Posle pune četiri godine rada, konačno je gotova najnovija knjiga Paula Droelja „Analitičar". Ovo kapitalno izdanje Queeria centra na 510 stranica u tvrdom, najtvrđem povezu predstavljeno je na ovogodišnjem Sajmu knjiga na štandu „Seksualne nastranosti i priključenija" u Hali XIV Beogradskog sajma.
Nakon uspešnih romana „Dnevnik jednog režimskog poslušnika", „Na obali reke Drine sedela sam i brojala leševe", „Mira Marković je odlučila da umre", „Đavo i gospođica Smajlović", „Priručnik ratnog zločinca", „Veštica iz Fonda za političku izuzetnost", dolazi nam ova kompleksna priča o potrazi za ličnom srećom, svrhom života i ispunjenju snova.
Paulo Droeljo nas ovim romanom vodi na jedno čudesno putovanje, gde pratimo zbunjenog i uplašenog glavnog junaka, koji nakon velike lične tragedije gubi tlo pod nogama i pokušava da nađe svrhu u svom životu.
Ceo tiraž je planuo za tri dana, kao i svako čudo, tako da planira uskoro da štampamo drugo izdanje, ali za sve cenjene čitaoce B92 bloga, poklanjamo vam skraćenu verziju ovog romana.
PAULO DROELJO: ANALITIČAR
***
Antoine de Freeman uze knjigu koju je neko iz karavana poneo sa sobom. Bila je bez korica, ali on je uspeo da utvrdi da je to knjiga „Poltronski vodič kroz galaksiju: Ne grizi ruku koja te hrani" koju je napisao najveći poltron svih vremena, Alexander von Ertees. Listajući knjigu naišao je na poglavlje „Nepostojeća razlika između poltrona i analitičara" i priču o tome kako su analitičari dobili ime.
... Beskarakterni i beskrupulozni mladići koji su svoju dušu prodali đavolu i prešli na tamnu stranu, a koji su kroz život prolazili tako što su se uvlačili u analni otvor svojih gospodara i bili njihove najodanije sluge dobili su ime analitičari, po mestu prebivališta. Zbog predanosti poslu dešavalo se da po nekoliko dana, čak i nedelja, ne napuštaju mesto prebivališta, te su se mnogi zbog nedostatka kiseonika ugušili. Opstali su samo oni najsnažniji...
***
Analitičar se zvao Antoine de Freeman. Živeo je u maloj kolibici odmah pored carske palate, kako bi bio na dohvat anala, svaki put kada bi to car poželeo. U dvorištu zgrade rasla je velika šljiva, čije korenje je pomalo izvalilo betonsku stazu koja je vodila ka kapiji od kovanog gvožđa.
Padala je kiša i Antoine je bio tužan, jer još jedno veče provodi van gospodara. Osećao je da nešto nije uredu. Gospodar je sve ređe imao potrebu za njegovim anallizom.
Pokušao je da zaspi, ali nije mogao. Ustao je i popio gutljaj Kosovskog rizlinga. Morile su ga nove strašne političke misli i predosećao je da će se uskoro desiti nešto što će mu poremetiti život. Nakon što je popio čašu vina, ponovo je legao u krevet, navio peščanik i pokušao da zaspi. Prisetio se pre nego što će zaspati kako je nekada s gospodarom provodio lepe i ugodne trenutke, i te lepe misli su mu pomogle da zaspi.
Još uvek je bilo mračno kada se probudio. Pogledao je kroz prozor i video svetlost punog meseca. Pokušao je ponovo da zaspi, ali nije uspeo. Ležao je budan sve dok nije svanulo.
Ceo dan je proveo čekajući gospodarev poziv. Na svaki šum bi se trgnuo, ali poziva nije bilo. Tek u kasno popodne na kapiji se pojavio carski glasnik. Analitičar je sav srećan potrčao glasniku u susret, sapleo se na kamen spoticanja, pao i ogulio nove pantalone na kolenima. Krvava i izguljena kolena ga nisu omela, već je brzu ustao i sa osmehom stao ispred glasnika i s nestrpljenjem čekao da primi poziv u carsku palatu. Ali poziva nije bilo. Glasnik je imao tužne vesti. Car je nestao.
***
Analitičar je, kao i Alisa u zemlji čuda, tri dana plakao bez prestanka sve dok se u njegovom dvorištu nije stvorilo slano jezero. Postao je analitičar na rubu nervnog sloma. Nije mogao da jede, spava, priča, samo je plakao. Na kraju se od malaksalosti onesvestio. Dok je tako onesvešćen ležao pored obale jezera usnio je čudan san. Sanjao je svog gospodara u polju punom kosovskih božura kako plevi korov. Iza njega se uzdizao veliki kameni toranj. Osećao je prisustva milion ljudi oko sebe, iako nikoga nije bilo. Raširio je ruke i počeo da trči kroz kosovske božure prema gospodaru. Ali u trenutku kada je krenuo da zagrli svog gospodara, neko je počeo da ga drma i doziva. Probudile su ga dve lokalne vračare-uličarke, Pigface Worketa i njena koleginica Zlatokosa. Frustriran i besan jer su ga probudile kad ne treba, skočio je na njih da ih grebe, davi i čupa za kosu. Pošto su bile jače od njega brzo su ga savladale, vezale i ostavile da se smiri. Kad se smirio i ponovo bio svestan surove realnosti, opet je počeo da plače. Vračare su se sažalile nad njegovom tužnom sudbinom, odvezale ga i ponudile svoju paranormalnu pomoć. Analitičar im je ispričao šta se desilo, šta ga muči i kakav je san usnio. Pigface je izvadila svoju kristalnu sisu i dala Zlatokosi da pije veštičije mleko, nakon čega je ona upala u trans i počela da tripuje. Nakon što se razbudila samo je rekla:
- Istinu o gospodaru ćeš naći na polju punom kosovskih božura sa velikim tornjem, kao što si i usnio...
Umesto da im se zahvali analitičar reče:
- Serem ti se u proviđenje, to sam i sam mogao da skontam.
Ali, proviđenje je imalo i svoj nastavak, ali Zlatokosa odluči da ga prećuti, jer je analitičar bio nezahvalan i bahat. Dok se analitičar spremao za put ona baci kletvu da ga na putu nesreća prati i da ga opljačkaju narkomani.
***
Krenuo je 14. juna ka polju punom kosovskih božura sa nadom da će za Vidovdan videti svog gospodara kako plevi korov, kao što je i usnio. Putovao je noću, a spavao danju. Na putu ga je, uprkos kletvi, do sada pratila samo sreća. Iako je bio dosta star, umor nije osećao, jer ideja da će pronaći gospodara je činila da se oseća kao Mladić. Nadomak Lapova naišao je na pozorišnu trupu „Lako Do Položaja", koja je išla od sela do sela i igrala predstavu „Voting & Fucking". Nije planirao da se zadržava, niti da gleda predstavu, ali mu je za oko pala mlada članica trupe. Na prvi pogled se zaljubio u nju i odlučio da odgleda predstavu, samo zbog nje. Sve vreme je u nju gledao, bio očaran i fasciniran njenom pojavom, toliko da uopšte nije primetio da predstava ismejava njegovog gospodara. Kad se predstava završila, odlučio je da ode u backstage i zakuca na vrata njene garderobe. Usput je u bašti nabrao nekoliko strukova lepog voje, lepog dobrice, ljiljana i smrdljevka. Još je bila u kostimu i sa šminkom kada mu je otvorila vrata. Lice mu se ozarilo kada ju je video. Osmehnuo se i pokazao svoje žute zube, dok su mu oči sijale od sreće. Namrštila se čim ga je videla.
- Vi ste carski analitičar?!
- Da, draga gospo, - i pružio joj buket srpskog cveća.
Sa gađenjem je pogledala buket i rekla:
- Smrdljevak je jedino cveće u ovom buketu na koje nisam alergična. Mislim da će mi biti loše.
Brzo je sklonio buket i počeo da se izvinjava i da prosipa komplimente. Grubo ga je prekinula.
- Šta ćete vi ovde? Šta želite?
- Vas. Čim sam vas ugledao duboko u svom srcu sam osetio neverovatnu toplinu. Ja vas volim. Želim vas. Vi ste jedina žena s kojom želim da provedem čitav svoj život. Možda vam ovo zvuči suludo, jer sam vas danas tek upoznao, ali ja sam analizirao šta mi moje srce kaže i vi ste žena mog života. A u mom srcu nema puno mesta, samo za vas i moj gospodara.
Kada je to rekao, ona dohvati smrdljivi buket i poče da ga udara po glavi i vređa. Od udaraca se zateturao i pao. Bacila je polomljeni buket na njega i zalupila vrata. Analitičar je opet počeo da plače kao Alisa u zemlji čuda. Od tuge, skrhanosti i ljubavnog bola se brzo onesvestio. Ujutro, kada se probudio, više nije bilo putujuće pozorišne trupe, ali ni njegovih stvari i novca.
***
Vratio se svojoj prvobitnoj misiji, pronalaženju gospodara, ali je i dalje mislio na devojku iz pozorišne trupe. Kako se približavao polju punom kosovskih božura, njegova ljubav prema njoj je nestajala. Vremenom je prešla u mržnju. Odlučio je da joj se osveti za to što mu je učinila. Išao je okolo i pričao sve najgore o njoj, čak je štampao letke i kačio po banderama. Odlučio je da više nijednu ženu ne pusti u svoje srce i da u njemu ima mesta samo za gospodara.
***
Tačno na Vidovdan je stigao na kosovobožursko polje. Hodao je poljem i tražio svog gospodara kako plevi korov. Hodao je satima, ali na polju nikog nije bilo. Hvatala ga je panika od same pomisli da je džabe dolazio i da su ga vračare-uličarke možda prevarile. Seo je u polje i opet počeo da plače kao Alisa u zemlji čuda. Plakao je i glasno kukao:
- Šta ću ja bez gospodara? Šta ću kukala mi majka? Pomozi mi Bože da ga nađem. Samo gospodara volim, nema mi života bez njega.
Suze su tekle niz njegove obraze i padale na zemlju, dok je neprestano kukao i zapomagao. Kraj njegovih nogu počelo je da se stvara još jedno slano jezero. Posle nekoliko sati neprestanog plakanja začuo je neki glas kako ga doziva.
- Antoine!
Okretao se oko sebe da vidi ko ga to doziva, ali nikog nije bilo.
- Antoine!
Opet se čuo taj glas. Zakleo bi se da je glas dolazio iz slanog jezera. Nagnuo se nad jezerom i video svoj odraz. Ali taj odraz kao da nije bio njegov. Odraz se smešio, dok je on i dalje plakao. Bio je začuđen. Pomislio je da je od tuge poludeo.
- Antoine, - rekao je odraz iz jezera. Ne plači. Gospodar te nije napustio. Gospodar je i dalje tu.
- Pa gde je - osvrnuo se analitičar oko sebe. Nigde ga nema! Sve sam pretražio.
- U tvom srcu. Gospodar je u tvom srcu i tu će večno ostati.
- Ali...
- Nema ali. Gospodar je otišao na neko vreme, da se odmori.
- Ali zašto mi se nije javio?! Zašto mi nije rekao da odlazi?! Gde?!
- Čudni su putevi gospodarevi i mi ih ne smemo dovoditi u pitanje!
- Ali kad se vraća?!
- Na to pitanje ni mnogo mudriji ne umeju da odgovore. Možda nikad.
Analitičar na te reči ponovo zajeca.
- Ne, ne plači, - pokuša da ga umiri odraz u jezeru. Ti imaš zadatak.
- Koji? Učiniću sve da se gospodar što pre vrati.
- Da. To je tvoj zadatak. Ti moraš učiniti sve da se gospodar što pre vrati, a to ćeš učini tako što ćeš raditi ono što najbolje umeš.
- Šta?
- Da analliziraš!
- Tako je! Hvala što si mi otvorio oči. Vratiću se domu svome i raditi ono što najbolje umem, da analliziram. Tako ću dobro i duboko anallizirati, da će svi poželeti da se gospodar što pre vrati i da nas više nikad ne napušta.
Voda u jezeru je nestajala kroz suvu i namučenu kosovobožursku zemlju, a s njom nestade i odraz. Analitičar obrisa musavo, ali ozareno i srećno lice, te krenu put doma svog. Bio je to novi čovek sa misijom da anallizira kao nikad do sad.
***
Predrag M. Azdejković
- pas koji laje i ujeda -
www.queeria.com
Servisne Queeria informacije:
1. Manifest Queeria kalendara za 2009. godinu
2. Pobednik takmičenja za NajFrajera 2008. godine
3. Queeria intervju sa Ašokom Murtijem
4. Queeria hit nedelje: Guy Love