ili
porodiljsko, ko kome to da plati i koliko dugo?
prvo da se razumemo, bela kuga nije tema. smatram da je odluka o deci licna odluka pojedinca i da ne sme postojati nikakvo nametanje obaveze "spasavanja srpstva".
drugo, polazim od premise da smo za decu odgovorni mi odrasli. ona nisu birala ni da li ce doci na ovaj svet, ni u kom broju, ni u kojim okolnostima...
iz pocetne premise smatram da drustvo ima obavezu prema sreci dece a posredno i prema osobama koje su najvise involvirane u sam proces "dolaska na svet". dakle ne prema rodama nego prema majkama.
e sad sam proces dolaska na svet tece u dve faze: trudnoca i prvi meseci (dani?) zivota. ove dve faze se "dodiruju" u dramaticnom okruzenju porodilista ali o tome ima ko da pise (cak i pukovniku).
sto se tice ove dve faze razmatracu svaku pojedinacno i kroz obe cu analizirati dva pitanja: novcane nadoknade -za sta, koliko i od koga i odnos prema poslu/karijeri.
faza 1 - trudnoca
trudnoca je psihofizicko stanje. nije invailiditet. u uslovima "normalne" trudnoce (koja ne zahteva "odrzavanje" - izvinjavam se za upotrebu ovakvih izraza, ne zelim nista lose reci sam zurim da skratim tekst) zena bi uobicajeno trebala da bude normalno produktivna sa mozda povecanim fizickim zahtevima (u smislu cesceg odmaranja, potrebe za kvalitetnijom ishranom...). skorije mi je receno da u britaniji trudnicama pripada neki fiksni iznos za voce! podrzavam. novcane naknade tokom trudnoce i treba da ostanu u takvim okvirima (fiksni iznos naknade sa namenom da pokrije "pojacane troskove") ali smatram da treba da postoje kao vid konkretne pomoci trudnicama da lakse i kvalitetnije organizuju svoj zivot. naknada bi se isplacivala za druga 2 trimestra trudnoce.
na primer, naknada od 100 eura mesecno (nekom bi znacila jako puno nekom bi bila dzeparac) na 70 000 trudnica godisnje drzavni budzet bi kostala nesto preko 40 miliona eura (ovo je maksimalna cifra, uvek postoji neki procenat trudnica koje jednostavno ne bi otisle po naknadu).
ne kazem da je to malo. nikako. toliko nasa privreda potrosi za gas za nekih 20tak dana ali iz tog nesto i proizvede.
postoji i pitanje svrishodnosti tog novca. cemu bi on konkretno sluzio (sem kao neka vrsta nagrade (a za mene bar) bela kuga nema nikakvog znacaja)?
pa tuzna je cinjenica da u srbiji postoji veliki broj porodica kojima pojacanje prihoda od 100 eura mesecno (na primer) predstavlja nesto veoma znacajno. nesto sto predstavlja onaj odlucujuci faktor u donosenju odluka.
a sta se to tice poreskih obveznika?
pa tu postoji pitanje da li taj novac posmatrati kao trosak ili kao investicijuu smanjenje buducih zdravstvenih troskova?
deo tog novca (i to verovatno veci) bice potrosen na nista i svasta nesto sto nije vezano za trudnocu. ali deo tog novca bice stvarno potrosen na "voce" tj na "robe i usluge" koje pozitivno uticu na kvalitet trudnoce, time i na zdravstveni start bebe, kasnije deteta, kasnije gradjanina ove drzave. zdravo dete na rodjenju ima vece sanse da kasnije u zivotu bude zdravije, a time i manje finansisjko opterecenje na buduce zdravstvene fondove.
koliko se tako stedi, ne znam, nemam podataka ali je mozda tema za razmisljanje.
ako medicinski gresim zaboravite sve ostalo
e sad dolazimo na klizav teren - pitanje odsustvovanja sa posla.
znam da postoji percepcija (verovatno i opravdana) da postoje zloupotrebe "blazenog stanja" za uzimanje bolovanja. prica ide - nekim zenama se jednostavno ne radi i jedva cekaju da odu na bolovanje...
ja kazem pa neka ih. verujem da je tokom trudnoce potrebno "finije stelovanje" organizma, kako fizickih dugmica tako i onih psihickih. ako neko/a nije zeljan stresa, napora, obaveza... a ima bebu u stomaku - ne mora ni da trpi. treba da bude srecna. treba da ode na odmor, da se seta pored reke ili blene u spanske serije po ceo dan. posao ce je cekati kada se vrati sa svim posledicama njenog odnosa prema poslu/kolegama/poslodavcima/obavezama.
trudnice sa medicinski priznatim i opravdanim psihofizickim razlozima za odsustvovanje sa posla imaju redovno bolovanje sa garantovanim prihodima kao sto je i do sad reseno.
a zene koje ne rade koliko platiti? e pa ne mnogo (dovoljno za neke potrebe da) i nezavisno od "pocetnih uslova" tj ranije plate. iznos bi bio neki procenat prosecne plate u srbiji - dakle dovoljan za neki minimalni zivot. naviklima na bolje uslove verovatno ne bi puno znacio ali bolji uslovi su i onako luksuz, zar ne? dakle sve bi zene imale pravo na neku naknadu tokom trudnoce i liberalnije uslove za uzimanje bolovanja/odmora ali bez obaveza poslodavca da snosi troskove plate tokom bolovanja.
zasto ovako? zato sto ima zena koje posao ne dozivljavaju kao obavezu od koje treba pobeci vec nesto sto cini deo njihove licnosti, nesto kroz sta se izgradjuju, nadgradjuju i iskazuju... e pa takvim zenama treba pomoci (logisticki) da ostanu u svojim karijerama. takve zene treba nagraditi za pokusaj da ostanu u dvostrukoj ulozi. sada je sistem takav da zena sa "potrebom" da ne radi i "blagonaklonim stavom ginekologa" moze otici na trudnicko jako rano, jako dugo.... to je ok. njeno pravo (rekao sam vec) ali se na taj nacin demotivisu trudnice zeljne svog posla, zivota, karijere...
koliko god trudnoca nije bolest, ona je ipak "drugo stanje" i potrebni su dodatni motivi za obavljanje redovnih rutina. misljenja sa da se ti motivi mogu i pruziti (destimulisanjem odsustvovanja sa posla).
ovde je potrebna i "opsta promena svesti". poslodavci beze od zena koje su trudne jer nisu sigurne u njihove sposobnosti. okolina osudjuje zene koje bi da rade "sedi kuci sta te briga, sta ces na poslu kao da ce ti neko reci hvala..." (napomena: ovde pricam o zenama koje imaju mogucnost izbora - duboko sam svestan da ima zena koje nemaju mogucnosti izbora sem da rade, ali "predlozeni sistem" (hrabra formulacija za nacrt) podrazumeva "minimalnu mesecnu naknadu za svaku trudnicu").
i za kraj komentara na fazu trudnoce - rekoh gore da verujem da zeni tokom trudnoce treba omoguciti da "finije podesava svoje dugmice" tj da joj treba ompguciti da se posveti sebi ako zeli. to je zato sto verujem da se zdravija otpornija deca radjaju ako su trudnice bile zadovoljnije. ako medicinski gresim zaboravite sve ostalo.
faza 2 - prvi meseci bebinog zivota
necu pricati o ekstremima tipa "povratak na posao posle 48 sati svadbe" ili "porodiljsko do punoletstva". pricam o sadasnjim situacijama (porodiljsko izmedju 12 nedelja (sad/usa koliko kapiram) i 12 meseci (srbija).
prvo verujem da porodiljko treba biti jako dugo jer verujem u "magicnost" dojenja tj da dojena deca imaju vise sansi za izbegavanjem kasnijih zdravstvenih problema kao sto je gojaznost na primer. drugim recima drustvu je jeftinije da "ulozi" u dojenje nego da kasnije poskupljuje troskove zdravstvene nege. pun net raznih istrazivanja na temu pa ko voli nek surfa.
drugo - problem preterano dugog porodiljskog odsustva je sto to treba placati (verujem da je ispravan model isti kao za trudnice) a zene se posle toliko dugog odsustva tesko vracaju na posao.
ovde je problem u sledecem - ako zena i odluci da se ranije vrati na posao ali sta sa detetom? ne postoje jasle koje primaju malu decu (mladju od godinu dana) a i sistem upisa u jasle (bar u beogradu) je takav da postoji jedan upis godisnje (u septembru) pa deca rodjena u julu na primer u jasle mogu stici tek za 14-15 meseci!
nemaju svi baba/deda servis a i nije posao drzave da se oslanja na neformalne mreze pomoci.
dakle, moj predlog je omogucavanje skracivanja porodiljskog ali uz reorganizaciju "infrastrukture". ako zena zeli da ostane godinu dana - neka je. ali naknade su fiksne za sve iste. poslodavci sa tim nemaju veze. posao je ceka kada se vrati ali sa svim posledicama njenog odnosa prema poslu/kolegama/poslodavcima/obavezama.
ako zena zeli ranije da se vrati na posao, i dalje ima pravo na naknadu (jer ona predstavlja i neku vrstu nagrade za radjanje i prestavlja izvor za pokrice troskova oko bebe) ali ce svojim radom dobiti i nagradu za svoj veci trud tj platu od poslodavca.
podrzavam povratak na posao u formi skracenog radnog vremena, podrzavam rad od kuce, ali to su specificnosti nekih poslova i ne mogu postati opste resenje. treba ih omoguciti naravno.
napominjem da je neophodno reorganizovati sistem "predskolskih ustanova". drustvo koje se oslanja na ulogu baba i deda u cuvanju dece - sistemski gresi.
eto to je to.
haoticno i nesredjeno ali mozda prestavlja temu za razmisljanje
za kraj samo jedna zelja - da se tema razvije u pravcu odrzivosti postojeceg stanja i predlozenog resenja. ulaganje (bilo kakvo) u trdnice, porodilje i decu kosta ali se time mnogo i kupuje. pre svega buducnost. da vidimo koliko nas sve ovo kosta ali razmislajte i o tome da nam ne izmakne i nesto u buducnosti. podataka nemam ali mozemo zajednicki kopati i traziti ih.
i da, na slici gore jeste britney spears (ali trudna i na "tepihu")