Ovih dana Rešivoje je šetao Berlinom. Sećate li se lekcija iz istorije? Jeste, jeste...u pravu ste! To je onaj grad podeljen na Istočni i Zapadni, grad tenzija, grad suza, iluzorne nade i sivila.
Zapravo beše takav nekada. Danas priča drugu priču. Veseliju, ako smem da primetim. Na svakom ćošku mix boja, rasa, kultura... U jednom trenutku sam se zapitao da li su berlinski čelnici po sopstvenom nahođenju dozvolili umetnicima, arhitektama, dizajnerima da ga umiju, našminkaju i ulepšaju. Prevario sam se.
"Berlin današnjeg izgleda su stvorili njegovi građani. Sopstvenom inicijativom!", neumoljiva je Julija, turistički vodič i svedok brojnih dešavanja u Berlinu, "Srušili su zid, ali nisu stali. Znali su da nije gotovo, znali su da treba uložiti još mnogo energije za svoj grad. Gradili su novo, ali su istovremeno čuvali staro.Tamo gde su gradski oci hteli da ruše i menjaju, nisu im dozvolili. Izašli su na ulice i stali pred bagere. I znate li rezultat? Krojcberg! Jedan od najsiromašnijih, ali ujedno najlepših delova grada. Stecište umetnika, muzičara... mesto predivnih fasada, mladih ljudi i sjajnih ideja.Mesto kreativnosti i inicijative. I baš zbog toga je postao sastajalište mladih ljudi sa svih meridijana. Berlin je prestonica alternativne kulture, progresivnih ljudi i ideja."
A, taj duh se oseća ulicama ovog grada...
Sivilo nekadašnjeg istočnog Berlina je izbledelo. Sterilni simboli sovjetske arhitekture su pretvoreni u oaze pastelnih boja. Dok ih danas gledate,dođe vam da vrisnete, da udahnete duboko i puknete. Od sreće, naravno!
"U ovakvoj zgradi želim da stanujem!", mislite u sebi dok šetate ulicama kojima su nekada hodali uplašeni građani istočnog dela grada.
Onda se okrenete oko sebe. Spustite pogled i vidite detalje koji vam mame osmeh na licu. Nema rike napucanih motocikala koja vam para uši, nema vozača čiji su se prsti slepili za sirene, ali su tu bešumni tramvaji koji bodu oči svojim šarenilom. Mmmm, prija! Oko vas jure ljudi na biciklima vrištećih boja. Simbol Berlina, Njegovo visočanstvo Medved, smeši se u gotovo svakoj ulici...
Dovoljno za svakodnevnu čašicu dobrog raspoloženja!
Kažem vam, sve vrišti od eksploije boja! I što je zanimljivo, prija čulima!
A, onda sam se vratio... Nisam cinik, ne želim da kritikujem gradove i sela u kojima živimo. Naprotiv, želim da podstaknem ljude, naročito mlade, da se malo razmrdaju...da pogledaju oko sebe, da uoče šta to nije dobro i da to promene. Siguran sam da ideje ne nedostaju, samo je potrebno malo volje...
RešivoJE, zar ne?