Društvo

El Bosco, pet vekova kasnije

gordanac RSS / 19.10.2008. u 14:31

- post posvećen SAJMU KNJIGA, sa  predlozima za prevod nekih autora i njhovih knjiga, a do sledećeg Sajma knjiga u Beogradu 2009., verujem da su ti prevodi iz kategorije "neće da se baci i ne može da škodi", i da ne bi bilo loše da se čitaju i na našem jeziku -

jhhieronymusboschthegarci4.jpg Ako pažljivo slušate ljude primetićete da kao da nekako VOLE da daju sud o pojedinim temama i  stvarima, smatraju da (naravno!) na svoj sud imaju pravo i izriču ga često s lakoćom koja ponekad zapanjuje. Ništa "možda...", nema "čini mi se.." ili "mislim da sam čitao/la...", a nikako ili sasvim retko "ne znam, nemam stav, ček` da vidim...". Manje-više svi ti sudovi imaju nekakve veze ili sa moralom ili sa politikom ili sa nekakvom "socijalnom dimenzijom" ili sa religijama, pravima i pravdom. Sledeća stvar koju možete primetiti je da posle izricanja suda o nečemu (nekome, ičemu) teško da može biti ikakvog dijaloga među sagovornicima, nekako stvari postaju "lične" (bez prave potrebe) i u suštini - komunikacija o onome što je predmet suda - prestaje.

Ovaj tekst je predlog da se porazgovara o uzrocima i razlozima zbog kojih usvojimo nekakvo stanovište, prihvatimo nekakve vrednosti i time izgradimo potpuno jasan i (mislimo mi) svima očigledan moralni sistem koji je temelj na koji stanemo čvrsto, udobno i sigurno - i onda dajemo svoj sud.

Od mnogobrojinih autora, vrlo zgodnih da se spomenu i o njihovim teorijama, radovima, knjigama i polemikama čavrlja na temu "na osnovu čega mi to sudimo, kako se uspostavlja moralni, neporeciv sud?", odabrala sam savremenike, ljude raznolikog "prethodnog obrazovanja", dovoljno priznate u svojim oblastima (a i šire!) i naravno "internet & blogo aktivne" i za direktnu komunikaciju, ako nekome padne na pamet. Znam da bi možda lakše bilo sa "prividno mrtvim misliocima" jer su im dela odavno prevedena, deo su (mahom) klasičnog obrazovanja većine nas, ali čini mi se da će (za neke upoznavanje, za neke prepoznavanje) autora koej sam odabrala biti ipak - zanimljivije. A možda ih stvarno neko i prevede do sledećeg Sajma knjiga :))

(El Bosco je tu kao zamena za sve i razne koji su se "temom suda" bavili, a nisu više sa nama :))

Prvi autor je Jonathan Haidt, jedan od onih koje predlažem za prevođenje i njegova prezentacija na TED :

Jonathan Haidt: The real difference between liberals and conservatives

U osnovi, Haidt nudi prilično logične ideje (mnogima izgleda dovoljno zanimljive tako da postoji niz blogova O Joe Haidt).

Razmatrajući pre svega "moralni osnov" Haidt (videti prezentaciju) dakle smatra sledeće:

Moral Foundations Theory was created to understand why morality varies so much across cultures yet still shows so many similarities and recurrent themes. In brief, the theory proposes that five innate and universally available psychological systems are the foundations of “intuitive ethics.” Each culture then constructs virtues, narratives, and institutions on top of these foundations, thereby creating the unique moralities we see around the world, and conflicting within nations too. The foundations are:

