Rekosmo šta rekosmo u koliko vremena imasmo. A onda nas gosn. Veran Matić povede na piće. On fasciniran činjenicom da u celoj ovoj priči od samog početka nema negativne konfrontacije, jednako ko što smo i mi iznenađeni kako se svi od početka odmah slažu da su nam zahtevi iz peticije opravdani. To nije nešto što smo navikli da viđamo ni oko sebe ni u medijima. Gđa/đica Ivetić iz ministarstva deli pozitivno iznenađenje, prenoseći nam da su u Ministarstvu posle sastanka s nama svi bili jednoglasni u oceni da smo izbacili bombu konstruktivne i pozitivne energije da se problemi rešavaju. Kaže nam da je to prva peticija usredsređena na cilj, a ne na konfrontaciju. Ne troši se energija na puko kukanje i upiranja prsta. Dijagnostikuje se problem i istovremeno se nudi rešenje.
E, sad, što se rešavanja tiče... biće tu veselja, vidim ja. Što više ulazimo u problem, to više postaje jasno da su stvari komplikovanije nego što je to na početku izgledalo. Koliko mogu da procenim, moraćemo mi peticije pisati i Ministru pravde i Ministru policije. Ali, da krenemo redom...
Razgovor sa Dr Stanojevićem, i pred kamerama, a još više kasnije uz pivo, bio je izuzetno koristan. Prikupili smo dosta informacija, dobili sliku o problemu iz još jedne perspektive - perspektive nekog ko treba da zavede reda u porodilištu. A evo šta on kaže:
I tako, slušam ja njega, pa se mislim... nije, čoveče, ni tebi lako. Što, naravno, ne sme da bude izgovor da se odustane od rešavanja problema! Moja je životna filozofija uvek bila: nema nerešivih problema! Ali, problem je dobro snimiti prvo iz svih mogućih perspektiva, pre nego što iz svega izroni najbolje moguće rešenje.
Sa ovakvim zakonima i procedurama, jasno je da se korupcija uopšte ozbiljno ne može napasti. Ili bar tumačenja zakona moraju biti jasna! Mene gđa/đica Ivetić uverava da svako ko je osuđivan za bilo koje krivično delo (uključujući primanje mita) gubi licencu ili je ne može dobiti. Iz Lekarske komore, pak, rečeno mi je da licencu ne može da dobije samo onaj lekar ko je osuđivan za nesavesno lečenje i dela protiv zdravlja ljudi, pozivajući se na član 195. Zakona o zaštiti zdravlja. A isti glasi:
-----------------------
Član 195
Komora zdravstvenom radniku izdaje licencu pod uslovom:
1) da ispunjava uslove iz člana 166. ovog zakona u pogledu školske spreme zdravstvene struke;
2) da je obavio pripravnički staž i položio stručni ispit;
3) da je upisan u imenik komore;
4) da pravnosnažnom sudskom odlukom nije osuđen za krivično delo koje ga čini nedostojnim za obavljanje zdravstvene delatnosti, odnosno da pravnosnažnom sudskom odlukom nije osuđen na kaznu zatvora zbog teškog krivičnog dela protiv zdravlja ljudi.
-------------------------
Kako ja ovo čitam, gđa/gđica Ivetić je u pravu, Lekarska komora greši. Ali, šta nam to vredi kad upravo Lekarska komora, a ne Ministarstvo, izdaje licence, a oni Zakon tumače kako ga tumače. I ko je uopšte zadužen da Zakon tumači? Sve u nadi da i Ministar pravde čita blogove jednako revnosno kao Ministar zdravlja, pitam: Gosn. Ministre pravde, može li pojašnjenje ove tačke Zakona? Da li lekar koji je pravosnažnom sudskom odlukom osuđen za primanje mita može ili ne može da dobije licencu za rad? Ovako kako ste ovaj član sročili - ništa ne valja.
Na kraju, još samo moram da kažem da se kao građanska inicijativa moramo zahvaliti B92 što je od samog početka bio ono što bi televizija koju prinudno plaćamo, u stvari morala biti, a nije: javni servis građana koji se bavi problemima građana. Prvo je Tajanstvena Urednica Bloga, Vesna Dozet, imala sluha i profesionalno uspela da prepozna da ovoj temi treba dati prostora na blogu. A potom je i Vrhovni Komandant, gosn. Veran Matić posvetio dužnu ličnu i medijsku pažnju celokupnom razvoju situacije. I uverava nas da će B92 biti tu i dalje, da ćemo zajedno raditi na rešavanju problema, uprkos tome što u celoj priči nema onoga od čega mediji žive - konfrontacije. Ili, pak, upravo zbog toga!
****
PODSETNIK: Potpišite peticiju! http://www.majkahrabrost.com/