Društvo| Jubileji| Porodica| Putovanja| Život

Izbegnuta katastrofa

Budimac RSS / 21.11.2008. u 10:09

Naslov iz novosadskog Dnevnika od 22. novembra 1967. Logično, naslov se odnosi na događaj od prethodnog dana, a ja se tog dana sećam do neverovatnih detalja, iako sam imao (samo) osam godina. Nije ni čudo, tog dana sam imao najsnažniji osećaj prekognicije u životu.

To jutro (utorak, 21. novembar 1967.) sam zatekao mamu u kuhinji kako pegla očeve košulje i pakuje mu kofer. Moj otac, Budimir, za prijatelje Buda, je bio novinar u novosadskom Dnevniku i tokom mog detinjstva je često putovao. Ta njegova putešestvija su mahom bila duga (tada se putovalo uglavnom vozom), dve, tri nedelje, a ponekad i više od mesec dana. Putovao je dosta po (zapadnoj) Evropi i Skandinaviji. Njegovi feljtoni o temi koju je on praktično otvorio – gastarbajteri, su dobijali neke tadašnje novinarske nagrade (Svetozar Marković npr.).

Ova digresija služi tome da kažem da sam navikao na njegova odsustva i nisam mnogo mario za njih, osim što bih željno čekao njegov povratak u nadi da će mi doneti poručenu igračku (na tom planu je bilo pogodaka i promašaja u, sad mi se čini, jednakom odnosu).

– Kuda ide tata? – upitao sam mamu, sedajući na stolicu i gledajući kako pegla (uvek sam voleo da gledam kako pegla).
– U Lajpcig, Istočna Nemačka.
– A što ide? – već ovo pitanje je bilo malo čudno, jer se uvek podrazumevalo da putuje službeno.
– Ide sa fudbalerima Vojvodine, imaju tamo utakmicu. Vraćaju se u četvrtak.
– Neka ne ide. – kažem ja, iz nekog, kako tada – tako sada, neobjašnjivog razloga. Jednostavno... toga se sećam, obuzela me je neka zebnja koja se pojačavala kako je vreme prolazilo i polako pretvarala u paniku.
– Pa zašto?
– Ne znam, – i tu udarim u plač koji je svakim minutom dobijao na intezitetu. Naravno, mama je sve vreme pokušavala da me smiri, ali ja sam se sve više zacenjivao od plača. Buda je za to vreme bio u redakciji i samo se vratio kući po kofer. Prestao sam da vrištim tek sat (ili više) pošto je otac otišao, a tokom rastanka sam bio totalno histeričan – obrgrlio sam mu noge, sve vrišteći – Tatice, ne idi!

Pošto sam pri svemu tome dobio temperaturu mama me tog dana nije poslala u školu. Sima Petković, moj najbolji prijatelj iz detinjstva (danas pilot), je došao posle škole kod nas, nešto kasnije i njegova mama Dušanka (bila lektor u Dnevniku). Dok smo se nas dvojica igrali, a mame pile kafu, bio je već mrak napolju, telefonom se javila Dobrila, sekretarica deska, da nam javi da se desila avionska nesreća u Lajpcigu, ali niko nije stradao, niko nije povređen i sve je u redu. Šeretski je dodala da nema sad puno vremena da ćereta jer menjaju naslovnu stranu – Ništa ne brinite, čitaćete u sutrašnjem Dnevniku.
– Rekao sam da ne treba da ide, – sada već smiren kažem ja.
Nešto posle deset uveče, dolazi Mirko Petković, da pokupi ženu i sina, i donosi nam sutrašnji Dnevnik. Naslovnom stranom dominira ova fotografija.


lekip.12547.jpg

Fast Forward –» danas

Prelistavam album sa fotografijama o toj nesreći sa srećnim završetkom koji je svaki učesnik događaja, pretpostavljam, dobio. Naime, onboard je bio fotoreporter Dnevnika Stevan Lazukić koji je ceo događaj dokumentovao. Na prve dve strane albuma su fotke snimljene tokom leta, pre frke. Vidim oca kako sedi sa Lazarom Vasićem – Vasketom, bivšim golmanom Vojvodine, tada novinar Dnevnika. U redu iza njih su Ljubomir Vukmanović – Ljuba Vuk, novinar i Vladimir Rakić – Kela, takođe bivši fudbaler Vojvodine, tada (takođe) novinar Dnevnika, kasnije dokumentarista na TVNS. Atmosfera opuštena.

Slede fotke nakon udesa, neke od njih stavljam ovde. Album se završava fotografijama stranica Dnevnika o događaju i kasnije utakmici. Lupom se može pročitati tekst, ali nema potrebe za lupom. Kad sam ih iskenirao lako sam ga pročitao. Evo nekoliko detalja iz tih tekstova sa mojim komentarima u uglastim zagradama i kurzivom.

Sreda, 22. novembar 1967.
nadnaslov: Nezgoda fudbalera Vojvodine prilikom dolaska u Lajpcig
naslov: IZBEGNUTA KATASTROFA
lid: Tek posle četvrtog pokušaja avion je uspeo da se spusti na aerodrom, ali su tom prilikom otpale obe elise!
Niko od putnika i članova posade nije povređen
(Od naših specijalnih izveštača)

Lajpcig (telefonom) – Juče u 15.47 časova avion sa fudbalerima Vojvodine, koji su pošli na revanš-utakmicu sa Lokomotivom, nesrećno je aterirao na lajpciški aerodrom. Naime, u nekoliko navrata "konvejer" JAT-a pokušao je da aterira na aerodrom, ali nijednom nije uspeo. Tek u četvrtom pokušaju zahvatio je kraj piste i spustio se na svega 50 metara od autostrade izbegavši na taj način veliku nesreću. Prilikom spuštanja, obe elise aviona su otpale i avion se zario u zemlju! Na sreću, motori nisu eksplodirali i svih 36 putnika i pet članova posade uspeli su da se izvuku kroz vrata koja služe za slučaj nesreće.
...
Dok je avion kružio u vazduhu, na aerodromu je nastala panika. Tehničke službe su nastojale da obaveste vatrogasce i druge službe neophodne za slučaj nesreće, ali niko nije znao gde se avion nalazi. Od prevodioca koji nas je dočekao na aerodromu, saznali smo da je u pristanišnu zgradu motociklom dojurio jedan građanin i panično povikao da se kod autostrade nalazi avion zariven u zemlju!
[Boldovanje moje. Dok čitam gornji pasus zamišljam uspaničenog Grunfa kako uleće motocikletom u zgradu aerodroma da javi da se avion zabio u zemlju.]
...
Kapetan nem od čuđenja ništa nije mogao da nam kaže, već je samo izbezumljeno gledao u aparat bez elisa. Na njegovom licu su se mogli videti tragovi psihičkog mučenja. Čuli smo, međutim, da je služba sa aerodroma u nekoliko mahova davala pogrešne informacije o sletanju našeg aviona, pa je to, kako se neprovereno tvrdi, razlog što aparat nije sleteo u prvom pokušaju. Sve ovo, međutim, ne mora da bude tačno, jer posao oko istrage tek predstoji.
[Ovaj, blago rečeno, arhaični stil, morate priznati, deluje zabavno. "samo (je) izbezumljeno gledao u aparat bez elisa". M'sl'm, lako bi on za elise ali što je bre slupao aeroplan. O "tragovima psihičkog mučenja" na avijatičarevom licu ne bih raspravljao. Ipak treba imati u vidu da su Vaske i Ljuba Vuk pisali to pre više od 40 godina.]
...
Pre nego što su napustili mesto udesa, svi putnici aviona fotografisali su se za uspomenu na mestu gde su, po svemu sudeći, mogli – poginuti! Ustvari, tim Vojvodine je juče ponovo rođen. Prema onome što se dogodilo i onome što pričaju ljudi koji su već videli ovakve havarije, može se reći da se ovako nešto veoma retko događa. Naime, na avionu su slupani motori, bez obe elise, a niko od putnika nije povređen! Samo prilikom iskakanja kroz pomoćni prozor, zbog žurbe i straha od eksplozije, lakše se povredio golman Pantelić.
[Moj tadašnji fudbalski idol Ilija Pantelić se povredio, prema onome što sam saznao kasnije od oca, zato što je jedini iskočio na zadnja vrata, koja su bila udaljena najmanje 4 m od majke zemlje. Kurčenje ili panika, ne zna se.]
...
Fudbalere Vojvodine koji su već jedan sat posle udesa otišli na trening videćemo tek danas u 18 časova, kada se na Gradskom stadionu u Lajpcigu sastaju sa ekipom Lokomotive u revanš-utakmici za Kup sajamskih gradova. Dok ovo javljamo, oni su još uvek na stadionu i treniraju, a osam novinara i desetak navijača priprema se za večeru, posle koje će otići da obiđu grad.
L. Vasić
Lj. Vukmanović
[Ma koji crni obilazak grada nakon takvog uzbuđenja, nabili su se u hotelske sobe i šljokali. Otac mi je (mnooogo) kasnije pričao da ne zna koliko boca konjaka je popio te noći, a da pri tome uopšte nije bio pijan – adrenalin čini čuda.]

A onda u petom stupcu na istoj strani sa sve tom fotkom čisti Monti Pajton!

Saobraćajni direktor JAT-a Vojislav Rakić:
SLETANJE JE BILO NORMALNO!
Odmah po prijemu vesti iz Lajpciga pozvali smo telefonom Operativni centar Saobraćajne direkcije Jugoslovenskog aero-transporta u Beogradu. Obaveštenje o događaju koje smo primili "iz prve ruke", od direktora saobraćaja JAT-a Vojislava Rakića, bilo je vrlo šturo i donekle se razlikovalo od informacije naših saradnika.
● Avion je sleteo sasvim normalno i na vreme – rekao je Rakić – Jedino, bio je "malo duži", pa je preleteo pistu, jer je u trenutku sletanja nad aerodromom u Lajpcigu bila magla.
[Opet boldovanje moje. Koji eufemizam "donekle se razlikovalo", a?
O "normalno" i "na vreme" da se ne govori. "Malko bio duži", eto dešava se. Ako je to normalno kako izgleda nenormalno? Siroti kamarad Rakić, verovatno u vreme davanja izjave nije imao pojma da postoje fotografije.
]

samomaloduzi.12549.jpgNaslovi u Dnevniku od petka, 24. novembra 1967. su: Dve radosti u Lajpcigu i Podvig novosađana u Lajpcigu. Naime, Vojvodina je pobedila domaćine sa 2:0. Iz članka Dve radosti u Lajcigu izdvajam sledeću rečenicu: Ima mnogo razloga da putnici veruju da im je život poklonjen, pa su se međusono dogovorili da se sastaju na ovaj dan i u ovaj čas kao na svoj drugi rođendan. Zaista, godinama su se okupljali u prostorijama FK Vojvodina na taj dan. Živo me zanima da li je tradicija preživela.

