike Kurd bases in northern Iraq

On je koliko proletos ili na jesen prošle godine posetio Kurde u tim planinama i kaže NEMA ŠANSE ni da ih ogrebu avijacijom.

Ово ми је потпуно јасно, то је отприлике као Тора Бора у Авганистану. Стварно, не треба бити стручњак да би се ово схватило, а има и безброј примера. Углавном су ми јасни унутрашњи (турски) разлози, него не увиђам шта амери муљају.
Друга ствар ми је била мутна, зашто су амери пуштали турке да бомбардују северни Ирак, када су им Курди са севера Ирака савезници против Садама. ПКК је на листи терористичких организација, а притом имају марксистичку идеологију, то би могао бити један зашто амери жмуре на једно око. При том, Курда има око 20 милиона у региону, и имају јаку жељу за својом државом, а то никакво бомбардовање не може да стабилизује. Чини ми се да су у свом овом срању амери до гуше упетљани.
Сетио сам се кад си поменуо војни пуч, ’86 кад сам први пут дошао у Истанбул, на сваком ћошку у граду је била војна полиција. Негде на Таксиму, одједном вриска, цика и панично трчање, војна полиција разбацује пролазнике са плочника испред неке банке у коју је дошла да превезе новац. Тако су били "нежни" да сам помислио да разбијају демонстрације.
Управо видех да је и Саладин (Salahadin Ayyubi) био Курд, занимљиво.
Поздрав свима у Халикарнасу, родном граду Херодота
Budimac Budimac 23:45 19.10.2008

Re: Planes strike Kurd bases in northern Iraq

Kurdi su jedan od najprevarenijih naroda u regionu (svi su na Bliskom istoku zahebani više puta, ali oni mnogo više puta). Btw ima ih toliko koliko navodiš samo u Turskoj ako ne i više.
Ameri hodaju na neki način na konopcu. Irački Kurdi su im jedini lojalni saveznici, a sa druge strane ne mogu da baš okrenu leđa ni Turcima, pri tome kao što već rekoh pomažu i kapom i šakom PJAK (iranski Kurdi) koji takođe nalazi utočište u istom planinskom masivu i (verovatno) deli resurse sa PKK.

Elem, zbog svega toga se ode u Vašington po dozvolu za invaziju, onda se zapiša par bandera, proglasi se pobeda i vrate se. Jedno vreme svi srećni i zadovoljni.
Onda se približi suđenje para-državnom kartelu (sutra počinje), vojska postane malo nervozna, pa opet ide na taktiku tenzije i eskalacije sukoba.

Treba imai u vidu da Kurdi nisu homogeni. U onome što se sada već naziva Kurdistan (severni Irak) imaš najmanje dve grupe koje su spremne da se međusobno pokolju (i klali su se pre). Kažu, ne znam pouzdano, da su razlike velike između turskih i iračkih Kurda - tolike da im jezik nije isti. Prema tome, iračkim Kurdima PKK može biti moneta za potkusurivanje, kako u dilovanju sa Turcima tako i Amerima. Međutim, s ozirom na teren ni oni ne mogu da ih kontrolišu.

Evo, našao sam deo tog intervjua, jeste star (28. jul prošle godine) ali veoma edukativan.

Da, Halikarnas :) sad koriste to ime kao turističku atrakciju. Inače Bodrum znači podrum :)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana