Evo, drama sa gasom se ipak privodi kraju. Do nekog novoga nastavka.
A dramu nisu okončale Rusija i Ukrajina nego EU, Nemačka i Mađarska. EU će platiti ukrajinske dugove i poslati monitore na ključne tačke gasovoda, Nemaćka i Mađarska će nam isporučivati potrebne količine gasa desetak dana dok se stvar opet ne stabilizuje. Valjda je za ovu zimu dovoljno gasnih igara.
Pomoć je dakle stigla otuda odakle jedino može stići. Sa zapada iako se plin vadi na istoku. Jesmo li išta naučili iz ove "ledene", božićne epizode. Možda, mada nisam uveren.
Predsednik Republike koji je ovde za sve zadužen, istakao je EU kao spasioca i pohvalio solidarnost koju su iskazali Mađarska i Nemačka. Lepo i mudro. Naznačio je da treba dovršiti skladište u Banatskom Dvoru i da jedino tako možemo sprečiti ćudljive dobavljače gasa. Nije baš izgovorio ovaj drugi deo rečenice, ali se to moglo isčitati.
No kazao je Predsednik još jednu stvar koja zaslužuje širu raspravu iako je onako, ovlaš izrečena. Za nedovršeno skladište u Banatskom Dvoru optužio je vladu Vojislava Koštunice koja je proćerdala novac od privatizacije Telekoma. E sad sa tom izjavom imam problem. Ne zato što smatram da vlada Vojislava Koštunice nije proćerdala taj novac, već što je potpuno notorna stvar da je on, predsednik, sa tom vladom bio celo vreme u najboljoj vrsti odnosa. Što kohabitirajući, što čineći većinu i direktno odlučujući. Istovremeno, svi partneri u Koštuničinoj vladi i Koštuničinim vladama su sada njegovi partneri. G17 posto, SPO, manjine.
No dobro, za prosutim mlekom se ne plače. Konačno je jasno da bi Banatski Dvor morao biti završen što je hitnije moguće. Hoće li, nije izvesno.
Evo, ukazuje se prilika, a i novac. Kusur od NIS-a. Četristo miliona evra koje bi Rusi trebali platiti negde u aprilu. Međutim taj novac je nekim igrama u DS-u, mimo zakona i potpuno proizvoljno, uz dogovor kao nepoznatu pravnu kategoriju, ustupljen Pajtiću i IV Vojvodine da ga troše po nekom svome planu. Teško da će ga potrošiti u Banatski Dvor, ili možda hoće..Hajde, videćemo, da neprejudiciramo.
Pade mi na pamet čuveno ministarstvo za NIP. Ono ministarstvo što novac od privatizacije umesto u trajna dobra i krupne infrastrukturne objekte, po dogovoru vladajućih stranaka, troši na izborni rejting i u tu svrhu kreči zidove, asfaltira džade po nedođijama, organizuje kupusijade i pravi slične podvige. Što oni ne bi inovirali svoje projekte i Banatski Dvor stavili kao priritet.
E, i još nešto..U Evropi očito sazreva odlučnost za Nabuko. Šta bi falilo da nam je i on dostupan, pored toga Južnoga potoka, ako potoka ikada bude..
Skoro zaboravih važno pitanje koje je Predsednik nenamerno ili namerno otvorio..
Gde je i na šta potrošeno 4 - 5 milijardi evra od privatizacije..Bilo bi zanimljivo videti šta je novo nastalo od toga novca..Kad kažem novo, mislim na infrastrukturne objekte kao javna dobra od strateškog značaja.