 

 

Verzija bliže istini

Zbog guste magle iliti veoma slabe vidljivosti kontrola leta u Lajpcigu je upućivala JAT-ovog kapetana da nastavi za Berlin. On je to saopštio upravi FK Vojvodina, na šta su oni počeli da kukaju kako će im se "bebe" (fudbaleri) umoriti od putovanja vozom ili autobusom od Berlina do Lajpciga, te počeli da moljakaju kapetana da on ipak proba. Po sistemu "ma možeš ti to majstore". Majstor to iskomunicira kontroli, oni kažu OK, navodićemo vas, ali sve je na vašu odgovornost. "No problemo!"

elisa.12548.jpgPosle prvog ili drugog pokušaja pilot shvati da se on sa kontrolom ne razume baš najbolje, odnosno da kanda oni njega navode na pistu pod uglom od 90°. Te on, majstor, isključi radio. Naći će je on sam. ("A moj Miško je jednom za opkladu vozio dva kilometra vezanih očiju." , mislim da ne treba da navodim izvor). Elem, našao je pistu posle 47 minuta kruženja i dva ili tri "nabadanja", samo "bio malo duži", što reče komrad Rakić. Posle psihički izmučen majstor zanemeo i samo izbezumljeno gledao u aparat bez elisa. A zbog isključenog radija kontrola leta nije imala pojma gde je avijon, pa moro izbezumljeni motociklista Grunf da im javlja da eno ga na ledini.

X godina kasnije u nekom vikend naselju, da l' kod Beške ili Slankamena ne znam, znam da je na sremskoj strani, otac i ja smo sasvim slučajno upoznali jednog pilota JAT-a. Budimir u razgovoru pomene tu nesreću ali onako usput kao omanji incident. Na šta mu taj pilot kaže da je to bila veoma ozbiljna nesreća, ali da je JAT te godine bio kandidat za, ne znam kakvu, sećam se da je rekao prelaznu zastavicu, prestižno međunarodno priznanje za avio kompanije, pa su iz sve snage (a kolege iz ist. Nemačke su im izašli u susret) umanjili ili bolje fertušovali tu nesreću da im nagrada ne bi izmakla. Takođe nam je rekao da je zanemeli i izbezumljeni kapetan bio interno kažnjen sa dve godine neletenja, što pokazuje da je i JAT bio svestan ozbiljnosti nesreće kao i neozbiljnosti majstora koji je do nje doveo.

=========================================

Beleške na margini

Naravno, događaj se u porodici pamti kako po nesreći tako i po tom mom prekognitivnom divljanju. Ništa slično od tada nisam doživeo.

Jedna od bitnih posledica je da sam sa osam godina na vrlo očiglednom primeru naučio da sve što je štampano u novinama ne mora da bude istinito. Pokušavam da cinizam, čiji je kamen temeljac položen tada, držim pod kontrolom, odnosno da ga svedem na meru zdrave skepse.

Otac Buda se ni pre toga nije plašio letenja, a posle toga još manje. Rezonovao je da je statistički nemoguće da mu se slično (ili gore) iskustvo ponovi.

 

Atačmenti



Komentari (255)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

nsarski nsarski 09:47 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

Самим тим, свако свођење прекогнитивних снова на вероватноћу је шарлатанство где се математички доказ користи на погрешан начин.

Mislim da ovde nije u pitanju dokaz nego model. Matematicki dokaz, sam po sebi, moze da bude matematicki korektan ili ne - i to se lako moze utvrditi.
Problem je u koraku koji prethodi matematici, kada neku pojavu (na primer prekogniciju) izrazimo na ovaj ili onaj matematicki nacin - dakle napravimo neki matematicki model te pojave. Resenje (dokaz) tog modela, kakvogod to resenje bilo, je tacan. A da li je model tacan ili adekvatan istinskom stanju stvari? Da li u sebi sadrzi kljucne elemente koji odrazavaju sustinu problema koji nas interesuje? To je kljucno pitanje.
Ukratko, covek ne moze da se pobuni i kaze "tvoja matematika nije tacna!", jer ona je tacna. Ali moze da se pobuni i kaze "tvoj matematicki model nije tacan!", i o tome mozemo da diskutujemo.
Prilikom postavke gornjeg argumenta o prekogniciji, postoji veliki broj ne-matematickih elemenata. Najpre, u pitanju su psiholoski elementi inherentni u ovom problemu. Kako te stvari matematicki kvalifikovati? Pa, neko univerzalno pravilo ne postoji. Ali da probam.
Svi ce se sloziti, na primer, oko sledeceg. Zamislimo da podjem na put koji ce trajati nedelju dana. O cemu ljdi najcesce razmisljaju u takvim situacijama? Pa, da li su poneli avionske/autobuske/vozne karte, da li su poneli pasos, da li su javili rodbini/prijateljima da ce biti otsutni, da li je sve u redu sa rezervacijama, itd. To su elementarne stvari. Takodje pomisljaju, da li sam zakljucao kucu?, iskljucio sporet?, zalio cvece?, itd. Od svih milijardi i milijardi misli koje covek teorijski moze da ima u glavi, on bas ove i njima slicne ima. Ako ne putujes, recimo, u svakodnevnom zivotu kad ides na pijac ili na koncert, koliko puta dnevno pomislis na to gde ti se nalazi pasos? Verovatno nijednom. A ovom prilikom, vidis, mislis o tome, jer to je relevantno za trenutno dogadjanje, tj. putovanje.
Ako se oko ovoga slazemo, logicno bi bilo da neko kao ti, ko voli ribice i ima akvarijum o kome se brine, zna tehnicke detalje o pumpi, grejacu, itd., pomislja da o tim ribicama treba neko da vodi racuna u tvom odsustvu. Moguce je da si deset dana pre puta, cisteci akvarijum, pomislio da je grejac star i da treba da se zameni ili popravi. Mozda si cak ustanovio da je grejac u redu, i zaboravio na ceo problem. Ili, jos vise, zaboravio da si o tome uopste mislio.
Kad si se nasao daleko od kuce, tvoje misli nisu deo slucajnog izbora iz repertoara od milijardi i milijardi pomenutih teorijskih mogucnosti, vec se uglavnom grupisu oko nekoliko ocevidnih tema. O tome gde si i kakvi su ti utisci, o kuci koje te nazad ceka, o planovima za blisku buducnost (sutra cu da ustanem rano da se setam po plazi, recimo).
Obicno neke verzije onoga sto mislis i sto ti se desava zavrsi, na svoj nacin, u snovima. Nekada su te verzije nerazumljive predstave, ali najcesce su nekakva refleksija misli koje su ti se vrzmale po glavi, ili samo u sekundi proletele kroz svest. Od toga su snovi napravljeni. Od miliona i miliona teorijski mogucih snova, ti si sanjao bas taj o ribicama i grejacu. Ali, na osnovu ovoga gore recenog, to i nije suvise neobicno.
Ako je ova moja "psiholoska" verzija dogadjaja tacna, onda se lako moze proracunati verovatnoca (makar do na red velicine) da se koincidencija koju si ti doziveo desi. Kljucna rec u ovoj recinici je ako.
Dakle, ako je ovaj "model" adekvatan, onda je matematika koja dalje sledi trivijalna (i tacna!). Takvi snovi, prihvatajuci ovaj model i tvoje okolnosti (na putu si, imas akvarijum kod kuce, itd.), jednostavno nisu retki. Ovom prilikom se desilo da si sanjao jedan takav san, i da se ta konkretna situacija i dogodila sa tvojim akvarijumom. Pa, dobro, nikakva misterija nije u pitanju, takve stvari se desavaju.
U opstijem smislu, snovi nisu haoticna zbrka svih mogucih slika, tema i glasova koji postoje u kosmosu. U snovima, kao i knjizevnosti, postoje univerzalne strukture koje odrazavaju imaginativne arhetipove. Recimo, skoro svako je sanjao snove o letenju, padanju, davljenju, nemoci da govori, uzaludnom naporu da se nesto dostigne, i slicno. Ja, na primer, nisam sanjao ribice nikad. Ali sam zato sanjao ljude i prostore za koje ti ni ne znas da postoje. Tako je verovatno i sa tvojim snovima, o kojima ja ne znam nista. Ali, opste teme, spakovane u ovu ili onu reprezentaciju, su univerzalne. To je, ipak, sasvim druga prica.

rankot rankot 09:57 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

Covek u belom

Najpre cemo pojednostaviti stvar i krenuti od pretpostavke da svako od
nas ima samo po jednog dedu, i da je taj nesrecni san imao samo jednom u
opsegu od svoje 5. do 50. godine (moze li neko da se pohvali da u 50-oj godini
ima zivog dedu?) Ovakvi snovi inace nisu nikakva retkost, ali ih mi veoma
brzo zaboravljamo - naravno, osim kad nas ovako neobicna koincidencija
prisili da ga pamtimo celog zivota. Koje su šanse da se ta dva dogadjaja
zbiju u jednom danu? Tih 45 godina je nešto oko 16 000 dana, dakle mogucnost
je 1 : 16 000 (pazite, šansa da se ta dva dogadjaja odviju u jednom odredjenom
danu je 1 : 256 miliona (to je 16000 x 16000), ali da se dogode zajedno
u bilo kom danu u periodu od 45 godina šansa je 1 : 16 000.

Управо се у овом "поједностављењу" и крије Антонићева грешка. Снови нису лото, где је тачно познат број могућих комбинација, па је вероватноћа увек иста - напротив, број снова и слика у њима које можемо сањати је неограничен (бесконачан) и непредвидив, те се сваки рачун вероватноће везан за снове тиме обесмишљава - неко, нпр. никад неће сањати да му је умро деда, док ће неко то сањати баш оне ноћи кад се то деси на другом крају земаљске кугле, уопште немајући представу о дедином здравственом стању. Вероватноћа? Не бих рекао.

Иначе, Воја је врло добро демонтирао Креманско пророчанство, па сад вероватно има трип да ће раскринкати све тзв. "паранормалне" појаве (мада су снови сасвим нормална појава у свим својим варијантама, али нам је тешко да их увек објаснимо, што не значи да су "паранормални" и у том свом хтењу несвесно прави очигледне грешке...
rankot rankot 10:01 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

nsarski

Problem je u koraku koji prethodi matematici, kada neku pojavu (na primer prekogniciju) izrazimo na ovaj ili onaj matematicki nacin - dakle napravimo neki matematicki model te pojave. Resenje (dokaz) tog modela, kakvogod to resenje bilo, je tacan. A da li je model tacan ili adekvatan istinskom stanju stvari? Da li u sebi sadrzi kljucne elemente koji odrazavaju sustinu problema koji nas interesuje? To je kljucno pitanje.
Ukratko, covek ne moze da se pobuni i kaze "tvoja matematika nije tacna!", jer ona je tacna. Ali moze da se pobuni i kaze "tvoj matematicki model nije tacan!", i o tome mozemo da diskutujemo.

Ок, математика тачна, али оно што јој претходи није. Слажем се - нисам се добро изразио, а имаш у другој мојој поруци моје виђење грешке у моделу.
nsarski nsarski 10:08 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

Слажем се - нисам се добро изразио, а имаш у другој мојој поруци моје виђење грешке у моделу.

