Narativ: ta biblia ta hagia

nsarski RSS / 06.08.2007. u 01:41

 

Na hiljadu raznih jezika, u najraznoličnijim uslovima života, iz veka u vek, od drevnih patrijarhalnih pričanja u kolibama, pored vatre, pa sve do dela modernih pripovedača koja izlaze u ovom trenutku iz izdavačkih kuća u velikim svetskim centrima, ispreda se priča o sudbini čovekovoj, koju bez kraja i prekida pričaju ljudi ljudima. Način i oblici toga pričanja menjaju se sa vremenom i prilikama, ali potreba za pričom i pričanjem ostaje, a priča teče i dalje i pričanju kraja nema. Tako nam ponekad izgleda da čovečanstvo od prvog bleska svesti, kroz vekove priča samo sebi, u milion varijanata, uporedo sa dahom svojih pluća i ritmom svoga bila, stalno istu priču.

(Ivo Andric - Nobelovska beseda, 1961)

 

Čitajući nešto, jednom sam naišao na sledeću rečenicu: "Mi prihvatamo kao istinu ono što se moze dokazati logickom snagom argumenta, neumoljivim rezultatima eksperimenta ili uverljivošću priče". Uverljivošću priče?! Posle mnogo čitanja i razmišljanja, učinilo mi se da razumem šta je pisac ove rečenice hteo da kaze.

O tome je ovaj blog. O priči.

giambattista-vico.jpg

Gianbattista Vico

Priča se iskazuje jezikom, a Gianbattista Vico je prvi čovek u modernom vremenu koji je razmišljao o upotrebi jezika, i to u sledećem kontekstu. Po njemu, postoje tri doba u ciklusu istorije: mitološko doba, ili doba bogova; herojsko doba, ili doba aristokratije; i doba naroda (populusa), posle čega nastaje ricorso kada se seo ciklus obnavlja. Svako od ova tri doba proizvodi svoj karakteristični jezik koji Viko naziva poetski, herojski ili otmeni, i vulgarni. Ovi načini upotrebe jezika se još zovu hijeroglifski, hieratički, i demotski. Hijeroglifska faza je, za Vikoa, "poetski" način korišćenja jezika; hieratička faza je uglavnom alegorijska, a demotska je deskriptivna.

[I ja ne pišem ovo napamet da bih propagirao neku prevazidjenu teoriju nekog Italijana s početka 18. veka: ako razmislite o naraciji komunizma bivše Jugoslavije, na primer, jasno se moze razlikovati doba pre Drugog Svetskog Rata i Španskog rata (doba bogova), doba samoupravljanja (herojsko), i doba dogadjanja naroda. Svako sa svojim karakterističnim jezikom i pričom. Ali, ovo je više slika ljudske svesti nego neke konkretne stvarnosti]. Da se vratimo na temu.

Hijeroglifski jezik se istorijski najčešće vezuje za Homera i, velikim delom, za Stari Zavet, ne u smislu korišćenja znakova, kao u hieroglifskom pismu, već da su upotrebljene reči posebna vrsta oznaka. Naglasak je na tome da reči povezuju subjekat i objekat posebnom vrstom energije - one deluju kao dinamičke sile. Neke reči, kao "kletva" i "čini" su ključni deo ovoga procesa. U Homerovom jeziku, reči kao duša, um, vreme, hrabrost ili misao su koncepti koji su otelotvoreni u specifičnim objektima. Razlika izmedju reči i objekata, u ovom načinu upotrebe jezika skoro da ne postoji. (Narod je partija). Recimo, reč kairos, znači ključni trenutak u vremenu, ali je nekad označavala vrh strele koja leti. Pre Sokrata, učitelji kao Heraklit ili Pitagora, ili Buda, ili Isus, su se izrazavali, već prema onome što nam je od njih ostalo, verbalno i pomoću iskidanih aforizama kosmičke reference, kao što je "panta rei", ili "ne jedi pasulj" (Pitagora).

