Do jučer mi ništa nisu značila imena Stanislava Markelova i Anastasje Baburove. Verovatno ni vama. To dvoje mladih ljudi ubijeni su 19. januara ove godine u centru Moskve, u po bela dana, na veliki pravoslavni praznik Bogojavljenje i u neposrednoj blizini hrama Hrista Spasa. Oboje su Rusi. Stanislav je imao 34 a Anastasja 25 godina.
On je bio advokat i borac za ljudska prava a ona novinarka lista Novaja Gazeta, istih onih novina za koje je radila Ana Politkovska, također ubijena prošle godine.
Ana Politkovska je nekim nitima bila vezana i za pokojnog Stanislava. Naime, ona je pre nego što će biti ubijena javno hvalila i uzimala za svetao primer Merkalova kao jedinog advokata koji se stavljao na stranu i zastupao žrtve iz Čečenije.
Tog 19. januara 2009. godine Stanislav i Anastasja bili su na konferenciji za štampu na kojoj je Stanislav govorio o skandaloznom pustanju iz zatvora pukovnika Jurija Budanova, najvišeg oficira ikada osuđenoga za zločine koje su ruske bezbednosne snage počinile u Čečeniji. Suđenje pukovniku Budanovu trajalo je veoma dugo, imalo česte preokrete, a presuda kojom je osuđen na 10 godina, burno je odjeknula u ruskoj javnosti, naročito među vojnim i nacionalističkim krugovima, gde je shvaćena uvredom i rukavicom bačenom u lice. Stanislav je zastupao porodicu osamnestogodišnje Čečenke, jedne od pukovnikovih žrtava, za koju je dokazano da ju je lično, rukama zadavio.Razlog -nije mu priznala da je snajperista. Porodica te nesretne devojke je morala emigrirati u Norvešku jer je pukovnik na suđenju pretio njenom ocu. Treba naglasiti još nešto, što nam je tako poznato. Navijači moskovske "Lokomotive" su po saznanju da je pukovnik pušten iz zatvora na tribinama razvili transparent podrške "svome" heroju.
Stanislav Merkalov i Anastasja Baburova nisu hteli da se pomire sa takvim stanjem u ruskome društvu. On je o tome govorio a ona je pisala. Kad su izašli sa konferencije za štampu dočekao ih je ubica i hicima iz oružija sa prigušivačem hladno pobio. Prećeno im je ranije SMS porukama i telefonom. Nisu odustali. Oni su moji heroji, ali njih više nema.
P:S. Anastasja Baburova je jedna od 300 novinarskih žrtava u "suverenoj demokratiji". Zamislite taj skup od 300 ljudi i zamislite slobodu medija u zemlji gde se to dogodilo. Većina tih ubistava je ostalo nerasvetljeno. Ovo je podak koji trebaju imati u glavi naši političari kad nam serviraju priču o uzorima, partnerima, bratstvu i ne znam čemu sve ne...Braća su valjda i oni ubijeni ako se već pominje bratstvo...