Meni je očigledno podsticaj za pisanje nerviranje, a centar za bes mi je trenutno okupiran - jezikom, pušenjem i jednakošću polova. Možda se čini da nisu međusobno povezani, ali, ne lezi vraže, naravno da jesu - mojom ljubimicom - političkom korektnošću.
Pre svega, tekst je podstaknut Biljinim blogom (http://blog.b92.net/text/6842/Kritike%20i%20dijakritike/), a posebno komentarima, a jos posebnije činjenicom da sam smotana, te ja ne mogu da posaljem komentar gde i kako hoću!
I, Biljana, nadam se da primećuješ moj trud i rad na kvačicama!
Elem...Da probam malo da se organizujem:
1. JEZIK - aman, korisnici jezika, trudite se da budete precizni kada govorite/pišete! Jezik je pre svega sredstvo komunikacije, i nema izgovora koji bi pokrio potrebu za pričanjem da bi se čuo sopstveni glas. Ovo zapravo nije problem korišćenja jezika, već uma, ali kad zakaže ovaj drugi, nek bar jednom zakaže i prvi! Otkada je nepreciznost jednaka mudrosti? I zašto odjednom svi imaju potrebu da iznesu svoje mišljenje, čak i kada ga nemaju. A tek kad počnu da ga brane, pa to je divota gledati. Zaboga, evolucija će uskoro dovesti do pretvaranja ušiju u dodatna usta, koliko niko nikoga ne sluša, a svi vole da pričaju.
2. PUŠENJE - Ja sam pušač, teški pušač, cigareta za cigaretom, smoking-lover, ashtray woman, kako god vam je volja da me nazovete. U redu, pušenje šteti zdravlju. Pušenje zagađuje vazduh ljudima oko vas. Pušenje je grozna, smrdljiva navika. E sad kad svi znate da sam svesna svega navedenog - ostavite me da pušim na miru. Ako vam smeta dim, pomeriću se. Ako ne želite da vam se puši u kući - neću vam dolaziti u posetu. Šta god vam odgovara - nema problema. Ali moliću za isto. Nemojte da mi propovedate i pridikujete, nemojte pokušavati da me preobratite, nemojte da mi dosađujete sa metodama odvikavanja, nemojte da mi reklamirate zdrav život, nemojte čak ni da pokušavate da mi pričate o odvikavanju. Zauzvrat - ja vas neću ubeđivati da mirišem na cveće, niti da i vi treba da se opredelite za 2 pakle dnevno pošto je to super hobi. I neću doći u iskušenje da vas šutnem u cevanicu.
3. JEDNAKOST POLOVA - slažem se, polovi treba da budu donekle jednaki, ali oni nikada ne mogu biti, niti treba da budu ISTI. Spustite pogled i ukazaće vam se prva prepreka, a zatim, usled iste, bezbroj sitnih, nevidljivih plutajućih prepreka. I šta više treba da se kaže.
Čitajući komentare na Biljin blog, naiđoh na jedan koji tvrdi da je neophodno silovati jezik u svrhu ravnopravnosti polova, jer jezik treba da odražava istinu. Dakle, u tu svrhu, ako na primer govorite o psihologu ženskog pola treba uvek reći psihološkinja (ili šta god tome slično) da bi se izrazila istina o toj osobi. Drugim rečima, psihološkinja je psiholog sa vaginom. U redu, istina, ali ja onda hocu jos detalja - recimo, koja joj je omiljena hrana, ili gde je kupila cipele, ili bilo šta drugo što tu osobu čini. Da li je moguće sve to stisnuti u profesionalnu titulu? Treba li? Naravno da ne. Pa zašto bih onda, od svih stvari, želela da znam da ta osoba ima vaginu? Pre svega, to nema nikakve veze sa njenom profesijom (osim ako ima), i zašto bi bilo koga zanimalo više nego omiljena hrana? Iskreno rečeno, mene malo brine kad mi neko naglašava da ima vaginu, a ja pitala "Čime se baviš?".
Sve u svemu, izuzetno me nervira kada ljudi nedostatak ličnog mišljenja maskiraju stavovima ili principima. Inače me nerviraju ljudi sa unapred određenim principima kojih se drže kao pijan plota. Uvek pomislim da nisu sposobni da koriste glavu u pojedinačnim situacijama, pa se služe priručnikom. Mislim da je lenjost ključna reč.
Ono što me stvarno nervira je nasilno insistiranje na bilo čemu. Bilo da je to pol, seksualna opredeljenost, mišljenje ili bilo koje drugo sranje koje ljudi koriste kada nemaju šta da kažu. Zaista me ne interesuje šta imaš u gaćama, koga ili šta zaskačeš, ili kakav si stav preuzeo kada te je mrzelo da o svemu porazmisliš.
A nisam ni neki ljubitelj čećera.