Da li znate šta je to hladno?
Napisah čitavu priču, sa sve načičkanim pridevima, onim što se urezuju i peku, što vas zaustavljaju u trenutku, onim što vam ne daju da dišete i guše vas... ali onda, pritisak jednog dugmeta sa tastature, i priča ode...
Jer,
Sve što je potrebno je, da kada dune vetrić, izadjete napolje u svom lepom džemperu od kašmira, ili nekom seconhand sličnom i ostanete tamo nekih pola sata. Dozvolite rukama da obuhvate vetar, ne, nemojte se stiskati. Keep an open mind!
Ne, ne uzimajte u ruke kišobran.
A onda,
Kada promrzlih udova potražite utočište ispod vašeg krova, onda se setite obrisane priče i razmislite. Razmislite dobro.
A onda se osvrnite oko sebe i zažmurite. Ako baš hoćete, možete i vrata da odškrinete od dečije sobe i ušuškate ih još jednom za svaki slučaj. Ako su vam deca već odrasla i imaju svoju decu, kupite im čokoladu ili tako nešto prigodno. I ne zaboravite nove sanke, sneg samo što nije.
Imam zimogrožljivo kuče. Spava sa mnom u krevetu. Razmaženo kuče, koje je neko bacio na ulicu da umre. Ja bih i tu decu tako pokupila sa ulice, kad bi to tako moglo.
Trenutno se grejem na mali uljani radijator, jer su gazde malo usporile sa procesom priključivanja grejanja. Iako roka po celi dan, često, kad onaj vetar ošine, moram i da se pokrijem. Iznad mene je plafon. Sedim na krevetu. Ćebe ima navlaku. Imam uljani radijator i ključ od stana. Ručak sam, pre posla zgotovila i kuče nahranila.
Koliko košta nečiji život?
Hoće li se neko setiti slučaja dece iz šahtova, kartonskih kutija, dece koja nemaju taj luksuz da im roditelji ostave malko odškrinuta vrata, jer se plaše mraka, dece koju mrak guta, ali tek pošto se desi niz tragedija? Da li će se nakon toga sprovesti istraga ko je odgovoran zbog nečinjenja i u kojoj meri, ili za ovu decu, pošto su već prepuštena ulici, važe samo ulični zakoni?
I ne treba tu nikakav pridev. Nikakva gramatička vratolomija pakovanja reči, jer reči se ne jedu, dragi moji. Reči ne kupuju sapune i ćebiće i radijatore i šnenokle i sanke.
Ali, negde se mislim - šta ako na neku odredjenu adresu stiže ogroman broj pisama zabrinutih i besnih, sasvim običnih ljudi, koji ne dozvoljavaju da sve baš tek tako prodje? Da li će, tako grupisane, odjeknuti u glavama kao prazna konzerva koju iz neobjašnjivih razloga uporno šutiraš, ili će se, pak, iz toga izroditi neki novi smisao? Ne znam, al' bih da probam.
Zato, olovke u šake.
I pišite...
Pošaljite poruku na 1019
I pišite...
Zgrada Narodne Skupštine
Kralja Milana 14
11 000 Beograd
Narodna kancelarija predsednika Republike
Masarikova 5/VI
11 000 Beograd
tel: 011 361 8888
Ministarstvo rada i socijalne politike
Bul. Mihaila Pupina 2
11 000 Beograd
tel. 011 3112 916
Gradski centar za socijalni rad
Ruska 4
11 000 Beograd
tel. 011 2650 542
Crveni krst Srbije
Simina 19
11 000 Beograd
tel. 011 2621 574
Služba za informisanje
Masarikova 5/XVII
11 000 Beograd
tel. 011 3061 699
Generalni sekreterijat predsednika Republike
Andrićev venac 1
11 000 Beograd
Ministarstvo rada i socijalne politike
Republika Srbija
Ministarstvo rada i socijalne politike
Nemanjina 22-24
11 000 Beograd
državne institucije - linkovi
ova deca nisu izabrala da žive na ulici - tu su ostavljena.
o njima niko ne brine i kao da nikog nije ni briga. preživljavaju praznih stomaka, bez ljubavi. ne idu u školu i nikada nisu bila kod lekara. odrastaju i pre nego što postanu deca.
potrebno je malo dobre volje da se njihovživot promeni na bolje.
možemo da pomognemo.