Sa Platonom dolazimo do druge faze jezika, metonimičke kako je zove Jakobson, one koju proizvodi intelektualna elita. U ovoj fazi nastaje jezik analogije, gde jezik postaje imitacija realnosti van njega, i koja se, realnost, moze direktno preneti rečima. Osnovni način ovakve upotrebe jezika se nalazi kod Sokrata koji kaze da nista ne zna već da traga za nečim. U tom smislu, Platon, u Republici posebno, razlikuje klasu koja istinu zna, i narod koji treba da veruje, i koji je korisno lagati ako ga je potrebno ubediti.

Treća faza upotrebe jezika istorijski nastaje sa Bejkonom i Lokom, gde se uočava jasno razdvajanje izmedju subjekta i objekta. U ovoj fazi, jezik se primarno koristi kao način da se opiše prirodni poredak stvari. I to je način na koji mi danas razumemo upotrebu jezika, (mada je ne koristimo tako stalno!). Verbalna struktura se postavi pored onoga što treba da opiše, i tada se zove "istinitom" ako postoji zadovoljavajuća korespondencija izmedju te verbalne structure i objekta koji opisuje. Prema Vikou, ovo je "vulgarna" faza jezika, koja je uvek postojala u populusu, ali nikad nije ranije bila u usponu. Na ovoj upotrebi jezika je nastala induktivna nauka kakvu danas znamo: ideja da je Zemlja ravna, statična, i u centru kosmosa, kao što svako vidi, je iluzija naših čula, ili slučajnost. Racionalni argument je taj koji na je na kraju ubedio čoveka da se, zapravo, Zemlja kreće oko Sunca, u da su sve ostalo iluzije nasih čula - uprkos tome, mi i danas govorimo o "zalasku" Sunca, ali to je druga tema. U ovakvoj, racionalnoj, upotrebi jezika postavi se sled reci koje se, kao vojnici, posalju da se izbore za svoju stvar, nakon cega, na kraju, kao Marcha Final, nastupa Istina. Problem iluzije i realnosti, na taj način, postaje centralni problem u ovoj trećoj fazi upotrebe jezika. Jedan od prvih pisaca koji je koristio ovakav jezik je Makijaveli koji je, kao Platon pre njega, opisao taktičku upotrebu iluzije u umetnosti vladanja narodom.

Ova tri gornja paragrafa su mi bila potrebna da dodjem do centralne teme ovog bloga - do narativa. Svi mi imamo priču. Zivotnu (o kojoj bi roman mogao da se napiše!), ili drugu. I u načinu komuniciranja koristimo sve tri forme upotrebe jezika. Ljudi obično kazu da se običan svet izrazava u prozi. To, naravno, nije tačno. Ako ste ikad nekog zaustavili na ulici i pitali ga za vreme, vi niste od toga dobili prozu - dobili ste čistu Virdziniju Vulf, ili Čerevićana. Onaj ko u svakodnevnoj situaciji priča u prozi izrazava se "knjiski", i ljudi ga obično izbegavaju, ili mu se smeju.

Ta biblia to hagia je originalni Grčki naziv za Bibliju i znači "sveti spisi", dakle skup svetih knjiga. Ona je narativ o nastanku u Raju, trajanju i stradanju, i spasenju sa drugim dolaskom Hrista, i ima tipičan narativni tok komedije. (I u Marksizmu se ovaj narativ reprodukuje - od praljudske zajednice, do potlačenosti proletarijata, do spasa u obliku diktature proletarijata otelotvorene u Genseku). Jezik Biblije je hijeroglifski, u smislu da se reči koriste kao posebna vrsta znakova i njihova "istinitost" se ne moze utvrditi polazeći od našeg "deskriptivnog" mentaliteta. Kad se, dakle, kaze "Bog", reč koja je imenica - pa stoga pripada kategoriji stvari ili objekata - mi, iz našeg ugla gledanja odmah počnemo da razmišljamo o njegovom "objektivnom" postojanju i na taj način promašimo celu poentu. Jezik Biblije, kao i jezik poezije, se obraća drugim centima naše svesti: onom delu mozga koji proizvodi našu imaginaciju i naše snove. I poeziju, naravno. Reč u biblijskom kosmosu - kao sto je rec "Bog" - ima snagu dinamičke sile, kao što u poeziji B. Miljkovića imaju reči "vatra" i "krv", na primer.