E, to vidjenje je predmet spora. Psiholozi i neuronaucnici pokusavaju da razumeju sadrzaje snova. Korespondencija izmedju tih sadrzaja i realnih dogadjanja je neizvesna. Prema svemu sto se za sada zna, repertoar misli i snova i repertoar dogadjaja oko nas je relativno skucen (i svakako je mnogo manji od miliona i miliona koji se pominju). Ako je to tacno, onda ni koincidencije nisu toliko retke i nezamislive.
Za mene bi bilo nezamislivo kada bi, na primer, tvoja ribica skocila na klavir i pocela da peva operu, i da mi kazes da si jos to i sanjao pre nego sto se desilo. Sve ostalo...sto da ne?
gordanac gordanac 10:08 22.11.2008

Jos o verovatnoci...

Obicno neke verzije onoga sto mislis i sto ti se desava zavrsi, na svoj nacin, u snovima. Nekada su te verzije nerazumljive predstave, ali najcesce su nekakva refleksija misli koje su ti se vrzmale po glavi, ili samo u sekundi proletele kroz svest. Od toga su snovi napravljeni. Od miliona i miliona teorijski mogucih snova, ti si sanjao bas taj o ribicama i grejacu. Ali, na osnovu ovoga gore recenog, to i nije suvise neobicno.

Lepo.
Kao da su i snovi podvrgnuti nekakvoj raspodeli, pa postoji mogućnost od "malo verovatnih", preko "najverovatnijih" do sasvim neverovatnih. Moguće je onda računati im i standardnu devijaciju :))
Osim ako nije reč o - diskretnoj raspodeli, pa čak i tada.
Ali, opste teme, spakovane u ovu ili onu reprezentaciju, su univerzalne. To je, ipak, sasvim druga prica.

Samo pričaj! :))
rankot rankot 10:11 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

nsarski

Ako se oko ovoga slazemo, logicno bi bilo da neko kao ti, ko voli ribice i ima akvarijum o kome se brine, zna tehnicke detalje o pumpi, grejacu, itd., pomislja da o tim ribicama treba neko da vodi racuna u tvom odsustvu. Moguce je da si deset dana pre puta, cisteci akvarijum, pomislio da je grejac star i da treba da se zameni ili popravi. Mozda si cak ustanovio da je grejac u redu, i zaboravio na ceo problem. Ili, jos vise, zaboravio da si o tome uopste mislio.

Чак и да је све то било баш тако (а није, јер нисам неки стручњак за акваријумску технику, само волим рибице), то не објашњава готово истовременост догађаја и сна.
nsarski

Kad si se nasao daleko od kuce, tvoje misli nisu deo slucajnog izbora iz repertoara od milijardi i milijardi pomenutih teorijskih mogucnosti, vec se uglavnom grupisu oko nekoliko ocevidnih tema. O tome gde si i kakvi su ti utisci, o kuci koje te nazad ceka, o planovima za blisku buducnost (sutra cu da ustanem rano da se setam po plazi, recimo).

Ни ово није баш сасвим тачно, просто, наше мисли и наши снови нису исто. Снови се везују за дневне мисли (и проблеме), али и за неке сасвим друге. Стога се број тема не може тако лако ограничити - пробај да записујеш своје снове па ћеш да видиш.
nsarski

Dakle, ako je ovaj "model" adekvatan, onda je matematika koja dalje sledi trivijalna (i tacna!). Takvi snovi, prihvatajuci ovaj model i tvoje okolnosti (na putu si, imas akvarijum kod kuce, itd.), jednostavno nisu retki. Ovom prilikom se desilo da si sanjao jedan takav san, i da se ta konkretna situacija i dogodila sa tvojim akvarijumom. Pa, dobro, nikakva misterija nije u pitanju, takve stvari se desavaju.

Очигледно је да се дешавају, чим сам доживео такво шта. Међутим, питање је пре свега зашто се дешавају и зашто баш у то време? На то модел не одговара, напротив, Антонићев модел покушава да докаже да је у питању само вероватноћа и ништа друго (при том користећи апроксимацију која модел обесмишљава). Тачна математика на нетачним полазним основама.
nsarski

U opstijem smislu, snovi nisu haoticna zbrka svih mogucih slika, tema i glasova koji postoje u kosmosu. U snovima, kao i knjizevnosti, postoje univerzalne strukture koje odrazavaju imaginativne arhetipove. Recimo, skoro svako je sanjao snove o letenju, padanju, davljenju, nemoci da govori, uzaludnom naporu da se nesto dostigne, i slicno. Ja, na primer, nisam sanjao ribice nikad. Ali sam zato sanjao ljude i prostore za koje ti ni ne znas da postoje. Tako je verovatno i sa tvojim snovima, o kojima ja ne znam nista. Ali, opste teme, spakovane u ovu ili onu reprezentaciju, su univerzalne. To je, ipak, sasvim druga prica.

Слажем се да је сасвим друга прича.
rankot rankot 10:17 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

nsarski

Za mene bi bilo nezamislivo kada bi, na primer, tvoja ribica skocila na klavir i pocela da peva operu, i da mi kazes da si jos to i sanjao pre nego sto se desilo. Sve ostalo...sto da ne?


Да сам присталица ЛСД (а не ЛДП), можда би и то било могуће
Мене само занима разложно објашњење за такве догађаје - не мислим да су ненормални, паранормални итд. - само нису научно објашњени, што не значи да су непостојећи или неприродни.
nsarski nsarski 10:25 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

не мислим да су ненормални, паранормални итд. - само нису научно објашњени, што не значи да су непостојећи или неприродни.

Kad su snovi u pitanju, tesko moze da se dodje do nekakvog "naucnog" objasnjenja u standadnom smislu reci. Ono sto sam ja ponudio je za sada najrazumnije objasnjenje, mada to ne mora bas svakom da izgleda razumno. Ja jednostavno ne verujem u paranormalne pojave, u stvari koje narusavaju elementarne fizicke zakone, i zakone kauzalnosti. I u tome nisam jedini. Zato ljudi i pokusavaju da nadju prirodne uzroke prirodnim pojavama.
Naucno objasnjenje se zasniva na ponovljivom eksperimentu (eksperiment-kontrolisana simulacija neke pojave), a u "paranormalnim" pojavama nema ponovljivosti. Zato standardni naucni prilaz takvim pojavama nije moguce napraviti.
nsarski nsarski 10:25 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

Samo pričaj! :))

:))))))))))))))))
rankot rankot 11:03 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

nsarski
Zato ljudi i pokusavaju da nadju prirodne uzroke prirodnim pojavama.
Naucno objasnjenje se zasniva na ponovljivom eksperimentu (eksperiment-kontrolisana simulacija neke pojave), a u "paranormalnim" pojavama nema ponovljivosti. Zato standardni naucni prilaz takvim pojavama nije moguce napraviti.

Тачно - сасвим је немогуће поновити оно што се десило мени и рибицама. И ја верујем да све има свој узрок, па чак и када не знамо шта је узрок нечега, не значи да узрока нема. Непоновљивост нечега у експерименталном смислу не значи да такво нешто не постоји, него да је непоновљиво - зар не?

Ни ја не верујем у паранормалне појаве, али сматрам да је нормално и оно што још увек није научно објашњено - нити мислим да сам ја "паранормална особа", нити мислим да је онакав сан нешто натприродно или посебно - само је тешко објаснити готово истовременост сна и догађаја. С обзиром на непоновљивост, не може се доказати непосредно. Баш незгодно.

Али мени та прича о вероватноћи (ма колика она била) уопште не пије воду.
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 11:03 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

Ja, na primer, nisam sanjao ribice nikad.

A, pecaros si ?!!!
Kamo savest ?
jeremija92 jeremija92 11:04 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

nsarski
Ja jednostavno ne verujem u paranormalne pojave, u stvari koje narusavaju elementarne fizicke zakone, i zakone kauzalnosti. I u tome nisam jedini. Zato ljudi i pokusavaju da nadju prirodne uzroke prirodnim pojavama.Naucno objasnjenje se zasniva na ponovljivom eksperimentu (eksperiment-kontrolisana simulacija neke pojave), a u "paranormalnim" pojavama nema ponovljivosti. Zato standardni naucni prilaz takvim pojavama nije moguce napraviti.

Ono što nauka danas smatra paranormalmnim već sutra ne mora biti paranormalno, čim nauka unapredi, obogati svoj arsenal metoda i tehnika istraživanja. Standardni naučni prilaz paranormalnim pojavma nije moguće danas napraviti.
DakleM, ne budimo isključivi, glede verovanja u paranormalno.
gordanac gordanac 11:11 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

Ono što nauka danas smatra paranormalmnim....

Nauka NIŠTA ne smatra paranormalnim, ljudi DA. (jer bez ikakvog "opravdanja" svašta umemo da mislimo i inače)
Nauke istražuju, ništa više.
Da li bi rekao da je gravitacija paranormalna pojava?
Verovatno ne bi. A nauka je još uvek istražuje...
jeremija92 jeremija92 11:23 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

gordanac
Ono što nauka danas smatra paranormalmnim....Nauka NIŠTA ne smatra paranormalnim, ljudi DA. (jer bez ikakvog "opravdanja" svašta umemo da mislimo i inače)Nauke istražuju, ništa više.Da li bi rekao da je gravitacija paranormalna pojava?Verovatno ne bi. A nauka je još uvek istražuje...


Nauka, preko pojedinih ljudi koje pripadaju naučnoj zajednici, a koji su šire poznati kao naučnici.
Nadam se da sam sada naučno privatljivo precizan.:)

Pre nego je Njutnu pala ona jabuka na glavu, ko zna šta su ljudi mislili o gravitaciji, ako su uopšte o tome mislili.
gordanac gordanac 12:28 22.11.2008

:)

Nauka, preko pojedinih ljudi koje pripadaju naučnoj zajednici, a koji su šire poznati kao naučnici.
Nadam se da sam sada naučno privatljivo precizan.:)

:))
Ma, razumem ja na šta ti MISLIŠ, ali to nije ono što PIŠE ! :))
Mogla bih da tvrdim da ljudi "paranormalno" vezuju samo z a sebe i svoje doživljaje sebe samih i sveta oko sebe, a to je upravo ono što nauke NE RADE...I tako - tražeći "paranormalno" ljudi često propuste da vide koliko je čudesan ovaj "normalan, običan" život. Čudesniji nego bilo šta "paranormalno", neobjašnjivo, mistično, prekognitivno, "u sinhronicitetu dogođeno", itd, itd....A s time nauke nemaju nikakve veze....osim što ljudima ponude činjenice o njihovoj sopstvenoj evoluciji, fiziologiji, istoriji, mestu u Univerzumu, itd...ali ko da mari za činjenice?! :))
Daj paranormalno, to se traži! I - neka, i treba i to je jedna od ljudskih potreba, što se mene tiče, samo da ne mešamo u sve to nauke, tako ja mislim.
nsarski nsarski 14:15 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

A, pecaros si ?!!!

Nisam sanjao ribice u akvarijumu, ali cesto sanjam neko pecanje i podvodne stvari. Izvini na nepreciznosti:))

I jos jedno preciziranje - nisam ja nikakav pecaros. Ja sam samo obican amater koji se ponekad trudi da peca.
nsarski nsarski 14:20 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

Pre nego je Njutnu pala ona jabuka na glavu, ko zna šta su ljudi mislili o gravitaciji, ako su uopšte o tome mislili.

Hoces da kazes, pre Njutna gravitacija nije postojala? Da su stvari levitirale?:))
Ljudi su znali da "tela" (jabuka, npr) padaju "dole", ka centru Zemlje (tj. svemira). Neka tela (kao Mesec, na primer) ne padaju. E, pa Njutn je rekao da je Mesec isto sto i jabuka - i on pada ka centru Zemlje. I postavio zakon o interakciji (gravitacionom privlacenju) tela sa masom.
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 14:33 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

Nisam sanjao ribice u akvarijumu, ali cesto sanjam neko pecanje i podvodne stvari. Izvini na nepreciznosti:))
:))

Ma, znam ! :)
Ali kao sto rekose gore -

:))
Ma, razumem ja na šta ti MISLIŠ, ali to nije ono što PIŠE ! :))


A, i "projektujem se" znas.
Kada sam jednom "lovio" pod vodom sa onim "harpunesom" cele noci sam sanjao ribe i ribice....
I posle batalio taj podvodni "sport"...
Sad samo sa maskom i bez peraja gledam sta pod voodom ima.

jeremija92 jeremija92 14:57 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

nsarski
Pre nego je Njutnu pala ona jabuka na glavu, ko zna šta su ljudi mislili o gravitaciji, ako su uopšte o tome mislili.Hoces da kazes, pre Njutna gravitacija nije postojala? .

Suprotno. Kažem da je gravitacija pre Njutna postojala, ali je ljudi nisu razumeli, kao što i danas ne razumenju mnogo toga, a nauka ne može da im objasni. Paranormalno, npr.
nsarski nsarski 15:02 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

Kažem da je gravitacija pre Njutna postojala, ali je ljudi nisu razumeli

Oni su je razumeli, ali pogresno. Zemlja je u centru svemira, sva teska tela padaju ka centru Zemlje.
marco_de.manccini marco_de.manccini 15:17 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

hajde da i ja malo diskursijem na ovu temu (primer sa autobusom nije moj, ali ne secam se chiji je).

koliko snova se secaju ljudi? stvarno secaju. uglavnom se svi snovi zaborave u prvih pola sata posle budjenja (u mom sluchaju i prvih 30 sekundi chini mi se). to su huljade i hiljade snova sa hiljade i hiljade scena koje se mogu interpretirati na hiljade i hiljade nachina. koji snovi se zapamte? samo dva-tri koji nas posebno dojme, uglavnom zato shto su direktno povezani sa nechim vazhnim shto se desilo nama ili nama bliskima.

to je kao sa autobusima. autobusi na mojoj liniji se uvek chekaju beskonachno. to je zato shto kad dodju brzo ja ne obracam pazhnju na to, to mi je normalno i misli mi idu svojim tokom. kad nekad autobus otegne dolazak ja pochnem da se nerviram i samo na to mislim. i onda mi u glavi ne ostane da ponekad chekam autobus predugo, nego da uvek chekam autobus predugo.

da se vratim na snove. kad omanu da budu duboko prekognitivni zaboravimo ih. kad se kojim sluchajem desi da budu onda ih zapamtimo. i onda zapamtimo da su uvek prekognitivni.
Budimac Budimac 15:33 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

i onda zapamtimo da su uvek prekognitivni.

ne sećam se da je to iko tvrdio ovde...
marco_de.manccini marco_de.manccini 16:04 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

ma ja samo

1) kao amater statistichar / fizichar mislim da su neobichne koincidencije neizbezhne.

2) kao amater psiholog mislim da se bolje secamo neobichnih koincidencija.

dakle, jedini pravilan zakljucahak koji se mozhe izvesti iz nasheg malog diskursa i iz tachaka 1) i 2) je da sam ja amater.

osim toga, ja nikad ne upotrebljavam tako kategorichke rechi kao shto je uvek.

i na kraju. pishi budimac. lepo je. ljudski je imati prekognitivne snove, osecanja, strahove, i nade. a mi smo ljudi. i ja sam imao i imam prekognitivne dozhivljaje i volim shto je tako.
Budimac Budimac 16:34 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

ljudski je imati prekognitivne snove, osecanja, strahove, i nade. a mi smo ljudi. i ja sam imao i imam prekognitivne dozhivljaje i volim shto je tako.

49 41 49 41 17:11 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

jeremija92
nsarski
Ja jednostavno ne verujem u paranormalne pojave, u stvari koje narusavaju elementarne fizicke zakone, i zakone kauzalnosti. I u tome nisam jedini. Zato ljudi i pokusavaju da nadju prirodne uzroke prirodnim pojavama.Naucno objasnjenje se zasniva na ponovljivom eksperimentu (eksperiment-kontrolisana simulacija neke pojave), a u "paranormalnim" pojavama nema ponovljivosti. Zato standardni naucni prilaz takvim pojavama nije moguce napraviti.

Ono što nauka danas smatra paranormalmnim već sutra ne mora biti paranormalno, čim nauka unapredi, obogati svoj arsenal metoda i tehnika istraživanja. Standardni naučni prilaz paranormalnim pojavma nije moguće danas napraviti.
DakleM, ne budimo isključivi, glede verovanja u paranormalno.

Tacno, 12 godina; pre nego se i rodila ideja da se izgradi "Titanik", tip je napisao pripovetku u kojoj je opisao izgradnju najveceg broda na svetu; cini mi se da je u njoj i naveo ime ime broda i tragicni zavrsetak na prvom putovanju. Naveo je i katastrofalni broj zrtava na tom putovanju.
P.S.
Da hebem tog pisca; sto nikao nije citao njegovu pripovetku, a jos manje verovao "u opis dogadjaja" u to vreme.
Niko kao MI - Human Beens!
Unfuckable Unfuckable 17:16 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

hehehehe
pa i ovi Umetnici po Pentagonu su 2 godine pre 9/11 vežbali neku vrstu treninga (ono : civilna zaštita itajrad)
pod "taktičkom predpostavkom" da je u Pentagon udario - avion

Koji proroci, čouvečččče
dolybell92 dolybell92 18:17 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

nsarski
Sećam se da mi nije bilo pravo što on putuje i da je to bio razlog plača, i sećam se te potpuno nejasne zebnje.

Pa, mozda si nesto sanjao ili si se necega setio, pa se ne secas.
Ja pamtim da sam jednom tako plakao kad je otac normalno krenuo na posao. Znam da je tog jutra sa majkom razgovarao da treba da svrati u neki Gradski Odsek. Bio sam presrecan kad se kasnije tog dana normalno vratio kuci. Ja sam, naime, mislio da je Gradski Odsek mesto gde treba nesto da ti odseku:) I bio sam nesrecan zamisljajuci bez kog dela tela ce da se vrati.


Nisi bio ti daleko od mogućnosti da se tako što dogodi...
mnogima su se na poziv iz Gradskog Odseka "noge odsecale"
same od sebe, a često ćeš i sad čuti da se neko "preseče"...
jeremija92 jeremija92 18:29 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

Odbacivanje zakona verovatnoće zove se rizikovanje.
Život sa rizicima je puniji i lepši od života proživljenog po pravilima.

Ili, kraće: ko riskira, profitira.

dolybell92 dolybell92 19:00 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

Ne znam da li je otac ubijen iz cista mira, recimo da je poginuo u saobracaju, ili slicno. Ako je bio u takvoj situaciji da je njegovo ubistvo moguce - recimo da je policajac, ili vojnik, ili u obezbedjenu, onda bliskima pada na pamet mogucnost da covek moze da strada ako se bavi opsanim poslom. I onda onaj citat koji sam dao je sasvim primenljiv.


E sad nešto što takođe treba da se objasni zakonom verovatnoće.
(neverovatno, ali setila sam se toga juče, naravno - tema je razlog,
a datum je slučajnost... zato što ću ipak pomenuti jedan svoj san od pre 45 godina,
koji se desio na jučerašnji dan - a sam događaj na današnji dan....
nisam htela da o tome govorim ali sad, ipak, hoću)

Ne sećam se detalja samog sna, ali znam da se događaj nije desio
onako kako sam ga sanjala, bilo je drugačije u snu.
Probudim se tog dana ujutru , vrlo rano oko 6h, sa jakim osećajem straha,
- sanjala sam da je Kenedi ubijen. Kako je mama već bila ustala, ja odem
do kuhinje i to joj ispričam i da me je strah zbog toga - na šta mi ona odgovori,
da se ne brinem - to je samo san i natera me da se vratim ponovo u krevet.

Sutradan, popodne smo čuli, kada su javili na vestima - da je Kenedi ubijen.
To se dogodilo 22. 11. 1963. - pre tačno 45 godina.

Nikakvog razloga da tako nešto sanjam nisam imala, ipak sam bila tada samo dete,
koje sa politikom nije imalo nikakve veze, a ni sa Kenedijevima, takođe.
49 41 49 41 19:55 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

Budimac
Mene mama u zezanju "klela" sa: "dabogda imao istog takvog". :))


Skoro da sam pao sa stolice od smeha; kao ovaj mali Budimcev.
dolybell92 dolybell92 20:50 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

P.S. Moja sećanja sežu do moje treće godine i ko me poznaje zna za moje "slonovsko" pamćenje.



To važi za sve čija se godina rođenja završava na 9.
Unfuckable Unfuckable 20:53 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

na užas i nevericu moje familije
ja se sećam moje pok prababe, tj jedne scene sa njom, kako me je stavila da se brčkam u nekoj kadici (znam i kojoj) i posle me hranila nekom sitnom džigericom (braoncrvenkasto je to bilo, mora da je džiga, dakle), bio je prelep dan okupan suncem
Mali problem samo predstavlja to što je ona umrla baš negde oko mog prvog rodjendana.
Budimac Budimac 21:10 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

Mali problem samo predstavlja to što je ona umrla baš negde oko mog prvog rodjendana

Kanda reset koji Maksa pominje kod tebe nije baš bio totalni reboot...
dolybell92 dolybell92 21:13 22.11.2008

Re: Birthday paradox

Evo još malo neintuitivne statistike: rođendanski paradoks.


Za sada znam tri osobe rođene istog datuma kad i ja,
ali godine su različite.
Međutim, poznavala sam kolegu ( bavio se istom profesijom kao i ja..radili u istoj firmi)
koji je bio rođen istog dana i iste godine i u isto vreme, (ne baš u sat i minut ali
skoro da je tako, možda je razlika iznosila sat jedan ?) - razlika je bila u
mestu rođenja, jedino. Čovek je umro pre dve godine.
Nije mi bilo svejedno.
Za njega sam ja bila jedina osoba koju je znao sa istim datumom rođenja,
bez obzira na godište.
Unfuckable Unfuckable 21:18 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

pa nije, po tome sam poznat u familiji, aišire, stvarno umem da ih ubacim u rebus kad "iskopam" nešto iz malog mozga...
k'o oni senilni likovi što se fantastično sećaju šta je bilo pre 80 godina ali ne znaju šta su jeli pre pola sata
dolybell92 dolybell92 21:26 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

Ne znam da li je otac ubijen iz cista mira, recimo da je poginuo u saobracaju, ili slicno. Ako je bio u takvoj situaciji da je njegovo ubistvo moguce - recimo da je policajac, ili vojnik, ili u obezbedjenu, onda bliskima pada na pamet mogucnost da covek moze da strada ako se bavi opsanim poslom. I onda onaj citat koji sam dao je sasvim primenljiv.


S obzirom da su ti potrebni egzaktni podaci koji bi potvrdili
zakon verovatnoće ... tj. slučajnosti nema, sve je "predvidljivo..."
i moguće u nekom postotku.... evo kako je prošao svojevremeno, jedan
radoznali naučnik (USA) koji je hteo da otkrije zašto se u jednom mestu u Bugarskoj,
stalno rađaju blizanci, po pravilu, bez izuzetaka.
Da bi to proučio, morao je da živi u tom mestu izvesno vreme...
Istraživanje je prekinuo, kada su se njemu i njegovoj ženi
tamo rodili blizanci - te razloge za takvo dešavanje ne saznadosmo.


dolybell92 dolybell92 21:29 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

Salvador Dali je tvrdio da se seca dogadjaja iz vremena 3 meseca pre nego sto se rodio. Pisao o tome u svojoj Autobiografiji...


Imam ja druga, Batu, koji se takođe seća šta se dešavalo pre nego što se rodio...
..mislite li da mu je neko poverovao ikada ?


dolybell92 dolybell92 21:35 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

али мени се десило да одем на свадбено путовање у Грчку


troll:

Jesi li to sam išao na bračno putovanje ?
Znam čoveka ( a i vi bi ga svi znali, kad bih rekla ko je) čiji
je otac sam išao na bračno putovanje - vojska (gde je radio) je tada,
samo njemu dala pare za put.... za ženu je morao sam da plati,
te se on odlučio da sam ide... stvarno, nije fazon.
Budimac Budimac 21:41 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

dolybell92
али мени се десило да одем на свадбено путовање у Грчку


troll:

Jesi li to sam išao na bračno putovanje ?
Znam čoveka ( a i vi bi ga svi znali, kad bih rekla ko je) čiji
je otac sam išao na bračno putovanje - vojska (gde je radio) je tada,
samo njemu dala pare za put.... za ženu je morao sam da plati,
te se on odlučio da sam ide... stvarno, nije fazon.

dolybell92 dolybell92 21:48 22.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

kad omanu da budu duboko prekognitivni zaboravimo ih. kad se kojim sluchajem desi da budu onda ih zapamtimo. i onda zapamtimo da su uvek prekognitivni.


Možda neko tako zaboravlja snove ? Možda većina ?
Ja pamtim snove, naravno ne sve, ali neke neobične i čudne,
koji uopšte nisu prekognitivni - a mogli bi biti, npr.
snove od pre ko zna koliko godina....
Neki jesu bili prekognitivni. Većina (još uvek) nije....
možda se nikad neće ostvariti - ali moguće je da se ostvare...


maksa83 maksa83 00:51 23.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

Kanda reset koji Maksa pominje kod tebe nije baš bio totalni reboot...

Ma znaš ga da je naopak i da radi ono što nikome ne pada na pamet, pa u tom smislu - mora da je manijak bekapovao. Unfuckable.
dolybell92 dolybell92 01:45 23.11.2008

Re: :)

Daj paranormalno, to se traži! I - neka, i treba i to je jedna od ljudskih potreba, što se mene tiče, samo da ne mešamo u sve to nauke, tako ja mislim.


Znaš, sad si me asocirala na mađioničare - koliko su njihovi
trikovi neshvatljivi i neverovatni kada se izvode - a kada se razotkriju
načini kako se do njih dolazi - onda smo razočarani zato što su
"prevare takve vrste moguće i postoje" - nije čak ni bitno kako
već samo otkrivanje tajne nas razočarava... a ipak bi da ih otkrijemo.

Mislim da je potreba za tajnim i mističnim nejasnim, neobjašnjivim,
veoma potrebna - raspaljuje maštu i čini život zanimljivijim nego što
on zapravo jeste.
Da je sve objašnjivo naučnim metodama - bilo bi nam veoma dosadno.
Ovako, čuda se događaju ... pa se onda razotkrivaju i ta igra mora da traje.
Snovi su jedan deo te priče - za one koji sanjaju dok spavaju.
Dok postoje neobjašnjive stvari dotle će i život biti zanimljiv.

Koliko mi se čini ali negde sam pročitala, da je najveći broj
otkrića ili razrešenja problema koji davili naučnike otkriveno i
razjašnjeno u snu. Nisu svi snovi besmisleni već su, naprotiv
vrlo smisleni. Pitanje je samo koliko ih onaj ko sanja može da razume.

Da je san - san, toga smo svesni tek kada se probudimo - dok sanjamo
san je stvarnost.
49 41 49 41 02:53 23.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

dolybell92
Ne znam da li je otac ubijen iz cista mira, recimo da je poginuo u saobracaju, ili slicno. Ako je bio u takvoj situaciji da je njegovo ubistvo moguce - recimo da je policajac, ili vojnik, ili u obezbedjenu, onda bliskima pada na pamet mogucnost da covek moze da strada ako se bavi opsanim poslom. I onda onaj citat koji sam dao je sasvim primenljiv.


E sad nešto što takođe treba da se objasni zakonom verovatnoće.
(neverovatno, ali setila sam se toga juče, naravno - tema je razlog,
a datum je slučajnost... zato što ću ipak pomenuti jedan svoj san od pre 45 godina,
koji se desio na jučerašnji dan - a sam događaj na današnji dan....
nisam htela da o tome govorim ali sad, ipak, hoću)

Ne sećam se detalja samog sna, ali znam da se događaj nije desio
onako kako sam ga sanjala, bilo je drugačije u snu.
Probudim se tog dana ujutru , vrlo rano oko 6h, sa jakim osećajem straha,
- sanjala sam da je Kenedi ubijen. Kako je mama već bila ustala, ja odem
do kuhinje i to joj ispričam i da me je strah zbog toga - na šta mi ona odgovori,
da se ne brinem - to je samo san i natera me da se vratim ponovo u krevet.

Sutradan, popodne smo čuli, kada su javili na vestima - da je Kenedi ubijen.
To se dogodilo 22. 11. 1963. - pre tačno 45 godina.

Nikakvog razloga da tako nešto sanjam nisam imala, ipak sam bila tada samo dete,
koje sa politikom nije imalo nikakve veze, a ni sa Kenedijevima, takođe.

Ja ga nisam sanjao; al' se dobro secam da su nas vratili iz skole. "Bila je to cupava godina" - zamalo su tada kresnuli.

49 41 49 41 03:18 23.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

nsarski
Pre nego je Njutnu pala ona jabuka na glavu, ko zna šta su ljudi mislili o gravitaciji, ako su uopšte o tome mislili.

Hoces da kazes, pre Njutna gravitacija nije postojala? Da su stvari levitirale?:))
Ljudi su znali da "tela" (jabuka, npr) padaju "dole", ka centru Zemlje (tj. svemira). Neka tela (kao Mesec, na primer) ne padaju. E, pa Njutn je rekao da je Mesec isto sto i jabuka - i on pada ka centru Zemlje. I postavio zakon o interakciji (gravitacionom privlacenju) tela sa masom.


Da sam imao te sada daleke novembra '77 nsarkog pored "kreveta rano ujutru" -posle budjenja da mu diktiram
determinante, dvostruke pa i petostruke integrale - matematicki interpretirane - "na naucnoj osnovi" o korisnjenju
gravitacije za kretanje tela po zemlji - kao sto su meni "interpretirali", sad bi nsarski ili ja
' grickali ' milione kao Bill Gates.

P.S.
Ovako nista; hvala na druzenju.
rankot rankot 20:40 23.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

dolybell92
али мени се десило да одем на свадбено путовање у Грчку


troll:

Jesi li to sam išao na bračno putovanje ?
Znam čoveka ( a i vi bi ga svi znali, kad bih rekla ko je) čiji
je otac sam išao na bračno putovanje - vojska (gde je radio) je tada,
samo njemu dala pare za put.... za ženu je morao sam da plati,
te se on odlučio da sam ide... stvarno, nije fazon.

Наравно да сам ишао са својом женом - мислим, какво је то свадбено путовање у једнини? За мазохисте?
А и не радим у војсци. Сам свој мајстор, сам свој платиша...
rankot rankot 21:00 23.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

А и да завршим причу повратком са меденог месеца: чекамо моја алфа и омега и ја авион из Солуна за БГ, наравно, све паре спискали и остало нам таман за такси од Сурчина до куће, картице не постоје (1997) а аероплана нема те нема. Сви долећу и одлећу, само ЈАТ необјашњиво нестаје са списка.
Пролазе минути, онда већ и сати, нико не зна ништа да нам каже, ја тако тумарам аеродромом, кад зачујем на српском:
"Младићу, јесте ли ви из Србије?"
"Јесам" кажем.
"Шта је то с овим нашим авионом?"
"Не знам, али ако сазнам, рећи ћу Вам. А откуд сте знали да сам из Србије?"
"Па некако сте ми лепи, а не ко ови Грци."
Ја ту мал нисам умро од смеха, ал се некако суздржим, па одем и испричам жени шта ми се десило, сити се исмејемо, а у тај час објави спикер да авион из Београда касни у поласку два сата. Јебала их Југословенска железница што им дала возни ред...
49 41 49 41 17:09 25.11.2008

Re: Jos o verovatnoci...

rankot
nsarski

Ne znam da li je otac ubijen iz cista mira, recimo da je poginuo u saobracaju, ili slicno. Ako je bio u takvoj situaciji da je njegovo ubistvo moguce - recimo da je policajac, ili vojnik, ili u obezbedjenu, onda bliskima pada na pamet mogucnost da covek moze da strada ako se bavi opsanim poslom. I onda onaj citat koji sam dao je sasvim primenljiv.

Превиђаш једну врло важну ствар: неко је сањао нешто непосредно пре него што ће се догодити или истовремено са догађајем. Ако је твоја теорија тачна ("падање на памет" да блиск особа може да страда због опасности посла), онда би се такви снови насумично јављали и не би били везани за стварну смрт, из простог разлога што таква особа СТАЛНО ради тај посао. Међутим, обично се такви снови никада не јављају насумично...

Kad sam 78. sanjao san da dozivljavam saobracajnu nesrecu i "letim u pravaliju" sa autom - trgao sam se iz sna s krhan bolom i uplasenoscu.
Majci sam se ujutru pozalio o groznom snu od koga me boli svaki atom tela.
Iako je insistirala, da ga ispricam odmahnuo sam rukom ne zeleci da pricam o tome - jer, jednostavno ne verujem u snove i dogadjaje; njihovu povezanost.
Posebno da majku ne opterecujem "glupostima iz snova" i prepricavam ih.

Kad sam taj isti "scenario iz sna" - dan/dva kasnije doziveo na javi, "video svoje telo nepomicno" na dnu kanjona na steni-nedaleko od totalno smrskanog auta rekao sam sebi.
"Oooo, pa ja to umirem"!

Vratio sam se za "dlaku nazad".

Ove godine, ce biti punih 30 godina - 12. avgusta od mog - "putovanja iz sna u javu; iz smrti u bolnicu".

Majka i rodjaci su me kasnije "ubedjivali" - da treba ili da menjam ili da slavim "oba dana" kao avgustovski rodjendan.

Od tada, kao i jos nekoliko prekognicijskih dogadjaja u prethodnom i kasnijem periodu; imam licno vidjenje koje laicki nazivam: "Teorijom dogadjaja u prostoru i vremenu".

Isto kao sto verujem da neka bica, u koje i ja "verovatno spadam (?!?)" su podlozna reinkarnativnim procesima - pod odredjenim uslovima i mestima dogadjaja.




AlexDunja AlexDunja 13:16 21.11.2008

wow prica!

A onda u petom stupcu na istoj strani sa sve tom fotkom čisti Monti Pajton!

Budimac Budimac 15:05 21.11.2008

Re: wow prica!

AlexDunja
A onda u petom stupcu na istoj strani sa sve tom fotkom čisti Monti Pajton!


loader loader 17:21 21.11.2008

Re: wow prica!

AlexDunja: "...na istoj strani..."
Eto prilike da ispunim svoju malu obavezu...:
AlexDunja AlexDunja 17:31 21.11.2008

Re: wow prica!

Eto prilike da ispunim svoju malu obavezu...:

eh, obavezu:)

meni je radost da uzvratim
loader loader 17:38 21.11.2008

Re: wow prica!

17:33 - Drago mi je da ste tu... Sa vama je inspirativno komunicirati. Uzgred, možete li mi otkriti tajnu, na koji način da postavim link (tako da se ne vidi prozor YouTube-a, već, kao ovo kod vas, reč preko koje se dodirom kursora aktivira određena sadržina na ]internetu)?

17:38 - Hops! Čačkao sam u međuvremenu i uspeo da..! Eto, eksperiment je majka nauke, zaista!
AlexDunja AlexDunja 17:51 21.11.2008

Re: wow prica!

Uzgred, možete li mi otkriti tajnu,

volela bih,
ali sam izuzetno netalentovana
za davanje tehnickih objasnjenja,
druge mi teme lakse padaju:))
ali da pokusam,
1, napisete komentar,
2. selektujete rec "pod" koju ce ici link
3.kliknete na ikonicu sa karikom u gornjem delu
prostora za komentar
4.u mali prozr koji se otvori
c/p link iz brauzera stranice koja zelita da se vidi.

2. nacin
dok pisete komentar, pre "kljucne reci,
kliknete na kariku,
ubacite link, i kada vam se pojavi
link u komentaru, na mestu koje izgleda ovako:
....][....] kliknete izmedju dve uglaste zagrade
i tu upisete rec koju zelite

nadam se da je jasno.
(uh, a znam da nije!)

edit:
drago mi je da moje konfuzno objasnjenje nije bilo potrebno:)))
loader loader 18:20 21.11.2008

Re: wow prica!

Alex Dunja: "nadam se da je jasno.
(uh, a znam da nije!)"
Ma, kakvi nejasno..!
Vaše objašnjenje ukazuje na veliki talenat za držanje časova iz oblasti informatike i blogometrije!
Veliko hvala i pozdrav ..:))
AlexDunja AlexDunja 19:17 21.11.2008

Re: wow prica!

Veliko hvala i Pozdrav..:))

ovo je bas prijatno
podsecanje na prethodne razgovore:))
samo vas znam da volite mariu!
a sjajna je.
i ovaj klip je divan.hvala.
loader loader 19:48 21.11.2008

Re: wow prica!

samo vas znam da volite mariu!
Pa... ja bih se drugačije izrazio. Na primer, volim tu pesmicu. Koju izvodi Maria. Čuo sam je nekom zgodom, usput, u nekom kafeu, pa sam zamolio konobara da mi na par sati pozajmi CD. Tako se "Midnight.. ..." našla na mom hardu, sa još par pesmica. Obično se ne vezujem za izvođače, nego za izvođenja. Od nekog izvođača jednu pesmicu, od nekog čak i 10-tak (mada je ovih drugih jako malo)! Eto, tako... Važno je da vam se dopala...

Imam utisak da se sve manje ljudi iskreno oduševljava zvučnim novotarijama...
jasnaz jasnaz 13:38 21.11.2008

Koji tata - tata će sutra......

Sećam se – zauvek! – izraza lica bakamajke kada, posle mog uzvika Evo tate, on, kroz jedno pola sata, otvara kapiju i osmehom ulazi u kuću!

- Pa ti stvarno! Pa trebalo je sutra da dođeš po dete!?
- Trebalo je, al......
Budimac Budimac 14:45 21.11.2008

Prekognicije

postoje (teško će me se ubediti u suprotno) i verovatno dolaze u različitim vidovima.
Moja majka je imala dva (imala je više, ali kažem dva jer su to slučajevi koji su van svake sumnje) prekognitivna sna. U tim snovima je predvidela događaje koji nikako nisu izgledali kao mogući u vreme sanjanja, bili su ispričani neposrednoj okolini, a u vrlo dogledno vreme su se i desili. Neću gušiti detaljima, jednom možda ako mi dozvoli objavim njene priče o tome.
49 41 49 41 16:37 22.11.2008

Re: Prekognicije

Budimac
postoje (teško će me se ubediti u suprotno) i verovatno dolaze u različitim vidovima.
Moja majka je imala dva (imala je više, ali kažem dva jer su to slučajevi koji su van svake sumnje) prekognitivna sna. U tim snovima je predvidela događaje koji nikako nisu izgledali kao mogući u vreme sanjanja, bili su ispričani neposrednoj okolini, a u vrlo dogledno vreme su se i desili. Neću gušiti detaljima, jednom možda ako mi dozvoli objavim njene priče o tome.

19. januara 1969. subota (?!?) 17:12 bio sam student i dok sam spremao prvo semestralne ispite; bio sam sam u sobi... imao sam viziju.
'odjednom' kao na TV gledao na zidu-groblje iskopanu raku 500-tinjak ljudi "nemo bulji" u mene. Napravili su spalir do rake.
U nedlju 20 januara 1969. otisao sam sa sestrom i njenom cimerkom u bioskop (valjda) "Jadran". Iako je bilo vrlo hladno-kosavno vece; dok smo prelazili na semaforu kod "Genex"-a (bivsa posta) poceli su da me "oblivaju topli talasi".
Pogledao sam u nebo i rekao u sebi stojeci nasred ulice: "O, boze sta se to desilo da me ti "topli talasi sa neba oblivaju"- nije mi hladno (a, trebalo bi da bude)"?!?
Sestra i njena zimmerka su vikale pred Genex-om "Hocu li prelaziti tu ulicu, il' ces i dalje piljiti u nebo - nasred ulice"?
U, ponedeljak uvece tog januara '69; kad sam ugledao ujaka i brata na vratima studentskog doma "Patrisa Lumumbe" bio sam iznenadjen.
"Hajde, pakuj se ides na put!-porucili su kratko. Otac ti je umro.!"

Kao sve majke; prepricavala je dogadjaje. Lekari, obdukcija, vreme smrti, "savremenici-naucni"... umro je u nedelju,
umro je po drugima u ponedeljak izmedju casova,... bla, bla, bla,...
"Umro je u subotu 19. Januara 1969. u 17: 12"-kratko sam joj odgovorio tada.

Dal' ce se to zvati Prekognicija, Telepatija, "Teorijom dogadjaja u prostoru i vremenu"-za mene jedino prihvatljivom to iuopste nije vazno.

Ispricano je "samo" jedan "parcijalni" i istinit "dogadjaj u prostoru i vremenu"!
Takvih Prekognacija sam imao sijaset i u snu i na javi i kombinovano. To, zovem po mom Andricu: "Sta sanjam i sta mi se desava"!
ili ti "Najlepsi san na javi i najlepsa java u snu"- po kojoj mi i kcerka nosi ime - francusko.
Isto je vezano za prekogniciju koja se desavala u dugom periodu.

P.S.
Zena koja je "obigravala" na 13-sto satnom putovanju brodom za Santorini i javljala mi se tokom putovanja i u snu i na javi; dosla mi je u "san" da se samo "oprosti od mene"-posle 12 godina.
Izvinjavala se nad rakom u snu; dok smo ona, moja trudna zena i ja klecali, pored iskopane rupe. Tada je govorila:"Odoh ja, znam da ti je to zena. Dozvoli mi makar sada da se oprostim. Mnogo mi je tesko!"
Ljubila me je po celu, obrazima i ponavljala Odoh, ja.

Nisam, mogao 3. 4, 5, meseci posle 12 godina da prepoznam tu zenu, iako sam bio "opcinjen snom" - toliko dugo i
stalno zapitkivao zenu, koja je to zena, zasto raka, nase klecenje oko nje i njen oprostaj od mene!

Sada znam, posle toliko godina da je Ivona (tada nisam znao njeno ime); zena sa broda sa dvogodisnjim sinom; zena kojoj nisam uspeo ni da se nasmejem - opcinjen njenom lepotom, izgledom, zenskim "plesom" u snu i na javi da me dokuci ima za sebe.
Zena, koja izgledom "moze biti samo za bogove" - ne za zive ljude; kako ja inace govorim.

Ujak u Beogradu je kratko prokomentarisao kad san dao ime kcerki: "Znam mu sve zenske, jer stalno je bio tu, al' da je "imao neku Francuskinju - nikad nisam cuo".

Savremena nauka, nece nikad da dokaze, niti je u stanju moju Prekogniciju i moje povremeno "putovanje" astralnog tela i u SNU i na JAVI.


dali76 dali76 14:57 21.11.2008

bez promene kod "krivca " Budimca

Zaista je cudan taj predosecaj koji nemozemo objasniti. Noc uoci stradanja napisat cu kratko u svoj tadasnji dnevnik :ne znam zasto al ne osecam se dobro”. Dnevnik sam donio sa sobom I sve me jeza prodje kad se sjetim…..
Sto se tice teksta pa hej stavio sam te u “blogovski gorski vijenac “ objavljen sinoc!!!
Jos me niko nije tuzio sto je dobra vijest
Budimac Budimac 15:04 21.11.2008

Re: bez promene kod "krivca " Budimca

Sto se tice teksta pa hej stavio sam te u “blogovski gorski vijenac “ objavljen sinoc!!!
Jos me niko nije tuzio sto je dobra vijest

gordanac gordanac 15:07 21.11.2008

:)

Ako se i kada čuješ, samo od mene pozdravi - Simu! :))

Budimac Budimac 15:22 21.11.2008

Re: :)

Ako se i kada čuješ, samo od mene pozdravi - Simu! :))

:)) Naravno, čujemo se, a prošle godine je čak sleteo jednom u Bodrum...
Evo ti tvoj školski drug (januar ove godine)...


P.S. Vozi kola isključivo u uniformi jer to impresionira pandure :)))
gordanac gordanac 15:32 21.11.2008

Re: :)

P.S. Vozi kola isključivo u uniformi jer to impresionira pandure :)))

:)))))))))))))))))
Sima...
Sad si me setio još raznih mojih drugova! :))

mikimedic mikimedic 15:35 21.11.2008

Re: :)

P.S. Vozi kola isključivo u uniformi jer to impresionira pandure :)))


dakle ovo je nesto najbolje sto sam danas procitao!!!>..:)))
Unfuckable Unfuckable 04:36 22.11.2008

Re: :)

dakle ovo je nesto najbolje sto sam danas procitao!!!

ne.
najbolji je mimonožni putokaz kažiprsta,
the tajni znak
kako nisi primetio .
Inner Party Inner Party 15:18 21.11.2008

Ost

Dok čitam gornji pasus zamišljam uspaničenog Grunfa kako uleće motocikletom u zgradu aerodroma da javi da se avion zabio u zemlju.


marco_de.manccini marco_de.manccini 16:09 21.11.2008

statistichki nemoguce

Otac Buda se ni pre toga nije plašio letenja, a posle toga još manje. Rezonovao je da je statistički nemoguće da mu se slično (ili gore) iskustvo ponovi.

chovek: kakva je verovanoca da ce se u avionu kojim sutra letim naci bomba?

statistichar: jedan u milion.

chovek: a dve bombe?

statistichar: to je statistichki nemoguce.

chovek: pa da ponesem onda ja jednu za svaki sluchaj?
marco_de.manccini marco_de.manccini 16:16 21.11.2008

Re: statistichki nemoguce

e tek sad vidim, preshao me nsarski gore. ja prvo chitam tekst, pa komentarishem, pa onda chitam komentare. desi mi se ovakav lapsus.
marco_de.manccini marco_de.manccini 16:16 21.11.2008

Re: statistichki nemoguce

e tek sad vidim, preshao me nsarski gore. ja prvo chitam tekst, pa komentarishem, pa onda chitam komentare. desi mi se ovakav lapsus.

edit: auuu, a kolika je verovatnoca da dva put pritisnem objavi?
Budimac Budimac 16:20 21.11.2008

Re: statistichki nemoguce


edit: auuu, a kolika je verovatnoca da dva put pritisnem objavi?

iris.davidovich iris.davidovich 16:41 21.11.2008

Evo

ja cu da budem papagaj, te da reknem da je prica super. moz' da bude dokumentarno-igrani tv film
Budimac Budimac 17:13 21.11.2008

Re: Evo

iris.davidovich
ja cu da budem papagaj, te da reknem da je prica super. moz' da bude dokumentarno-igrani tv film

avemarija avemarija 17:45 21.11.2008

Re: Evo

ja cu da budem papagaj, te da


I ja se slazem, super prica.
Sad se setih Steve Popova
Jatovog kapetana iz N Sada ,
jedan od najboljih Jat-pilota
a iznad svega -dobar covek.
I on je postao poznat
one godine ,
kada su zbog nepravedno uvedenih sankcija,
u Stockholmu zabranili Jatovom avionu sletanje.
I tada je avion bio pun fudbalera,
neko fudbalsko prvenstvo je bilo u toku.
I oni su kruzili 2 sata iznad grada
al su Svedjani bili neumoljivi. Da li su im dozvolili da uzmu gorivo-vishe ne mogu da se setim.
U fudbal se ich ne razumem, al se secam da je Steva Popov tada bio glavni lik ,u svim medijima.Heroj.
jack_bauer jack_bauer 18:43 21.11.2008

odlicna prica bbb,

bas me interesuje kako sima tumaci, kako je doslo do ovog incidenta. znam da se u ta vremena letelo mnogo vise 'na misice' nego danas, navigacioni uredjaji su bili mnogo primitivniji. mozda su se malo preracunali i imali 'dugo' sletanje?

ja sam, inace, avijacioni entuzijasta i iskusni desk-top pilot u penziji odrastao sam na 'skoli letenja' i 'pistama u noci' od zorana modlija a kasnije obleteo ceo sajbersvet na svim tipovima aviona. flight simulator mi je nekada bio ono sto mi je blog danas. hebiga, you got to bang something
Budimac Budimac 19:02 21.11.2008

Re: odlicna prica bbb,

bas me interesuje kako sima tumaci, kako je doslo do ovog incidenta. znam da se u ta vremena letelo mnogo vise 'na misice' nego danas, navigacioni uredjaji su bili mnogo primitivniji. mozda su se malo preracunali i imali 'dugu' sletanje?

Vidiš, sad postadoh svestan činjenice da nikad o tome kao odrasli i otkad je on postao pilot nismo pričali.

Inače Simi sam ja "poverovao" da je stvarno pilot (tada je studirao višu zrakoplovnu u Zagrebu) kad je iz drugog pokušaja spustio Fštajaznam na nadasve primitivnoj simulaciji na ZX Spektrumu (prvi put je omanuo jer je pogledao u stranu da vidi horizont ) Tada mi je objasnio krajnje jednostavno princip sletanja i na osnovu tog znanja sam mogao da spustim sve avione na simulacijama koje sam probao (sad već jako dugo nisam probao nijednu). Inače kad se vidim sa njim, pitaću ga za dozvolu da objavim priču o njemu, jer je smatram vrlo interesantnom (Gordana(c) će se sigurno složiti sa tom konstatacijom), a za sada samo podatak da je tada kad smo se upoznali (4 godine smo imali) njegov izbor zanimanja bio ograničen na dva -- ili pilot ili zemljoradnik...
mara92 mara92 20:52 21.11.2008

Re: odlicna prica bbb,

izbor zanimanja bio ograničen na dva -- ili pilot ili zemljoradnik...


Геније, чист ГЕНИЈЕ!!!
Budimac Budimac 21:20 21.11.2008

Re: odlicna prica bbb,


Геније, чист ГЕНИЈЕ!!!

Potpisujem
jack_bauer jack_bauer 03:08 22.11.2008

Re: odlicna prica bbb,

kad smo se upoznali (4 godine smo imali) njegov izbor zanimanja bio ograničen na dva -- ili pilot ili zemljoradnik...

kod mene - ili pilot, ili gradjevinac. onda su spoljni faktori izvrsili uticaj, neke suknje se umesale... ali nije mi zao. evo, sad sam u prilici da idem za sportskog pilota, pa mi se ne ide (kinta je u pitanju, pre svega).

da se nadovezem na secanja iz detinjstva. ja se odlicno secam trenutka pred operaciju krajnika, imao sam tri godine, secam se kako su mi dali nesto da popijem, iznad mene se naginje osoba u belom mantilu koja nosi na čelu onaj niklovani usmerivac svetla, sa rupom u sredini i... black out. sledece secanje mi je kako se svadjam sa nekim vrsnjakom u bolnickoj sobi, koji je hteo da mi izvuce automobilcic ispod jastuka. imam jos par slika iz tog perioda ali ne mogu sa sigurnoscu da ih smestim pre te operacije. cudnovato je to sve u vezi secanja. verujem da nam je ceo film u glavi, ali iz nekog raloga smo u stanju da prizovemo samo intezivnije delove.
Budimac Budimac 03:18 22.11.2008

Re: odlicna prica bbb,

ja se odlicno secam trenutka pred operaciju krajnika,

Vrlo slično, isti uzrast, sećam se i operacije i kako sam caknuo doktora Fišera iz sve snage.
I ja verujem da je traka tu, ali zbog nekog reseta, što reče Maksa ranije, nije nam dostupna.
Unfuckable Unfuckable 04:44 22.11.2008

Re: odlicna prica bbb,

hebiga, you got to bang something

biće upotrebljeto - nadam se u dobre svrhe

ja se odlicno secam trenutka pred operaciju krajnika, imao sam tri godine, secam se kako su mi dali nesto da popijem, iznad mene se naginje osoba u belom mantilu koja nosi na čelu onaj niklovani usmerivac svetla, sa rupom u sredini i... black out


same here
jack_bauer jack_bauer 04:58 22.11.2008

Re: odlicna prica bbb,

same here

to su bila vremena kada, dobijes upalu grla a oni te posalju na operaciju krajnika. neme veze koliko godina imas. ali, cini mi se da to na nas koji smo rano operisali krajnike nije ostavilo nikakve posledice...

edit,

hebiga, you got to bang something

biće upotrebljeto - nadam se u dobre svrhe

ako oces da zvuci smekerski, treba da kazes you gotta bang something. ja sam se kasno setio
Unfuckable Unfuckable 06:09 22.11.2008

Re: odlicna prica bbb,

nema štete :
bang je keyword
something će našijemo, narafski, ide
u bilo kom kontekstu

got, gotta, god, good
tkoga briga ?
dolybell92 dolybell92 08:05 22.11.2008

Re: odlicna prica bbb,

izbor zanimanja bio ograničen na dva -- ili pilot ili zemljoradnik...




Šansa da se postane zemljoradnik uvek postoji ako si pilot...
nijedan avion nije ostao u vazduhu - svi koji uzlete i slete...
trener92 trener92 10:24 22.11.2008

Re: odlicna prica bbb,

Budimac
ja se odlicno secam trenutka pred operaciju krajnika,

Vrlo slično, isti uzrast, sećam se i operacije i kako sam caknuo doktora Fišera iz sve snage.
I ja verujem da je traka tu, ali zbog nekog reseta, što reče Maksa ranije, nije nam dostupna.

Caknuo si profesora Đ.Fišera? Auuu.
telefonom se javila Dobrila,

Dobrila Bogdanović-Hil?
Odličan tekst.
A ono sa elisama podsetilo me ,pre 4 (pazi ČETIRI) godine, moja sestra je putovala u
Milano, avionom (iz Jat-ove flote)sa elisama ne znam koji je ali na aerodromu su čekali domaćini, Italijan kada je video, , krstio se od čuda, u stilu mama mia pa zar ovo čudo još uvek leti!
Budimac Budimac 11:17 22.11.2008

Re: odlicna prica bbb,


Caknuo si profesora Đ.Fišera? Auuu.

Da, malo je popizdeo, ali mi je oprostio (i onda su se setili da mi vežu i noge). Pošto je bolnica bila prepuna delio sam krevet sa još jednim dečkom, pa je onda savetovao mami da me odvede kući, što je ona, nerado, znajući kakav sam, učinila. Sledećeg dana me je zatekla kako skačem sa ormana na krevet uz sve bojne pokliče (toga se sećam kroz maglu) te su mi serane u grlu otvorile i morala je da me vodi ponovo u bolnicu.
Dobrila Bogdanović-Hil?

Da, dobra Dobrila. Sima je usvojio njene roditelje kao babu i dedu, pa je odlazio kod njih u Đurđevo, otud ta zemljoradnička alternativa pilotskom zanimanju (niko u njegovoj porodici nije imao nikakve veze sa zemljoradnjom).
avionom (iz Jat-ove flote)sa elisama

To je taj ATR koji uglavnm leti i na liniji Bg - Istanbul, kažu jako pouzdana letilica. Možda, ali to je samo malo udobnije od letenja Utvom (letenje Utvom je kao jahanje na letećem traktoru).
trener92 trener92 11:53 22.11.2008

Re: odlicna prica bbb,

te su mi serane u grlu otvorile i morala je da me vodi ponovo u bolnicu.

Tako sam i ja prošao, samo što sam bio stariji, odvratan osećaj pogotovo drugi put, pa sam još dobio upalu pluća , katastrofa.
Da, dobra Dobrila.

Divna žena, a njen pokojni muž je bio "veliki fan" pecanja, čovek je izdahnuo nadomak doma zdravlja, baš kada je bio na pecanju.
Budimac Budimac 12:28 22.11.2008

Re: odlicna prica bbb,

Šansa da se postane zemljoradnik uvek postoji ako si pilot...

Svojevremeno (davno beše) je sjajno ukombinovao ta dva zanimanja -- nabijajući broj časova letenja volontirao je u poljoprivrednoj avijaciji i zaprašivao polja do besvesti
49 41 49 41 18:59 22.11.2008

Re: odlicna prica bbb,

Budimac
bas me interesuje kako sima tumaci, kako je doslo do ovog incidenta. znam da se u ta vremena letelo mnogo vise 'na misice' nego danas, navigacioni uredjaji su bili mnogo primitivniji. mozda su se malo preracunali i imali 'dugu' sletanje?

Vidiš, sad postadoh svestan činjenice da nikad o tome kao odrasli i otkad je on postao pilot nismo pričali.

Inače Simi sam ja "poverovao" da je stvarno pilot (tada je studirao višu zrakoplovnu u Zagrebu) kad je iz drugog pokušaja spustio Fštajaznam na nadasve primitivnoj simulaciji na ZX Spektrumu (prvi put je omanuo jer je pogledao u stranu da vidi horizont ) Tada mi je objasnio krajnje jednostavno princip sletanja i na osnovu tog znanja sam mogao da spustim sve avione na simulacijama koje sam probao (sad već jako dugo nisam probao nijednu). Inače kad se vidim sa njim, pitaću ga za dozvolu da objavim priču o njemu, jer je smatram vrlo interesantnom (Gordana(c) će se sigurno složiti sa tom konstatacijom), a za sada samo podatak da je tada kad smo se upoznali (4 godine smo imali) njegov izbor zanimanja bio ograničen na dva -- ili pilot ili zemljoradnik...


Sa G-dinomn," Vukom - Pilotom" star 60-tak god., sam se znao vec duze vremena.
Jednom sam i sedeo iza njega tokom celog leta punih par sati jer je avion bio "pun", a ja kolega iz firme.
Zadnji put smo se sreli na parkingu Brnika; upravo dok smo obojica otkljucavali aute.

Vidim da letis na Korziku; a, ja ti ne mogu ovu zimu. K'e me uzmes/ na avion?
...
Tog 29. novembra-sada daleke; posle sluzbenog obletanja aerodroma po bivsoj; zavrsio u kratkoj poseti majci, drugari iz detinjstva me nadimili, izpodnapijali po lokalnim kafanama da sam bio u dilemi dal' cu da nastavim "praznovanje" - lokalno il' cu bezati u mediteranski "raj".
Tog jutra -1. decembra sam proveo puna dva sata na zamagljenom prozoru; majcinog malog stana; razmisljajuci, kom cu se "carstvu" prikloniti.
Gledajuci na sat, razmisljajuci o redu autobuskih linija za Skoplje i Autostradi kroz Kacanicku Klisuru; gde se ponekad izgubi "ladno"- 1-2 sata voznje, zbog taljiga ili kamiona iz Cementare.

Na, kraju razmisljanja su me trgle krupne pahulje, poledica u Kacanickoj klisuri, plus ...
Ostao sam tog dana; priklonjen "lokalnom carstvu".

Sutra dan 2. decembra; prva vest je bila da je avion nestao sa radarskog ekrana, da se jos nista ne zna o njemu, poslate su potrage, ...

Nisam, bio u avionu sa Cpt K .. ., i "uzecu te na avion - makar te drzao u krilu; znas da tebe necu odbiti" su poslednji delovi dijaloga sa njim; dok smo pricali preko svojih auta.

Za 10-tak dana, ce godisnjica kada je njih 182 (medju kojima sam mogao biti i ja); zavrsilo na stenama Korzike. Vecina je zavrsila kao "mleveno meso" -kako se izrazio jedan moj kolega -klasic posle Inspekcije sa helikopterima francuske policije.
Nazalost, 12 njih je "otislo" iz Firme, medju mnogima i dispecer sa svojom zenom; ostavljajuci 2,4 g. stare klince.




Budimac Budimac 21:49 22.11.2008

Re: odlicna prica bbb,

Koja priča 49 41...
Sećam se te tragedije...

P.S. Nekako mi je promakao mi je tvoj komentar u vreme kad si ga pisao, izvini.
dolybell92 dolybell92 22:23 22.11.2008

Re: odlicna prica bbb,

Budimac
Šansa da se postane zemljoradnik uvek postoji ako si pilot...

Svojevremeno (davno beše) je sjajno ukombinovao ta dva zanimanja -- nabijajući broj časova letenja volontirao je u poljoprivrednoj avijaciji i zaprašivao polja do besvesti


Ta vrsta pilotiranja je ekstremno opasna ... opasnija od onog na
koji smo navikli i koji kao, bolje poznajemo...
49 41 49 41 02:07 23.11.2008

Re: odlicna prica bbb,

Budimac
Koja priča 49 41...
Sećam se te tragedije...

P.S. Nekako mi je promakao mi je tvoj komentar u vreme kad si ga pisao, izvini.


Ajaccio - Korzika; 2. decembar 1981. DC-9-Super 80/MD80. Nije bilo prezivelih -182 poginula.

Sa Cpt K ... / slava mu kao i ostalima u Avionu; sam odleteo okt/nov i.g. iz Slovenije za Istanbul. Proveo vikend u Istanbulu i nazad.
Sedeo sam u Cockpitu sa njim sve vreme leta; avion je bio pun i imao sam srece. Da sam kojim slucajem sedeo 'nazad'- samo bih bio "usran i popisan".
Ceo avion je bio pijan; Stajerci su male mace - naspram tih Koruskih Austrijanaca - sto se pica tice.
49 41 49 41 02:46 23.11.2008

Re: odlicna prica bbb,

dolybell92
Budimac
Šansa da se postane zemljoradnik uvek postoji ako si pilot...

Svojevremeno (davno beše) je sjajno ukombinovao ta dva zanimanja -- nabijajući broj časova letenja volontirao je u poljoprivrednoj avijaciji i zaprašivao polja do besvesti


Ta vrsta pilotiranja je ekstremno opasna ... opasnija od onog na
koji smo navikli i koji kao, bolje poznajemo...

Nije uopse "opasna"; ako se uklone dalekovodi, telefonski stubovi i drvece "posece na propisnu visinu" - bar metar od zemlje.
mirelarado mirelarado 20:51 21.11.2008

izvanredno

Čini mi se da bi ovaj izvanredan post mogao biti početak jedne lepe knjige. Divna, višeslojna priča. To predosećanje koje si imao kao dete, sama "nezgoda", reakcije pilota i još onda lažljivog JAT-a, lepi stari novinski članci... Još kada si prošli put pisao o ocu
nekako sam predosetila da, a ti si potvrdio, da ćeš o tome ispisati zanimljive priče.

Post me je podsetio da se davne 1964. moj otac zatekao na službenom putu u Skoplju, baš onoga kobnog dana kada se desio najjači zemljotres u Jugi. Izuzetno jasno se sećam izraza lica svoje majke, babe i dede, neke mukle tišine, svečanog glasa spikera Radio Beograda, sve do trenutka kada se tata najzad javio telefonom. Uvek se sećamo traumatičnih trenutaka, naravno. A predosećanja me najčešće varaju.
AlexDunja AlexDunja 20:53 21.11.2008

Re: izvanredno

26 jul 1963.
mirelarado mirelarado 21:14 21.11.2008

Re: izvanredno

26 jul 1963.


Tačno, videla sam grešku tek kad sam pustila komentar.
Budimac Budimac 21:43 21.11.2008

Re: izvanredno

Pre svega hvala ti Mirelarado na lepim rečima.
Moja sestrica se pomalo ljuti što ja dajem priče o tati ovako "na parče", jer kaže, tata zaslužuje da se o njemu napiše knjiga. Naravno da je, što se tog drugog tiče, u pravu i ja pomalo radim na tome, ali se ne slažemo oko prvog (mada i ona voli da ih čita)...
mirelarado mirelarado 21:48 21.11.2008

Re: izvanredno

Moja sestrica se pomalo ljuti što ja dajem priče o tati ovako "na parče", jer kaže, tata zaslužuje da se o njemu napiše knjiga. Naravno da je, što se tog drugog tiče, u pravu i ja pomalo radim na tome, ali se ne slažemo oko prvog (mada i ona voli da ih čita)...


Ovde se ne bih složila sa sestricom. Na parče je odličan način da se posle ceo materijal sastavi, dotera i izglanca i da knjiga bude odlična. Mislim da bi već ovde sa bloga kupaca/čitalaca bilo podosta .
mara92 mara92 20:58 21.11.2008

...пљес, пљес...

СвиЏа ми се текст, има за свакога понешто: онострано (прекогнитивни доживљаји), "цртица" из живота (твог и тате ти), мало из историје спорта, а све се преплиће...лепо, лепо...Него, не знам за друге, али мене увек обрадују "белешке на маргини", које на прави начин појашњавају шта се хтело рећи (црко од смеја на изјаву друга Воје Ракића о "сасвим нормалном и на време" слетању; мајстор! и твоја опаска за мученог пилота који је искључио радио, јер је био у фазону "Ти ће ми кажеш да не могу да слетим...МРШ!"
Budimac Budimac 21:58 21.11.2008

Re: ...пљес, пљес...

мајстор! и твоја опаска за мученог пилота који је искључио радио, јер је био у фазону "Ти ће ми кажеш да не могу да слетим...МРШ!"


Nekako je to bilo doba naivnosti... Danas, ne mogu da zamislim sličnu vest, a da recimo ime pilota ostane tajna za čitaoce (ili konzumente vesti).

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana