"Yes we can" - začula se vika par koraka ispred nas. Petoro mladih ljudi (tri devojke i dva mladića) ohrabrivali su jedno drugo. Bez političke konotacije, iskreno i lično. Naš dolazak u Ameriku obeležio je utisak da većina ljudi ovde (ili bar ona većina koja je spremna da govori)podržava Obamu.
Od imigracionog oficira na granici, koji je toliko bio oduševljen razlogom naše posete da nam je dozvolio duži ostanak do petoro nepoznatih veselih amerikanaca i francuskinja koji su ponudili da nam plate prenoćište , jer su pomislili da ćemo morati da šetamo njujorkom do ujutru.
Kada ljudi osete da ste učinili napor da pomognete ideju u koju oni veruju, spremni su da učine mnogo da vam tu podršku uzvrate. Tako je u Srbiji, Americi ili bilo gde na svetu. U svakodnevnom životu stvari su vrlo jednostavne, mnogo manje dramatične od špijunskih filmova i knjiga o teoriji zavere.
Umorni od puta i iznervirani činjenicom da u NY-u nema mesta na kome se može ostaviti prtljag (zbog opasnosti od terorizma) neumorno smo šetali Menhetnom ( sa po dva kofera u ruci) pokušavajuci da ostanemo budni do 3.15 ujutru kada nam je polazio autobus za Gettysburg. Sutra ćemo upoznati jednu drugu Ameriku, koja se u mnogome razlikuje od njujorške.....