1) Harm/care, related to our long evolution as mammals with attachment systems and an ability to feel (and dislike) the pain of others. This foundation underlies virtues of kindness, gentleness, and nurturance.
2) Fairness/reciprocity, related to the evolutionary process of reciprocal altruism. This foundation generates ideas of justice, rights, and autonomy.
3) Ingroup/loyalty, related to our long history as tribal creatures able to form shifting coalitions. This foundation underlies virtues of patriotism and self-sacrifice for the group. It is active anytime people feel that it's "one for all, and all for one."
4) Authority/respect, shaped by our long primate history of hierarchical social interactions. This foundaiton underlies virtues of leadership and followership, including deference to legitimate authority and respect for traditions.
5) Purity/sanctity, shaped by the psychology of disgust and contamination. This foundation underlies religious notions of striving to live in an elevated, less carnal, more noble way. It underlies the widespread idea that the body is a temple which can be desecrated by immoral activities and contaminants (an idea not unique to religious traditions).

Ili, u prevodu (s nadom da neće puno toga biti "izgubljeno"):

Teorija Osnova Morala stvorena je da bi se razumelo zašto se moral tako puno razlikuje ako ga posmatramo u različitim kulturama, a istovremno pokazuje tako mnogo sličnosti baveći se stalno istim temama. Ukratko, teroija predlaže pet prirodnih, univerzalno primenjvih psiholoških principa koji su osnov "intuitivne etike". Svaka kultura (civilizacija) tada, na osnovu njih, gradi svoj sopstveni sistem vrlina, kulturološke poruke i institucija koji se grade nad njima kao osnovom.gradeči tako jedinstven moralni sistem koji lako uošavamo i koji može (često) biti u konfliktu sa nekim drugim. Osnove su:

1).Nauditi/Brinuti što je povezano sa evolutivnim razvojem sisara i njihovom sposobnošću da osećaju (saosećaju ili da im se ne dopada) bol koju osećaju drugi. Ovo je osnov za vrline kao što su ljubaznost, obzirnnost i briga o drugima 

2).Pravednost/Obostranost što je povezano sa evolutivnim procesom uzajamnog altruizma (bezuslovne brige za druge). Ovo je osnov za vrline kao što su pravda, prava i autonomija

3).Zatvorene grupe/Lojalnost što je povezano sa dugom istorijom plemenskog življenja i sposobnostima da se prave dogovori od zajedničkog interesa. Ovo je osnov za vrline patritoizma i samožrtvovanja za grupu. Vrlo je "živa" svaki put kad ljudi kažu "svi za jednog, jedan za sve".

4).Autoritet/Poštovanje što je povezano sa dugotrajnim hijerarhijskim načinom stvaranja društvenih veza kod primata (uopšte).Ovo je osnov za vrline vođstva i sledbeništva, uključujući poslušnost prema autoritetima i poštovanje tradicije

5).Čistunstvo/Svetost što je povezano sa psihologijom gađenja ili "onečišćenja". Ovo je osnov za mahom religijska stremljenja da se živi "uzvišeniji", manje čulan, a time i plemenitiji  život. Takođe je osnov široko rasprostranjene ideje da je "telo hram" koji može biti "oskrnavljeno" nemoralnim aktivnostima i "zagađenjima" (ideja koja nije jedinstvena u različitim religijskim tradicijama)

(Sve ispravke i popravke prevoda su toplo dobrodošli!)

Između Jonathan Haidt i grupe srugih autora (nazvanih "četiri jahača") razvila se jedna "fina mala polemika" oko njegovih tvrdnji o "osnovama morala". Zanimljivo je da ni ovih drugih autora nema baš na našem jeziku, a mislim da ih prevesti ne bi bilo zgoreg. U pitanju su sledeći "jahači":

Richard Dawkins, Sam Harris, Daniel Dennett i Cristopher Hitchens.

Sam Harris je (na EDGE, a gde bi drugde ! :)) odgovorio na ideje Hadt, a u raspravu se uključilo poprilično poznatih imena, stvarajući komentarima na njihove tekstove pravu "blogovsku" atmosferu dijaloga, i to dobrog. Haidt je naravno, uzvratio odgovorom.

"Četiri jahača" su svoja gledišta učinili dostupnim kroz "video - blog" i koliko sam mogla da "ispratim" tema je još uvek prilično "živahna".

Šta na početku svog odgovora kaže Sam Harris:

In his essay, "Moral Psychology and the Misunderstanding of Religion, "Jonathan Haidt worries that the "new atheists"—Dawkins, Dennett, and I—may be "polluting the scientific study of religion with moralistic dogma and damaging the prestige of science in the process." According to Haidt, Dawkins becomes the Grand Inquisitor whenever the topic of group selection is politely raised; Dennett has misinterpreted the literature on religion and morality for reasons inscrutable; and for my part, I am merely waging war with straw men. As luck would have it, Haidt comes to this debate in the guise an increasingly familiar "straw man"—that of the liberal, atheist scientist who would deliver us to the threshold of moral relativism, if not across it, with the best of intentions.

Haidt concludes his essay with this happy blandishment: "every longstanding ideology and way of life contains some wisdom, some insights into ways of suppressing selfishness, enhancing cooperation, and ultimately enhancing human flourishing." Surely we can all agree about this. Our bets have been properly hedged (the ideology must be "longstanding" and need only have "some" wisdom). Even a "new atheist" must get off his high horse and drink from such pristine waters. Well, okay…

.......................................................................

 Even if we accept Haidt's "new synthesis" without caveat, we can ask whether any given culture is raising its children to have "bad" moral intuitions and to be incapable of the sort of moral reasoning that might lead to a more enlightened outlook. Are certain conceptions of morality especially good at binding a community together, but incompatible with modernity? What if certain cultures are found to be relying upon moral codes that look terrible no matter how we squint our eyes or jigger Haidt's five variables and four principles? What if we find a culture that is neither especially sensitive to harm and reciprocity, nor especially cognizant of the sacred, nor especially conducive to human flourishing, nor especially astute in any other way? Would Haidt's conception of morality allow us to then demand that these benighted people to stop abusing their children? Or would that be unscientific?

Finally, I should mention that Haidt fails to acknowledge the central point of "new atheist" criticism. The point is not that we atheists can prove religion to be the cause of more harm than good (though I think this can be argued, and the balance seems to me to be swinging further toward harm each day). The point is that religion remains the only mode of discourse that encourages grown men and women to pretend to know things they manifestly do not (and cannot) know. If ever there were an attitude at odds with science, this is it. And the faithful are encouraged to keep shouldering this unwieldy burden of falsehood and self-deception by everyone they meet—by their coreligionists, of course, and by people of differing faith, and now, with startling frequency, by scientists who claim to have no faith. Even if Haidt's reading of the literature on morality were correct, and all this manufactured bewilderment proves to be useful in getting certain people to donate time, money, and blood to their neighbors—so what? Is science now in the business of nurturing useful delusions? Surely we can grow in altruism, and refine our ethical intuitions, and even explore the furthest reaches of human happiness, without lying to ourselves about the nature of the universe. It is time that atheist scientists, above all people on this infatuated planet, acted as if this were so.

Ova rasprava ima jednu lepu "petlju". U srži su joj teme za koje se veoma lako izriču sudovi koji brzo onemoguče komunikaciju, a svi zajedno ipak uspevaju da se "bave temom, izriču sudove, a ostaju u komunikaciji". I da sve pri tome izgleda kao veština koju i nije tako teško naučiti samo kad se hoće, kad se bude malko "openminded" (ne umem ovo da prevedem, nikako ne umem).

I to je jedan od razloga zašto mislim da bi ih (i njih i druge, razne) trebalo prevesti na naš jezik. Sklonost da mislimo, govorimo i pišemo samo iz "matrix-a" sopstvene tradicije i kulture je neminovna i neizbežna, ali čini mi se da pažljivo čitanje "o istom" iz glave, pera ili tastature nekog iz sasvim drugačije kulture može samo da bude od nekakve koristi. Pogotovo što Haidt pokazuje ozbiljne namere ka "univerzalizmu" svojih pretpostavki.

I jedno vrlo važno pitanje - imamo li mi autora koji se bave sličnim temama, pa da njih ponudimo za prevod na druge jezike? Imamo li "scenografiju" za dijalog domaćih autora u kojem bi na sličan, fini, duhovit način bila suprotstavljena stanovišta iz kojih se izriču "moralni sudovi", ali tako da se vidi želja da dijalog traje, a ne da se "samoukine" zbog nedostatka veština i znanja? I - najvažnije, imamo li objašnjenja i opravdanja zašto sličnih autora nema, ako ih nema? Kraće - imamo li češće, mnogo češće samo samozadovoljne "opisivače" stanovišta za sudove umesto "razmišljača" koje bi veselilo da istražuju i razumeju nečije tuđe stanovište? (I na javnim i na privatnim scenama).

Ako je istina da se ustvari radi o "intuitivnim znanjima" svakoga od nas da bi se tvorili moralni sudovi, onda bi moralo biti lako, često, svima jasno i jednostavno za izreći, pa saslušati nečije tuđe i onda ili opovrgnuti ili se saglasiti ili se makar zapitati "a kako to da je njegov/njen intuitivni sud toliko različit od mog suda?". Liči da je "писофкејк", a meni se ipak čini da bi nam pomoglo i da prevedemo ove "стренџере", pa da "opletemo" prvo po njima, a tek posle da počnemo da upotrebljavamo ćuvenu rečenicu koja počinje sa :"e, evo moj slučaj....".

Dobrodošli su, naravno, i svi "sudovi" koji se tiču Sajma Knjiga i svemu onome što će se od sutra tamo dešavati. Ipak je ovo post posvećen tom događaju, čak i ako ne izgleda tako, na prvi pogled. Na drugi pogled - mislim da postaje sasvim očigledno :))



Komentari (126)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

dragoljub92 dragoljub92 15:46 20.10.2008

Re: jok...

trener92
meni je baš zabavno da se i na ovu temu našo neko uvređet
Slažem se , bilo bi i meni zabavno,ali je počeo da vređa i to je ono što je porazno , pogotovo zbog teme .koju je pokrenula gordanac . A da je samo pročitao komentare, toliko toga dobrog i zanimljivog je mogao da pročita. Previše je očigledna zla namera, njegovog ( ili njenog, to nije razjašnjeno) oglašavanja.

dobro to ,zabavno, sam trebao da stavim pod navodnike ,samo prva misao ,kad sam pročitao tekst, mi je bila "dal će i ovde neko da napadne temu" i eto, desilo se.
Milan Novković Milan Novković 23:13 19.10.2008

Internal inconsistency

..Ako je istina da se ustvari radi o "intuitivnim znanjima" svakoga od nas da bi se tvorili moralni sudovi, onda bi moralo biti lako, često, svima jasno i jednostavno za izreći, pa saslušati nečije tuđe i onda ili opovrgnuti ili se saglasiti ili se makar zapitati "a kako to da je njegov/njen intuitivni sud toliko različit od mog suda?". Liči da je "писофкејк", ...

Nije lak čak ni sam početak, tj nestabilna su nam ta intuitivna znanja do nivoa konflikta. Evo Michael Ignatieff dole opisuje I. Belinov stav gde se pominju čak i konflikti po najosnovnijim pitanjima u svima od nas i kao osnovni deo svakog od nas:

- sloboda vs jednakost
- pravda vs milost
- tolerancija vs red
- sloboda vs socijalna pravda
- otpor vs mudrost....

"...values of late modernity were neither better nor worse than those of the imedieval age: they were incommensurable with them.

This position led easily to relativism, to the proposition that human Lconduct could only be judged by internal, variable or contextual standards. Berlin’s friend and colleague Arnoldo Momigliano had suggested as much in a review of Vico and Herder in 1976. If so, Berlin’s liberal tolerance rested on nothing more than a queasy live and let live. Berlin insisted that Momigliano had confused relativism and pluralism.

No matter how different value systems might be, to be called human they had to refer to recognisably human needs and purposes. Forms of life differ. Ends, moral principles, are many. But not infinitely many: they must be within the human horizon. In the light of this common horizon, certain ultimate and non-relativist standards of evaluation were recognised as common by all human cultures. But if all cultures recognised certain crimes, they did not all recognise the same virtues. It was a rationalist form of arrogance to suppose that these differences could be put down to superstition or ignorance. Variety, including moral variety, was built into the constitution of humankind. Such differences, if within the human horizon, were entitled to respect and should be guaranteed by a regime of liberty.

Moreover, systems of values were never internally consistent. The conflict of values liberty versus equality; justice versus mercy; tolerance versus order; liberty versus social justice; resistance versus prudence — was intrinsic to human life. Liberty ought to have a certain priority — without some modicum of it, he said, ‘there is no choice and therefore no possibility of remaining human as we understand the word’ — but even liberty might have to be curtailed in the interests of social justice. In ‘The Pursuit of the Ideal’, this least political of men mounted a defence of the necessity of politics; this least conflictual of men insisted on the inescapability of moral conflict; and this least tragic of men taught the necessity of tragic choice. ‘Some of the Great Goods cannot live together. That is a conceptual truth. We are doomed to choose, and every choice may entail an irreparable loss. The crimes of the century and he now viewed his own century as the worst in recorded history — were the result of a faith in final solutions, and hence the failure to be reconciled to the limits of human reason and to the inevitability of loss and error.

These were indeed the core beliefs — in moral pluralism, liberal freedom and their mutual entailment. A huge literature has ensued on Berlin’s pluralism, for reasons that left him bemused, but which in retrospect seem clear enough. In a post-imperial world, cultural world views — religious, secular, Western, Eastern, Christian, Islamic compete for allegiance in conditions of increasing equality. Working out how these ethical world views can inhabit the same political space has given special salience to the problem of moral pluralism. Then there has been the fragmentation within Western values themselves. The re-emergence of moral disagreement within liberal polities as previously suppressed or non-enfranchised groups (women, children, homosexuals) secured a political voice, all helped to make Berlin’s question — how to mediate between opposing moral worlds — the central issue of late modem politics. Berlin himself had never given much thought to these features of late Western society. Indeed, the burden of his argument was that moral conflict was a feature of the human situation tout court, not just of modern times. He had never sought to make his work ‘relevant’, but now it suddenly spoke to his times in ways he never intended.

He never claimed to have been the first to think about pluralism. But Berlin had reason to believe that he was the first to argue that pluralism entailed liberalism that is, if human beings disagreed about ultimate ends, the political system that best enabled them to adjudicate these conflicts was one which privileged their liberty, for only conditions of liberty could enable them to make the compromises between values necessary to maintain a free social life. Beyond the obvious circularity of this argument, the real difficulty, as John Gray has argued, is that a pluralist logically cannot put liberty first.33 Liberty is simply one of the values that must be reconciled with others; it is not the trump card. If so, why should a free society be valued above all? Berlin’s later work opened up these questions, even though it failed to supply adequate answers. At the same time, the very incompleteness of his writing increased its power of suggestion and he lived to see his work debated to the end of his days. Correspondents wrote in to ask him to clarify his thought so often that his secretary, Pat Utechin, used to groan at the very mention of ‘pluralism’, since it was bound to mean a painful morning, taking down dictation of an immensely long, obscure and difficult attempt on Berlin’s part to explain himself once again....
"
Srđan Mitrović Srđan Mitrović 01:27 20.10.2008

Hieromymus

video sam njegov triptih Garden of Earthly Delights u Madridu i pao sam u nesvest! BBC4 je napravio veoma zanimljiv dokumentarac o njemu.
LemonPie LemonPie 14:39 20.10.2008

Richard Dawkins

videla neki dan u knjizari Plato u Knez Mihajlovoj
Zabluda o bogu
Sebicni gen
i to na istaknutom mestu
Željka Buturović Željka Buturović 15:51 20.10.2008

ta divna stvorenja

Ova rasprava ima jednu lepu "petlju". U srži su joj teme za koje se veoma lako izriču sudovi koji brzo onemoguče komunikaciju, a svi zajedno ipak uspevaju da se "bave temom, izriču sudove, a ostaju u komunikaciji".

ne bih da vam kvarim utisak tolerancije koja preskace nepremostive granice, ali pomenuti diskutanti se slazu oko ogromne vecine stvari - na primer, svi su ateisti, svi imaju vrlo slicnu politicku orjentaciju i vrednosni sistem, obrazovanje, krecu se u istom drustvu itd. njihova debata se vodi oko toga da li religija ima ikakav pozitivan efekat, i da li bi grupna selekcija mogla da bude uzrok takvog efekta.

debate izmedju vernika i ateista, konzervativaca i liberala itd, su daleko agresivnije (zapravo, tu se cesto i ne radi o debatama nego o pljuvacini, svako na svom kanalu) i ne razlikuju se mnogo od slicnih debata u srpskim uslovima. zapravo, ta vrsta agresivnost i iskljucivosti je negde i problem koji haidt ima sa ovim "novim ateistima" (harris, dawkins, dennett... - shermer je generalno na strani haidta).
mirelarado mirelarado 16:23 20.10.2008

Re: ta divna stvorenja

debate izmedju vernika i ateista, konzervativaca i liberala itd, su daleko agresivnije


Ali pravo pitanje je zašto je to tako? Zašto su ljudi tako retko voljni da saslušaju/čuju jedni druge ako im se stavovi razilaze? Čak i kada je reč o čisto naučnim raspravama. Biolozi su se pola veka sporili oko toga da li je kljunar sisar ili nije.
gordanac gordanac 17:32 20.10.2008

ta divna stvorenja

... i njihove debate :)
ne bih da vam kvarim utisak tolerancije koja preskace nepremostive granice, ali pomenuti diskutanti se slazu oko ogromne vecine stvari - na primer, svi su ateisti, svi imaju vrlo slicnu politicku orjentaciju i vrednosni sistem, obrazovanje, krecu se u istom drustvu itd. njihova debata se vodi oko toga da li religija ima ikakav pozitivan efekat, i da li bi grupna selekcija mogla da bude uzrok takvog efekta.

debate izmedju vernika i ateista, konzervativaca i liberala itd, su daleko agresivnije (zapravo, tu se cesto i ne radi o debatama nego o pljuvacini, svako na svom kanalu) i ne razlikuju se mnogo od slicnih debata u srpskim uslovima. zapravo, ta vrsta agresivnost i iskljucivosti je negde i problem koji haidt ima sa ovim "novim ateistima" (harris, dawkins, dennett... - shermer je generalno na strani haidta

Skroz se slažem, po oba pasusa :)
Ono što mi se činilo važnim da se uoči je da ne dolazi do "samoukidanja" dijaloga (kakav god bio), da polemika traje bez obzira na udaljenost stanovišta, da učesnici imaju svest o tome koliko su veštine za dijalog važne (i znanje o temi, naravno).
Meni se čini da na domaćoj sceni čak ni književne polemike ne postoje (bile "politizarane" ili ne), nikako zato što nema tema (sudova, stavova, koncepata...) o kojima bi se moglo razgovarati, već mislim što nema volje ili znanja i veština. A to je igra u kojoj su svi na gubitku, tako ja mislim.
Željka Buturović Željka Buturović 18:14 20.10.2008

Re: ta divna stvorenja

da polemika traje bez obzira na udaljenost stanovišta, da učesnici imaju svest o tome koliko su veštine za dijalog važne

hm, a ja vam kazem da ova konkretno polemika traje bas zato sto udaljenost stanovista u sustini nije mnogo velika. igrom slucaja, imala sam prilike da polemisem sa nekima iz ove ekipe i bas i nisam bila impresionirana njihovom tolerancijom.

Meni se čini da na domaćoj sceni čak ni književne polemike ne postoje (bile "politizarane" ili ne), nikako zato što nema tema (sudova, stavova, koncepata...) o kojima bi se moglo razgovarati, već mislim što nema volje ili znanja i veština.

pa meni ne izgleda tako crno - samo na ovom blogu su se vodile prilicno uljudne polemike o religiji (ova mi pada na pamet, ima ih sigurno jos).

Ali pravo pitanje je zašto je to tako? Zašto su ljudi tako retko voljni da saslušaju/čuju jedni druge ako im se stavovi razilaze?

po mom misljenju, iz dva razloga. jedan je sto formiranje misljenja zahteva rad, i kad ljudi brane svoje misljenje oni se brane od dodatnog rada. drugi je sto glavna funkcija nekih stavova nije istina nego dokazivanje pripadnosti grupi.
gordanac gordanac 21:35 20.10.2008

logo sajma



mi je baš po volji! :)
ivana23 ivana23 21:45 20.10.2008

Vazno :)))

Potpisivanje knjige ''Priči nikad kraja'' i razgovor sa autorkama Goricom Nešović i Jelicom Greganović zakazano je

za subotu, 25. oktobar, od 15 do 17 sati!
gordanac gordanac 21:59 20.10.2008

Re: Vazno :)))

Hvala Ivana!
p.s. el znaš da negde ima "veći" logo? ne umem da nađem, a ovaj kad radim "resize" - ne valja.
nije mi zbog knjige i slova da se bolje vide - nego zbog udice! :))))
ivana23 ivana23 22:14 20.10.2008

Re: Vazno :)))

Nema veceg, zao mi je, mada mislim da se udica sasvim dobro vidi i u tom formatu.


Ovo sam ja malo povecala ali su slova mutna...
crossover crossover 06:21 21.10.2008

Re: logo sajma

gordanac
mi je baš po volji! :)

Ха, баш се питам зашто ))
gordanac, да ниси можда ти правила идејно решење за овај симпатични дизајн ))
gordanac gordanac 08:44 21.10.2008

Re: logo sajma

:))
nisam
samo sam zadovoljna konzumerka ideje na slici

da me je iko pitao (srećom nije !)
dodala bih :
"....nama treba komad `leba
i na `leba masti
nama treba komad neba
i na nebA - zmaj!..."
:))
crossover crossover 07:18 22.10.2008

Re: logo sajma

"....nama treba komad `leba
i na `leba masti
nama treba komad neba
i na nebA - zmaj!..."

Дивно :))) И мени доста, шта ти треба више...
Осим понеки дурдубак ))
Olga Medenica Olga Medenica 01:32 21.10.2008

komentar:

hej
ja namudrovala pola strane i otisla na
"pregledaj"
i sve je nestalo
nece me nesto ovaj blog
ali....
jos jedan(skraceni pokusaj)
ukratko, svaka cast!
samo ovaj put necu objasnjavati zasto nego odoh da spavam
(kriv je softver ili...tako nesto)
gordanac gordanac 08:39 21.10.2008

Re: komentar:

oooooo, Olgo! :))
long time no see
evo za dobro jutro i dobar dan i svako jutro i svaki dan



Antonio Banderas y Los Lobos - Canción Del Mariachi
nsarski nsarski 08:58 21.10.2008

Re: komentar:

gordanac
oooooo, Olgo! :))
long time no see
evo za dobro jutro i dobar dan i svako jutro i svaki dan



Antonio Banderas y Los Lobos - Canción Del Mariachi


Evo tebi jedan Caruso (u izvedbi Bocelija - koncert u Toskani), za rano jutro:

Olga Medenica Olga Medenica 09:54 21.10.2008

Re: komentar:

la, la, la hva-la
jasnaz jasnaz 08:51 21.10.2008

prijatno!



molba Uredništvu:

Zadržati gordanCev blog na naslovnoj za vreme trajanja Sajma!

Eno je, nosi knjige................
gordanac gordanac 10:33 21.10.2008

:)

jasnaz:
Eno je, nosi knjige................


Pazi, meni bi se dopadalo kad bi neko umeo da napravi post o knjigama na koji bi mogli da svraćamo cele godine :))
Sa naslovom (otprilike) "Nešto ste čitali?". Ili, sada bi margos kazala "Ćoše Knjige" - to "ĆOŠE" je smislila kad sam predložila da "samostvorimo" klub koji bi podrazumevao pisanje o nečem finom, malom, svakodnevnom u čemu uživamo (kao što je, na primer u listu "Vreme" bila rubrika "Vreme uživanja" - nije moja ideja, ali mi se sviđa, jako, a margos odmah reče - čoše! :))))

A knjige volEm, pa to ti je...toliki nam ljudi pisali, msleeeeeeem, mora se nekako stići i pročitati što više :))

I ima jedan što ume da napiše, pa kad pročitam, skoro da "mi pukne šav na čarapi" :)).

jasnaz jasnaz 11:43 21.10.2008

Re: :) Ima 1: što ume da napišeee!



Da: do sada su se takvi ćoškovi dešavali i ja sam volela izvesnost susreta (pozdrav Olgi - baš mislila što je nema.... „kod Tanje” smo se upoznavali........). A u tvom d o m a ć i n s t v u (mi) je vrlo prijatno:
i knjige su tu,
i čitaoci,
i majstori uživanja u trenutku,

a evo i malo magije: za samostvaranje !



ivana23 ivana23 09:00 21.10.2008

***

vlad_van_keuken vlad_van_keuken 09:16 21.10.2008

A memi?


Kao komentar na predlog..

... da se porazgovara o uzrocima i razlozima zbog kojih usvojimo nekakvo stanovište, prihvatimo nekakve vrednosti i time izgradimo potpuno jasan i (mislimo mi) svima očigledan moralni sistem koji je temelj na koji stanemo čvrsto, udobno i sigurno - i onda dajemo svoj sud.

..bih samo voleo da kazem da bi nam mozda bilo lakse da ga sagledamo iz ugla mema ("meme's eye view", S. Blackmore, 1999), tj. ideja koje, kada ih primimo, imamo jaku zelju da ih prenesemo dalje drugima.
Ako su stavovi (i na njima izgradjeni sudovi) takvi memi, ciji opstanak pretezno zavisi od ucestalosti transfera drugima, onda je logicna posledica da ce ljudi koji ih nose (kao sto nose gene, njih nesvesni) teziti da ih kroz komunikaciju prenesu drugima u svakoj mogucoj prilici. Kada bi memi svojim nosiocima dozvoljavali nesigurnost u prenosenju, ne bi uspeli da dugo prezive u okruzenju punom suparnickih mema. Zato su onda nosioci (ljudi) "primorani" da ih sire sa stanovista posedovanja apsolutne istine. Bezobzirno i kruto.

S. Blackmore je napisala odlicnu knjigu (The Meme Machine, Oxford University Press, 1999) koju preporucujem ovde. Nema se vremena ni prostora za dalje sirenje njenog mema, samo jos da se kaze da je njena hipoteza o uzroku encefalizma ljudi i nastanka govora kao posledice evolucione medjuigre gena i mema jako interesantna i intrigantna.
gordanac gordanac 18:01 21.10.2008

Re: A memi?

:))
Evo još, koga bude zanimalo:
Susan Blackmore



(dodajem da ne bi škodilo prevoda i njenih radova)
ivana23 ivana23 12:41 21.10.2008

***

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana