Društvo| Jubileji| Porodica| Putovanja| Život

Izbegnuta katastrofa

Budimac RSS / 21.11.2008. u 10:09

Naslov iz novosadskog Dnevnika od 22. novembra 1967. Logično, naslov se odnosi na događaj od prethodnog dana, a ja se tog dana sećam do neverovatnih detalja, iako sam imao (samo) osam godina. Nije ni čudo, tog dana sam imao najsnažniji osećaj prekognicije u životu.

To jutro (utorak, 21. novembar 1967.) sam zatekao mamu u kuhinji kako pegla očeve košulje i pakuje mu kofer. Moj otac, Budimir, za prijatelje Buda, je bio novinar u novosadskom Dnevniku i tokom mog detinjstva je često putovao. Ta njegova putešestvija su mahom bila duga (tada se putovalo uglavnom vozom), dve, tri nedelje, a ponekad i više od mesec dana. Putovao je dosta po (zapadnoj) Evropi i Skandinaviji. Njegovi feljtoni o temi koju je on praktično otvorio – gastarbajteri, su dobijali neke tadašnje novinarske nagrade (Svetozar Marković npr.).

Ova digresija služi tome da kažem da sam navikao na njegova odsustva i nisam mnogo mario za njih, osim što bih željno čekao njegov povratak u nadi da će mi doneti poručenu igračku (na tom planu je bilo pogodaka i promašaja u, sad mi se čini, jednakom odnosu).

– Kuda ide tata? – upitao sam mamu, sedajući na stolicu i gledajući kako pegla (uvek sam voleo da gledam kako pegla).
– U Lajpcig, Istočna Nemačka.
– A što ide? – već ovo pitanje je bilo malo čudno, jer se uvek podrazumevalo da putuje službeno.
– Ide sa fudbalerima Vojvodine, imaju tamo utakmicu. Vraćaju se u četvrtak.
– Neka ne ide. – kažem ja, iz nekog, kako tada – tako sada, neobjašnjivog razloga. Jednostavno... toga se sećam, obuzela me je neka zebnja koja se pojačavala kako je vreme prolazilo i polako pretvarala u paniku.
– Pa zašto?
– Ne znam, – i tu udarim u plač koji je svakim minutom dobijao na intezitetu. Naravno, mama je sve vreme pokušavala da me smiri, ali ja sam se sve više zacenjivao od plača. Buda je za to vreme bio u redakciji i samo se vratio kući po kofer. Prestao sam da vrištim tek sat (ili više) pošto je otac otišao, a tokom rastanka sam bio totalno histeričan – obrgrlio sam mu noge, sve vrišteći – Tatice, ne idi!

Pošto sam pri svemu tome dobio temperaturu mama me tog dana nije poslala u školu. Sima Petković, moj najbolji prijatelj iz detinjstva (danas pilot), je došao posle škole kod nas, nešto kasnije i njegova mama Dušanka (bila lektor u Dnevniku). Dok smo se nas dvojica igrali, a mame pile kafu, bio je već mrak napolju, telefonom se javila Dobrila, sekretarica deska, da nam javi da se desila avionska nesreća u Lajpcigu, ali niko nije stradao, niko nije povređen i sve je u redu. Šeretski je dodala da nema sad puno vremena da ćereta jer menjaju naslovnu stranu – Ništa ne brinite, čitaćete u sutrašnjem Dnevniku.
– Rekao sam da ne treba da ide, – sada već smiren kažem ja.
Nešto posle deset uveče, dolazi Mirko Petković, da pokupi ženu i sina, i donosi nam sutrašnji Dnevnik. Naslovnom stranom dominira ova fotografija.


lekip.12547.jpg

Fast Forward –» danas

Prelistavam album sa fotografijama o toj nesreći sa srećnim završetkom koji je svaki učesnik događaja, pretpostavljam, dobio. Naime, onboard je bio fotoreporter Dnevnika Stevan Lazukić koji je ceo događaj dokumentovao. Na prve dve strane albuma su fotke snimljene tokom leta, pre frke. Vidim oca kako sedi sa Lazarom Vasićem – Vasketom, bivšim golmanom Vojvodine, tada novinar Dnevnika. U redu iza njih su Ljubomir Vukmanović – Ljuba Vuk, novinar i Vladimir Rakić – Kela, takođe bivši fudbaler Vojvodine, tada (takođe) novinar Dnevnika, kasnije dokumentarista na TVNS. Atmosfera opuštena.

Slede fotke nakon udesa, neke od njih stavljam ovde. Album se završava fotografijama stranica Dnevnika o događaju i kasnije utakmici. Lupom se može pročitati tekst, ali nema potrebe za lupom. Kad sam ih iskenirao lako sam ga pročitao. Evo nekoliko detalja iz tih tekstova sa mojim komentarima u uglastim zagradama i kurzivom.

Sreda, 22. novembar 1967.
nadnaslov: Nezgoda fudbalera Vojvodine prilikom dolaska u Lajpcig
naslov: IZBEGNUTA KATASTROFA
lid: Tek posle četvrtog pokušaja avion je uspeo da se spusti na aerodrom, ali su tom prilikom otpale obe elise!
Niko od putnika i članova posade nije povređen
(Od naših specijalnih izveštača)

Lajpcig (telefonom) – Juče u 15.47 časova avion sa fudbalerima Vojvodine, koji su pošli na revanš-utakmicu sa Lokomotivom, nesrećno je aterirao na lajpciški aerodrom. Naime, u nekoliko navrata "konvejer" JAT-a pokušao je da aterira na aerodrom, ali nijednom nije uspeo. Tek u četvrtom pokušaju zahvatio je kraj piste i spustio se na svega 50 metara od autostrade izbegavši na taj način veliku nesreću. Prilikom spuštanja, obe elise aviona su otpale i avion se zario u zemlju! Na sreću, motori nisu eksplodirali i svih 36 putnika i pet članova posade uspeli su da se izvuku kroz vrata koja služe za slučaj nesreće.
...
Dok je avion kružio u vazduhu, na aerodromu je nastala panika. Tehničke službe su nastojale da obaveste vatrogasce i druge službe neophodne za slučaj nesreće, ali niko nije znao gde se avion nalazi. Od prevodioca koji nas je dočekao na aerodromu, saznali smo da je u pristanišnu zgradu motociklom dojurio jedan građanin i panično povikao da se kod autostrade nalazi avion zariven u zemlju!
[Boldovanje moje. Dok čitam gornji pasus zamišljam uspaničenog Grunfa kako uleće motocikletom u zgradu aerodroma da javi da se avion zabio u zemlju.]
...
Kapetan nem od čuđenja ništa nije mogao da nam kaže, već je samo izbezumljeno gledao u aparat bez elisa. Na njegovom licu su se mogli videti tragovi psihičkog mučenja. Čuli smo, međutim, da je služba sa aerodroma u nekoliko mahova davala pogrešne informacije o sletanju našeg aviona, pa je to, kako se neprovereno tvrdi, razlog što aparat nije sleteo u prvom pokušaju. Sve ovo, međutim, ne mora da bude tačno, jer posao oko istrage tek predstoji.
[Ovaj, blago rečeno, arhaični stil, morate priznati, deluje zabavno. "samo (je) izbezumljeno gledao u aparat bez elisa". M'sl'm, lako bi on za elise ali što je bre slupao aeroplan. O "tragovima psihičkog mučenja" na avijatičarevom licu ne bih raspravljao. Ipak treba imati u vidu da su Vaske i Ljuba Vuk pisali to pre više od 40 godina.]
...
Pre nego što su napustili mesto udesa, svi putnici aviona fotografisali su se za uspomenu na mestu gde su, po svemu sudeći, mogli – poginuti! Ustvari, tim Vojvodine je juče ponovo rođen. Prema onome što se dogodilo i onome što pričaju ljudi koji su već videli ovakve havarije, može se reći da se ovako nešto veoma retko događa. Naime, na avionu su slupani motori, bez obe elise, a niko od putnika nije povređen! Samo prilikom iskakanja kroz pomoćni prozor, zbog žurbe i straha od eksplozije, lakše se povredio golman Pantelić.
[Moj tadašnji fudbalski idol Ilija Pantelić se povredio, prema onome što sam saznao kasnije od oca, zato što je jedini iskočio na zadnja vrata, koja su bila udaljena najmanje 4 m od majke zemlje. Kurčenje ili panika, ne zna se.]
...
Fudbalere Vojvodine koji su već jedan sat posle udesa otišli na trening videćemo tek danas u 18 časova, kada se na Gradskom stadionu u Lajpcigu sastaju sa ekipom Lokomotive u revanš-utakmici za Kup sajamskih gradova. Dok ovo javljamo, oni su još uvek na stadionu i treniraju, a osam novinara i desetak navijača priprema se za večeru, posle koje će otići da obiđu grad.
L. Vasić
Lj. Vukmanović
[Ma koji crni obilazak grada nakon takvog uzbuđenja, nabili su se u hotelske sobe i šljokali. Otac mi je (mnooogo) kasnije pričao da ne zna koliko boca konjaka je popio te noći, a da pri tome uopšte nije bio pijan – adrenalin čini čuda.]

A onda u petom stupcu na istoj strani sa sve tom fotkom čisti Monti Pajton!

Saobraćajni direktor JAT-a Vojislav Rakić:
SLETANJE JE BILO NORMALNO!
Odmah po prijemu vesti iz Lajpciga pozvali smo telefonom Operativni centar Saobraćajne direkcije Jugoslovenskog aero-transporta u Beogradu. Obaveštenje o događaju koje smo primili "iz prve ruke", od direktora saobraćaja JAT-a Vojislava Rakića, bilo je vrlo šturo i donekle se razlikovalo od informacije naših saradnika.
● Avion je sleteo sasvim normalno i na vreme – rekao je Rakić – Jedino, bio je "malo duži", pa je preleteo pistu, jer je u trenutku sletanja nad aerodromom u Lajpcigu bila magla.
[Opet boldovanje moje. Koji eufemizam "donekle se razlikovalo", a?
O "normalno" i "na vreme" da se ne govori. "Malko bio duži", eto dešava se. Ako je to normalno kako izgleda nenormalno? Siroti kamarad Rakić, verovatno u vreme davanja izjave nije imao pojma da postoje fotografije.
]

samomaloduzi.12549.jpgNaslovi u Dnevniku od petka, 24. novembra 1967. su: Dve radosti u Lajpcigu i Podvig novosađana u Lajpcigu. Naime, Vojvodina je pobedila domaćine sa 2:0. Iz članka Dve radosti u Lajcigu izdvajam sledeću rečenicu: Ima mnogo razloga da putnici veruju da im je život poklonjen, pa su se međusono dogovorili da se sastaju na ovaj dan i u ovaj čas kao na svoj drugi rođendan. Zaista, godinama su se okupljali u prostorijama FK Vojvodina na taj dan. Živo me zanima da li je tradicija preživela.

