„BLOG - personalna strana na Internetu, na kojoj autor vodi svojevrstan dnevnik sa sopstvenim razmišljanjima i komentarima,često tematski orijentisan.“ /Ivan Klajn i Milan Šipka „ Veliki rečnik stranih reči i izraza „/
Reklo bi se, čovek mora da ide u korak sa vremenom , jer ono neće njega da čeka. Osećaj da si zatvoren , učauren u maleni prostor gde vreme olujno protiče ostavljajući uvek iste prizore koje je nemoguće drugačije opisati sem onako kao prošli, pretprošli.. i mnogo puta ranije , stvara nagon , želju , nameru da to drugačije kaže , da to nekome saopšti.
Radeći jedan isti posao više od tri decenije - i pored njegove izazovnosti , kreativnosti , mogućnosti iskazivanja, višeg statusa - komunicirajući sa istim ljudima u raznim vremenima i prilikama , spoznaš da oni jedno te isto pričaju, „uđeš „ im u misao , znaš šta će reći i koje će reči upotrebiti, kako će se odnositi prema problemu komunalnog otpada , nedostatku mesta u jaslicama , siromaštvu , bogatima , političarima , lakim i teškim ženama ... shvatiš da ta priča nije više za tebe , priča svejednosti. Predugačka rečenica, kao i godine koje spomenuh.
Iz takvog unutrašnjeg haosa izlazi se spoznajom istisnih i utisnih ventila kroz koje započinje da struji svež vazduh , bistreći vijuge , otvarajući bronhije , poboljšavajući vid i sluh , stvarajući novu sliku koja je uvek negde bila tu , ali van domašaja. Svakodnevlje: dobro jutro, dobar dan , dobro veče, laku noć - kako ste komšija , šta ima – dobro , nema ništa , kako ste vi? Jadikovke nad prošlim, sadašnjim i budućim , godinama proizvode istu melodiju sa po kojim tonom više ili niže , oduzetom ili dodatom reči, ali sa nepromenjenim „ opštim dojmom“. Niko da smisli originalnu pesmu, ne reaguju ni uhoreni kritičari , po neki se , privremeno, izdvoji zaveden mirisom i šuškanjem zelenih, belih, plavih papirića.
Rekoh sebi , još uvek si u priči , igraj što sporedniju ulogu, pravi se da sve razumeš, klimaj glavom kao „da“ ili „ne“ , ali tom glavom razmišljaj kao do trenutka dok nisi upao u kolotečnu , ušorene blatnjave sokake svesti. Dolaze novi klinci i oni će da ti pametuju o upotrebi života , novim putevima , barenju riba / a, ja u braku sa studentkinjom , treći put se hvalim /, savremenom izrazu, novim tehnologijama... Jeste da imaju neiscrpnu energiju , ali fazon je kako je i kada najkorisnije upotrebiti.
Zato sam ovde gde jesam , na blogu. Iako poslednjih godina ponešto pročitam , osim dnevnih novina , ali i pišem. Pišem ono što sam trebao ili morao pre tri decenije. Za ovo vreme mog blogovanja saznadoh da postoje ljudi koji se ne libe reći ono što uistinu misle , stoje iza svoga stava , brane ga ličnim i tuđim argumentima, komunciraju bez opterećenja , zabvaljaju se, druže danju i noću. Ponekad dođe do usijanja. Uostalom, šta bi mi da nema Sunca!?