Tokom serije predavanja na Harvardu, Borhes je jednom rekao da ljudi jedni drugima pricaju samo dve vrste prica (pogledati Andricev citat gore). O brodu koji je plovio Mediteranom i posle mnogih opasnosti stigao u luku, i brodu koji je ponovo isplovio, stigao u drugu luku, i trecu, itd., i jos plovi i prolazi kroz avanture o kojima jedva cekamo da cujemo. Neko ce reci da su ovo narativi koji odgovaraju Ilijadi i Odiseji. Prema psihijatrima sredine proslog veka, svi mi u glavi nosimo neki "skript" o svom zivotu, neko tragicni, neko komicni, i tako interpretiramo (konfabuliramo) ono sto nam se dogadja, prema Dr. Dzonsonu, sve drame napisane su ili tragedije ili komedije, a prema poslednjim glasinama, sva novorodjencad su ili decaci ili devojcice. Vazna je prica.

Mi prihvatamo "uverljivost priče" kao istinu jer neki dragoceni delovi u našoj svesti reaguju na tu vrstu upotrebe jezika, na način funkcionisanja svesti koji je van domašaja racionalnog metoda. Pitajte decu - ona to najbolje znaju. I slusajte kako rastu kad pocinju da vam postavljaju pitanja o bajkama sto im citate.

Kada "razgovaramo" sa sobom (ko tu prica, a ko slusa je drugo pitanje), mi koristimo jezik koji neuronaucnici zovu "mentalese". Kladim se da ce se u nekoj buducnosti knjizevnost i knjizevna kritika proucavati kao deo neuronauke.

 

Napomena: Zahvaljujem se komentatorima koji su mi ukazali na stamparske greske u originalnom tekstu. Sada su, nadam se, ispravljene. 

 



Komentari (122)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

G r o f G r o f 21:11 06.08.2007

Re: dragi nsarski

Teško je predvideti koje reči će imati snagu da ostave trag u glavi.
Moju pažnju naprosto su silovale pishove reči
jesi li ti jedan smesan covek?

hahaha
Pokušavam odgonetnuti zašto.
Verovatno zato što iskaču iz kolotečine očekivanog.
Ili zato što nose iskru iskrenosti.
Ili zato što je nsarski toiko široko započeo temu da u njoj komotno može naći mesto i "‚Priručnik za uzgoj nojeva"
:)
Ruben Ruben 16:54 06.08.2007

skript

"skript" o svom zivotu, neko tragicni, neko komicni, i tako interpretiramo (konfabuliramo) ono sto nam se dogadja,

Kada "razgovaramo" sa sobom (ko tu prica, a ko slusa je drugo pitanje), mi koristimo jezik koji neuronaucnici zovu "mentalese".

Uzbudljiva je ta ideja o -skriptu- kao ,,fatumu,, koji određuje naš -mentalese- kao komično-tragično.
Možda je veoma dobar primer za to Čehov.On je nesumnjivo tragičan (V.Hristić je napisao par lepih knjiga u kojima je nastojao da dokaže da je Čehov i više od toga, da je pisao tragedije, bez obzira na to što je sam Čehov ( i to ne samo iz zabave) tvrdio da su njegove drame -komedije.
Zanimljivo je da niko (bar koliko je meni poznato) nije ozbiljno pokušao da postavi -Tri sestre-, ili recimo -Ujka Vanju- kao komičnu dramu.
Dali kreativno -Kako- izašlo iz -skripta- autora može (i u kojoj meri) da izađe na kraj i sačuva svoj izvorni ,,mentalese,, u racionalizaciji onih koji ga konzumiraju kroz svoj sopstveni (a kako drugačije) fatum-script?Čehov,naravno, nije jedini primer.
nsarski nsarski 17:01 06.08.2007

Re: skript

Taj "life script" u psihijatriji je bio popularan koncept. Ima i knjiga:


Pa su se razlikovali tragicni od komicnih skriptova itd. Uzgred, profesionalni casopis iz psihijatrije, koji se stampa u Srbiji, se zove "Engrami"; termin se odnosi na memorijski zapis
bindu bindu 19:27 06.08.2007

sve sto mogu da kazem

je isto kaoovo;

AlexDunja AlexDunja 23:13 06.08.2007

evo, proslo 100 komentara!

da se vratimo na poeziju:)))
evo vatra:
# Budućnost vatre

Sakriću te u moju zimu
Večito proleće zaleđena zoro
Sunce je tvoj neprijatelj
U ime pravde i u ime pustinje

Sunce se okreće istina menja mesto
Onima koji ostaju verni ostaje samo laž
Al na istinitom mestu je hladno
Na istinitom mestu niko ne diže dom

Ledena ptica vatre je jedino znanje
O kamenu koji žvaće svoj pepeo
O pepelu koji ugovara novu nadu
O nadi iz koje ona izleće napuštajući je

Čudni dijalog između vatre i ptice
Obećava pticu čarobniju vatru pametniju
Ako pronađu zajednički jezik
Ptica i vatra mogu da spasu svet

ajd. daj krv:)))
Черевићан Черевићан 23:23 06.08.2007

окушај метонимичког препричавања

атрактиван те изгледом лепршав проф татлер бумпинг, отоларингонанист,нестваран у својој битности, ћелавобрадат, гостојући сукључар амфитеатра при катедри за научна избезумљења универзитета на лампедузи слуди начисто пробрани скуп темом . . .збиљско стање ствари . . . неко вече, на кровној тераси утврде св џон каваљер која вековима штити улаз у валету . .са југоистока. оријентацие вам ради.
у стилу, луд збуњеног , нам је успео померити путању разума углавама, казивајући о томе
(посве ћу компримовано)
да акосе ми креативно тјст асинхроно преусмеримо моралним претпоставкама питања у средишту препоруке, нове варијанте, у 3 нивоа раздељене, а притомсе недотичући негативних последица кодекса спознаје друштва у целини, мораћемо комбиновати са мањином од 64% популације, чије хипотекције пробрано и нструментално окамењују свест онога што нисмо обзиром да је још ханс пл. јанке заговорник теорије одговорности реверзибилних процеса присвајања појмова који се одгојем понесу из сваке породице, ткзв unterstumpfe виших нивоа чемерне стварности, сумњао у хомо сапиенса, но фасцинантно технички доказивао да благослова нема и ту настаје заокрет у комуникацији техничара и филозофа, па се најбоље приклонити мишљењу ћелијског обскрбљаја јајне суздржаности, што ние и ништа друго, до треће, уствари. . .
(даље нисам пратио излагање из разлога што сиђох у влажне подруме поменуте утврде да видим да . . нисам можда тамо)

да,
коректно је опаску ставити, пош. нсарски , да сам уистину почашћен бити поменут у Вашем посту нуз вирџинију вулф (које сам се, признајем, вазда бојао)
Pape Pape 00:09 07.08.2007

Re: окушај метонимичког препричавања

Ukoliko je ikakvo ohrabrenje potrebno u pogledu vašeg (tvojeg, radije, kao što je običaj na blogu) pisanja, prilažem ga. Kada izadje knjiga, molim za obaveštenje.

Pozdrav, ćelavobradati.
Ćalac Ćalac 09:22 07.08.2007

Ih

Kad se, dakle, kaze "Bog", reč koja je imenica - pa stoga pripada kategoriji stvari ili objekata - mi, iz našeg ugla gledanja odmah počnemo da razmišljamo o njegovom "objektivnom" postojanju i na taj način promašimo celu poentu. Jezik Biblije, kao i jezik poezije, se obraća drugim centima naše svesti: onom delu mozga koji proizvodi našu imaginaciju i naše snove. I poeziju, naravno. Reč u biblijskom kosmosu - kao sto je rec "Bog" - ima snagu dinamičke sile, kao što u poeziji B. Miljkovića imaju reči "vatra" i "krv", na primer.


Otkud Vam ovo, moliću lepo? Možda u čitanju mnogih padne odluka, njihova lična, kapriciozna, da će na ovaj način čitati. Ako ovde govorite kako Vi lično ŽELITE da čitate ove reči, molim lepo. Ali malo je neozbiljno tvrditi da su pisci biblijskih knjiga pisali "Bog" misleći na "dinamičku silu". Neozbiljna tvrdnja. Sve govori upravo suprtono. Što se biblijskih pisaca tiče, taj pojam imao je jasnu referentnu tačku u ličnosti Jahvea, Tvorca i Otkupitelja Izraela, i njegovoj aktivnosti u istoriji planete i ovog naroda.

Nadam se da prihvatate komentar. Pozdrav.
nsarski nsarski 11:05 07.08.2007

Re: Ih

Komentare, naravno, prihvatam. Moze da se desi da se sa njima ne slazem, ali ih prihvatam, svakako:)
Najpre, ja sam naveo jedno moguce citanje, ili tumacenje, koje nije nastalo iz mog kaprica, vec se nalazi na mnogim mestima u literaturi o jeziku. Ali, da odmah navedem primer iz vaseg komentara:
Što se biblijskih pisaca tiče, taj pojam imao je jasnu referentnu tačku u ličnosti Jahvea, Tvorca i Otkupitelja Izraela, i njegovoj aktivnosti u istoriji planete i ovog naroda.

Ako bih ovu vasu recenicu tumacio u duhu jezika koji je danas u upotrebi (deskriptivnog kako je gore receno), onda je u pitanju osoba ("licnost" muskog pola koja ima i licno ime (Jahveh). Gramaticki posmatrano, ta osoba nema nikakav specijalan status u odnosu na nekog Petra Petrovica, recimo. Gramaticki, rekoh. (Kao sto, gramaticki, rec lav i rec kentaur imaju isti status - s tim sto je jedno imenica koja opisuje zivotinju koja postoji, dok druga se odnosi na bice koje ne postoji. Ali, unutar jezika samog ne postoje kriterijumi da se ta razlika napravi.)
Ne verujem da su biblijski pisci imali bas takvu osobu na umu. Formalno gledano, Tvorac Izraela i Stvoritelj naroda jednostavno ne moze da ima isti status kao i bilo ko drugi, ma koliko vazan. U tom smislu, imenica Jahveh se manje odnosi na neku konkretnu osoba, a vise na simbol, na dinamicku silu koja stoji u temelju nasega nastanka i naseg postojanja. Ako to ne bi uradili, i smatrali da ta imenica opisuje neku konkretnu osobu, onda bi bili suoceni sa pitanjem da li takva osoba, sa atributima koji joj se pripisuju, realno moze da postoji ili ne. A to bi nas vec odvelo u religiozne rasprave. Ja o tome ne umem nista da kazem, osim da mi se cini da je pitanje pogresno postavljeno.
Ćalac Ćalac 22:50 09.08.2007

Re: Ih

Hvala na trudu da mi odgovorite. Da pomognem i vama i meni: nije uopšte tako komplikovano. Jednostavno: biblijski pisci su pod rečju "Bog Jahve" mislili na konkretno živo biće (Biće, kako god želite). Sa slobodnom voljom, sposobnošću da voli, stvara iz ništa... To su oni mislili kad bi rekli ili napisali "Bog". O tome sam želeo da govorim. Šta ja ili vi danas mislimo kad kažemo "bog" ili "Bog", to je naša stvar. Velika greška na koju sam morao da odreagujem je da se kaže da su oni mislili da je to dinamička bezlična, verovatno, sila. To je jednostavno netačno. Ovo uopšte, kao što vidite, nije obavezno ulaženje u religijske vode. Čista faktografija.
bindu bindu 13:54 07.08.2007

bog;da ili ne

wittgenstein je kazu, sokirao filozofe govoreci jezikom stroge logike (jezikom logickog pozitivimza) kojim su se sluzili ateisti tog vremena,dok je u tajnosti verovao u boga. izgleda kao da se on slozio sa positivistima koji su govorili da verovanje u boga nema logickog smisla. ipak je resio taj problem koji su positivisti postavili recima; ono sto neznamo ne vredi raspravljati.i ako se slozio da se metafizicke ideje ne mogu dokazivati ili ligicki analizirati, -nevertheless-moguce je verovati u njih.
bocabole bocabole 17:07 07.08.2007

NASI MILI ORATORI


Kao melem na moju dusu padale su reci G-dina Micunovica
i G-dina Djindjica ali ........
u poslednje vreme sam postala *mentolka* pa se nekako najlepse ispricam sama sa sobom .a davno sam napisala pricu koja je i dalje aktuelna
jedino sto znam je KAD NASTANE MUK
SVIMA JE GOVOR ISTI

LOŠE I DOBRO



U elitnom naselju nastalom u devedesetim na jednom od rubova Novog Sada sat otkucava svoj deseti broj.Ispred vile, mala kolona automobila i džipova.
-Čime idemo danas ?
-Gazda je rekao,audijem,a ispred i iza džip!
Muškarac stoji pred američkim plakarom i bira odelo.Konačno izvlači jedno
i polako ga oblači.Usput mrmlja nešto sebi u bradu i stalno pogledava papir
na stolu.Pri polasku baci pogled na usnulu ženu, uze aktovku i papir sa stola.
-Dovidjenja gospodine !- reče služavka.
U kolima on razvi papir i poče naglas da čita:
-Srbija nikad nije bila u težem stanju nego danas.Živimo lošije nego ikad !
Ali mi imamo rešenje za sve probleme a na vama je da se opredelite,jer sutra
kad budete glasali biraćete izmedju : LOŠE i DOBRO
-A dobro to smo mi ! A dobro to s…
Tu on zape s čitanjem ,zamuca, iznervirano odbaci papir i reče šoferu:
-Boli me uvo, šta sam zapamtio, zapamtio sam ,pusti muziku !


by Bojana
marta l marta l 18:41 07.08.2007

pricanje pisanjem

price se najcesce prosto dokumentuju nizom znakova-slova, ali postoje i jezici u kojima se tim znacima zapravo pricaju price u prici, u prici....

Kineska kaligrafija je umetnost pricanja vise prica istovremeno. Simbol "znaci" jedno, ali kaligraf uvodi i druge naracije unoseci u ritam poteza cetkom svoje emocije, dusu....simbol je kombinacija oblika, zvuka i znacenja, a cetka mocna alatka kojom kaligraf moze da sugerise neznost. ili ostrinu, bojazljivost ili snagu, lepotu ili grubost, strpljenje ili brzopletost....sve zavisi kako je upotrebi.

Tako, niz simbola otkriva znacenje napisanog, ali i svaki simbol postaje kompleksna, gotovo trodimezionalna prica za sebe. Znacenje simbola moze da se nauci, ali interakciju onih paralelnih znacenja, pricu unutar price ipak ne citaju svi........

Postoji kineski simbol koji se pise tako sto se niz strogo utvrdjenih poteza cetkom zavrsava poslednjim potezom -pokretom ruke sa cetkom kroz vazduh.......rekli su mi da bez tog poteza znak nije kompletan niti ispravan.
dracena dracena 10:25 08.08.2007

Re: pricanje pisanjem

Marta, jesi li gledala kineski film Heroj? Remek delo. Film neprevazidjene lepote, finoće i dubine. Da se raspametiš! U njemu je prikazano upravo ovo sto si napisala.
gordanac gordanac 10:41 08.08.2007

Faye Wong-Hero

marta l marta l 12:43 08.08.2007

Re: pricanje pisanjem

jesam, gledala sam Hero, lep film. Ali o kaligrafiji sam slusala iz prve ruke, od jednog kolege koji ima "sobu za pisanje", sasvim privatan prostor za relaksaciju i uzivanje koji samo retko, ponekome pokaze sa vrata i to ako mu se ucini da je posetilac kadar da "osetio nesto". Ovo u prevodu znaci da misli da stranac moze samo u najboljem slucaju da oseti, ali ne bas i da shvati ......sto je verovatno tacno.
d j o l e d j o l e 13:35 11.08.2007

Narativni tok

ima tipičan narativni tok komedije

Da li bi ste mogli da opisete sta je karakteristicno za narativni tok komedije, kao i za narativni tok tragedije. Da li, pored ova dva narativna toka, postoji jos neki.
nsarski nsarski 22:00 11.08.2007

Re: Narativni tok

Da, naravno. Odlicno pitanje.
Generalno, tok komedije ima oblik slova U, tok tragedije oblik obrnutog slova U.
Komedija pocinje sa urednim stanjem (recimo rajem, ali moze bilo koje stanje identiteta sa sobom, zadovoljstva, itd.). Onda se stvari komplikuju - glavni junak, ili junakinja, ili to stanje - biva ugrozeno (primeri: Odisej krene na put, neko hoce da ukrade Deda Mraza, junakinju napadnu pirati, ili ostalih milijardu drugih prica, ukljucujuci, naravno, i izbacivanje iz Raja)) i krece se na dole, ka propasti, ka dnu slova U, ka konacnom kraju i uzasu.
I onda se desi spas (dodje konjica, vrli princ spase princezu, Hristos se ponovo vrati) i staro stanje blazenstva se ponovo uspostavi.
Tragedija ide obrnutim smerom. Polazeci od nekog standardnog stanja, heroj - tragicni heroj - hoce da dostigne zvezde (ostvari nemogucu ljubav kao kod Romea i Julije, hoce da spozna tajnu mladosti, hoce da osvoji svet, hoce da uzleti kao Ikar, ili Ikar Gubelkijan) i krene put uspona obrnutog slova U. Tada se desi pad, pad, pad, krah, bes bogova. Tragicni heroj strada, njegov projekat propada, a svi se vrate u stanje zabokrecine u kojoj su na pocetku bili.
Nadam se da je ovo dovoljno - da ne pisem bas traktat:)))

Narativne verzije na ovu temu su ironija i romansa.
d j o l e d j o l e 10:06 12.08.2007

Re: Narativni tok

... U komediji junaci padaju izmedju dve suprotnosti, od pozitivne ka negativnoj, gde ih u najtragicnijem trenutku iz pada vraca ipak neki novi, neki treci lik (koji ste ranije nazivali deux ex machine). Tako da tu, na kraju, pored junaka postoji jos i tri lika, kao neka triada: los ekstrem, dobar ekstrem i spasilac (deux ex machine je eskplicitan lik u komediji).

Da li i u tragedijama postoji neki inverzni deux ex machine kao esplicitan lik (dobro, u Faustu postoji), ali da li postoji i u drugim delima, ili u tom smislu tragedija ostaje nedorecena u poredjenju sa komedijom. Da li se i na kraju tragedije prikazuje treci lik (pa da, Treci covek), koji je uzrok tragedije. Kako je u antickim tragedijama nazivan taj lik (ako je postojao) .... Ili je u tragediji potpuno nevazno kada i da li se taj lik uopste i pojavljuje..
deki_swe deki_swe 19:04 14.08.2007

Re: Narativni tok

Laik sam za ove stvari ali trazeci vise o "deus ex machine" pronasao sam artikal u Wikipedia gdje se tvdi da je "deus ex machine" ustvari karakteristicna za tragediju a ne komediju.

http://en.wikipedia.org/wiki/Deus_ex_machina

Vjerovatno, vase pitanje o inveznoj "deus ex machine" ipak i dalje ostaje?
d j o l e d j o l e 12:17 16.08.2007

Re: Narativni tok

Shvatio sam da je DeM lik koji se pojavljuje iznenada i resava naizgled neresiv problem, nakon cega se pozorisno delo srecno zavrsava ... to sam povezao sa komedijom. Mozda sam pogresio, hvala na ispravci.
gordanac gordanac 16:33 16.08.2007

gilgameš iz uruka

Verovatno ti naslov ovog komentara izgleda skroz šašavo, ali iz nekih razloga vraćam se ovom tvom postu kad god svrnem na blog, a sve to samo zbog Gilgameša iz Uruka. On mi je pao na pamet pri prvom čitanju samog naslova teksta, i svaki put ga se setim (tako da meni u glavi ovaj tvoj tekst ima ime "Gilgameš" :))).
Mi svi već 4662 godine (ako su izvori tačni :)) prepričavamo jedan isti ep.
Junak, moć, smrt, ljubav. - uvek u suštini iste četiri teme.
I to sam htela da napišem odmah, a nekako se pretvorilo u priču da je važno KAKO, a ne ŠTA. Važno je, naravno, ali je važna i jednostavnost tema kojima se bavimo već 60 vekova pisane istorije narativa (koja je, verovatno, kad je počela da zapisuje imala već sećanje usmene naracije).
Svejedno, davno je već bilo tome da me neki tekst "vuče" na ponovljena čitanja, a da nije posao.
Eto, to sam još htela.
Sad mogu u Uruk! :)))
Ako me ameri puste - sad baš tamo rade neki narativ :)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana