Država je ove godine izdvojila sredstva za stipendiranje čak 500 domaćih studenata koji su upisali studije na nekom od univerziteta u zemljama EU, uz obavezu da se nakon završetka studija vrate u Srbiju. Svrha ovih stipendija je klasična investicija - ulaganje u obrazovanje stručnjaka koji će po povratku u našu zemlju, primenom znanja i veština stečenih na referentnim ustanovama u inostranstvu, doprineti razvoju Srbije. Nacionalni projekat par excellence!
Kad, ne lezi vraže, sve je pošlo naopako - ciljevi ostali zatureni, sredstva ostala nepotrošena, stručnjaci ostali bez usavršavanja, a zemlja će, izgleda, ostati bez stručnjaka... Dakle, priča je sledeća:
Fond je, nažalost, nizom paušalnih kriterijuma diskriminisao mlade talente po više osnova. Takoreći, konkurs je formulisan kao da nam nije cilj da odškolujemo što više mladih ljudi u svetu, nego što manje njih. Da konkurs nije bio uspešan, govori podatak da se prijavio samo 241 kandidat (manje od polovine), a dodeljena je tek 91 stipendija (manje od jedne petine predviđenog broja). To praktično znači da će nedodeljivanjem čitavih 409 stipendija, u republičkom budžetu ostati neiskorišćeno najmanje 511.250.000 dinara (da, da, pola milijarde) namenskih sredstava - novca koji je, ako ne za ovo, mogao da bude upotrebljen za nešto drugo, umesto da nečijom pogrešnom odlukom ostane NEISKORIŠĆEN. Mada, u ovom trenutku teško da ima korisnije dugoročne investicije od ulaganja u formiranje kompetentnog, mladog, stručnog kadra.
Pokret Evropa nema alternativu je, podrobno obrazloženim pismom, o ovim i drugim činjenicama upoznao predsednicu Fonda (pismo ENA je u atačmentu ovog posta). Ipak, umesto konstruktivnog odgovora na iznesene prigovore, PR predsednice Fonda za mlade talente, Tamara Milošević Grbić, je na Dnevniku RTS-a sinoć samouvereno izjavila da oni i ne moraju da dodele sve stipendije, jer Fond „nije humanitarna organizacija" i da konkurs neće biti revidiran...
Da, naravno da nije humanitarna, ali ovde je reč o nečemu drugom - o cilju Fonda da odškoluje 500 domaćih studenata koji su već primljeni na univerzitete u inostranstvu!
A evo kako je došlo i do diskriminisanja naših mladih talenata od strane njihovog matičnog Fonda...
Pre svega potrebno je napomenuti da na konkurs za stipendije mogu da se prijave jedino studenti koji su već uspešno prošli selekciju na univerzitetu u inostranstvu i dobili potvrdu da su primljeni na tamošnje master ili doktorske studije, što je jasan i neophodan kriterijum. Međutim, naš Fond je našao za shodno da propiše niz paušalnih i neosnovanih dodatnih uslova i time drastično smanji broj ljudi koji mogu da pohađaju studije na koje su već primljeni.
1) Diskriminacija na osnovu starosne dobi:
Paušalno ograničenje po kojem na osnovne studije mogu da se upišu samo oni koji imaju do 25, a na „poslediplomske (doktorske ili ekvivalentne)" studije samo oni koji imaju do 26 godina, je u suprotnosti sa savremenim principima visokog obrazovanja (Life Long Learning). Pritom, ukoliko ipak insistiramo na terminu „mladi" talenti, moramo se držati strateških dokumenata naše zemlje, a Nacionalna strategija za mlade u omladinu ubraja sve uzraste od 15-30 godina života. Dakle, uslov 25/26 godina starosti je po najmanje dva osnova besmislen. Uostalom, neka mi neko kaže koliko 26-godišnjaka u Srbiji ima u ovom trenutku upisane doktorske studije? Našu mladu naučnicu koja je već izgradila zapanjujuću međunarodnu reputaciju u oblasti arheologije, a koja je od britanske vlade dobila polovinu stipendije u iznosu od 45000 funti za doktorske studije na prestižnom University College London, Fond je odbio jer je u trenutku podnošenja prijave imala (čak) 27 godina! Ukoliko iz Srbije ne dobije deo stipendije, moraće da vrati i sredstva koje je već dobila od Velike Britanije...
2) Diskriminacija na osnovu prosečne ocene studiranja:
Paušalnim određivanjem eliminacione granice prosečnom ocenom od 8,5 se bez obrazloženja odbacuju svi mladi profesionalci koji su svoje talnte razvijali društvenim angažmanom, profesionalnim radom ili raznim oblicima neformalnog obrazovanja, koje je prepoznato kao oblik obrazovanja Nacionalnom strategijom za mlade. Recimo, pobednik prestižnog međunarodnog takmičenja u rešavanju praktičnih problema iz biznisa, „Balcan Case Challange" u Beču, danas ima mnogo poslovnih ponuda koje dolaze od jakih stranih kompanija, ali naš Fond je odbio njegovu aplikaciju jer ima prosek ocena 8,37. Njega i mnoge druge su vrhunski strani univerziteti primili bez obzira na pređašnju prosečnu ocenu, jer zaista vrednuju njegov pokazan talenat, znanje i uspehe.
3) Diskriminacija na osnovu mesta studiranja:
Paušalnom odlukom da se stipendiraju samo studenti koji su upisali studije u zemljama EU, potpuno su odbačeni svi mladi stručnjaci koji su upisali prestižne univerzitete na svim drugim kontinentima sveta i u evropskim zemljama koje nisu članice EU. Recimo, par naših odličnih studenata uglednog švajcarskog tehničkog univerziteta iz Ciriha, Fond je odbio zato što Švajcarska, zbog svoje politike neutralnosti, nije članica EU! Pitanje je da li mi hoćemo vrhunske stručnjake sa univerziteta iz sveta, ili da se igramo pretparačke geopolitike?
4) Diskriminacija dovođenjem u neravnopravan položaj studente privatnih i državnih fakulteta:
Na konkurs su mogli da se jave samo kandidati koji su prethodno studirali na državnim univerzitetima, iako i privatni i državni univerziteti imaju isti status pred zakonom. Sve diplome u Srbiji se izdaju na istom obrascu čije zaglavlje glasi „Republika Srbija..." pa naziv univerziteta, bez obzira da li je njegov osnivač država ili privatnik. Svi studijski programi prolaze proces akreditacije prema jednakim standardima, bez obzira da li se izvode na privatnoj ili državnoj visokoškolskoj ustanovi, a svaka diploma izdata u Srbiji ima isto pravno dejstvo. Stotine mladih stručnjaka i naučnika nije dobilo stipendiju za studije u inostranstvu zbog ovog kriterijuma, koji je vrlo nefer i neracionalan, a ima osnova i za osporavanje njegove zakonitosti.
Slanje čitavih generacija mladih na stručno usavršavanje u inostranstvo je oprobana investicija u ljudski potencijal koju primenjuju skoro sve zemlje u tranziciji. Ima doduše zemalja koje prosto nemaju novca za finansiranje jednog ovakvog nacionalnog projekta, ali se svim sredstvima trude da ga ipak sprovedu. Kazahstan se, na primer, zadužio u inostranstvu da bi obezbedio novac za slanje svojih studenata na najprestižnije univerzitete širom sveta, a u 2006. godini je poslao oko 3000 studenata. Naša zemlja ne mora baš da se zadužuje za ovakve stvari, mi imamo dovoljno novca u budžetu za makar 500 stipendija, samo što imamo i problema u realizovanju konkursa. Budući da je problem uočen, bio bi red i da se taj problem reši.
Međutim, PR predsednice Fonda, Tamara Milošević Grbić, kaže da za promenu uslova konkursa ili preinačenje odluke Fonda „ne postoji pravni osnov", što je naravno netačno. Dovoljno je da se članovi Fonda sastanu i donesu novu odluku po istom osnovu po kojem su doneli i prethodnu. Ona još dodaje da se niko nije žalio na rad komisije koja je vršila selekciju - o tome takođe nije dobro informisana, jer je par kandidata kopiju svoje žalbe poslalo i pokretu Evropa nema alternativu. PR predsednice Fonda dalje kaže da bi „smanjivanje kriterijuma" obesmislio konkurs. Da li treba da podsetim da govorimo o mladim talentima koji su svi redom već primljeni na osnovne i poslediplomske studije u inostranstvu? Ako toliko cenimo njihove studije, onda valjda cenimo i kriterijume na osnovu kojih su primili baš naše studente, koje Fond ne smatra talentima. No da ne bi ostala nedorečena, Tamara Milošević Grbić naglašava da Fond pomaže samo „najbolje među najboljima", jer to „nije humanitarna organizacija". Da biste razumeli u kojoj meri ova opaska nije šaljiva, molim vas da pogledate slučaj odbijene mlade naučnice Miljane Radivojević na dnu ovog teksta (u prvom komentaru). Ovako nespretne izjave službenice zadužene za odnose sa javnošću mogu samo da prodube problem koji je Republika Srbija napravila svojim mladim stručnjacima. Upravo zahvaljujući njenom beskompromisnom nastupu u javnosti, pojavila se potreba za objavljivanjem ovog pojašnjenja situacije na našem dragom Blogu.
Inače, Fond za mlade talente je osnovan 2006. godine kada je raspisan konkurs za 100 stipendija, a dodeljeno je nešto manje od toga. Administraciju Fonda vršilo je Ministarstvo prosvete. Prošle godine je tadašnje Ministarstvo prosvete zaboravilo da rezerviše budžetska sredstva za rad Fonda, zbog čega uopšte nije bio ni raspisan konkurs, a čitava generacija studenata nije uopšte dobila priliku ni da konkuriše za stipendiju. Zbog ovog skandala, upravljanje Fondom je dodeljeno Ministarstvu omladine i sporta, koje je ove godine uspelo da iz budžeta obezbedi sredstva za čak 500 stipendija.
Pritom, zaista je neophodno naglasiti da je Ministarstvo omladine do sada vrlo odgovorno obavljalo poslove u svojoj nadležnosti i mogu da potanko obrazlažem stanovište da je ovo jedno od retkih ministarstva koje sa uspehom ostvaruje svaki od svojih programskih ciljeva. Opisani propust sa konkursom bismo mogli da nazovemo nasleđenim problemom. Međutim odgovornost Ministarstva omladine i sporta je da ovaj problem reši i sanira negativne posledice. Ispravljanje nepravde je u interesu ne samo naših mladih stručnjaka, već i čitave naše zemlje koja će od njihove stručnosti imati najviše koristi. Naime, dobitnici stipendije imaju obavezu da se po završetku školovanja vrate u Srbiju na najmanje pet godina.
Ovde se radi o ljudskim sudbinama čiji budući uticaj na unapređenje i promociju naše nauke, umetnosti i kulture za sada ne možemo ni da slutimo. Širi kontekst zanemarivanja i nipodaštavanja talenata na ovom podneblju svakako jeste nasleđen iz prošlosti. Prema podacima Ministarstva omladine i sporta, devedesetih godina prošlog veka je 500.000 ljudi, mahom mladih i obrazovanih, napustilo Srbiju u potrazi za pravednijim društvom. Ali i to je bilo nasleđeno. Matica srpska je svojevremeno našem mladom Nikoli Tesli takođe odbila da dâ stipendiju za studije u inostranstvu, što je mrlja koje se sećamo i danas, nakon više od jednog veka. Neka nam ta mrlja iz prošlosti makar posluži i kao nauk.
Mladi Nikola Tesla