Večeras je saopštena vest o tome da FIAT i njegove fabrike u Italiji staju, a da uprava te kompanije promptno traži spas od Berluskonijeve vlade.
Prekjučer smo čuli da Mlađan Dinkić izlazi iz pregovoračkoga tima za razne pregovore sa Rusima jer je tek sada shvatio da je sporazum o prodaji NIS-a kriminalno loš. Napisao je pismo javnosti. Njegova ministarka za NIP ( ministarstvo za trošenje para u svrhu stranačke promocije) čitala je to pismo za skupštinskom govornicom, ali se pokazalo da je Tijanić jako odan svim gazdama, pa je prenos skupštine prekinut negde na polovini toga pisma. Indikator da Mlađa stoji baš loše. Teško je sada rušiti vladu, a još teže u njoj ostati.
Naravno da me ne veseli ovo što se događa sa FIAT-om i da je to jako loša vest. I tu sam solidaran sa Dinkićem, jer kako god, on je najzaslužniji za ugovor koji je mogao spasiti automobilsku industriju u Kragujevcu, a koji je sada potpuno neizvestan.
Ali ovo oko NIS-a i Rusa, to je politička komedija, tako svojstveno ekipi iz G17. Više od godinu dana oni sa Tadićem, Koštunicom i Veljom pričaju slatku rusku priču, uz podršku radikala, Nikolića i SPS-a.Proglasili su to horski poslom stoleće, najboljim ugovorom koji se može napraviti, ponavljali štreberski za Tadićem kako nam taj ugovor osigurava energetsku stabilnost dok je veka i sveta, pa i u parlamentu digli obe ruke da se to ratifikuje i proglasi zakonom. A znali kao što je znala cela srpska javnost, ona koja bar nešto misli, da se ne radi o ničemu drugome nego o plaćanju ruskih usluga oko kosovske politike. Državni monopol su za tu uslugu dali u ruke Rusiji.I ko zna šta su još obećali. I Mlađa se sad setio da ugovor ne valja. I da nebi bilo zgodno da on i njegovi o tome pregovaraju, nešto potpišu ili imaju sa time tesnu vezu.Nego, eto, neka socijalsti to završi a on će oprati ruke.
Ovo sa NIS-om je sramota i stavljanje Srbije u poziciju ruske gubernije. Ovo je krah unutarnje i spoljne politike koju vodi naša politička klasa.
Pre neku veče, ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić reče kako je Rusija najvažniji srpski partner. Ponavio je to bar pet puta tokom emisije u kojoj je govorio o svojim diplomatskim "podvizima". Da nije ponovo oživljena ideja o Savezu sa Rusijom i Belorusijom...
E, sad. Kako to društvo misli da će u EU a da će mu glavni partner biti Rusija. Kako misli u EU a da pre toga ne uđe u NATO? Kako će u NATO ako Rusija bude glavni partner?
Sad mi onaj intervju koji je Šule dao"Figarou" gde preti Zapadu da će tražiti zaštitu "velikoga medveda" zvuči kao logičan sled jedne naopake politike.
I zaista, sve što se događa kroz ovu 2008. godinu nije ništa drugo nego udaranje o zid. Pokvarili smo odnose sa SAD, pokvarili sa EU, pokvarili sa svim susedima.Pod maskom zaštite državnih i nacionalnih interesa naše vlasti počinju darivati nacionalna dobra stranoj sili, a znaju da će time samo produžiti agoniju i da ništa neće odbraniti.
Sanjam noćas da se "vratio" Tito i da je rekao "ne"...Ali neki glas mi još tokom spavanja reče da je 2008. a ne 1948. I reče još, onako usput, da Tito nije iz Srbije.