 

 

Verzija bliže istini

Zbog guste magle iliti veoma slabe vidljivosti kontrola leta u Lajpcigu je upućivala JAT-ovog kapetana da nastavi za Berlin. On je to saopštio upravi FK Vojvodina, na šta su oni počeli da kukaju kako će im se "bebe" (fudbaleri) umoriti od putovanja vozom ili autobusom od Berlina do Lajpciga, te počeli da moljakaju kapetana da on ipak proba. Po sistemu "ma možeš ti to majstore". Majstor to iskomunicira kontroli, oni kažu OK, navodićemo vas, ali sve je na vašu odgovornost. "No problemo!"

elisa.12548.jpgPosle prvog ili drugog pokušaja pilot shvati da se on sa kontrolom ne razume baš najbolje, odnosno da kanda oni njega navode na pistu pod uglom od 90°. Te on, majstor, isključi radio. Naći će je on sam. ("A moj Miško je jednom za opkladu vozio dva kilometra vezanih očiju." , mislim da ne treba da navodim izvor). Elem, našao je pistu posle 47 minuta kruženja i dva ili tri "nabadanja", samo "bio malo duži", što reče komrad Rakić. Posle psihički izmučen majstor zanemeo i samo izbezumljeno gledao u aparat bez elisa. A zbog isključenog radija kontrola leta nije imala pojma gde je avijon, pa moro izbezumljeni motociklista Grunf da im javlja da eno ga na ledini.

X godina kasnije u nekom vikend naselju, da l' kod Beške ili Slankamena ne znam, znam da je na sremskoj strani, otac i ja smo sasvim slučajno upoznali jednog pilota JAT-a. Budimir u razgovoru pomene tu nesreću ali onako usput kao omanji incident. Na šta mu taj pilot kaže da je to bila veoma ozbiljna nesreća, ali da je JAT te godine bio kandidat za, ne znam kakvu, sećam se da je rekao prelaznu zastavicu, prestižno međunarodno priznanje za avio kompanije, pa su iz sve snage (a kolege iz ist. Nemačke su im izašli u susret) umanjili ili bolje fertušovali tu nesreću da im nagrada ne bi izmakla. Takođe nam je rekao da je zanemeli i izbezumljeni kapetan bio interno kažnjen sa dve godine neletenja, što pokazuje da je i JAT bio svestan ozbiljnosti nesreće kao i neozbiljnosti majstora koji je do nje doveo.

=========================================

Beleške na margini

Naravno, događaj se u porodici pamti kako po nesreći tako i po tom mom prekognitivnom divljanju. Ništa slično od tada nisam doživeo.

Jedna od bitnih posledica je da sam sa osam godina na vrlo očiglednom primeru naučio da sve što je štampano u novinama ne mora da bude istinito. Pokušavam da cinizam, čiji je kamen temeljac položen tada, držim pod kontrolom, odnosno da ga svedem na meru zdrave skepse.

Otac Buda se ni pre toga nije plašio letenja, a posle toga još manje. Rezonovao je da je statistički nemoguće da mu se slično (ili gore) iskustvo ponovi.

 

Atačmenti



Komentari (255)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mara92 mara92 22:13 21.11.2008

Re: ...пљес, пљес...

...
Замало да заборавим оно: "апарат без елиса", еј, АПАРАТ! Слатко се исмејах....
Него, сећам се, било је скорашњих "ситуација" са авионима "националног превозника" : тако је један апарат полетео из Рима и на пола пута се вратио, без да неко обавести путнике како их пола успутних контрола лета "не види"; или оно мистериозно кружење изнад Цириха - никад не би разјашњено шта се десило/покварило...Да се разумемо: имамо добре пилоте, али ме нешто копка у каквом стању су апарати...АлИталија има лудаке, они примера ради, воле да приземље летелице вероватно максимално дозвољеном брзином за слетање, па сам више пута морала да се одупрем ногама у седиште испред мене да не бих прелетела до кокпита (да не кажем како су сапутници-Амери били бледи и пренеражени овим "слободним стилом" слетања, зато и не чуди обичај Италијана да се аплаудира посади када се авион коначно заустави - и ја сам аплаудирала, о да, врло енергично сам аплаудирала)...
Budimac Budimac 00:05 22.11.2008

Re: ...пљес, пљес...

зато и не чуди обичај Италијана да се аплаудира посади када се авион коначно заустави - и ја сам аплаудирала, о да, врло енергично сам аплаудирала)...

Isto ovde u Turskoj (ne redovno, ali često)
Unfuckable Unfuckable 04:48 22.11.2008

Re: ...пљес, пљес...

о да, врло енергично сам аплаудирала)..

.
ma ...majstorima improvizacije nikad štetno nie (Čer !)
komplimentima se obratiti
život je samo jedan
dolybell92 dolybell92 08:12 22.11.2008

Re: ...пљес, пљес...

Unfuckable
о да, врло енергично сам аплаудирала)..

.
ma ...majstorima improvizacije nikad štetno nie (Čer !)
komplimentima se obratiti
život je samo jedan


Ima i onih koji avione spuštaju "slobodnim padanjem"....
doživeh i preživeh... (to naravno rade kad mora brzo
da slete zbog jakog vetra ... razumem ih, ali nije baš nešto prijatan osećaj
takvo sletanje)
49 41 49 41 20:17 22.11.2008

Re: ...пљес, пљес...

Budimac
мајстор! и твоја опаска за мученог пилота који је искључио радио, јер је био у фазону "Ти ће ми кажеш да не могу да слетим...МРШ!"


Nekako je to bilo doba naivnosti... Danas, ne mogu da zamislim sličnu vest, a da recimo ime pilota ostane tajna za čitaoce (ili konzumente vesti).

Ima, ima, bilo ih je skoro pre par godina.
E, sad ko je i kada iskljucio;mrtva usta ne govore.
mikimedic mikimedic 18:07 23.11.2008

Re: ...пљес, пљес...

Ima i onih koji avione spuštaju "slobodnim padanjem"....
doživeh i preživeh... (to naravno rade kad mora brzo
da slete zbog jakog vetra ... razumem ih, ali nije baš nešto prijatan osećaj
takvo sletanje)


ili kad izbegavaju protivavionsku paljbu...
Budimac Budimac 18:50 23.11.2008

Re: ...пљес, пљес...

mikimedic

ili kad izbegavaju protivavionsku paljbu...

Čuvene spirale na bagdadskom aerodromu na primer...
dolybell92 dolybell92 23:32 23.11.2008

Re: ...пљес, пљес...

Čuvene spirale na bagdadskom aerodromu na primer...


troll (a propo )
Ja sam imala priliku da slećem na aerodrom u Bagdadu - noću;
prvo su nas zamolili da spustimo zavese na prozorima, potom je svetlo u avionu
kompletno pogašeno, samo je svetlela jedna tanka plava linijica od lampe...
i tako u skoro apsolutnom mraku - čekaš da osetiš kad će avion dodirnuti pistu,
jedno desetak minuta...
nije ni najmanje prijatno - svi smo pomislili da slećemo u mrtvačkom sanduku...
marke DC 10.

mikimedic mikimedic 23:14 24.11.2008

Re: ...пљес, пљес...

Čuvene spirale na bagdadskom aerodromu na primer...


Butmir je ipak najveca egzotika. Treba izbeci Igman, a bogami i prage i poneku strelu.
mikimedic mikimedic 23:16 24.11.2008

Re: ...пљес, пљес...

prvo su nas zamolili da spustimo zavese na prozorima, potom je svetlo u avionu


Moj Herkules nije imao prozore, bar ne tu gde sam sedeo..:))
tyson tyson 00:17 22.11.2008

svedočansto

Dobra priča i još bolje fotografije!
Da li je nekome iz porodice palo na pamet da ih recimo - ne originale, naravno - ponudi muzeju vazduhoplovstva, ako ih već nemaju? A sumnjam da ih imaju.




Budimac Budimac 00:30 22.11.2008

Re: svedočansto

tyson
Dobra priča i još bolje fotografije!
Da li je nekome iz porodice palo na pamet da ih recimo - ne originale, naravno - ponudi muzeju vazduhoplovstva, ako ih već nemaju? A sumnjam da ih imaju.


Mogli su i mogu lako doći do njih ako su zainteresovani, u arhivu Dnevnika se verovatno mogu naći i negativi. Za razliku od učesnika događaja JAT je sve uradio da se to što pre zaboravi
dolybell92 dolybell92 07:26 22.11.2008

Let - (ovanje) - enje

Svojevremeno - davno beše - ximeroni - u "Izboru" -
(rekla bih, da je bio časopis koji je izlazio jednom mjesečno,
sa izborom tekstova iz raznih svjetskih novina i bio je odličan)
čitala sam tekst koji je govorio o izbegnutim avionskim nesrećama,
koje su se mogle dogoditi ali nekim čudom - nisu.

Jedan događaj mi je ostao u nekakvom površnom sećanju.
Avion je trebalo da sleti na aerodrom, mislim Najrobi da je bio (?)
ali je došlo do zabune između kontrole leta i pilota - LM,
radilo se o merama - kontrola diktira metre a avion koristi yarde...-
(plus toga, pilot je zaboravio da zaračuna nadmorsku visinu aerodroma i
prema koordinatama i koje su mu date trebalo je da aterira
jedno par stotina metara ispod zemlje) ... i kada su se ukazale krošnje drveća,
shvatio je da nešto nije u redu i nekakvim čudom je uspeo da avion podigne i
izvuče ga iz sigurne katastrofe... tek kasnije su ustanovili kako je došlo
do zbrke.
49 41 49 41 01:50 23.11.2008

Re: Let - (ovanje) - enje

dolybell92
Svojevremeno - davno beše - ximeroni - u "Izboru" -
(rekla bih, da je bio časopis koji je izlazio jednom mjesečno,
sa izborom tekstova iz raznih svjetskih novina i bio je odličan)
čitala sam tekst koji je govorio o izbegnutim avionskim nesrećama,
koje su se mogle dogoditi ali nekim čudom - nisu.

Jedan događaj mi je ostao u nekakvom površnom sećanju.
Avion je trebalo da sleti na aerodrom, mislim Najrobi da je bio (?)
ali je došlo do zabune između kontrole leta i pilota - LM,
radilo se o merama - kontrola diktira metre a avion koristi yarde...-
(plus toga, pilot je zaboravio da zaračuna nadmorsku visinu aerodroma i
prema koordinatama i koje su mu date trebalo je da aterira
jedno par stotina metara ispod zemlje) ... i kada su se ukazale krošnje drveća,
shvatio je da nešto nije u redu i nekakvim čudom je uspeo da avion podigne i
izvuče ga iz sigurne katastrofe... tek kasnije su ustanovili kako je došlo
do zbrke.


Po istom osnovu mernih jedinica; '85/'86 je i Boing 757 na 10.000 metara ostao bez kapi goriva. Litri i Libre. Tih prethodnih godina Canada je presla na metricki sistem; svi su imali jos uvek u glavama Standardni - Americki.
Napravljen je i film o tome; ali, dosta los. Ala, 'ajde da plasimo ljude.
ivana23 ivana23 14:11 22.11.2008

Izbegnuta katastrofa

Secate li se ovoga, bilo je aktuelno proletos...



You Tube

49 41 49 41 17:31 22.11.2008

Re: Izbegnuta katastrofa

ivana23
Secate li se ovoga, bilo je aktuelno proletos...
"In die Letzen momemeten"- u poslednjoj secundi dodao bih.
Imao je vise "SRECE"- nego pameti.
Odlepiti OPET tako tesku masinu sa zemlje, to je samo sreca i nista vise.

Ko je dao pun GAS motorima i kada?!? treba da bude nacionalni heroj.
Naravno, ako ga nisu suspendovali u medjuvremenu?!?


You Tube


mara92 mara92 05:40 23.11.2008

Re: Izbegnuta katastrofa

Пилот Луфтханзе је стварно геније! Читала сам о томе...сад, не знам, а и није објављено, вероватно је контрола лета дала "зелено светло" за слетање (или покушај)...знам да је овде за длаку избегнута вееелика несрећа, међутим, пилот у овом авиону је врло искусан, а очигледно и више него присебан, па је дао гас на време...

moj skromni prilog

raspravi o snovim ce biti potpuno nenaucan.
da li ste gledali film "Do kraja sveta"? Ima tamo jedna masina koja snima snove tako da drugi mogu da ih "vide". Ta idejam me kopka vec odavno

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 17:16 22.11.2008

Re: moj skromni prilog

Ana WithAFamilyNameTooHardToPron
Moj skromni prilog raspravi o snovima ce biti potpuno nenaucan. Da li ste gledali film "Do kraja sveta"? Ima tamo jedna masina koja snima snove tako da drugi mogu da ih "vide".

Ево мало условно научног приступа:

„Душа, иако отелотворена, па према томе приморана да следи промене тела, припада другачијем онтолошком поретку: не налази се ни у астрономском ни у временском простору. Уколико би на неки начин могла, макар и привремено, 'изаћи' из тела, нашла би се изван простора-времена и за њу не би постојало ни пре ни после. Дакле: сви знамо да има људи који, док сањају, виде или осећају оно што ће с десити у будућности. То би могло да се објасни када би се веровало да душа за време сна може да побегне из свог тела. Ослобођена свог телесног окова и времена, могла би тако путовати безвременским небом, где не постоји ни пре ни после, по којем би акције, које ће се касније десити или би изгледало да ће се десити (у њеном напуштеном властитом телу) биле распоређене у бесконачности као споменици среће или несреће. Тако, за онога ко има дара да их интерпретира, јер ове визије нису увек јасне, снови нису само трагови прошлости, већ визије или симболи будућности.“

Неки о сновима мисле овако. Ово су речи Ернеста Сабата, аргентинског писца и некадашњег обећавајућег физичара.
Budimac Budimac 21:08 22.11.2008

Re: moj skromni prilog

Ево мало условно научног приступа:

sviđa mi se pristup
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 19:29 22.11.2008

neshto kao san

budimac josh od juche se mislim dal da napishem shta imam da kazhem jer mi teshko pada da se toga secam. al evo: doshla sam sa cerkom u poseti roditelja tog leta. nakon dve noci ja sanjam moju pokojnu baku kako dolazi u stanu mojih roditelja a tamo svi njeni potomci - tri cerke i 7 unuka i tri zeta. kazhe baka meni mnogo mi je tuzhno dete moje tamo sam sama. ja je pitam pa zar nisi nashla dedu. ona meni kazhe nisam ga josh nashla, nemogu da ga prepoznam umro je mlad. onda je ustala i rekla mi ocesh sa mnom ti da idesh jer mi s tobom uvek veselo. ja joj kazhem nemogu bako da ostavim dete. onda ona meni kazhe dobro uzecu predraga sa mnom jer je on ko i ti vesela dusha. predrag je moj brat od tetke. ode ona zajedno s njim. ja se probudim i pozovem tetku i kazhe ona da je pedja nastradao u saobracajnoj nesreci te noci. bio je u komi neko vreme i tako jedne noci sanjam baku koja mi sad kazhe nemogu da ga uzmem sa mnom ruke su mi ko vezane. ali nakon 4 meseci otisho je....
Unfuckable Unfuckable 19:44 22.11.2008

Re: neshto kao san

wow
naježio sam se
pošto si me podsetila na priču moje majke, kada je ležala u komi od sepse (još jedan fantastičan poduhvat srpske medicine : čekamo da ti perforira upaljeno slepo crevo a onda te "vadimo iz mrtvih"
i kada joj se "ukazala" pok svekrva koja je - prstom poziva da dođe
Ona kreće, kao hipnotisana (mislim, koma brale - nije ni daleko...) ali naleće na svog pok oca koji je, uz tešku grdnju vraća - nazad
Inače, i pomenuta svekrva (moja baba) i pomenuti majčin otac (moj deda) su bili - lekari.
Budimac Budimac 19:49 22.11.2008

Re: neshto kao san

Hvala ti što si podelila tu priču sa nama.
Moja majka ima, po strukturi, vrlo vrlo sličnu.
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 20:30 22.11.2008

Re: neshto kao san

morala sam malo dalje od kompa jer sam se bash rastuzhila i evo zvala sam tetku da je chujem i da joj chestitam slavu. zamislite zaboravila sam juche...
mara92 mara92 05:45 23.11.2008

Re: neshto kao san

...Најежила сам се од ових прича, стварно...
Све избегавам да напишем нешто, па зато горе куцкам о авионима...Ја се својих снова ретко сећам, али се сећам до детаља неких ноћних мора које сам имала пар пута у животу...и после сваке се десило нешто лоше...
баш сте ме уплашили, сад ћу да попалим сва светла у стану...
rankot rankot 20:51 23.11.2008

Re: neshto kao san

Unfuckable
wow
naježio sam se
pošto si me podsetila na priču moje majke, kada je ležala u komi od sepse (još jedan fantastičan poduhvat srpske medicine : čekamo da ti perforira upaljeno slepo crevo a onda te "vadimo iz mrtvih"
i kada joj se "ukazala" pok svekrva koja je - prstom poziva da dođe
Ona kreće, kao hipnotisana (mislim, koma brale - nije ni daleko...) ali naleće na svog pok oca koji je, uz tešku grdnju vraća - nazad
Inače, i pomenuta svekrva (moja baba) i pomenuti majčin otac (moj deda) su bili - lekari.

Па шта друго од свекрве и очекивати
Черевићан Черевићан 20:01 22.11.2008

ви

г Будимац једноставно својим саставима стварате навику човеку да Вам нови пост исчекује.тако би и овог пута .описаног луфт-догађаја се сећам, понеки ликови на фотосима знаними. сам догађај зналачки сложен у текст па га је стога било уживање прочитати.браво.
него о сновимаби

понекаце, али тек кад усним
предамноме разоткрије јава
те све оно што око неспази
укаже ми глава која спава

и дугоме чудило сазнање
да поруке што у снуми стигну
већ ускоро истински доживим
док знаними тензију подигну

па тумачих то је трептај свести
наговештај наднаравног ,свега
но сад читам Сабато-ве сумње
о сновима . . . . има ту нечега


Re: ви

Budimac Budimac 21:03 22.11.2008

Re: ви

Hvala g. Čer. Vaši komplienti svakako gode, a komentari najčešće na razmišljanje navode. Naravno, da ima tu nečega.
Budimac Budimac 21:07 22.11.2008

Re: ви

Ana, baš lepo me podseti na 23. jul 1993, Budimpešta, Nepstadion...
Moj omiljeni stih iz te pesme je "If you want to kiss the sky better learn how to kneel. (On your knees boys!)"

Re: ви

Moj omiljeni stih iz te pesme je "If you want to kiss the sky better learn how to kneel. (On your knees boys!)"

i meni
Unfuckable Unfuckable 20:02 22.11.2008

Još jedna priča

koju zaista ne znam u šta da svrstam, a istinita je :
dakle, čovek je svako leto odlazio u selo gde mu je živela rodbina.
Postojala je tamo neka malo nepregledna raskrsnica, sa vrzinom pored.
Dok je vozio tuda, iz vrzine je iskočio dečak pravo pod kola. Auto ga je očešao i - srećom - ništa strašno se nije desilo. Malo poučne priče itd.
Sledeće godine, opet u leto - isti čovek je vozio isti auto i isti dečak mu je na istom mestu ponovo izleteo pod kola.
Opet ništa, srećom. Sada su već svi u selu počeli da zbijaju šale na račun cele te čudne priče.
Sledeće godine se , na istom mestu sve ponovilo : opet je dečak neoprezno izleteo iz vrzine, jureći loptu valjda i ponovo pred automobil tog istog čoveka.
Ovaj put kobno, za obojicu : dečak je poginuo a čovek zaradio robiju.
jack_bauer jack_bauer 21:01 22.11.2008

200

ja samo da ma'nem, i sve vas pozdravim iz nevadi :))
mara92 mara92 05:47 23.11.2008

Re: 200

jack_bauer
ja samo da ma'nem, i sve vas pozdravim iz nevadi :))


Овај Бауер...из Неваде...

Re: 200

zar jack bauer nije u LAu?
jack_bauer jack_bauer 09:20 23.11.2008

Re: 200

zar jack bauer nije u LAu?

nije u LAu, onaj od krvi i mesa je u nevadi

danas ide pilot, valjda sedme sezone? nisam zaboravio
Vlasta92 Vlasta92 22:43 22.11.2008

Lepo, bas lepo

Nego, jel istina sto kazu da je veca verovatnoca da te pojede ajkula nego da se skrljas avionom?
Budimac Budimac 23:28 22.11.2008

Re: Lepo, bas lepo

Nego, jel istina sto kazu da je veca verovatnoca da te pojede ajkula nego da se skrljas avionom?

Pa na Dunavu i nije.
omega68 omega68 00:25 23.11.2008

E čoveče

Svaka ti čast koliko cepaš ovih dana.Pobiće nas žene...
Da se osvrnem na onog Rakića, valjda
Po rečima istoričara Andreja Mitrovića evo kako su se odvijali pregovori posle drugog Balkanskog rata(?) kad smo se uglavnom sa osvojenih teritorija posle pregovora vratili.
U našoj delegaciji je bio zet pesnika Milana Rakića.U Politici izađe da su pregovori uspešno završeni, da je to pobeda naše diplomatije, da su naši saveznici uvažili...
Pita Milan Rakić zeta kako je stvarno bilo.
Pa, pregovaore je vodio neki Englez i posle nekoliko dana naših insistiranja da ne popustimo pozove jedno jutro našu delegaciju i kaže:
Je li Vi Srbi, ili popustite ili će biti svašta...
A Politika posle nakitila
Budimac Budimac 00:51 23.11.2008

Re: E čoveče

Je li Vi Srbi, ili popustite ili će biti svašta...
A Politika posle nakitila

po sistemu "normalno i na vreme"
ssvetlana92 ssvetlana92 01:59 23.11.2008

Namučih se pošteno!

Jedva izgurah sve ove postove da pročitam. Ali nije mi žao. Ima svega ovde..divni razgovori o pravoj ljudskoj temi. Razotkrivanje duše...naših strahova, patnji, ljubavi.. ma svega. Lepa tema i pravo vodjenje. A tek priče, od nekih mi se bukvalno digla kosa na glavi. U pozitivnom smislu.
Laku noć svima i lepo sanjajte!
rankot rankot 21:04 23.11.2008

Re: Namučih se pošteno!

ssvetlana92
Jedva izgurah sve ove postove da pročitam. Ali nije mi žao. Ima svega ovde..divni razgovori o pravoj ljudskoj temi. Razotkrivanje duše...naših strahova, patnji, ljubavi.. ma svega. Lepa tema i pravo vodjenje. A tek priče, od nekih mi se bukvalno digla kosa na glavi. U pozitivnom smislu.
Laku noć svima i lepo sanjajte!

Е па ево и једна моја прича за лаку ноћ (са www.arhitomic.com):

Између 25. и 26. јула 2002, сањао сам следеће: Отишао сам на Косово. Има неких невоља са Шиптарима, а ја сам стигао у манастир Наупаре (који у стварности није на Косову). Не сећам се оног што се ту збивало, али знам да сам онда дошао до рупе у огради и угледао реку крај које су били јаблани. Препознао сам крај у коме се налазе Св. Архангели и пут за Македонију, а онда сам угледао и сaм манастир. Дан је био сунчан, а монаси и гости су заједно радили на поправци манастирских зидина. У даљини су им лица била попут чиода, али сам их ипак препознао. Угледах и Оца Германа. Помислих како је грозно што сам тако близу, а не могу да одем до њих да им помогнем и почех да плачем. Док су ми сузе текле, почех да им машем. Отац Герман ме угледа и заплива реком (или је заронио), углавном, за трен се појави и изађе из реке испред мене. Био сам радостан због тога, али из воде изађе и један сивкаст пас, висок као ловачки, али главе необичне, са оштрим длакама око њушке, налик на теријера. Поче да трчи око мене и да ме њуши, па се уплаших да ће ме ујести, али узех једну грану са земље, око ње блато и лишће па сам је узео мокру, бацих је у реку, а пас оде за њу. Тако три пута. То је псу дало занимања, а мени одагнало опасност. Ипак, не стигох да причам са Германом. Онда кренух кући, чекао нас је неки бус или комби, нађох своје место са сапутницима и пођосмо. Онда стадосмо на некој кривини у планинама и бацисмо поглед на подножје, али се овога врло лоше сећам...

Записао сам сан као необичан, а онда га заборавио.

Шта се у збиљи десило прочитајте на сајту.
rankot rankot 21:08 23.11.2008

Re: Namučih se pošteno!

Да не заборавим: 26. јул (13. по старом кал.) је Сабор светог архангела Гаврила, а манастир је Светих Архангела. Ја стварно нисам имао појма о томе кад сам ово сањао, на то ми је скренула пажњу једна госпођа пре неког времена... Случајно? Не бих рекао.
NNN NNN 02:57 26.11.2008

godišnjica

Naslovi u Dnevniku od petka, 24. novembra 1967. su: Dve radosti u Lajpcigu i Podvig novosađana u Lajpcigu. ...pa su se međusono dogovorili da se sastaju na ovaj dan
Neki moji prijatelji se svake godine obavezno sastaju 24. 11. a datum izabrali onako, slučajno.
dragoljub92 dragoljub92 21:03 27.11.2008

#

гледам овај блог већ недељу дана и колебам се дал да коментаришем или не,одма да кажем ја у те kognicije i prekognicije и свашта нешто као astralne projekcije ич неверујем.е сад шта очу?па ево.ја си моји родитељи сањам онако по ред како су умирали и то ме није никако узнемиравало,али после инфаркта и ситуације за коју су ми касније неки рекли да је била astralnа projekcijа(описао ја код унфа на блог) имао још пар снова у којима су ми долазили родитељи.размишљо ја(ово му дође ко oksimoron,у стилу како размишљам кад немам мозак) и некако скапиро да се они појављују увек кад ми није добро,дођуси поседу и оду.не причају,ни за живота нисмо много причали ,што би сад.

и све тако лепо,нема узбуђења ни страха али дође лето ,ово прошло,и ја си западо у неку ситуацију богме ни мало лепу,само ја не идем код доктора .ако већ треба да мрем нећу да мрем чекајући по чекаонице.израчунао сам да ми треба 2-3 сата у амбуланту и 4 сата код кардиолога,ово је минимум.

даклем,осетим ја једну ноћ да има неког у соби(иначе живим сам)укапирам да спавам ,покушавам да се пробудим видим собу у којој спавам и видим силует неких људи који нешто чекају,у једном тренутку постанем свестан да је мој селимир ту и као да каже овим,што чекају,нема ништа и оде.ови још неко време су присутни и чекају.ја, полако капирам да су ми очи отворене,и дан данас незнам да ли су биле отворене или ми се чинило ,али јаснои видим силуете тих непознтих.и ништа пробуди се запали цигару прошета мало .сад шта је било,било.месец дана касније био сам на неке прегледе и јасно се види ожилјак на срцу,сад се види а после инфаркта и операције ја сам некако био убеђен да га нема,бар сам тако схватио докторе.сад је ту и од тад нисам баш добар као што сам био пре тога.

ја и даље не верујем да је то било шта од тих para(nе)normalnih ствари,једноставно мозак ради што је његов посо,ствара илузију у опасним тренуцима а ја сам тад ,опет по мени,изгледа имао маљи удар.тако то ја видим
jack_bauer jack_bauer 22:05 27.11.2008

Re: #

a bre, dragoljube, sad me rastuzi totalno. slusaj, nemo da se zezas, nego da ti ipak malo odes do doktora.

i jos nesto, citam te ovih dana po nekim blogovima kako pises sve lepo i ispravno gramaticki. nemoj vise. videli smo svi dumes, ali bolje ti stoji kad si autentican
dragoljub92 dragoljub92 22:25 27.11.2008

Re: #

videli smo svi dumes, ali bolje ti stoji kad si autentican

ma jack pustio sam ja to sve niz vodu.ipak hvala na podršci.a što se tiče autentičnosti,jebi ga to zavisi i od publike.kad se vi zaigrate i mene povuče ,tojsie možbidne tоj,kakogu vikaju interakcija,ваљда
jack_bauer jack_bauer 22:45 27.11.2008

Re: #

ma jack pustio sam ja to sve niz vodu.

ja se uvek cesto, sa simpatijom, setim scene iz 'grlom u jagode' kad jedna zena, naturscik kaze, otprilike... 'ne treba ici kod lekara, svaki put ti nadju nesto novo da ne valja'. ali nije tako, nemoj bre nista da pustas niz vodu. ljudi se menjaju, evo, ja preso na fatrenu ljisicu (i margos, i mnogi drugi, ako si primetio), mislio sam da ce da boli... ali, nista. evo, i pingvine cu da instaliram ako treba... nego zdravstvenu knjizicu u dzep, pa pravac u ambulantu.

a neki od boljih momenata na blogu su mi bili kad uleti neki novajlija pa krene da kritikuje tvoje pisanije i ispadne glup u drustvu. onda neko, ko se zatekne u blizini krene da ga demolira, i novajlije vise nigde nema
Unfuckable Unfuckable 22:47 27.11.2008

Re: #

wow, Legendo
kakva priča. Malo sam se smrzo, al' - čitam, vuče me.

ps : koje je to leto bilo....ovo ???
I, da, nadovezujem se na Džeka : ume biti beskrajno zabavno kod tih lekara, bre - ima sjaaaajnih cica među lekarkama, grehota za propustiti
a tek sestre.....
oni se bave svojim posletom, ti malo okojebneš (najbezbednije za brži protok vremena aiovako, da ti kaže Brat ) i svima dobro
a i nama malo lakše

onda neko, ko se zatekne u blizini krene da ga demolira


hehehe
ko bre Legendu da nam dira,
ima da ga nema
dragoljub92 dragoljub92 00:07 28.11.2008

Re: #

ali, nista. evo, i pingvine cu da instaliram ako treba...

kaže Brat ) i svima dobro
a i nama malo lakše

šta da kazujem,falavi.ainije to baš ozbiljno tolko.malce noge podjebavaju al ..biće.
hvala

nisam teo ranije da špišem da ne bidne patetika,pa rekosi aj sad ćega zatvoru pa posle kasnoza komenti..al zaboravi da maxa dao novu igračku pa sad svi tragamo.
pozz
Unfuckable Unfuckable 00:38 28.11.2008

Re: #

ma, pampur ja tragam sas Operčiki...bauljam, b'e
dragoljub92 dragoljub92 01:04 28.11.2008

Re: #

Unfuckable
ma, pampur ja tragam sas Operčiki...bauljam, b'e

ma bidni konceptualni umetnik inzvrši instalaciju vatrene lije,ja prešo čim pronađo addons za fast dial i mail čeker(hebemliga kako se speluje)
Unfuckable Unfuckable 08:18 28.11.2008

Re: #

eeee, samo mi još Lija fali, msleeeeem

(pozdrav višnji )
MilutinM MilutinM 09:41 28.11.2008

Lep tekst

Šteta što se nisam ranije "uključio u raspravu"
Unfuckable Unfuckable 09:58 28.11.2008

Re: Lep tekst

saće Budimatz opet da kači nešto lepo, vi'š da se ućutao

(poUzdrav višnji, naravno )

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana